DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 74 <-- 74 --> PDF |
teta u cilju razmjene novoštampanih udžbenika i skripata; — Prvo sjedište I interfakultetske konferencije nalaziće se godinu dana u Beogradu. Iz ovih nekoliko citiranih zaključaka jasno se može zaključiti da se studentska organizacija u to vrijeme bavila važnim pitanjima od kojih je zavisio kvalitet nastave i efikasnost studiranja. Mjeseca maja 1958 godine održana je u Beogradu II interfakultetska konferencija, 1959. godine u Zagrebu je održana III Konferencija, 1960. g. u Sarajevu IV, a 1961. godine peta konferencija, opet u Beogradu. U razmaku od sedam godina (1955—1961) održano je pet konferencija, od kojih tri u Beogradu. VI konferencija održana je početkom 1962. godine u Skoplju, a VII 1964. godine u Ljubljani. Godine 1965. održana je, deset godina nakon I-e VIII-a konferencija u Zagrebu, na kojoj je donesen zaključak o promjeni dotadašnjeg naziva (Interfakultetska konferencija SS šumarstva Jugoslavije) u Društvo studenata šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Godine 1960. studenti šumarstva su izveli prvi marš pod nazivom »Fruškogorski partizanski marš«, a februara 1961. g. i »Igmanski partizanski marš««. Na konferenciji koja je održana 1964. godine u Liubljani, pokrenuta je ideja o osnivanju »Šumarijade« pa je dat zadatak Odboru SS Šumarskog fakulteta u Beogradu da bude organizator ove manifestacije, što je i učinjeno. Cilj »Šumarijade« sastojao se u tome da kroz takmičenja u sportskim disciplinama omogući susrete studenata šumarstva iz cijele Jugoslavije radi međusobnog upoznavanja, zbližavanja, razmjene mišljenja o svim aspektima studiranja i drugih društvenih aktivnosti studenata. Prvu »Šumarijadu« otvorio je Predsjednik fakultetskog odbora SSJ Šumarskog fakulteta u Beogradu, u proljeće 1964. godine u Sportskom centru u Košutnjaku, gdje je takmičenje i održano. Slijedeća »Šumarijada« je održana aprila 1966. godine u Zagrebu. Marta 1967. godine održana je X interfakultetska konferencija u Beogradu, zakazana je »Šumarijada« za 1968. godinu i odlučeno da se XI Konferencija održi do kraja 1969. godine. Zaključci X Interfakultetske konferencije Društva studenata šumarstva i drvne industrije Jugoslavije obuhvatili su svu vrlo složenu problematiku Društva studenata šumarstva. Na ovoj Konferenciji se razmatrala problematika zapošljavanja diplomiranih inženjera šumarstva i prerade drveta, pri čemu je posebno ukazano na okolnost da je potpuno izostalo planiranje ovih kadrova, što svršene stručnjake dovodi u težak društveni i materijalni položaj. X Konferencija je pružila podršku Zajednici šumarskih fakulteta Jugoslavije u akciji na stvaranju jedinstvenih nastavnih programa i priznavanje skripata i udžbenika izdatih ma gdje u Jugoslaviji. Izražena je posebno želja za izdavanje zajedničkih udžbenika. —o— Kratak osvrt na društvenu i političku djelatnost studenata šumarstva Jugoslavije samo je površan i globalan uvid u aktivnost mladih ljudi koji su se, u raznim republičkim centrima opredjelili za isti studij. Ako ovaj pogled činimo sa odstojanja od 15 proteklih godina, možemo konstatovati čvrstu orijentaciju i upornost da se na nivou Jugoslavije raspravlja o tekućim zadacima budućih mladih stručnjaka u šumarstvu i preradi drveta. Ta upornost i kontinuitet u radu samo su još jedna snažna potvrda političke i društvene svijesti mlade generacije, koja nije imala uvijek potrebnu i dovoljnu podršku nas starijih i institucija čija pomoć je nužna i društveno opravdana. Studenti se, u to smo ubijeđeni i danas bore sa teškoćama koje datiraju i deceniju unazad. Da kažemo otvoreno: zajednica je u proteklih 20 godina učinila ogromne napore u pravcu poboljšanja uslova za studiranje. Međutim, još su uvijek prisutne slabosti koje proizlaze ne samo iz materijalnog položaja fakulteta već i iz naših subjektivnih pogleda i stavova. Recimo bez ustručavanja da nivo nastave naročito sa gledišta očiglednosti, sticanja praktičnih iskustava i prezentiranja novijih naučnih dostignuća, nije na potrebnom nivou. Još uvijek je rad asistenata sa studentima nedovoljan što je pored ostalog posljedica načina organizovanja nastave, njihovog lošeg materijalnog položaja a često i neinteresovanja studenata za nastavno gradivo. Stručna praksa studenata koju je potrebno uvesti kao obaveznu i realizovati je u radnim organizacijama, trebala bi da bude organizovana na principu »uradi sam — stici iskustvo«. Još prije 14 godina, na stručnoj praksi u Švedskoj imao sam prilike da se lično uvjerim u korisnost praktične obuke na način koji je nama stran i nepoznat. Tamo svi kandidati za studij šumarstva (na |