DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LI ST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 94 RUJAN — LISTOPAD GODINA 1970. UDK 634.0.174 Ilok PRILOG POZNAVANJU FLORE FRUŠKE GORE IZ OKOLICE ILOKA Mr ĐURO RAUŠ, đipl. inž. šumarstva Katedra za uzgajanje šuma — Šumarski fakultet — Zagreb UVOD Istražujući šumsku vegetaciju na obroncima zapadnog dijela Fruške gore (1968. i 1969.) suočili smo se s problemom nepotpuno istražene flore tog područja. Unatoč vrlo ranom početku florističkih istraživanja ona nije u potpunosti istražena sve do današnjih dana. Radi dobivanja što boljeg uvida u radove na istraživanju tamošnje flore donosimo pregled tih istraživanja u proteklom vremenu. Dr. med. prof. Pavao Kitaibel (1757—1817), profesor botanike i direktor botaničkog vrta u Budimpešti, prvi je put proputovao naše krajeve 1792. god., a osam godina kasnije (1800.) istraživao je floru Srijema. Rezultati tog putovanja objavljeni su u djelu »Iter Slavonicum« (1808. god.). Njegov veliki herbarij s toga naučnog putovanja nalazi se u peštanskom prirodoslovnom muzeju. Autori August Kenitz, Stjepan Schulzer-Müggenburg i Josip A. Knapp objavili su 1866. god. u Beču na njemačkom jeziku djelo o bilinstvu Slavonije spomenuvši i neke Vukovarce koji su osobito zaslužni za istraživanja bilinstva u Srijemu, a napose u vukovarskoj okolici. Županijski fizik dr Andrija Buday (+1830.) i njegov zet dr Juaj Streim (1803—1875.), nasljednik svog tasta u fizikatu, specijalno su istraživali ljekovito bilje šire okolice Vukovara. Dr Buday je sastavio herbarij koji je pod naslovom »Plantae sirmienses« kasnije ušao u veliku zbirku Kitaibela »Geoggraphia botanica« (3). Dr Buday je za vrijeme svojih istraživanja otkrio oko 100 dotada nepoznatih vrsta ljekovitog bilja koje je sabrao u vukovarskom kraju. Za vukovarskog apotekara Matiju Kirchbauma (1794—1868.) navode spomenuti autori da je »dobar poznavalac flore okolice Vukovara te da je u ono vrijeme (1866.) jedan od malog broja još živih suradnika glasovitog botaničara dr Kitaibela koji je posjetio Vukovar«. Floru Iloka proučavao je također naš čuveni botaničar prof, dr Josip Pančić (1857.) (9). Botanikoim se bavio nešto kasnije i inžinjer županije srijemske Feliks Streim (1831—1905.) (3). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Floru Srijema i Slavonije proučavali su još: V. Janka (1867.), Schlosser- Klekovski i Lj. Vukotinović (1869), B. Godra (1872), J. Heuffel, D. Hire (1900, 1904, 1919), Forenbacher (1905), G. Beek-Mannagetta (1901) i dr. (12). U novije vrijeme proučavana je flora i vegetacija centralnoga te istočnog dijela Fruške gore (N. Atanacković 1953, St. Čalović 1956, M. Janković i V. Mišić 1960, M. Obradović 1961) a flora zapadnog dijela Fruške gore, koliko je autoru poznato, nije se proučavala. Stoga smo odlučili napisati ovaj prilog poznavanju autohtone flore šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore. GEOMORFOLOŠKE-GEOLOŠKE I HIDROGRAFSKE PRILIKE Vukovarski ravnjak naslanja se svojim istočnim dijelom (na crti Šarengrad- Bapska-Šid) na obronke zapadnog dijela Fruške gore gdje prema Bukurovu (4) s Telekom (na 200 m nv = nadmorska visina) ujedno počinje i Fruška gora. Na tom dijelu istraživanog područja koji poprima brdski izgled ističu se: Telek (200 m), Lug (209 m), Kontra (212 m), Babinac (234 m), Cukovac (263 m) i Liske (294 m) (prilog 1). Konfiguracija pomenutog područja vrlo je raznolika pa se uočava izraziti greben od kojega prema Dunavu nagnuta sjeverna strana Fruške gore predstavlja valovitu ravan ispresjeoanu manjim poprečnim hrptovima i dolinama te jakim vododerinama. Ta ravan s izrazitom sjevernom ekspozicijom obrasla je u višim dijelovima šumom*, a u nižim nalaze se vinogradi, oranice i pašnjaci. Najviši vrh Fruške gore iznosi 539 m, a najviši vrh istraživanog područja 294 m. Inklinacija terena također dolazi do izražaja i kreće se u granicama od 5—35°. Geološki sastav Fruške gore dobro je proučen budući da su se njegovim proučavanjem bavili: A. Koch (1896), M. Kišpatić (1882), F. Šandor (1912), F. Tucan (1914), F. Koch (1919), Gorjanović (1922), A. Takšić (1947) i dr. Fruška gora pripada starom gorju s eruptivnom i metamorfnom geološkom građom. Prema A. Kochu (14) u otvorenim kamenolomima nailazimo na vapnenac koji je jaiko obojen željeznim oksidom, a zapažaju se i skupine kristalnih vapnenaca. Prema našem istraživaču F. Kochu (15) u Fruškoj gori se nalaze bazalitni konglomerati koji se sastoje od kristalastog kamenja i jako rastresenog serpentina, tj. od kamenja koje je u davno doba tvorilo obalu Panonskog mora. Kvarternarno-diluvijalne tvorevine pojavljuju se na obroncima zapadnog dijela Fruške gore u vidu prapora (les) kao eolske tvorevine sa svojim bijelim pužićima i praporastim konkrecijama. Prapor se ovdje javlja kao opći pokrivač svih dosada spomenutih tvorevina, a koje se pomaljaju samo na pojedinim otkrivenim mjestima. Debljina spoimenutoga eolskog nanosa je različita i kreče se od nekoliko centimetara do desetak metara. Njegova debljina opada idući od Iloka prema tamošnjem grebenu (Liske 294 m nv) tako da se na samim hrptovima pokazuju samo neznatni relikti. Prema Gorjanoviću (7, 8) Fruška gora je pokrivena praporom do nadmor ske visine od 400 m. * Prirodnu šumsku vegetaciju obradio je autor 1969. god. u radu »Fitocenološke osobine šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore«, rad se nalazi u tisku. 286 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 5 <-- 5 --> PDF |
287 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U hidrografskom pogledu istraživano područje obiluje nizom dolova kroz koje protjeću potoci kao što su: Bapski potok, Iločki potok, Čitluk, Batov potok, Janok i drugi. Prigodom obilaska spomenutog područja uočili smo nekoliko izvora žive vode u šumi Čukala nedaleko Iloka. Voda tih izvora vrlo je čista i pitka. Površinska erozija dolazi u manjoj mjeri do izražaja na obroncima zapadnog dijela Fruške gore tako da tu susrećemo i vododerine na strmijim terenima gdje je ogoljen šumski pokrov. Ti erozijski procesi nanose znatne štete poljoprivredi spomenutog kraja. KLIMATSKE I PEDOLOŠKE PRILIKE Klimatske prilike na obroncima zapadnog dijela Fruške gore prikazat ćemo na temelju desetgodišnjeg perioda (1956—1965) meteorološke stanice Ilok*. Ta stanica nalazi se na 133 m nv i 45°14´ g. širine te 19°23´ g. dužine. Srednja je godišnja temperatura zraka za navedeni period iznosila 11,3° C. Apsolutni maksimum od 39,8° C zabilježen je u Iloku (14. 8. 1957. god.) a apsolutni minimum od —24,2° C zabilježen je u Iloku (24. 1. 1963. god.). Ekstremni raspon temperatura iznosi 64° C pa se to svakako nepovoljno odražava na flori i vegetaciji ispitivanog područja. Srednja temperatura za vegetacijsko razdoblje (travanj—rujan) iznosila je 18,0° C, srednja siječanjska —0,7° C, a srednja srpanjska 24,4° C. Prosječne godišnje količine oborina Iloka i okolice za navedeni period iznose 690 mm, od čega u vegetacijskom razdoblju padne 53,6% oborina što je povoljno za floru i vegetaciju toga kraja. Slijedi grafički prikaz rasporeda oborina po mjesecima za razdoblje 1956— 1965. (graf. 1). Grof 1 GRAFIČKI PRIKAZ RASPODJELE OBORINA U PERIODU 1956-1965 I LOK mm 100 M-I 1 | 1 60_ _J ´ I . | I «-| 20 __L_J I I L^_J 1 J J 1 i J I || m |V V VI VII VII IX X XI XII I * Podaci su dobiveni od Hidrometeorološkog zavoda SR Hrvatske u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Prikazani hod količina oborina pokazuje dva maksimuma skoro podjednake veličine, i to prvi i glavni u mjesecu svibnju (81 mm), a drugi sporedni u mjesecu prosincu (75 mm). Također su jasno izražena dva oborinska minimuma, i to prvi u veljači (49 mm), a drugi u listopadu (30 mm). Najveća je registrirana godišnja količina oborina za taj period 972 mm, izmjerena u Iloku 1959. god. a najmanja je iznosila 415 mm u 1961. god. Slijedi grafički prikaz ekstremnih mjesečnih količina oborina za navedeni period (graf. 2). EKSTREMNE KOLIČINE OBORINA U mm U RAZDOBLJU 1956-1965 Maksimum Minimum mm (tog.) 170 160 150 1« 130 120 110 L 100 90 80 m cn in 1957 1959 1959 cr> 1 UD U3 UD UD Godine 70 ai maksimun minimum 00 50 U D UDcn yD a> o i 1 1 1 UD T UD irt ta 1 s 40 30 20 10 __,J — > — . . 1 i r—, r -j V VI VIIHI] VIII « X XI1 XN U grafikonu 2 su prikazane ekstremne maksimalne i minimalne mjesečne količine oborina s naznačenim godinama kad se ta pojava zbila za navedeni desetogodišnji period (1956—1965). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U grafikonu 3 prikazuje se broj srednjih dana s kišom i snijegom za period 1956—1965. Grof 3 BROJ SREDNJIH DANA S KIŠOM I SNIJEGOM U PERIODU 1956-1965. Kiša dani Snijeg 20 - 1 LOK ^-^\\\\\\\ 15 / \.´ 10 / > \/ / / J/ / - ////// 5 \\\\ i i l""—.J i i i / , I II IN IV V VI VII VIII IX X XI XII Iz prednjeg grafikona je vidljivo da najviše kišnih dana ima u svibnju (14), a najmanje u veljači (6). Također proizlazi da je svega pet mjeseci (V—X) potpuno bez snijega. Mraz se pojavljuje godišnje prosječno kroz 21 dan i to u razdoblju od listopada do uključivo travnja. Srednjak godišnje relativne vlage zraka iznosi 70%, a srednjak relativne vlage zraka u vegetacijskom razdoblju 67%. Snijeg pada obično u razdoblju od studenog do ožujka. Tlo je prosječno 47 dana godišnje pod sniježnim pokrivačem. Najčešći smjerovi vjetrova prikazani su na priloženoj vjetrulji (graf. 4). Iz spomenute vjetrulje vidi se da su najčešći NW i SE vjetrovi, zatim SW i NE, a iz ostalih pravaca su mnogo rjeđi. Jugoistočni vjetar (košava) puše na mahove tako da pojedini udari dosižu i dva pute veću brzinu. Zatišja su relativno malobrojna i iznose 4,1% godišnje, što svakako ukazuje na vrlo česta zračna strujanja spomenutog područja. Radi bolje ilustracije klime prikazan je klima-dijagram prema H. Walter-u (graf. 5). Na kraju možemo reći da na spomenutom području vlada umjerena kontinentalna klima — podunavska varijanta — s izrazito oštrom zimom i velikim ljetnim vrućinama koje do izvjesne mjere ublažuje postojeća šumska vegetacija. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Pedološka istraživanja poljoprivrednih, a donekle i šumskih tala proučavanog područja obavljali su: ŠANDOR (1914), MOSKOVIC (1914), JANEKOVIC (1947), NEJGEBAUER (1951), JUGO, KOVACEVIC i dr. (1953) i ŠKORlC (1954—1956). RUŽA VJETROVA I TIŠINA Meteorološka stanico ILOK ( 10god.) (Razdoblje-. 1956-1965.) Razdioba smjerova vjetra u /.(8 smjerova) Tišine N NE E SE "š SW W NW 4,1 7, 8112,4 7,0 17, 8 7,6 13,9 13,6 15,8 Mj eri! o 1cm = 4´ /. U sklopu poduzetih istraživanja šumske vegetacije RAUS (1968 i 1969) obavljena su i pedološka istraživanja šumskih tala toga područja. Pedološka istraživanja šumskih tala obavio je autor uz pomoć pedologa, asistenata Šumarskog fakulteta u Zagrebu kolega ing. A. Vrankovića i ing. V. Sertića na čemu im se i ovom prilikom najtoplije zahvaljuje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Graf 5 KUMADIAGRAM PREMA H.WALTER-u b d Na obroncima zapadnog dijela Fruške gore otvoreno je i analizirano pet pedoloških profila. Iz terenskih i laboratorijskih istraživanja vidljivo je da se na tom području razvilo više tipova tala, no dat će se opis samo za dva najvažnija i najraširenija šumska tla i to: 1. Lesivirana smeđa tla na praporu Tla na području fruškogorskog podgorja predstavljaju klimazonalni tip tala i nastavljaju se na zonu gajnjače u pravcu nešto većih količina oborina i neznatnog smanjenja temperature. Na takvim tlima istraživanog područja nalaze se slijedeći šumski predjeli: Čukala, Ađansko Cerje, Dugo Cerje, Voćin, Česta, Babinac, Briza, Smrdan i Balisa. 292 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 11 <-- 11 --> PDF |
To su većinom isključivo šumska tla, ili bi bar to trebala biti, jer krčenje šuma i pretvaranje spomenutih tala na fruškogorskom po gorju u oranice i vinograde, dovodi ih daljom degradacijom i erozijom u stanje šumsko-livadnih površina koje najčešće predstavljaju samo vrlo loše pašnjake. Po mehaničkom sastavu određenom u Na-pirofosfatu površinski horizont je glinasta ilovača, dublje horizonte čini laka glina, a C-horizont je glinasta ilovača. Iz mehaničkog sastava, određenoga u vodi vidljivo je da je čitav profil po dubini ilovastog sastava osim Bi-pothorizonta koji je težeg mehaničkog sastava, tj. laka glina. Na temelju fizikalnih svojstava vidljivo je da su ta tla porozna po čitavoj dubini profila, a kapacitet za vodu je osrednji, dok se kapacitet za zrak kreće u granicama od 4,5—7,9 vol. %. Na osnovu sadržaja karbonata zaključujemo da je profil po čitavoj dubini beskarbonatan osim u C-horizontu gdje iznosi 20,4%. Određeni pH tla u vodi kreće se u granicama između kisele i (praktički) neutralne reakcije, osim C-horizonta koji je alkaličan. Vrijednosti za pH, određivane u n-KCL, kreću se od 3,8—5,3. Pri tome je važno naglasiti da je najmanje kiseo Ai-horizont kod kojega je pH 6,6 odnosno 5,3 a najkiseliji je A3-pothorizont kod kojega pH iznosi 5,3 odnosno 3,8. Zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama (V%) kreće se u granicama od 78—84% izuzevši A3-pothorizont kod kojega spomenuta vrijednost iznosi svega 45%. Po sadržaju humusa u površinskom horizontu spada navedeno tlo u dosta humuzno, ali su dublji horizonti do 50 cm slabo humozni. Sadržajem ukupnog dušika samo je površinski horizont dobro opskrbljen, a dublji su horizonti siromašni na ukupnom dušiku. Na osnovu odnosa C/N površinski horizont posjeduje i najpovoljniji oblik humusa. Prema sadržaju fiziološki aktivnih hranjiva vidljivo je da je tlo slabo opskrbljeno fiziološki aktivnim P2O5, a fiziološki aktivnim K2O srednje je opskrbljeno. 2. Černozem plitki — erodirani Takav tip tala nalazimo u najistočnijem dijelu SR Hrvatske na brežuljkastim padinama Fruške gore, a nastao je na praporu erozijskim odnošenjem gornjeg humusnog sloja. Spomenuta tla ispitali smo u šumi Kordoš nedaleko Šarengrada (profil 5) te u šumi Čukala nedaleko Iloka (profil 7). Taj izrazito kserotermni tip tla vezan je za šumsku zajednicu medunca i crnog jasena (Orno-Quercetum pubescentis Gaj. 1952 prov.). U pogledu pedoklime predstavlja izrazito suho stanište južne i jugozapadne ekspozicije. Inklinacija se obično kreće od 20—35°. Navedena tla spadaju u apsolutna šumska tla, i tamo gdje nisu pod šumom erozija intenzivno napreduje. Na šumskim površinama plitko erodirana tla zauzimaju manje dijelove te je na njima fragmentarno razvijena šuma medunca i crnog jasena koja ima trajan i zaštitni karakter, ali ne proizvodi veću drvnu masu u ekonomsko-gospodarskom pogledu. Na istraživanom području ta tla se pojavljuju samo u šumskom predjelu Kordoš i Čukala gdje dolaze na hrptovima južne i jugozapadne ekspozicije. Po mehaničkom sastavu u Na-pirofosfatu površinski horizont je glinasta ilovača. Mehanički je sastav određivan u vodi. Ilovača dolazi na čitavoj dubini profila. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Fizikalna svojstva pokazuju po cijeloj dubini profila da su tla vrlo porozna, kapacitet za vodu je osrednji, a kapacitet za zrak kreće se od 21,2—31,0 vol. %. Sadržaj slobodnih karbonata povećava se dubinom, a kreće se kod profila 5 od 8,6% u površinskom horizontu do 28,9% u horizontu prapora. Kod profila 7 sadržaj slobodnih karbonata iznosi 16,1—31,4 za iste dubine. Reakcija je kod oba spomenuta profila tla u čitavoj dubini alkalična. Po sadržaju humusa A-horizont je jako humozan, a prijelazni AC-horizont je dosta humozan. Analogno sadržaju humusa ta tla su vrlo bogata dušikom u A-horizontu, a u prijelaznom AC-horizontu su opskrbljena ukupnim dušikom. Odnos C/N kreće se u rasponu od 9—11, što prema (27) predstavlja humus dobre odnosno povoljne kvalitete. U pogledu fiziološki aktivnih hranjiva profil 7 je slabo opskrbljen u čitavoj dubini s P2O5, dok je profil 5 A- te prijelazni AC-horizont osrednje opskrbljen. S fiziološki aktivnim K2O oba su profila osrednje opskrbljeni u A- i prijelaznom AC-horizontu, odnosno A-horizont profila 7 je dobro opskrbljen s K2O. Od posebnoga je ekološkog značenja dubina navedenih tala koja je u svim profilima dovoljna s obzirom na prapornu matičnu podlogu. Pod takvom dubinom smatramo onu koja najbolje uvjetuje razvitak korijenja šumskog drveća i drugog bilja. Kao limitirajući faktor fiziološke dubine tih tala pojavljuje se velika alkaličnost prapora s većim dubinama. Erodirana tla na strmim jugozapadnim i južnim ekspozicijama su ekološki plića. Osim navedenih i opisanih tipova tala javljaju se i druga tla, no u manjoj mjeri i bez većega ekološkog značenja. SISTEMATSKI PREGLED PROUČENIH BILJAKA Sistematski pregled pojedinih vrsta i determinaciju obavili smo po Javorka- Csapody (13), Horvatić (11) i Domac (6). Radi dobivanja zaokružene slike cjelokupne floTe šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore donosimo popis svih pronađenih i determiniranih biljaka među kojima se nalazi velika većina već od prije poznatih kao i manje poznatih biljaka, a manji broj se po prvi puta spominje. Svjesni smo činjenice da je i taj popis nepotpun te da je potrebno još mnogo detaljnih istraživanja naročito što se tiče varijeteta i formi pojedinih biljaka. Područje na kojem su skupljene biljke vidljivo je u prilogu 1. ANTHOPHYTA (Cvjetnjače) GYMNOSPERMAE (Golosjemenjače) I Coniferae (Četinjače) 1. Fam. Cupressaceae 1. JUNIPERUS communis L., obična borovica. ANGIOSPERMAE (Kritosjemenjače) I Dicotyledon.es (Dvosupnice) 2. Fam. Betulaceae 2. CARPINUS betulus L., obični grab. 3. CORYLUS avellana L., obična lijeska. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 13 <-- 13 --> PDF |
3. Farn. Fagaceae 4. CASTANEA sativa Mili., pitomi kesten. 5. QUERCUS cerris L., oer. 6. QUERCUS farnetto Ten., hrast sladun. 7. QUERCUS pubescens Willd., hrast medunac. 8. QUERCUS petraea Lieb., hrast kitnjak. 9. QUERCUS robur L., hrast lužnjak. SI. 1. Hrast medunac (Quercus pubescens Willd.) u šumskom predjelu Kordoš. Snimio: Đ. Rauš 4. Fam. salicaceae 10. POPULUS tremula L., trepetljika. 11. SALIX caprea L., bijela iva. 5. Fam. Cannabinaceae 12. HUMULUS lupulus L., divlji hmelj. 6. Fam. Ulmaceae 13. ULMUS carpinifolia Gleditsch., nizinski brijest. 14. ULMUS carpinifolia f. suberosa Sehn., plutasti n. brijest. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 14 <-- 14 --> PDF |
7. Farn. Urticaceae 15. URTICA dioica L., obična kopriva. 8. Farn. Loranthaceae 16. LORANTHUS europaeus Jacq., žuta imela. 17. VISCUM album L., bijela imela. SI. 2. Napad bijele imele (Viscum album L.) na stablo bagrema (Robinia pseudacacia L.) Snimio: Đ. Rauš 9. Farn. Polygonaceae 18. RUMEX sanguineus L., kiselica. 10. Fam. Euphorbiaceae 19. EUPHORBIA amygdaloides L., rozetasta mlječika. 20. EUPHORBIA cyparissias L., obična mlječika. 11. Fam. Caryophyllaceae 21. STELLARIA holestea L., velecvjetni crijevac. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 15 <-- 15 --> PDF |
12. Farn. Aristolochiaceae 22. ASARUM europaeum L., kopitnjak. 13. Farn. Berberidaceae 23. BERBERIS vulgaris L., žutika. 14. Farn. Ranunculaceae 24. HELLEBORUS odorus W. K., zeleni kukurjek. 25. ISOPYRUM thalictroides L., pušarka. 26. ACONITUM vulparia Rehb., jedić žuti. 27. ANEMONE ranunculoides L., žuta šumarica. 28. ANEMONE nemorosa L., obična šumarica. 29. CLEMATIS vitalba L., bijela pavit. 30. THALICTRUM aquilegifolim L., kozlačica. 31. RANUNCULUS ficaria L., zlatica. 15. Farn. Papaveraceae 32. CHELIDONIUM maius L., rosopas žuti. 33. CORYDALIS cava (L.) Schw. et K., šupljaka. 16. Farn. Violaceae 34. VIOLA silvestris Lam., šumska ljubica. 35. VIOLA hirta L., dlakava ljubica. 36. VIOLA alba L., bijelocvjetna ljubica. Sl 3 Šuma srebrnolisne lipe na obroncima zapadnog dijela Fruške gore. Snimio: D. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 16 <-- 16 --> PDF |
11. Farn. iGuttiferae 37. HYPERICUM perforatum L., pljuskavica. 38. HYPERICUM hirsutuim L., dlakava pljuskavica. 39. HYPERICUM cf. elegans Steph., pljuskavica. 18. Farn. Tiliaceae 40. TILIA tomentosa Mch., srebrnolisna lipa. 41. TILIA cordata Mili., malolisna lipa. 42. TILIA platyphyllos Scop., velelisna lipa. 19. Farn. Geraniaceae 43. GERANIUM robertianum L., pastirska iglica. 44. GERANIUM phaeum L., smeđa iglica. 45. GERANIUM sanguineum L., rumena iglica. 20. Farn. Aceraceae 46. ACER tataricum L., žestika. 47. ACER campestre L., klen. IS!. HHi ,-1 SI. 4. Grm bradavičaste kurike (Evonymus verrucosa Scop.) u predjelu Kordoš. Snimio: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 17 <-- 17 --> PDF |
21. Farn. Celastraceae 48. EVONYMUS verrucosa Scop., bradavičava kurika. 49. EVONYMUS vulgaris Mili., obična kurika. 22. Farn. Staphyleaceae 50. STAPHYLEA pinnata L., kloko-čika. 23. Farn. Rhamnaceae 51. RHAMNUS cathartica L., obična krkavina. 52. RHAMNUS tinctoria W. K., bojadisarska krkavina. 24. Farn. Crassulaceae 53. SEDUM maximum (L.) Sut., golemi žednjak. 25. Farn. Rosaceae 54. FILIPENDULA hexapetala Gilib, gomoljasta končara. 55. RUBUS fruticosus L., obična kupina. 56. RUBUS hirtus W. K., dlakava kupina. 57. FRAGARIA vesea L., šumska jagoda. 58. GEUM urbanum L., blaženak. 59. AGRIMONIA eupatoria L., obiöna turica. 60. ROSA cinina L., pasja ruža. 61. SORBUS torminalis (L.) Cr., brekinja. 62. PIRUS piraster (L.) Borkh., divlja kruška. 63. CRATAEGUS oxycantha L., višeplodnički glog. 64. CRATAEGUS monogyna Jacq., jednoplodnički glog. 65. PRUNUS avium L., divlja trešnja. 66. PRUNUS spinosa L, crni trn. 26. Farn. Leguminosae 67. LATHYRUS vermis (L.) Bernh., kukavičica. 68. LATHYRUS niger (L.) Bernh., crni grahor. 69. TRIFOLIUM pannonicum L., panonska djetelina. 70. TRIFOLIUM rubens L., velika crvena djetelina. 71. DORICNIUM germanicum (Grem´li) Rony., bjeloglavica. 72. CYTISUS nigricans L., kopitäk. 73. CYTISUS hirsutus L., drač (zanovjet). 27. Farn. Thymelaeaceae 74. DAPHNE mezereum L., obični likovac. 28. Farn. Cornaceae 75. CORNUS mas L., drijen. 76. CORNUS sanguinea L., svib. 29. Farn. Araliaceae 77. HEDERA helix L., bršljan. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 18 <-- 18 --> PDF |
30. Farn. Umbelliferae 78. SANICULA europaea L., zdravčica. 79. ERYNGIUM campestre L., poljski sikavac. 80. ANGELICA silvestris L., kravojac. 81. PEUCEDANUM cervaria (L.) Cuss, smudnjak. 82. HERACLEUM sphondylium L., obična šapika. 83. TORILIS anthriscus (L.) Gmel., čahrica. 31. Farn. Ericaceae 84. CALLUNA vulgaris (1.) Huli, vrišt. 32. Farn. Primulaceae 85. PRIMULA vulgaris Huds, rani jaglac. 86. Lysimachia nummularia L, metiljka. 33. Farn. Boraginaceae 87. SYMPHYTUM tuberosum L., žuti gavez. 88. PULMONARIA officinalis L, plućnjak. 89. LITHOSPERMUM purpureo-coeruleum L., mdoro vrapčje sjeme. 34. Farn. Solanaceae 90. PHYSALIS alkekengi L, mjehurića. 35. Farn. Scrophulariaceae 91. SCROPHULARIA nodosa L., običan strupnik. 92. VERONICA chamaedrys L., zmijina cestoslavica. 93. VERONICA montana L, planinska cestoslavica. 94. VERONICA hederaefolia L, cestoslavica. 95. LATHRAEA squamaria L, potajnica. 36. Farn. Labiatae 96. AJUGA reptans L, ivica. 97. TEUCRIUM chamaedrys L, obični dubačac. 98. GLECHOMA hederacea L, dobričica. 99. GLECHOMA hirsuta W. K, dlakava dobričica. 100. PRUNELLA vulgaris L, crnoglavica. 101. MELITTIS melissophyllum L, medenika. 102. GALEBDOLON luteum Huds, mrtva kopriva. 103. LAMIUM orvala L, velika mrtva kopriva. 104. STACHYS silvatica L, šumski čistac. 105. SALVIA glutinosa L, žuta kadulja. 106. SATUREIA vulgaris (L.) Fritsch, čubar. 107. SATUREIA silvatica (Bromt.) K. Maly, vriesak. 108. Origanum vulgare L, obični mravinac. 109. THYMUS of. serpyllum L, majčina dušica. 37. Farn. Apocynaceae 110. VINCA minor L, mala pavenka. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 19 <-- 19 --> PDF |
SI. 5. Facijes Vinca minor L. u šumi srebrnolisne lipe u predjelu Čukala nedaleko od Iloka. Snimio: Đ. Rauš 38. Farn. AsclepiadaceUe 111. CYNANCHUM vincetoxicuni (L.) Pers., lastavicnjak. 39. Oleaceae 112. FRAXINUS ornus L., orni jasen. 113. LIGUSTRUM vulgare L., obična kalina. f-fL SI. 6. Crni jasen (Fraxinus ornus L.) zajedno s hrastom meduncem na istaknutim grebenima u šumskom predjelu Čukala. Snimio: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 20 <-- 20 --> PDF |
40. Farn. Rubiaceae 114. ASPERULA taurina L., lazarkinja krimska. 115. ASPERULA odor ata L., lazarkinja. 116. GALIUM cruciata (L.) Scop., krstasta bročika. 117. GAJLIUM vernum Scop., žuta bročika. 118. GALIUM silvaticum L., šumska bročika. 41. Farn. Caprifoliaceae 119. SAMBUCUS nigra L., crna bazga. 120. VIBURNUM lantana L., crna hudika. SI. 7. Crna hudika (Viburnum lantana L.) raste zajedno s cerom u predjelu Kordoš u blizini Šarengrada. Snimio: Đ. Rauš 121. LONICERA xylosteum L., crveno pasje grožđe. 122. LONICERA caprifolium L., obična kozokrvina. 42. Fam. Campanulaceae 123. CAMPANULA persicifolia L., šumski zvonček. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 21 <-- 21 --> PDF |
43. Farn. Compositae 124. BUPHTHALMUM salicifolium L., volujac. 125. CHRYSANTHEMUM corymibosum L., grozdasta ivančica. 126. MYCELIS muralis (L.) Rchib., ločika. Sl. 8. Crveno pasje grožđe (Lonicera xylosteum L.) u šumskom predjelu Kordoš. Snimio: Đ. Rauš II Monocotiledones (jednosupnice) 44. Fam. Liliaceae 127. COLCHICUM autuimnale L., mrazovac. 128. GAGEA lutea (L.) Ker., obična baloča. 129. GAGEA minima (L.) Ker., mala baloča. 130. LILIUM martagon L., crveni ljiljan. 131. SCILA bifolia L., procjepak. 132. MUSCARI comosum (L.) Mili, čuperasta presličica. 133. RUSCUS aculeatus L.., bodljikava veprina. 134. RUSCUS hypoglosum L., širokolisna veprina. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 22 <-- 22 --> PDF |
135. POLYGONATUM latifolium (Jacq.) Desf., širokolisna pakosnica. 136. POLYGONATUM miul´tiflorum All., mnogocvjetna pakosnica. 137. CONVALLARIA maialis L., đurđica. i -f;| 1 SI. 9. Facijes Polygonatum latifolium (Jacq.) Desf. u zajednici lužnjaka i cera u predjelu Kordoš. Snimio: D. Rauš 45. Fam. Amaryllidaceae 138. GALANTHUS nivalis L., visibaba. 46. Fam. Iridaceae 139. IRIS graminea L., perunika. 47. Fam. Dioscoreacme 140. TAMUS communis L., bljušt. 48. Fam. Cyperaceae 141. CAREX pilosa Scop., dlakavi šaš. 142. CAREX silvatica Huds., šumski šaš. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 23 <-- 23 --> PDF |
49. Farn. Gramineae 143. BRACHYPODIUM silvaticum (Huds.) R. S., šumska kostrika. 144. MELICA uniflora Retz., zonica. 145. MELICA nutans L., poniknuti mekuš. 146. FESTUCA sulcata (Hack.) Nym., vlasulja. 147. FESTUCA heterophyilla Lam., vlasulja. 143. MILIUM effusum L., obična prosulja. 149. ANDROPOGON ischaemum L., vlasak. 50. Farn. Orhidaceae 150. CEPHALANTHERA rubra (L.) Rieh., crvena naglavica. 151. CEPHALANTHERA alba (Cr.) Simik., bijela naglavica. 51. Farn. Araceae 152. ARUM maculatum L., kozlac pjegavi. ZAKLJUČAK Prilikom dosadašnjih istraživanja autohtone flore i vegetacije šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore, tj. u okolici Iloka utvrdili smo 152 svojte, svrstane u 112 rodova i 51 porodicu. U radu su u najkraćim crtama obrađeni i najvažniji ekološki faktori koji uvjetuju razvitak utvrđene flore. Od proučene flore velika je većina već od prije poznata za spomenuto područje. Manje poznate biljke kao i oac koje se po prvi puta spominju za to područje jesu: Rhamnus tinetoria W. K. (bojadisarska krkavina), Lonicera xylosteum L. (crveno pasje grožđe), Staphylea pinnata L. (klokočika), Polygonatum latifolium (Jacq.) Desf. (širokolisna pakosnica), Iris graminea L. (perunika), Lilium martagon (crveni ljiljan), Juniperus communis L. (obična borovica), Crataegus oxycantha L. (viseplodnički glog), Ruscus hypoglossum L. (široklisna veprina), Vinca minor L. (mala pavenka), Hypericum cf. elegans Steph. i dr. Napominjemo da je bogatstvo flore tamošnjih šuma veliko te da one dobivaju sve veće značenje u životu ljudi u turističkom kao i u opće zaštitnom značenju te izgledu krajolika. Stoga se tim šumama i njihovoj flori treba u budućnosti posvetiti daleko više brige i pažnje. LITERATURA 1. Atanacković , N. (1953): Beleške o nekim biljno geografskim važnijim vrstama u flori Fruške gore. Zbornik Matice Srpske 4, Novi Sad. 2. Beck-Mannagetta , G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. Vegetatiton der Erde, Bd. IV, Leipzig. 3. B r 1 i ć, E. A. (1963): Vukovarci — botaničari. Ogledi, 1 (8), Vukovar. 4. B u k u r o v, B. (1951): Privredno-geografske prilike i saobraćajne veze Fruškogorske oblasti. Srpska akademija nauka, Beograd. 5. Č o 1 o v i ć, S. (1956): Flora Fruške gore i okoline. Poseban otisak iz »Rada vojvođanskih muzeja«, Novi Sad. 6. D o m a c, R. (1967): Ekskurzijska flora Hrvatske i susjednih područja, Zagreb. 7. Gorjanović-Kramberger, D. (1921): Morfološke i hidrografske prilike srijemskog lesa. G. G. D., sv. 5. Beograd. 8. Gorjanović-Kramberger, D. (1922): Morfologijske i hidrologijske prilike prapornih predjela Srijema te pograničnih česti županije virovitičke, Glasnik Hrv. prirod, društva, XXXIV, sv. 2, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 24 <-- 24 --> PDF |
9. H i r c, D. (1919): Građa za floru Srijemskog plošnjaka, Fruške gore i okolice grada Osijeka. G. Z. M. z. B. i H., XXXI, Sarajevo. 10. Horvat , V. (1970): Ilok pod turskom vlašću (1526—1588). Ogledi, 2 (12), str. 19— 22, Vukovar. 11. H o r v a t i ć, S. (1954): Ilustrirani bilinar. Zagreb. 12. Horvat i ć, S., 11 i j a n i ć, Lj. i Marković-Gospodarić, Lj. (1970): O biljnom pokrovu Slavonije, str. 1—35, Zagreb (u tisku). 13. Javorka, S. es Csapody, V. (1934): A Magyar flora kepekben. Budapest. 14. Koch, A. (1896): A Fruska gora geologija. Budapest. 15. Koch, F. (1919): Dva priloška geologiji Slavonije. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb. 16. Obradović , M. (1961): Prilog flori Fruške gore. Zbornik Matice Srpske, br. 20, Novi Sad. 17. O b r a d o v i ć, M. (1961): O rasprostranjenju nekih pontskih elemenata u Vojvodini i Slavoniji. Zbornik Matice Srpske, br. 21, Novi Sad. 18. Obradović , M. (1961):: O rasprostranjenju vrste Cephalaria transilvanica (L.) Schrad. u Vojvodini i istočnoj Slavoniji. Zbornik za prirodne nauke, 21, Novi Sad. 19. Obradović , M. (1963): Floristička istraživanja, njihovi rezultati i promene vojvođanske flore u periodu od prvog svetskog rata do danas. Zbornik Matice Srpske, 23, Novi Sad. 20. Mišić, V.-Janković, M. (1960): Šumska vegetacija Fruške gore. Matica Srpska, Zbornik za prirodne nauke, br. 19, Novi Sad. 21. R a u š, Đ. (1965): Imenik naučnih i narodnih naziva za naše najvažnije autohtono drveće, grmlje i prizemno rašće. Manuskript, str. 1—17, Zagreb. 22. R a u š, Đ. (1969): Autohtona i alohtona dendroflora šire okoline Vukovara. Sum. List, str. 185—209, Zagreb. 23. R a u š, Đ. (1969): Fitocenološke osobine šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore. Magistarski rad, Šumarski fakultet — Zagreb (u tisku). 24. S 1 a v n i ć, 2. (1952): Nizinske šume Vojvodine. Zbornik Matice Srpske, str. 1—22, Novi Sad. 25. Slavnić, 2. (1959): Florogeneza nizinskih šuma Vojvodine. Zbornik Matice Srpske br. 5, Novi Sad. 26. S o d, Javorka (1951): A Magyar novenyviläg kezikönyve I. es II kötet. Akadšmiai kiadö, Budapest. 27. Skori ć, A. i R a c z, Z. (1962): Istraživanja kvalitete humusa nekih naših tipova tala. Agrohemija, 5, Beograd. EIN BEITRAG ZUR KENNTNIS DER FLORA DES FRUSKA GORA GEBIRGES AUS DER UMGEBUNG VON ILOK Kurzfassung Während der bisherigen Untersuchungen der autochthonen Flora und Waldvegetation an den Abhängen des östlichen Teils des Fruška Gora Gebirges, nämlich, in der Umgebung von Ilok hat der Autor 152 Varietäten gegliedert in 112 Gattungen und 51 Familien festgestellt. In der Arbeit werden in kurzen Umrissen auch die wichtigsten ökologischen Faktoren, welche die Entwicklung der festgestellten Flora bedingen, behandelt. Von den untersuchten Florenelementen waren die meisten für das erwähnte Gebiet bereits von früher her bekannt. Weniger bekannte Pflanzen sowie diejenigen, -welche zum ersten Mal für das untersuchte Gebiet genannt werden, sind wie folgt: Rhammis tinctcria W. K. (Malerwegdorn), Lonicera xylosteum L. (rote Heckenkirsche), Polygonatum latifolium (Jacq.) Desf. (breitblättrige Weisswurz), Iris graminea L. (Pflaumen-Iris), Lilium martagon L. (Türkenbundlilie), Juniperus communis L. (gemeiner Wacholder), Crataegus oxyacantha L. (gemeiner Weissdorn), Ruscus hypoglossum L. (breitblättriger Mäusedorn), Vinca minor L. (kleines Immergrün), Hypericum cf. elegans Step. (Johanniskraut) u. a. m. Es ist zu erwähnen, dass der Reichtum an der Flora der dortigen Wälder gross ist, und dass dieselben eine immer grössere Bedeutung im Leben der Bevölkerung erhalten, sowie für den Tourismus, für den Schutz und die Gestaltung der Landschaft. Daher sollte diesen Wäldern und ihrer Flora in Zukunft viel mehr Sorgfalt und Aufmerksamkeit gewidmet werden. |