DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 35     <-- 35 -->        PDF

c4ktuelna pcabletnatika


DRUŠTVENI PLAN I RAZVOJ ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 1971—1975. GODINE


Ing. M. BUTKOVIC


UVOD


Za razliku od dosadašnjih pristupa izradi planova razvoja u proteklim 5-
godištima, pristup ovom 5-godišnjem planu od 1971—1795. godine bitno se razlikuje
od dosadašnjih. Kao što nam je svima poznato, za izradu ovog 5-godišnjeg
plana donesen je u prošloj godini poseban zakon. On obvezuje sve privredne i
društvene organizacije da za svoje područje izrade planove razvoja. O´bavezuje
ih istodobno na jednoobraznost obrade propisujući minimalni broj pokazatelja
razvoja kao i dodatne pokazatelje. Svaka je organizacija obavezna dati ih svima
onima privrednim i društveno-političkim organizacijama koje su po zakonu
obavezne da donose svoje planove radi međusobnog usaglašavanja stavova i
koncepcija razvoja. Cilj i svrha ovog zakonskog propisa je da bi se ovaj 5-godišnji
plan u konačnoj redakciji što više približio realnom sagledavanju razvoja
oblasti privrede i drugih oblasti društvenog života. On bi bio rezultanta zajedničkog
dogovora, a u osnovnim konceptima bio bi usvojen od sviju nosioca razvoja
i nakon njegovog usvajanja bila bi to zajednička obaveza sviju zainteresiranih
uz pronalaženje najboljih rješenja za njegovo ostvarenje.


Zbog toga je u cjelokupnoj razradi, od prvih priprema do konačnog teksta
plana, predviđena postupnost, da bi se što bolje osigurao prednji zahtjev. Rad
na programiranju radova je sveobuhvatan tj. u načelu planiraju sve grupacije i
asocijacije i objedinjuju svoje planove u okviru regionalnog do Saveznog nivoa.


Grupacije su osnovane prema srodnosti proizvodnje, a osnovne grupacije pri
izradi plana razvoja su proizvodne grupacije. Rad u grupacijama ne mora biti
organiziran jednako. On se organizira preko poslovnih udruženja, a ako ih ima
više, grupacija će odrediti jedno poslovno udruženje kao nosioca planiranja. Ono
je dužno uključiti u svoj rad i nečlanove udruženja, a koji pripadaju toj grupaciji.
Privredne organizacije koje po strukturi svoje proizvodnje pripadaju većem
broju grupacija (kombinati) učestvuju u planiranju u svim grupacijama, zavisno
o broju svojih djelatnosti.


Za postupnost u izradi planova dani su rokovi za izradu pojedinih faza u
programiranju razvoja za razdoblje 1971—1975. godine. Ti su rokovi bili slijedeći
:


— Do kraja mjeseca svibnja 1969. trebale su asocijacije radnih organizacija,
a prvenstveno grupacije radnih organizacija održati sastanke (kod nas su to zajednički
izvršili Republička komora, Zavod za planiranje i Republički odlbor
sindikata u toku ovog mjeseca 1969. godine). Na tim sastancima trebalo je imenovati
tj. izabrati i radne grupe, donositi odluke o financiranju njihovog učestvovanja
u radu, odrediti odnosno angažirati naučne i druge institucije, ukoliko
je zaključeno da je suradnja takvih institucija potrebna. Nakon toga su
* Referat održan na plenumu Saveza ITŠDI SRH u SI. Brodu.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 36     <-- 36 -->        PDF

radne organizacije i njihove asocijacije trebale odmah otpočeti s radom na programiranju
razvoja, kao što su prikupljanje dokumentacije i podataka. U toku
izrade analize i projekcije, trebalo je da se po određenim pitanjima u politici
razvoja, svake pojedine grupacije informiraju i konzultiraju.


Radne organizacije i njihove asocijacije trebale su prve prijedloge projekcije
razvoja izraditi do 1. studenoga 1969. godine. U toku XI i XII mjeseca 1969.
trebala su se vršiti međusobna koordiniranja, dogovaranja i usklađivanja, te
integriranja pojedinačnih planova. Do kraja I kvartala 1970. godine trebali su
svi nosioci planiranja izraditi nacrt plana svoga razvoja, koji se usaglašavaju
i usklađuju sa nacrtima planova društveno-političkih zajednica tokom II kvartala
1970. godine. Prijedlozi planova dostavljaju se organima upravljanja u radnim
organizacijama i njihovim asocijacijama do kraja I kvartala 1970. godine.
Do kraja 1970. godine organi upravljanja radnih organizacija i njihovih asocijacija
donose svoje planove razvoja za razdoblje 1971—1975. godine.


Međutim, kao što je poznato, rokovi nisu održani. Zbog zakašnjenja donošenja
određenih mjera došlo je i u Narodnoj skupštini do pomicanja rokova.
No bez obzira na to, premda su početne pripreme u oblasti šumarstva, drvne
industrije i industrije celuloze i papira (sa grafičkom) počele na vrijeme (osnovane
su grupacije — jedna za šumarstvo, a 8 za drvnu industriju odnosno 7, jer
grupacija za ambalažu nije osnovana), ipak rokovi nisu niti kod jedne grupacije
održani. Tako je došlo do prvih usklađivanja i dogovora unutar pojedinih
grupacija drvne industrije istom koncem prvog odnosno početkom drugog kvartala
ove godine. Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija — Zagreb,
kao nosioc plana razvoja za čitavo područje SR Hrvatske, pri kraju je posla oko
sintetiziranja dobivenih razvojnih programa iz šumskih gospodarstava.


Dok su se kod privrednih organizacija i njihovih asocijacija prikupljali materijali,
vršile analize proteklog razdoblja i izrađivale prve projekcije budućeg
razdoblja, u Republičkom zavodu za planiranje odvijao se analogan posao na izradi
samostalne projekcije razvoja privrede i drugih oblasti društvenog života.
Baza su bila kretanja u proteklom razdoblju i projiciranje budućeg razvoja ekspandiranjem
dosadašnjeg trenda. Kod toga su korišćene razne matematske metode,
te razne studije posrednog ili neposrednog poznavanja određenih kretanja
kod važnijih privrednih organizacija. Tako su već tokom mjeseca prosinca bili
izrađeni prvi materijali srednjoročnog plana razvoja. Osim globalnog sagledavanja
razvoja cjelokupne privrede SR Hrvatske, izrađene su u to vrijeme i pojedine
parcijalne projekcije za razvoj pojedinih privrednih oblasti i grana kao
samostalni radovi odgovornih stručnjaka za pojedine privredne grane i oblasti.


Tako su izrađeni i prvi radni materijali za ove dvije grane, koji će poslužiti
kao polazna osnova u daljnjem radu oko izrade plana razvoja, konfrontirajući
ga sa ocjenama i sagledavanjima privrednih orgnizacija. Dopunama i korekcijom
će se doći do konačnog prijedloga plana razvoja od 1971—-1975. god.


Ovo bi bio u glavnim crtama iznesen pristup izradi srednjoročne projekcije
razvoja s organizaciono tehničkim elementima, u svrhu osiguranja jednoobraznog
prilaženja i međusobnom kompariranju planova i predviđenih koncepcija
razvoja. Sada bi ukratko iznijeli koncepciju razvoja s ocjenom dosadašnjih kretanja
u razdoblju od 1966—1970, kao i prvim kvantifikacijama od 1971—1975.
god. iz pomenutih radnih materijala republičkog zavoda. Taj materijal de facto
ima samo interni karakter. Pokušat ćemo usporediti već neke poznate naturalne
veličine predložene od pojedinih privrednih grupacija šumarstva i drvne industrije.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 37     <-- 37 -->        PDF

ŠUMARSTVO


Kod pristupa izradi plana razvoja šumarstva mora se imati pred očima karakteristike
šumske proizvodnje, koja se bitno razlikuje od čisto industrijske
proizvodnje. Te specifičnosti šumske proizvodnje su nam poznate: Zakonsko
ograničenje proizvodnje, dug proizvodni ciklus, funkcionalna vremenska nepovezanost
između sječe i visine ulaganja u šumsko uzgojne radove, niti kao jednostavne
niti kao proširene reprodukcije.


Suprotno od drugih privrednih oblasti i grana, u šumarstvu je dugoročno
planiranje obavezno. Zbog toga je razvojni put šumarstva, osobito za kraća vremenska
razdoblja kao što je srednjoročni plan razvoja za 5 godina, u izvjesnom
smislu već unaprijed utvrđen. Ta razvojna predodređenost u manjim vremenskim
intervalima zavisna je o stanju šumskog fonda na početku promatranog
razvoja, dakle o stanju fonda u polaznoj baznoj godini. U šumarstvu se u toku
5-godišnjih razdoblja ne može ništa tako bitno promijeniti, što bi recimo utjecalo
na visinu godišnjih sječa (osim nekih velikih kalamiteta i katastrofalnh vremenskih
nepogoda, koja u pravilu istovremeno ne zahvaćaju velika područja).


Zna se da su izvori financiranja u šumarstvu gotovo isključivo iz eksploatacije
šuma, a iskustveno se znade da se gotovo sva ulaganja pokrivaju iz vlastitih
sredstava, onda se ne mogu niti očekivati veće globalne promjene. Do
znatnijih promjena može doći samo u strukturi proizvodnje. Da je to tako potvrđuje
i analiza kretanja u proteklom 5-godišnjem razdoblju. U proteklom razdoblju
nisu se ostvarila predviđanja niti u eksploataciji šuma ,niti na šumsko-
uzgojnim radovima, a niti u realizaciji predviđene investicione izgradnje. Ako
pogledamo odnose između planskih predviđanja i ostvarenog porasta proizvodnje,
imamo slijedeću situaciju:


Plan Ostvareno
1970/65 1970/68
— Ukupna proizvodnja 114,6 85,3
— trupci za pilenje 106,8 101,2
— celulozno drvo 165,3 85,1
— rudno drvo 110,0 81,5
— ogrjevno drvo 101,4 72,8


Osnovna tendencija predviđenog razvoja u eksploataciji šuma bilo je osiguranje
sirovine drvno-industrijskim poduzećima u okviru etatnih mogućnosti.
To su trupci za pilenje i celulozno drvo, te rudno drvo za ugljenokope. Povećanje
opsega sječa za 14,6%, baziralo se na povećanju uzgojnih sječa u mlađim
šumama iz kojih bi se podmirivale potrebe industrije celuloze i papira te rudnika.


Zbog nastale situacije na domaćem tržištu izostala je predviđena potražnja
prostornog i tankog drveta. Šumarstvo je moralo reducirati predviđeni opseg
sječe u proredama, dok se proizvodnja trupaca za pilenje održavala na podjednakom
nivou radi osiguranja rada primarne mehaničke prerade tj. pilanske proizvodnje.
Takovo stanje na tržištu dovelo je do daljnjeg odgađanja uzgojnih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 38     <-- 38 -->        PDF

sječa i smanjenja nivoa očekivanih priliva, što je imalo za posljedicu neostvarivanje
šumsko-kulturnih radova te bioloških i tehničkih investicija. Na bazi ocjenjene
realizacije koncem. 1970. godine ukupna pošumljavanja kroz razdoblje
1966—1970. godine će se ostvariti sa indeksom 117,6 umjesto s 161,3, melioracije
šuma s indeksom 76,2´% umjesto 118,1, njega šuma sa indeksom 100 umjesto
137,2 planskog predviđanja.


Potpuno je zakazalo podizanje plantaža i intenzivnih kultura, te introdukcija
vrijednijih vrsta drveta u postojeće šume. Tako su plantaže podignute s indeksom
35,5% umjesto 200, a introdukcija sa 18,9 umjesto 217,4. Možda ne bi bilo
na odmet da se i na ovom Plenumu posveti u diskusiji više pažnje i ovom problemu
brzorastućih vrsta drveta. Neostvarivanjem predviđenih povoljnih bankarskih
kredita i pozajmica od zainteresiranih grana ti su radovi morali izostati.
Potrebno je ovdje istaknuti da su šumska gospodarstva Hrvatske tokom zadnjih
6—7 godina pridavala adekvatan značaj kontinuiranom održavanju postojećeg
šumskog fonda.


Izvoz šumskih sortimenata nije se kretao prema predviđenoj strukturi, niti
je ostvaren po predviđenoj stopi 0,6, nego je ostvaren po negativnoj stopi od
—0,2% godišnje. Osobito je podbacio nivo ogrjevnog i celuloznog drveta, a došlo
je do povećanja izvoza oblog neobrađenog drveta (rudnog i trupaca za pilenje
nižih klasa , protiv čega oštro ustaju pilanari premda nam se čini da stanje nije
alarmantno.


Ocjenjuje se, da su jedino investicije za opremu ostvarene sa oko 10—15%
iznad planiranih, dok je podbacila izgradnja komunikacija za oko 30%, a biološke
investicije za ok 70%.


Radna snaga smanjivala se po negativnoj godišnjoj stopi od — 5, a porast
produktivnosti postignut je sa stopom 2,5 a ne 3,6 kako je bilo planirano.


Integraciona kretanja bi se predvidivo završila krajem ove godine.


Budući razvoj. Uvodno smo već rekli da je razdoblje od 5 godina u šumarstvu
veoma kratko da bi se bitno moglo utjecati mjerama na povećanje sječa,
a zbog dugoročnog proizvodnog ciklusa ne mogu se lako mijenjati niti koncepcije
razvoja ove privredne oblasti. Prema tome koncepcija razvoja zadržala bi
se i u narednom periodu uz strukturalne promjene u proizvodnji šumskih sortimenata.
Povećalo bi se učešće industrijskog drveta na račun tehničkog i
ogrjevnog drveta. Potrošnja ogrjevnog drveta bi u narednom razdoblju imala
tendenciju daljnjeg laganog opadanja ili u najboljem slučaju stagniranja. Na
šumsko-kulturnim radovima i biološkim investicijama ponovno smo naglasili
tendenciju povećanja ulaganja u biološke investicije kao što su podizanje intenzivnih
kultura i plantaža, melioracije šuma, te obogaćivanje šuma vrijednijim
vrstama drveća (introdukcija).


Čini nam se pogrešnim u kratkoročnim, a pogotovo u dugoročnijem sagledavanju
razvoja jedne privredne grane statički gledati odnosno pasivno se odnositi
na budući razvoj a polazeći od sadašnjih financijskih poteškoća. Treba
tražiti odgovarajuća rješenja. Od ukupno raspoloživih sredstava koje će imati
privredne organizacije i u narednom razdoblju, treba dati prioritet tehničkim
investicijama tako da 65% sredstava ide za izgradnju cesta i nabavu opreme, a
35% u biološka ulaganja.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Kvantificiranje proizvodnje i radova u narednom periodu izgleda)o bi
ovako:


Po radnom materijalu Po šum. gospodarstvu
Rep. zavoda za planiranje
indeks


UKUPNO 103,9 106,9
1. Industrijsko drvo
— trupci za pilenje
— trupci za F i L
106,5
103,0
108,4
103,0
104,4
96,4
— cei. drvo i ostalo drvo za
kemij. pr. 119,1 101,9
2. Tehničko drvo 100,0 80,0
3. Ogrjevno drvo 100% 113,7
ŠUMSKO KULTURNI RADOVI
Pošumljavanje
— redovno
— plantaže i intenzivne kulture
Njega šuma
Melioracija šuma (bez Dalmacije)
Introdukcija
4.500 ha
2.300 ha
24.500 ha
4.000 ha
1.000 ha
3.500 ha ( 80 %)
1.400 ha ( 61 %)
27.570 ha (112,5%)
1.307 ha ( 33 %)
do 50% max.


Za investicije još uvijek nemamo kompletnih podataka od svih šumskih
gospodarstava. Očito je vidljivo da se nastavlja ista tendencija većeg ulaganja u
tehničke investicije i opremu, a osjetljivo niže u biološke investicije za proširenu
reprodukciju. Po našoj ocjeni to ipak predstavlja u šumarstvu jednu, u
izvjesnom smislu, defektnu razvojnu orijentaciju.


DRVNA INDUSTRIJA


Još u prethodnim sagledavanjima utjecaja privredne reforme, bilo je očito
da će drvna industrija nakon reforme doći u nepovoljniji položaj zbog osjetnog
poskupljenja sirovine, repromaterijala, usluga i povećanih osobnih dohodaka.
Zastarjelost opreme, nedovoljna sredstva, nepotpuno korišćenje kapaciteta, nekoordinirana
proizvodnja kao i druge subjektivne i objektivne poteškoće, stvarali
su nepovoljne uvjete za proizvodnju i prije reforme. Organizaciono i tehnički
nepripremljena, našla se drvna industrija nakon reforme u još težim uvjetima,
što se i odrazilo na proizvodnji sve do 1968. godine. Budući da se ukupna
proizvodnja drvne industrije u razdoblju 1966—1970. godine ostvarila ispod 50%
planskog predviđanja (ostvarena stopa 3,2 prema planiranoj 7,3 , to se proizvodnja
gotovo u svim grupacijama odvijala suprotno od očekivanog razvoja po
srednjoročnom planu 1966—1970. godine. Tako na pr. kod grupacije furnir i
ploče, bilo je srednjoročnim planom predviđeno povećanje proizvodnje u 1970.
godini s indeksom 144,2, a ostvariti će se s indeksom oko 88,4. Do ovako velikog
podbačaja u ovoj grupaciji došlo je ne samo zbog neostvarenog porasta u proizvodnji
namještaja, nego i zbog vlastitih slabosti i poteškoća u koje su upale
osobito tvornice iverica i šperploča. U toku ovog razdoblja tvornice iverica u




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Gospiću i »Okal« ploča u Srpskim Moravicama prestale su s radom, a tvornica


u Delnicama sve do 1969. godine nije uopće proradila. Također su prestale s ra


dom i tvornice šperploča u Gospiću i Rijeci.


Da nije došlo do proširenja kapaciteta panel ploča u Koprivnici pad proiz


vodnje bio bi i veći.


Jedino je ostvaren predviđeni porast proizvodnje u grupaciji građevinske


stolarije i parketa, gdje je porast proizvodnje bio predviđen po stopi 8,3 a ostva


ren po stopi 8,8, i to zbog dinamičnog porasta domaće građevinske djelatnosti,


koja je potpuno apsorbirala cjelokupnu proizvodnju, osobito građevne stolarije.


Kod rezane građe nije ostvareno povećanje proizvodnje (po stopi 2,8) nego je


ona za oko 50% niža zbog neizvršenja predviđanja kod mekih i tvrdih listača.


Kod mekih listača nije došlo do sječe očekivanih količina, međutim proizvodnja


kroz čitav period kretala se dosta ujednačeno.


Proizvodnja namještaja bila je srednjoročnim planom predviđena kao os


novni pravac razvoja s vrlo visokom stopom porasta (11,4). Međutim, ova proiz


vodnja imala je takvih poteškoća da u prve 3 godine nije mogla dostići nivo


startne proizvodnje iz 1965. godine (zastoj na domaćem i vanjskom tržištu). Tek


zadnje dvije godine došlo je do naglog porasta proizvodnje. Proizvodnja 1969.


godine u odnosu na 1968. godinu, kao i 1970. na 1969. godinu prešla je predvi


đenu stopu godišnjeg porasta po srednjoročnom planu. Analogno proizvodnji i


izvoz je u drugoj polovini razdoblja toliko porastao, da je čak u zadnjoj plan


skoj 1970. godini premašio godišnju stopu porasta za gotovo 15%.


U 1967. godini općenito se može reći, da je drvna industrija proživljavala
krizu. Ukupna proizvodnja bila je niža od startne godine, a proizvodnja namještaja
kao osnovni pravac 1966—1970. godine, ne samo da nije postizala predviđeni
porast (11% godišnje), nego je za 8% bila niža od proizvodnje u 1965. godini.
Pilanski pogoni su sve do reforme bolje poslovali od ostalih pogona drvne
industrije, pa su kombinati preferirali pilansku proizvodnju ostalim pogonima,
a osobito pogonima za proizvodnju namještaja.


Povišenje cijene sirovine (pilanski trupci), nedovoljno korišćenje pilanskih
kapaciteta, niska proizvodnost rada, dovelo je pilanske pogone nakon reforme
u težak položaj.


Predugo zadržavanje cijena proizvodima cjelokupne drvne industrije pod
kontrolom, gotovo je onemogućilo poslovanje cjelokupne drvne industrije. Teškoće
ove grane uvjetovane su i visokim carinskim barijerama zemalja uvoznica
našeg namještaja. Na domaću proizvodnju repromaterijala (drvne ploče) utjecale
su niže cijene uvoza (nedovoljna zaštita domaće proizvodnje), što je još više
pogoršalo položaj ove grane. Svi ti momenti, koji su otežavali rad, de facto su
prisiljavali poduzeća na preorijentaciju u pozitivnom smislu: na poboljšanje
kvalitete finalnih proizvoda, povećanje produktivnosti rada, ulaganje raspoloživih
sredstava u rekonstrukciju i modernizaciju postojećih pogona.


Slobodne cijene i liberalizacija potrošačkih kredita utjecali su da je na domaćem
tržištu oživjela prodaja namještaja i ostalih proizvoda široke potrošnje,
a paralelno je nakon 1967. godine osjetno povećan izvoz, što je sve djelovalo na
povećanu aktivnost poduzeća. Kod toga je potrebno naglasiti, da se suprotno
nego ranije, veća pažnja poduzeća orijentira na finalnu preradu drveta.


Zaposlenost je obrnuto od predviđanja imala padajući trend, što je i logično,
jer se i proizvodnja nije kretala po predviđenoj godišnjoj stopi rasta nego je
ostvarena sa 56% ispod planirane stope. Produktivnost je ostvarena u ovom
razdoblju po stopi 3,8 prema 5,9 predviđenoj u srednjoročnom planu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Sukcesivnim investiranjem u modernizaciju, rekonstrukcije i proširenje postojećih
kapaciteta, trebalo je osigurati predviđeni plan razvoja i produktivnost
rada. (Velike su rekonstrukcije izvršene u DIP-u »Slavonija« Slav. Brod,
u DIP-u »Mobilia—Ivo Marinković«, Osijek i izgradnja nove tvornice namještaja
»Marko Šavrić« Zagreb, a osobito »Oriolik« u Oriovcu). Kao što je i predvidjeno
većina utrošenih sredstava je uložena u rekonstrukciju finalnih pogona
drvne industrije. Općenito se može reći da je u prošlom 5-godišnjem razdoblju
došlo u izvjesnom smislu do prestrukturiranja proizvodnje u smislu jačanja finalne
prerade drveta.


Promjena u strukturi proizvodnje
Učešće grupacija u ukupnom prihodu


1965. 1968. 1969. (I. polug.)


Drvna industrija ukupno 100 100 100
Pilane i tvornice ploča 57 53 52


— pilane 55 50 50
Finalna prerada 35 41 43
— namještaj 27 31 34
Kemijska prerada
Razvojne mogućnosti mehaničke prerade drveta od 1971. do 1975. godine.


Kod ocjene razvoja drvne industrije u narednom 5-godišnjem razdoblju analizirana
je po pojedinim grupacijama mogućnost domaćeg i vanjskog tržišta, sirovinska
baza, očekivano kretanje potrošnje u odnosu na porast dohotka i standarda.
Za očekivati je da će kvalitetna struktura sirovine za prorez na pilanama
i u narednom razdoblju zadržati dosadašnje odnose. Pad srednjeg promjera pilanskim
trupcima i veće učešće tanke oblovine, zahtijevat će od pilanske prerade,
u određenom smislu, preorijentaciju dosadašnjeg načina rezanja. Uvjet
za racionalno iskorišćenje oblovine i rentabilno poslovanje u pilanskoj industriji
je i u narednom razdoblju prelaz na suvremenu tehnologiju dvofazne prerade
s prilagođavanjem namjenskoj proizvodnji rezane građe za vlastitu i drugu
reprodukciju. Najveći porast piljene građe predviđa se kod mekih listača, jer u
novom 5-godišnjem razdoblju dolaze već na sječu prve plantaže topola, koje su
bile podignute 1960. i ranijih godina.


U proizvodnji furnira predviđa se povećanje slijepog furnira na 40.000 m3,
a što je u skladu s predviđenim povećanjem proizvodnje ploča i proizvodnje topolo
vih trupaca za Ijuštenje. U proizvodnji plemenitog furnira predviđa se povećanje
za 3.000 m3 (oduzeća 4000 m3). Ovo bi se povećanje ostvarilo putem uvoza
egzota, radi dopune asortimana traženim vrstama furnira u industriji namještaja.


Predvidivi porast proizvodnje namještaja do 1975. godine, kao najvećeg
potrošača svih vrsta ploča, otvara perspektivu razvoja tvornicama ploča. One će
moći proširenjem postojećih i inače malih kapaciteta i aktiviranjem tvornice
šperploča u Gospiću, »Okal« ploča u Srpskim Moravicama i iverica u Delnicama,
dostići ukupnu proizvodnju ploča od oko 125.000 m3. Najveći porast predviđa
se u proizvodnji »Okal« ploča i ploča iverica gdje bi povećanje bilo više
nego dvostruko (210—225%.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Razvoj građevne stolarije i parketa direktno je ovisan o rastu građevinske
djelatnosti, a jednim manjim dijelom i o izvozu (parket). Prema ocjenama stambena
izgradnja bi u narednom 5-godišnjem razdoblju zadržavala dosadašnju
stopu rasta, pa se zavisno s tim predviđa nešto niži porast proizvodnje u ovoj
grupaciji (indeks 200%), obzirom na primjenu i drugih materijala (aluminij i
plastika). Kod klasičnog parketa proizvodnja se predviđa veća za svega 6 poena,
kod mozaik parketa za 29%, a kod građevne stolarije za 30%.


Kada je kod drvne industrije riječ o proizvodima robe za široku potrošnju
onda se redovito misli na sve vrste kućnog namještaja, koji u ukupnoj proizvodnji
drvne industrije, odmah iza piljene građe, ima najveći ponder. Sitni proizvodi
drvne galanterije, iako u prošlom 5-godišnjem razdoblju pokazuju prilično
visok rast proizvodnje (stopa 11), imaju nizak ponder (oko 8%) pa nisu
presudni kod ocjene budućeg razvoja, kao ni proizvodi kemijske prerade drva
(šibice i octena kiselina) koje imaju ponder čak ispod 3%.


Za proizvodnju namještaja osnovni je činilac domaća potrošnja koja je kod
nas u SFRJ iznosila oko 7,1 $ po stanovniku (u 1967. g.) dok na pr. Zap. Njemačka
troši 29,7 $ (p/c. Belgija 22,6 $ p/c., Francuska 15,9 $ i td., a Italija
9,1 5 p/c.1). Iz ovog proizlazi da kod nas još uvijek postoje znatne mogućnosti
povećanja proizvodnje namještaja. U proteklom S^godišnjem razdoblju kod nas
je proizvodnja namještaja porasla s indeksom 143 (stopa 7,4), unatoč poteškoća
s kojima se borila. Očekivani porast osobne potrošnje od 7,8% prosječno godiš


´nje i očekivani izvoz od 8,1% prosječno godišnje, omogućuje visok porast proizvodnje
namještaja u razdoblju od 1971—1975. godine. Na bazi toga se ocjenjuje


da ima realnogovako:
osnova da se proizvodnja namještaja do 1975. godine kreće
Indeks
1975/1970.
Stopa
1970—1975
Ukupno proizvodnja namještaja
— sobni gamiturni namještaj
— krupni komadni namještaj
— kuhinje
— ostali namještaj
190
164
227
200
138
13,7
10,4
16,0
15,0
6,7


Ovako dosta ambiciozne stope rasta govore i o relativnom zaostajanju SR
Hrvatske u proizvodnji namještaja. Nužno je da se u ovom 5-godištu ostvari već
ranije zacrtana orijentacija drvne industrije na finalnu preradu odnosno namještaj,
kao jedan od osnovnih pravaca razvoja s naglašenom izvoznom orijentacijom.
Budući je dosadašnje učešće SFRJ u izvozu namještaja u odnosu na
zemlje OECD-a iznosilo samo 5% (1967. godine), za pretpostaviti je da će se porastom
standarda zemlje uvoznice taj postotak moći i povećati ili najmanje održati.
To za SR Hrvatsku znači izvoz 30% od proizvodnje.


U grupi ostalih finalnih i polufinalnih proizvoda ima takvih koji danas u
konkurenciji gube nekadašnji položaj kao drveni sanduci, bačve, izrade od pluta.
Njihov opseg proizvodnje stagnira ili opada, dok su na pr. drvene rolete una-


J) Detaljna i parcijalna projekcija razvoja drvne industrije od 1966—1985. godine
SPK, Knjiga II — 1969.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 43     <-- 43 -->        PDF

toč konkurenciji plastičnih masa još uvijek na tržištu zadržale poziciju analognu
građevnoj stolariji i parketu. Razne sitne izrađevine od drva, kao sportski pribor
i igračke, kućne potrepštine, suveniri i si. imaju još uvijek na tržištu pozitivan
trend u proizvodnji i plasmanu. Ocjenjuje se da bi ovi proizvodi možda u
razdoblju do 1975. godine rasli po nešto nižoj stopi (6,3) nego što je ostvareno
u prošlom 5-godišnjem razdoblju (6,9).


Prema tome ukupna proizvodnja drvne industrije predvidivo bi se kretala
u razdoblju 1971—1975. godine ovako:


Indeks1975/1970.
Stopa
1970—1975.
Drvna industrija ukupno— piljena građa— namještaj— građevna stolarija i parket— ostali finalni i polufinalni proizvodi— kemijska prerada drveta
148,9
102,7
168,3
126,4
135,8
131,1
8,2
0,5
11,0
4,8
6,3
5,5


Značajno je da se roba široke potrošnje teško probija u izvozu, što je i razumljivo,
jer je kod izvoza tih roba najveće učešće živog rada. Međutim, odnos
između piljene građe i namještaja lagano se popravlja u korist namještaja, što
potvrđuje ispravnost jače orijentacije drvne industrije na razvoj finalne prerade
drva.


Da bi se ostvarila predviđena proizvodnja po količini i kvalitetu (svjetskih
standarda), trebati će u toku 5-godišnjeg razdoblja investirati najmanje oko 272
milijuna novih dinara. Dinamika većeg ulaganja biti će u prve 2—3 godine srednjeročnog
plana. Obzirom na naglašenu proizvodnu orijentaciju na proizvodnju
finalnih proizvoda (namještaja), čime je vezana i dopunjujuća proizvodnja ploča,
investiciona bi ulaganja među glavnim grupacijama imala ovakve odnose:



za rekonstrukciju i suvremeno opremanje pogona
finalne i polufinalne prerade drveta (67%) 182 min. n. dinara
—´ za proširenje i obnovu tvornica šperploča i za proširenje
kapaciteta tvornica iverica (20%) 55 min. n. dinara
— rekonstrukcije pilana (13%) 35 min. n. dinari


Ukupno: 272 min. n. dinara


Među najveća investiciona ulaganja došla bi izgradnja nove tvornice namještaja
»Marko Šavrić« Zagreb, proširenje tvornice namještaja »Oriolik«, rekonstrukcija
i trostruko povećanje kapaciteta tvornica iverica u Vinkovcima,
dvostruko povećanje kapaciteta tvornice šperploča u Bjelovaru, te tvornica šibica
»Drava«, u Osijeku.


Kretanje ukupne zaposlenosti u drvnoj industriji imat će tendenciju rasta
kao i ukupna proizvodnja. Ona će se kretati po prosječnoj stopi 3,3 sa ukupnim
brojem zaposlenih 38.365 koncem 1975. godine. Najveći porast radne snage predviđa
se u grupaciji finalne prerade drva, dok bi pilane imale čak negativnu
stopu rasta.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Porast radne snage i produktivnosti po grupacijama kretao bi se ovako:


Grupacije:
Stopa porasta
a) zaposlenosti
1971—1975. godine
b) produktivnosti
vna industrija
Pilane i tvornice ploča
— pilane
— tvornice ploča
Finalna prerada drveta
— namještaj
— ostali proizvodi
Kemijska prerada i šibice
— šibice
3,3
—1,1
--2,6
2,3
4,6
5,1
2,6
0,1
-0, 1
4,8
5,0
3,2
8,5
5,8
8,1
3,0
5,4
7,0
— ostali 0,5 3,4


Porast produktivnosti se bazira na predviđenoj dinamici investiranja za rekonstrukcije
i proširenje postojećih kapaciteta nabavi najsuvremenije opreme i
ostalog usavršavanja organizacije rada i proizvodnih procesa. Očekuje se da bi
društveni proizvod na temelju porasta proizvodnje porastao sa indeksom 150 ili
po prosječnoj stopi 8,5.


Zacrtani razvoj drvne industrije zavisi u prvom redu o organizacionom sređivanju
te bržem i jačem međusobnom povezivanju. Materijalna osnova, razjedinjenih
i samostalnih organizacija, ne predstavlja takvu polaznu osnovu ikoja
bi mogla garantirati kvalitetni napredak i stimulativnije nagrađivanje. Sitna
proizvodnja, pomanjkanje dugoročnih programa razvoja, neorganizirana podjela
rada, nekompleksno rješavanje investicione dogradnje te nedovoljno stimuliranje
izvoza su problemi koji sprečavaju brzi razvoj ove industrijske grane.
Predviđeni razvoj do 1975. godine pretpostavio je da se ti problemi unutar i između
samih poduzeća moraju prvenstveno rješiti i traži stvaranje takovih privrednih
organizacija koje bi širom podjelom rada, primjenom suvremene tehnologije
i užom specijalizacijom bile nosioci razvojnog programa na jednom širem
području.