DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Gospiću i »Okal« ploča u Srpskim Moravicama prestale su s radom, a tvornica


u Delnicama sve do 1969. godine nije uopće proradila. Također su prestale s ra


dom i tvornice šperploča u Gospiću i Rijeci.


Da nije došlo do proširenja kapaciteta panel ploča u Koprivnici pad proiz


vodnje bio bi i veći.


Jedino je ostvaren predviđeni porast proizvodnje u grupaciji građevinske


stolarije i parketa, gdje je porast proizvodnje bio predviđen po stopi 8,3 a ostva


ren po stopi 8,8, i to zbog dinamičnog porasta domaće građevinske djelatnosti,


koja je potpuno apsorbirala cjelokupnu proizvodnju, osobito građevne stolarije.


Kod rezane građe nije ostvareno povećanje proizvodnje (po stopi 2,8) nego je


ona za oko 50% niža zbog neizvršenja predviđanja kod mekih i tvrdih listača.


Kod mekih listača nije došlo do sječe očekivanih količina, međutim proizvodnja


kroz čitav period kretala se dosta ujednačeno.


Proizvodnja namještaja bila je srednjoročnim planom predviđena kao os


novni pravac razvoja s vrlo visokom stopom porasta (11,4). Međutim, ova proiz


vodnja imala je takvih poteškoća da u prve 3 godine nije mogla dostići nivo


startne proizvodnje iz 1965. godine (zastoj na domaćem i vanjskom tržištu). Tek


zadnje dvije godine došlo je do naglog porasta proizvodnje. Proizvodnja 1969.


godine u odnosu na 1968. godinu, kao i 1970. na 1969. godinu prešla je predvi


đenu stopu godišnjeg porasta po srednjoročnom planu. Analogno proizvodnji i


izvoz je u drugoj polovini razdoblja toliko porastao, da je čak u zadnjoj plan


skoj 1970. godini premašio godišnju stopu porasta za gotovo 15%.


U 1967. godini općenito se može reći, da je drvna industrija proživljavala
krizu. Ukupna proizvodnja bila je niža od startne godine, a proizvodnja namještaja
kao osnovni pravac 1966—1970. godine, ne samo da nije postizala predviđeni
porast (11% godišnje), nego je za 8% bila niža od proizvodnje u 1965. godini.
Pilanski pogoni su sve do reforme bolje poslovali od ostalih pogona drvne
industrije, pa su kombinati preferirali pilansku proizvodnju ostalim pogonima,
a osobito pogonima za proizvodnju namještaja.


Povišenje cijene sirovine (pilanski trupci), nedovoljno korišćenje pilanskih
kapaciteta, niska proizvodnost rada, dovelo je pilanske pogone nakon reforme
u težak položaj.


Predugo zadržavanje cijena proizvodima cjelokupne drvne industrije pod
kontrolom, gotovo je onemogućilo poslovanje cjelokupne drvne industrije. Teškoće
ove grane uvjetovane su i visokim carinskim barijerama zemalja uvoznica
našeg namještaja. Na domaću proizvodnju repromaterijala (drvne ploče) utjecale
su niže cijene uvoza (nedovoljna zaštita domaće proizvodnje), što je još više
pogoršalo položaj ove grane. Svi ti momenti, koji su otežavali rad, de facto su
prisiljavali poduzeća na preorijentaciju u pozitivnom smislu: na poboljšanje
kvalitete finalnih proizvoda, povećanje produktivnosti rada, ulaganje raspoloživih
sredstava u rekonstrukciju i modernizaciju postojećih pogona.


Slobodne cijene i liberalizacija potrošačkih kredita utjecali su da je na domaćem
tržištu oživjela prodaja namještaja i ostalih proizvoda široke potrošnje,
a paralelno je nakon 1967. godine osjetno povećan izvoz, što je sve djelovalo na
povećanu aktivnost poduzeća. Kod toga je potrebno naglasiti, da se suprotno
nego ranije, veća pažnja poduzeća orijentira na finalnu preradu drveta.


Zaposlenost je obrnuto od predviđanja imala padajući trend, što je i logično,
jer se i proizvodnja nije kretala po predviđenoj godišnjoj stopi rasta nego je
ostvarena sa 56% ispod planirane stope. Produktivnost je ostvarena u ovom
razdoblju po stopi 3,8 prema 5,9 predviđenoj u srednjoročnom planu.