DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 73     <-- 73 -->        PDF

cStcana 6icac.no. lite cat uta


KARTA PRIRODNE VEGETACIJE
IRANA


1:2,500.000 sa tumačem na francuskom,
engleskom i persijskom od V. Tregubo va
i S. Mobayena. Štampana u boji
u Nacionalnom centru za kartografiju Irana,
izdanje univerziteta u Teheranu 1970.


Na ovoj vegetacijskoj karti radilo je veći
broj domaćih i stranih specijalista tokom
deset godina, dajući time kako nauci
tako i privredi Irana neophodnu osnovu
za daljnja istraživanja, odnosno planiranja.
Iran leži između 25° i 39° s. šir., a zauzima
približno šest puta veću površinu
od Jugoslavije. Više od polovine iranske
teritorije nalazi se između 1000 i 2000 m


n. m., a maksimalni visinski raspon iznosi
oko 5700 m. Od padavina, srazmjerno malo
prostranstvo prima više od 600 mm u
godini, dok u svojim krajnjim granicama
one se kreću od ispod 100 do nad 2000 mm.
Na tlu Irana se susreću četiri flornovegetacijska
područja. I. Hirkausko područje
uz Kaspijsko more sa mezofilnim šumama
tercijarnog porijekla, a dijelom one
se približuju evropskoj, posebno balkanskoj
šumskoj vegetaciji. Ovo područje veoma
je pogodno za šumarstvo. II. Iranoturansko
vegetacijsko područje centralnih
oblasti Irana obuhvaća na više od polovine
njegove teritorije krajeve sa stepskom,
polupustinjskom i pravom pustinjskom vegetacijom.
Tu vladaju klimatski ekstremi,
a padavina ima 100—200 mm. III. Zagrosijsko
vegetacijsko područje sa okosnicom
na 1600 km dugom masivu Zagros ima
specifičnu klimu nalik na semiaridnu submeđiteransku,
sa 400—500 mm padavina.
Za vegetaciju su karakteristični Quercus
persica i rodovi Pistacia i Amygdalus. IV.
Kaliđo-Omansko područje na jugu sa suptropskim
obilježjem, sa vegetacijom koja
pripada sudano-sindskom vegetacijskom
krugu. Uzgajaju se banane, mango, urmina
palma, a pod uslovom navodnjavanja,
jer padavina ima samo 200—300 mm.


U vegetacijsku kartu uneseno je 25 vegetacijskih
jedinica veoma različitog sintaksonomskog
ranga. U tumaču karte ima
za svaku od njih kratka ekološko-floristička
karakteristika, eventualno i napomena


o privrednom značaju, a u posebnoj tabeli
podaci o površini koju zahvaća. Za većinu
njih dati su i karakteristični fotosi. Ovdje
moramo se ograničiti samo na nabrajanje
tih vegelaciiskih jedinica.
1. Querco-Buxeüim i Tilio-Buxetum u
humidnoj prikaspijskoj klimi.
2. Querco-Carpinetum (betuli) u nešto
humidnijim uslovima.
3. Parrotio-Carpinetuni (betuli).
4. Fagelum hyrcanum, najljepša šuma
Irana. Bukva je Fagus orientalis v. macrophylla
čija stabla dostižu 50 m, a drvna
masa 800 m3/ha.
5. Carpmetum orientalis sa Quercus macranthera
sve do 3000 m n. m.
6. Cupressus sempervirens — cenoze kao
i Biota orientalis — zajednice na posebnom
staništu unutar pojasa hirkanske bukove
šume i Parrotio-Carpinetum-a.
7. Juniperus excelsa gradi pojas rijetkih
šuma unutar irano-turanskog flornog područja,
a manje u zagrosijskom.
8. Pistacia mulića-— pojas između 1600
i 1800 m na masivu Elbruz, na Zagrosu čak
od 1800 do 2200 m. S ovom našoj P. terebinthus
sličnoj vrsti združeni su tamo
Celtis australis i Rhus coriaria.
9. Pistacia vera — zajednice, samo na
sjeveroistoku Irana. Ova po jestivom sjemenu
poznata pistacija raste u uslovima
veoma ekscesivne klime.
10. Pojas bodljikavog grmlja iz Amygdalus-,
Berberis- i Crataegus-vrsta skup je
jako degradiranih cenoza na padinama Elbruza
i Zagrosa.
11. Stepska vegetacija sa Astragalus-,
Artemisia-i Stipa-vrstama je floristički
veoma bogata. Ona pokriva blizu polovine
teritorije Irana. Preopterećene pašom,
u stepama šire se za stoku nepogodne vrste.
12. Zygophyllurn atriplicoides — zajednica
je žbunasta cenoza koja se priključuje
stepskoj formaciji.
13. Quereus infectoria, Qu. libani i dr.
hrastovi izgrađuju u istočnom Kurdistanu
posebne, specijalizirane cenoze u kraju
veoma bogatom vrstama roda Quercus,
među kojima veći broj novootkrivenih.
14. Quercetum persicum najprostraniji i
jasno izraženi hrastov pojas Irana proteže
se Omanskom zalivu okrenutim stranama
Zagrosa. Sume su kserofilne, pretežno
rijetke, devastirane. Zir ovog hrasta se upotrebljava
za spravljanje jedne vrste peciva.
Po dolovima u ovom pojasu rastu
Platanus orientalis i Fraxinus oxycarpa.
439