DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Električna energija može se koristiti
za sterilizaciju tla, a pomoću električnih
impulsa može se vršiti i suzbijanje nekih
štetnika.


Radioaktivnim zračenjem moguće je
prije sjetve izvršiti sterilizaciju sjemena,
a u biološkoj borbi i sterilizaciju insekata,
što se danas često koristi u SAD.


U poglavlju o klimauređajima prikazan
je način rada i konstrukcija klim?
uređaja koji služe za biološka istraživa


la e s n o j žurnal broj 4—1970.
Haritonov G.: Značenje izvestkovfnia
i gipsovanija pri vvrašćivanii lesnyh
kultur v Karpatah (Značenje kalcifikacije
i dodavanja sadre u šumskim kultu


rama u Karpatima)


U šumama Karpata prevlađuju smeđa
tla. Prosječni je sadržaj humusa u gornjem
horizontu 16%, a prosječni pH oko
4,3. Potrebna je dakle neutralizacija te
kisele sredine kao i povećanje mobilnosti
fosfora i dušika u tlu, kako bi ih šu
mske biljke mogle što izdašnije koristiti.
Dodavanjem vapna i sadre postizava
se traženi efekat, ali ne smijemo gubiti
iz vida da šumske biljke različito reagiraju
na dodavanje vapna. Šumarski institut
u Ljvovu vršio je oglede sa deset
najrasprostranjenijih šumskih vrsta.
Dvo-i trogodišnje biljke tretirane su
u teglama sa prirodnim šumskim tlom
kojem je dodavano 7—15 grama vapna
i 1 do 2 grama sadre u svaku teglu. Preračunato
na hektar to bi značilo 56 do
120 kg vapna i 8—16 kg sadre. Rezultati
trogodišnjih ogleda detaljno su prikazani
u tekstu i u priloženoj tabeli. Sažeto
ih možemo sumirati ovako: pozitivno
reagiraju na takav dodatak smreka, bi
jeli bor, ariš (jako), bukva (jako), gorski
javor (neznatno);indiferentni su jela,
hrast i javor-mliječ, dok na lipu (Tilia
cordata Mili) i trešnju kalcifikacija utječe
negativno.


nj a. Niz korisnih malih prenosnih aparata
potrebnih za biološka i ekološka istra
živanja opisan je vrlo precizno.


Nesumnjivo je da ovakova knjiga pisana
vrlo popularnim, ali jasnim stilom
može naći niz čitalaca, kako među specijalistima
iz zaštite bilja, tako i među
ostalim stručnjacima biolozima, agronomima
i šumarima.


Ing. S. Opalički


Pajberin M.: Ob ispoljzovanii rjaeviny
obyknovenoj i ee taksacionih pokazateljah
(O korišćenju jarebike i o njenim
taksacionim elementima).


Jarebika je malo proučena u šumarskoj
literaturi iako ista u uvjetima sjevera
SSSR predstavlja solidan izvor drvne
mase, a također i plodova. Najveći
debljinski prirast jarebika postizava na
osvijetljenim mjestima (15,1 cm prema
8,6 cm, dakle dva put više u sklopu)
Još nepovoljnije djeluje zasjena na urod
plodova (17,6 kg prema 0,8 kg). Čak i vrlo
neznatno povećanje osjetno djeluje
na smanjenje uroda. Tako na pr. kod obrasta
0,6 urod je 3% puta veći nego
kod obrasta 0,8. Kao većina šumskog drveća,
jarebika ima svoj periodicitet fruktifikacije:
puni urod dolazi poslije 1—2
godišnje pauze (slabog ili nikakvog uroda).
Pri kraju članka autor donosi tabelu
koja prikazuje broj stabala i drvnu
masu po ha, kao i količinu plodova preračunatu
na ha za 10-godišnju, 12-godišnju
pa sve do 28-godišnje starosti jarebike.


Bar ab in A., Zor in.: Ob urožaje Si
šek eli v svjazi s taksacionimi osobennosljami
drevostoev (O urodu smrekovih
šišarica u vezii sa itaksackxnim karakteristikama
sastojina)


Iz teksta i dvije tabele vidimo da
smrekove sastojine u sjevernim oblasti