DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Električna energija može se koristiti
za sterilizaciju tla, a pomoću električnih
impulsa može se vršiti i suzbijanje nekih
štetnika.


Radioaktivnim zračenjem moguće je
prije sjetve izvršiti sterilizaciju sjemena,
a u biološkoj borbi i sterilizaciju insekata,
što se danas često koristi u SAD.


U poglavlju o klimauređajima prikazan
je način rada i konstrukcija klim?
uređaja koji služe za biološka istraživa


la e s n o j žurnal broj 4—1970.
Haritonov G.: Značenje izvestkovfnia
i gipsovanija pri vvrašćivanii lesnyh
kultur v Karpatah (Značenje kalcifikacije
i dodavanja sadre u šumskim kultu


rama u Karpatima)


U šumama Karpata prevlađuju smeđa
tla. Prosječni je sadržaj humusa u gornjem
horizontu 16%, a prosječni pH oko
4,3. Potrebna je dakle neutralizacija te
kisele sredine kao i povećanje mobilnosti
fosfora i dušika u tlu, kako bi ih šu
mske biljke mogle što izdašnije koristiti.
Dodavanjem vapna i sadre postizava
se traženi efekat, ali ne smijemo gubiti
iz vida da šumske biljke različito reagiraju
na dodavanje vapna. Šumarski institut
u Ljvovu vršio je oglede sa deset
najrasprostranjenijih šumskih vrsta.
Dvo-i trogodišnje biljke tretirane su
u teglama sa prirodnim šumskim tlom
kojem je dodavano 7—15 grama vapna
i 1 do 2 grama sadre u svaku teglu. Preračunato
na hektar to bi značilo 56 do
120 kg vapna i 8—16 kg sadre. Rezultati
trogodišnjih ogleda detaljno su prikazani
u tekstu i u priloženoj tabeli. Sažeto
ih možemo sumirati ovako: pozitivno
reagiraju na takav dodatak smreka, bi
jeli bor, ariš (jako), bukva (jako), gorski
javor (neznatno);indiferentni su jela,
hrast i javor-mliječ, dok na lipu (Tilia
cordata Mili) i trešnju kalcifikacija utječe
negativno.


nj a. Niz korisnih malih prenosnih aparata
potrebnih za biološka i ekološka istra
živanja opisan je vrlo precizno.


Nesumnjivo je da ovakova knjiga pisana
vrlo popularnim, ali jasnim stilom
može naći niz čitalaca, kako među specijalistima
iz zaštite bilja, tako i među
ostalim stručnjacima biolozima, agronomima
i šumarima.


Ing. S. Opalički


Pajberin M.: Ob ispoljzovanii rjaeviny
obyknovenoj i ee taksacionih pokazateljah
(O korišćenju jarebike i o njenim
taksacionim elementima).


Jarebika je malo proučena u šumarskoj
literaturi iako ista u uvjetima sjevera
SSSR predstavlja solidan izvor drvne
mase, a također i plodova. Najveći
debljinski prirast jarebika postizava na
osvijetljenim mjestima (15,1 cm prema
8,6 cm, dakle dva put više u sklopu)
Još nepovoljnije djeluje zasjena na urod
plodova (17,6 kg prema 0,8 kg). Čak i vrlo
neznatno povećanje osjetno djeluje
na smanjenje uroda. Tako na pr. kod obrasta
0,6 urod je 3% puta veći nego
kod obrasta 0,8. Kao većina šumskog drveća,
jarebika ima svoj periodicitet fruktifikacije:
puni urod dolazi poslije 1—2
godišnje pauze (slabog ili nikakvog uroda).
Pri kraju članka autor donosi tabelu
koja prikazuje broj stabala i drvnu
masu po ha, kao i količinu plodova preračunatu
na ha za 10-godišnju, 12-godišnju
pa sve do 28-godišnje starosti jarebike.


Bar ab in A., Zor in.: Ob urožaje Si
šek eli v svjazi s taksacionimi osobennosljami
drevostoev (O urodu smrekovih
šišarica u vezii sa itaksackxnim karakteristikama
sastojina)


Iz teksta i dvije tabele vidimo da
smrekove sastojine u sjevernim oblasti




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 49     <-- 49 -->        PDF

ma evropskog dijela SSSR pri obrastu
0,8 počinju rađati sjemenom već kod
promjera 12 cm. Istina, kod te prsne visine
ukupan je broj smrekovih češera
vrlo malen — u prosjeku 13,1 češer po
stablu, pri čemu se cea 40% ukupnog
broja češera nalazi na gornjim prljšenovima
(ne ispod petog pršljena). Naprotiv,
kod debljih stabala jedva 20% češera
nalaze se ama gornjim granama, a 80"/»
razasuto je po cijeloj krošnji od šestog
pršljena na niže. Nadalje, važan je autorov
zaključak o utjecaju boniteta staništa
na urod. Na temelju detaljne analize
obilnog smrekovog uroda 1968. godine,
autori tvrde da se bonitetni razredi ne
odražavaju na intenzitetu fruktifikacije
(uspoređivani su 11 sastojinskih tipova
različitih — često i ekstremnih — bonitetnih
razreda). Ovaj zaključak smatramo
važnim s obzirom na činjenicu da su
u stručnoj literaturi mišljenja o tome
podijeljena, pa čak i proturječna.


Tihomirov J. i drugi: Harakteristika
nejtralnih inasei polucaemyh pri skorostnoj
pirolize kory listvennicy sibirskoj


(Karakteristika neutralnih masnoća koje
se dobivaju pirolizom kore sibirskog
ariša)


Piroliza kore sibirskog ariša je predmet
istraživanja sovjetskih naučnih radnika
od 1963. godine. U posljedne tri
godine interes za tu oblast tehnologije
drveta znatno je porastao. Apsolutno
je dokazan paralelizam sadržaja fenola
i neutralnih masnoća na jednoj strani,
i postotka dobivene isniole na drugoj
strani. Produkcija smole raste do temperature
400° — 500« C, malli pad se primjećuje
već kod temperature 500° —
6000 C, a naglo se smanjuje produkcija
smole kod 7000C. Maksimalni je postotak
produkcije (u odnosu na apsolutno
suhu koru) kod 500°C (10,37»), a minimalni
kod 700»C (l,94,3/o). Neutralnih masti
ima 2,93% kod 5000C, a 0,84% kod temperature
koju treba smatrati limitom i
iznad koje pokusi nisu vršeni (700<>C).


Još uvjerljivije djeluje sadržaj fenola
pri raznim temkeraturama pirolize. Taj
sadržaj iznosi 4,66% kod 400»C, nešto je
manji (3,86%)kod 500«C, a svega je 0,1%
kod 700´C. Očigledna je odlučujuća uloga
reakcije raspadanja složenih fenola.
Taj momenat ne smijemo gubiti iz vida
ni kad rješavamo praktičnu stranu ovog
tehnološkog procesa.


Ni lov V.:0 pojavlenii i otpade vshodov
eli na vyrubkah (Pojava i otpad smrekokovih
ponika na sječinama)


Autor se detaljno pozabavio problematikom
ponika smreke imajući prvenstveno
pred očima kvantitativnu stranu cijelog
problema. Njegovi su zaključci ovi:


1) na tlu obraslom rijetkom mahovinom
ponik je znatno brojniji nego na
golom tlu;


2) pod travnim pokrivačem nicanje je
bolje, a otpad manji nego na »mrtvom;
tlu;


3) sastav travnog pokrivača igra važnu
ulogu: ima korova (Epilobium) pod kojim
smrekov ponik jedva životari. U tekstu
članka su tri instrukcione tabele.


Mežibovskij A.: Issledovanie faktorov
vlijajuščih na vetrolom i burelom eli


(Ispitivanje faktora koji utječu na izva


le i vjetrolom kod smreke)


Rast i razvitak šumskih masiva uvijek
su praćeni neprekidnim djelovanjem okolnih
faktora sredine. Jedan je od tih
faktora vjetar. U sastojini uvijek ima jedinki´
otpornih protiv vjetra i jedinki
manje otpornih, a sve je to uvjetovano
određenim kompleksom uzročnika kako
biološkog tako i mehaničkog karaktera.
.Autor opravdano naglašava da su ti uzroci
nedovoljno proučeni. U listopadu
1967. zapadni vjetar jačine deset (po Boforu)
oštetio je smrekov masiv od svojih
dvadesetak kvadratnih kilometara. Autor
je koristio tu priliku za jedno saopćenje
koje (iako je prethodnog karaktera)
obiluje interesantnim i vjernim
zapažanjima.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Afanasjev A.: Izmenie sostava i očišćenie
stvolov derevjev s vozrastom v
smesannyh molodnjakah (Čišćenje debala
u mješovitim mladićima pod uplivom
promjena omjera smjese)


U sastojinama, u kojima su pored
smreke zastupljene jasika, breza, iva i
lipa (takav je slučaj u Sirjinskom leshozu
Kostromske oblasti) primjećuje se
da je 95% smrekovih stabalaca koncentrirano
ispod donje trećine visine lišćara.
Rastenje smreke ovisi dakle o tome
kako se dotični lišćani čiste od grana u


donjem dijelu deblovine. Prema tome
vrlo je važan podatak o intenzitetu automatskog
(prirodnog) čišćenje od grana
lišćara-pratilaca smreke. Najintenzivnije
se čisti jasika, zatim dolazi breza, iza nje
iva, a najsporije se čisti lipa. Ako kod ja
sike očišćeni dio izrazimo brojkom 1,00,
to kod lipe taj »stepen očišćenosti« iznosi
svega 0,57. Promjene u sastavu primješanih
lišćara i u omjeru njihove smjese
osjetno utječu na stepen čišćenja od
grana svih, bez iznimke, šumskih vrsta.


A. Panov