DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 36 <-- 36 --> PDF |
(JDK 634.0.114.462.001.3:634.0.233 PRSLOG KLASIFIKACIJI POŠUMLJENIH ĐURĐEVAČKIH PIJESAKA MAYER ing. BRANIMIR Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko Dio pedoloških istraživanja, provedenih tokom 1970. godine u svrhu podizanja kultura četinjača na području Šumskog gospodarstva Koprivnica, odnosio se na četiri odsjeka gospodarske jedinice »Đurđevački peski«, koja obuhvaća pošumljene pješčane dine u neposrednom zaleđu mjesta Đurđevca. Ovaj valoviti reljef nadvisuje okolnu podravsku nizinu za cea 5—15 m s nadmorskim visinama, koje se približno kreću između 125 i 135 m. U svakom od istraživanih odsjeka otvoren je po jedan glavni pedološki profil (u odjelu 2 odsjek e — profil 0801, u 4/g prof. 0804, u 6/i prof. 0803 te u 7,/e prof. 0802), kod čega je razmak između najudaljenijih jama iznosio oko 3 km. Terenskim i laboratorijskim istraživanjem tala pod 40 do 70-godišnjim kulturama crnog i običnog bora u g. j . »Đurđevački peski«, prikupljeni su podaci o važnijim fiziografskim svojstvima, pomoću kojih je vršina determinacija njihove pedosistematske pripadnosti. Prvi osvrt na podravske pijeske, s pedološkog stanovišta, potječe iz 1911. godine od F. Š a n d o r a, a detaljniji prikaz njihove geneze, fizikalnih i ke mijskih svojstava dao je M. Gračani n 1942. i 1951. godine. Prema Filipovsko m (1968.) klasifikacija pijeska vršena je na raznim principima: na osnovi mineraloškog sastava, na osnovi mehaničkog sastava te na osnovi boje i genetsko-evolucionog principa. U radu Antić a i ostalih (1969.), koji je poslužio kao okosnica kod ovih razmatranja, u centar izučavanja pijeska sjeverozapadnog dijela Deliblatske pješčare stavljeno je pitanje geneze. Pri determinaciji pojedinog stepena evolucije služili su karakteristični morfogenetski elementi kao što su moćnost humusnog horizonta, stepen humizacije, evolucija mineralne komponente (prijelaz primarnih minerala u sekundarne) te stepen izraženosti strukture. Na taj su način autori postavili slijedeći genetsko-evolucioni niz koji je ujedno i ekološki, a čitava evolucija kreće se u okviru samo jednog evolucionog stadija A—C: — sirozem na pijesku (humusni horizont neizražen, sadržaj humusa — organogena pararendzina sa početnom, srednjom i završnom fazom (humusni horizont i do 70 cm, humusa 1—4%, gline + praha 8—20%); — prelazna pararendzina mlada i prava (humusni horizont 70—120 cm, humusa 4—6°/o, gline 4- praha 20—25°/o i pojava strukture); — prava pararendzina na pijesku (humusni horizont 120—170 cm, humusa do 7°/o, gline + praha 25—40°/o). Nadalje, autori su izračunali ekološko-bonitetne vrijednosne brojeve za navedeni genetsko-evolucioni niz primjenom pet karakterističnih elemenata |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 37 <-- 37 --> PDF |
159 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 38 <-- 38 --> PDF |
po Tajčinovu (moćnost humusnog horizonta, sadržaj humusa, mehanički sastav, pH-vrijednost i reljef). Oni se kreću u rasponu od 1—100 pri čemu 100 poena nosi najrazvijeniji evolucioni stadij, tj. prava pararendzina na pijesku dok prelazna pararendzina nosi 62—78 poena, organogena pararendzina 25—53 i sirozem na pijesku 13. Iz analiziranih profila otvorenih na području gospodarske jedinice »Đurđevački peski« (tabela br. 1) zaključeno je, da se formiranje humusno-akumulativnog horizonta nalazi tek u inicijalnoj fazi. Na samoj površini leži nekoliko cm tanka, tamno siva naslaga četinjka pomiješanog s djelomično razloženom organskom tvari (Aoo/Ao potimrizOnt). Samo u profilu 0804 jasnije je izdiferenciran humusno-akumulativni pothorizont, gdje njegova moćnost iznosi 4 cm, a sadržaj humusa 1,13% Sličnu´konstrukciju površinskog sloja pod kulturom bora na žutom pijesku Deliblatske pješčare utvrdili su N. P a v i č e v i ć i P. Stanković (1963). Osnovna boja pijeska, koji slijedi ispod tankog površinskog sloja je smeđa, a dolazi u raznim nijansama od svijetlo-sivo-smeđe preko žućkasto-smeđe do tamno-smeđe. Poredak i moćnost nijansiranih proslojaka jako varira. Postotni sadržaj humusa u pijesku redovito je ispod 1%, a sadržaj gline + praha do 70-tak cm dubine kreće se između 4,3 i U,6%. Što se tiče pH-reakcije treba napomenuti, da je Gračanin (1951.) utvrdio reakciju jednog pokretljivog podravskog pijeska oko 7,5 do 7,25. U našim istraživanjima pH u H2O općenito uzevši pokazuje lagani porast s povećanjem dubine profila. U profilu 0801 reakcija je jako kisela i kisela, zatim kisela u prof. 0802, kisela i slabo kisela u prof. 0803 te slabo kisela, neutralna i alkalična u prof. 0804 sa 0,8 do 7,3% CaCO;s niže od 40-tak cm. Za razliku od toga, svi stadiji u genetskom nizu po Antiću et al. (1969.) sadrže CaCOs od cea 8% u sirozemu do ispod l°/o u pararendzini na pijesku. Iskazane diferencije u reakciji i sadržaju vapna moguće je objasniti sa humidnom klimom, koja vlada na području Đurđevca sa cea 950 mm oborina godišnje, dok na Deliblatsku pješčani godišnje padne 620 do 660 mm. Daljnje objašnjenje leži u osobito brzom napredovanju procesa dekarbonatizacije ,u koliko se izvrši smirivanje pijeska pomoću vegetacije kao u slučaju pošumljavanja »Đurđevačkih pesaka«. Ovome u prilog ide konstatacija Pavičevića-Stankevića (1963.), da je reakcija sredine u žutom pijesku Deliblatske pješčare pod borom još uvijek slabo alkalna, ali sa izvjesnim indikacijama pomicanja u pravcu neutralne pa čak i kisele. Fiziološki aktivnim P2O5 u 100 gr tla (Al-metoda) pijesci su pretežno slabo, a zatim i osrednje opskrbljeni, dok fiziol. aktiv. K2O u 100 gr tla (Al-metoda) opskrbljenost je slaba izuzev tankih površinskih slojeva, u kojima je utvrđena osrednja opskrbljenost. Ako se rezultati naših istraživanja usporede i interpretiraju prema kriterijima prezentirane genetsko-ekološke klasifikacije po Antiću et al., tada proizlazi da istraženi profili od 0801 do 0804 predstavljaju relativno mladu zemljišnu tvorevinu, tj. nalaze se pretežno u genetsko-evolucionom stadiju izluženog sirozema na pijesku sa tendencijom daljnjeg razvoja u pravcu početne organogene pararendzine. Navedeni ekološko-bonitetni vrijednosni brojevi orijentaciono ilustriraju njegovu plodnost kao specifično svojstvo samoga tla. S druge strane, proizvodnu vrijednost ovog tla pod šumskom vegetacijom moguće je izraziti onda ako se pored osobina tla uzmu u obzir i ostali uslovi staništa (jedan od najvažnijih je klima) te biološka sposobnost vrste drveća (prirast) koja se uzgaja, a to izlazi iz okvira ovih razmatranja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Kod šumsko-uzgojnih radova popunjavanja ili pošumljavanja novih površina ostaju i dalje naglašeni problemi vezani uz suhu pedoklimu uvjetovanu malim sadržajem gline, slabom ili nikakvom povezanošću čestica pijeska, velikom vodopropusnošću, malim vodnim kapacitetom i relativno dubokim nivoom podzemne vode, osobito za mlade biljke. 23. 9. 1970. god., u bunaru lugarnice koji leži približno na srednjoj visini pijeska, izmjerena je dubina podzemne vode na 5,80 m, a maksimalno kapilarno penjanje u žutim pijescima Deliblatske pješčare (Pavičević-Stankević, 1963.) utvrđeno mjerenjima iznosi 398 do 432 mm. Stoga je svrsishodnija daljnja primjena specijalnih metoda kod sadnje kao što su bogaćenje sadnih jama glinastim česticama i humusnom materijom odnosno primjena treseta oplemenjenog s mineralnim gnojivima, koji se miješa sa pijeskom iz sadne jame u omjeru 1:5 (jedan dio treseta i pet dijelova pijeska) uz stavljanje proslojka treseta od 5 cm na dno jame. Postojanje manjih pješčanih ispuha i mreže kolskih puteva neobraslih vegetacijom uvjetuje povremeno premještanje pijesaka kako je to registrirano oko profila 0803, gdje je debljina svježeg pješčanog nanosa iznosila 4 cm. Postepenost smirivanja pijeska registrirana je u dvoetažnom profilu 0804 (u 4/g odsjeku), u kojem se na 35 cm pojavilo staro zatrpano tlo. Na njemu je prije 40 godina uspijevala kultura vinove loze, posađena u jame sa navezenom organskom tvari i glinastim tlom. Precizniji odgovor, koji bi se odnosio na proširivanje izbora vrsta šumskog drveća mogla bi dati jedna sveobuhvatna pedološka i druga istraživanja ovog specifičnog staništa. LITERATURA Antić M., Avdalovićeva V., Jović N. (1969.): Evolucija, genetička poveza nost i ekološka vrednost pojedinih vrsta peskova Deliblatske peščare. Deliblat ski pesak, Zbornik radova I, Beograd. Čiri ć M. (1962.): Pedologija za šumare, Beograd. Filipo v sk i Gj. (1968.): Pedologija, Skopje. Gračani n M. (1942.): Tla Hrvatske. Zemljopis Hrvatske I, Zagreb. Gračani n M. (1951.): Pedologija III, Zagreb. PavičevićN. i Stankević P. (1963.): Deliblatski pesak, sastav — osobine — problematika. Institut za šumarstvo i drvnu industriju SR Srbije, Beograd. A CONTRIBUTION TO THE CLASSIFICATION OF THE AFFORESTED SAND OF ĐURĐEVAC Summary On the basis of pedological investigations performed in 40—70 year-old plantations of Austrian and Scots Pines in the management unit of »Đurđevački Peski«, Podravina (Drava River Basin), the author has determined the pedosystematic belonging of sands — on the ground of comparing the more important physiographic properties of these sands with the sands of Deliblato in Vojvodina (classified by Antić et al., 1969) — to a genetic-evolutionary series. The author has established that the sands near Đurđevac represent a very recent pedogenetic formation belonging mainly tho the genetic-evolutionary stage of leached sierozem (grey desert soil) with a tendency of further develpment towards the initial organogenic pararendzina. |