DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 61 <-- 61 --> PDF |
černozemu; 3. Tip šume cera s grabom (Carpineto — Qiiercetum cerris) na gajnjači i lesiviranoj gajnjači. Proučeni tipovi šuma poslužili su za formiranje proizvodnih tipova šuma i izradu programa razvoja. Antić M., Mišić V., Instiut za biološka istraživanja Beograd: Porijeklo, razvoj i ekološka diferencijacija šumske vegetacije na Avali (na bazi fitocenološke i morfopedogenetske analize). Obzirom da su očuvani prirodni šumski tipovi na Avali, karakteristični za veći dio brdskog pojasa Srbije, poznavanje historijskog razvoja i sadašnje ekološko-fitocenološke diferencijacije ovih šuma može imati širje značenje, pogotovo što je metodološki pristup ovoj problematici u izvjesnom smislu originalan. Šumska zajednica je promatrana kao sistem ekološki i cenotički različitih varijanata, koje imaju između ostalog i svoj specifičan historijski sukcesivni razvitak. Očuvani fragmenti polidominantne zajednice mješovitog sastava (Acereto — Fraxineto — Carpineto — Fagetum mixtum, Mišić 1963), u širokim ljevkasto nroširenim djelovima, ukazuju na daleku prošlost brdske vegetacije: na bogate mješovite šume polidominantnog sastava u kojima nijedna vrsta nije postizavala apsolutnu dominaciju. Tipična mezofilna varijanta brdske bukove šume s lipom (Fagetum submontanum tilietosum, Jank. et Miš., 1960) na istočnoj strani Avale, nalazi se na dubokom smeđem zemliištu, dok se termofilna varijanta ovog tipa s veprinom (Ruscus aculeatus) na južnoj strani Avale nalazi na lesiviranom zemljištu, tipičnom za hrastovo-grabove šume. U radu je dalje proučen nostanak odnosno transformacija slijedećih tipova: hrastovo- grabova šuma s veprinom (Querceto- Carpinetum aculeatetosum Jov., 1951); kitnjakovo-jasenova šuma (Ouercetum montanum ornetosum Bor., 1955); klimatogena šuma cera i sladuna s veprinom (Ouercetum confertae cerris aculeatetosum Jov., 1951); najtermofilniji šumski tip šume medunca i crnog jasena na Avali (ass. Quercus pubescens + Fraxinus ornus). Gaji ć M., Šumarski fakultet Beograd: Biljnosociološka razmatranja asocijacije Ouercetum montanum Cer. et Jov., u Srbiji. Asocijacija kitnjaka predstavlja fitocenozu koja je, u odnosu na pojedina područja Srbije. prilično izdiferencirana. Razlike su uslovljene u prvom redu klimatskim faktorima. Obzirom na ove odlike kao i florističke karakteristike pojedinih područja Srbije, dosadašnji naziv ove asocijacije ima, po našem mišljenju, više zbirni karakter i on, po svoj prilici, obuhvaća više asocijacija ili subasocijacija. Gajić M., D i k 1 i ć N., Šumarski fakultet Beograd, Prirodnjački muzej Beograd: Novi varijetet klena (Acer campestre L.). Novi varijetet klena odlikuje se tupim i zaobljenim režnjevima koji podsjećaju na Acer obtusatum Kit. Razlikuje se od A. campestre L. var. normale Schwerin i od A. campestre L. var. lobatum Pax., koji također spadaju u grupu s tupim režnjevima, ali kod njih režnjevi nisu zaobljeni. Našem varijetetu smo dali naziv Aeer campestre L. var. Josifović, Gajić et Di´klić; u čast akademika dr. Mladena Josifovića. D i n i ć A., Institut za biološka istraživanja Beograd: Značaj eksperimentalne fitocenologije za šumarstvo. Eksperimentalna fitocenologija je relativno mlada nauka. Dugo vremena se pri izučavanju biljnih zajednica velika pažnja posvećivala proučavanju abiotskih faktora sredine i mnoge su pojave u vezi sa sastavom, strukturom i međusobnim odnosima vrsta objašnjavane pretežno ovim faktorima. Eksperimentalnim proučavanjem biljnih zajednica i staništa, paralelno s abiotičkim uvjetima sredine, obuhvaćeni su i međusobni odnosi biljnih vrsta i odnosi sinuzija u zajednici. Međusobni odnosi vrsta i njihovi odnosi s abiotskim uvjetima sredine različiti su u raznim tipovima šuma i na različitim staništima. Zbog toga se eksperimentalna fitocenološka istraživanja vrše u konkretnim sastojinama određenog tipa šume. Rezultati takvih istraživanja mogu pomoći u rješavanju konkretnih problema na terenu kao što su: introdukcija određene vrste drveta, prorede manjih ili većih razmjera, različiti načini sječe i dr. Ova istraživanja mogu imati značenje za specijalne krupne šumarske zahvate u borbi protiv erozije i kod pošumljavanja ogoljelih površina. Jankovi ć M. M.., Prirodno-matemat. fakultet Beograd: Visoko planinska šuma Pinus heldreichi i Pinus peuce i njen značaj u suzbijanju bujica, lavina i erozije u visokoplaninskim predjelima naše zemlje. Endemoreliktni borovi munika i molika izgrađuju jedan od najznačajnijih šumskih vegetacijskih pojaseva u Jugoslaviji i na Balkanskom poluotoku te čine čak i gornju šumsku granicu. Danas je ovaj pojas vegetacije narušen i degradiran. Na mnogim našim planinama je gornja šumska granica umjetno spuštena čak i za nekoliko stotina metara, pri čemu je stradao upravo pojas munike i molike. Ovime je otvoren put bujicama, eroziji i lavinama 183 |