DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 37 <-- 37 --> PDF |
l DK 634.0.305:634.0.375.4 ANALIZA RADA ZGLOBNIH TRAKTORA KOD IZVLAČENJA DEBALA Prof. dr STEVAN BOJANIN Katedra za iskorišćivanje šuma, Šumarski fakultet, Zagreb I. UVOD Uvođenjem mehanizacije kod radova na eksploataciji šuma nastoji se povećati radni učinak i prema tome smanjiti broj radnika; svesti umor radnika na minimum i smanjiti troškove po jedinici proizvoda izrađenih sortimenata. Svi se ovi ciljevi ne mogu postići odjednom.. Tako se do 1955. godine smatralo da se motornim pilama rad na obaranju stabala i izradi sortimenata ubrzava, ali da se troškovi rada ne smanjuju, P e s t a 1 (51). Na uvođenje mehanizacije prisiljavaju i sve veći troškovi radne snage. V ö r y (70) tvrdi da se produktivnost rada na šumskim radovima podiže godišnje za 2—3°/o dok se zarade penju mnogo brže. Prema P e s t a 1 u (49), nekadašnji odnos između prosječne cijene 1 m:i drvne mase i brutto zarade radnika koji je iznosio 30 : 1 snizio se na vrijednost ispod 10 : 1, a to je razlog da se mora primijeniti mehanizacija kod radova na eksploataciji šuma. U troškovima eksploatacije šuma, troškovi iznošenja zauzimaju visoku stavku. Prema Aćimovsko m i dr. (1), troškovi iznošenja učestvuju do 80°/o u troškovima eksploatacije šuma, od čega znatno veći dio otpada na troškove izvlačenja; prema Groves u (21), troškovi eksploatacije čine 35—65°/o kod troškova trupaca. Prema Schönauer u (64), izvlačenje zglobnim traktorom po 1 m:1 drvne mase/km oko sedam puta je skuplje nego transport kamionom. Stoga se uvođenjem mehanizacije nastoji povećati učinak i sniziti troškove privlačenja. Problem mehanizacije obaranja stabala i izrade sortimenata te transporta kao i sniženja troškova tih radova riješen je dosada uspješnije nego što je to slučaj kod izvlačenja. Shvaćanja o načinu izvođenja radova mijenjaju se, u tijeku vremena, uslijed tehničkog razvoja. Gläse r (19) 1949. g. navodi: »Praksa je jedinstvena u mišljenju da je konj, naročito za izvlačenje drva u njemačkim šumama, nezamjenjiv te da u buduće kao i ranije predstavlja najpouzdanije i najekonomičnije sredstvo za izvlačenje«. Međutim, razvoj u posljednje dvije decenije pokazao je da je, uslijed razvoja mehanizacije, uloga konja kod izvlačenja znatno smanjena, a negdje svedena na minimum. U Zapadnoj Njemačkoj 1955. g. bilo je milijun konja i 520.000 poljopri vrednih traktora; 1965. g. bilo je 1,1 milijun traktora i 417.000 konja, Ro g al i (54). Anonymus (3) ističe da se, poslije uvođenja antivibracionih ručki, ne može očekivati dalji razvoj motornih pila, dok hidraulične škare za obaranje stabala imaju u Srednjoj Evropi ograničenu upotrebu. Mehanizacijom radova na izvla čenju, uvođenjem specijalnih šumskih, zglobnih traktora, učinjen je dalji ko rak naprijed. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 38 <-- 38 --> PDF |
II. PROBLEMATIKA I CILJ ISTRAŽIVANJA Druga faza u eksploataciji šuma prema Ugrenović u (67) zove se iznošenje i dijeli se u dvije polufaze: izvlačenje i transport. Na isti način dijeli ovu fazu i Hafner (25) te drugi autori. Po klasičnoj metodi rada u eksploataciji šuma, nakon obaranja stabala sortimenti se izrađuju u sastojim, a zatim izvlače na pomoćno stovarište. Izvlačenje sortimenata krupnije tehničke oblovine iz sastojine na pomoćno stovarište, gdje su postojali uvjeti za vuču po tlu, obavljalo se animalnom i to u najviše slučajeva konjskom vučom. Vučna sila konja je relativno mala. Prema Gläse r u (19), konji težine 600—650 kg mogu kod vuče na veće udaljenosti razviti vučnu silu do 80 kg uz brzinu 1,2 m/sec. Kod vuče na kraće udaljenosti postiže se, uz odgovarajuće smanjenje brzine, vučna sila od 150 kg. Slične podatke iznosi i Ovsjanniko v (47). Kod klasičnog načina eksploatacije šuma, kada se izvlače izrađeni sortimenti tehničke oblovine (uglavnom trupci), konjska vučna sila je zadovoljavala. Međutim, nastala je potreba za uvođenjem mehanizacije. Postepeno su kod izvlačenja traktori zamjenjivali konjsku vuču. U početku su se za izvlačenje upotrebljavali traktori namijenjeni za druge svrhe (većinom poljoprivredni traktori), Gläser (19), Ovsj annikov (47), P u t k is t o (53). Poljoprivrednim traktorima su se morali dograditi izvjesni uređaji da ih se prilagodi za rad na izvlačenju. Kasnije su se počeli proizvoditi specijalni šumski traktori, o kojima će biti riječi kasnije. Prema uređaju za kretanje, traktori se dijele na gusjeničare i točkaše. Prednost traktora gusjeničara je u tome da istom jačinom motora mogu razviti veću vučnu snagu nego traktori točkaši Gläse r (19). Pritisak na tlo im je manji nego kod traktora točkaša pa se lakše kreću po mekom terenu. Nedostatak im je što imaju malu brzinu, najviše do 10 km/sat, i upotrebljavaju se samo u šumi. Gumeni kotači kod traktora točkaša počeli su se proizvoditi 1930. godine. Obično im za pogon služi zadnja, jače opterećena osovina. Kod dvoosovinskih traktora može biti pogon na sve kotače, što pogoduje kod rada na iznošenju u eksploataciji šuma, obzirom da se tako postiže velika vučna snaga. Traktori točkaši imaju veću brzinu i bolje čuvaju podlogu po kojoj se kreću. V a s i 1 e v (68), uspoređujući traktore točkaše i gusjeničare, konstatira da su troškovi po satu kod traktora točkaša znatno niži nego kod gusjeničara. Točkaši su upotrebljivi i na većim udaljenostima te na putu. Kod izvlačenja, točkaši manje oštećuju podrast i tlo pa nema opasnosti od erozije. Loyck e (38) dijeli doosovinske šumske traktore na lake (25—30 KS), srednje teške (30—40 KS) i teške (40—50 KS, u pravilu 50 KS). Danas se, međutim, proizvode i znatno jači traktori od gore navedenih. Specijalni šumski traktori za iznošenje (u prvom redu za izvlačenje) imaju zglobno upravljanje pa se stoga zovu zglobni, odnosno fleksibilni traktori (Knickschlepper, Frame steered traktors). Ovi traktori bolje svladavaju loš teren i nagibe terena nego obični traktori. U vezi s primjenom specijalnih šumskih traktora, oblo drvo se izvlači na slijedeće načine: 1. Izvlačenje cijelih stabala s krošnjama (Baumrücken, Füll tree logging); 2. Izvlačenje sortimenata (Sortenrücken, Log length skidding); 3. Izvlačenje debala (Schaftweises Rücken, Tree length skidding), Hafner (25). |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 39 <-- 39 --> PDF |
U Njemačkoj se zglobni traktori upotrebljavaju od 1964. godine, Fried ric h (17), u Norveškoj od 1962. godine, Arvense n (5); u Americi od 1955. godine, a u Austriji od 1955. godine, V y p 1 e 1 (69). Zglobni traktori su se počeli prvo primjenjivati kod izvlačenja u Kanadi i Švedskoj, na ravnim i brežuljkastim terenima, Bent z (12). Neki autori navode da zglobni traktor, uslijed malog pritiska na tlo, bez lanaca manje oštećuje tlo nego konji; kod visine pomlatka do 0,5 m traktor se može kretati po sastojini P e s t a 1 (51), Friedrich (17). Anonymus (3), međutim, tvrdi da zglobni traktori, pogotovo na mekim tlima, za vrijeme kišnih dana mogu načiniti znatne štete. Autori su prilično jednodušni kod ocjene zglobnog traktora u vezi savladavanja nagiba terena. Prema Pestal u (49), opterećen zglobni traktor na suhom terenu savladava nagib terena uzbrdo, bez privlačenja uzetom, do 20°/o. Uz upotrebu lanaca i punjenje zadnjih kotača vodom, opterećen traktor može se spuštati nizbrdo do nagiba 60%, a prazan uzbrdo može se kretati do 40°/o nagiba. Na vlažnom terenu mora se računati s manjim nagibima u oba smjera. Latte n (33) napominje da nagibi vlaka za vožnju praznih traktora uzbrdo mogu iznositi 25°/o do 35°/o. Prema G r o v e s u (21), kod vuče uzbrdo, na nagibu terena 15"—30°, oblovina se privlači vitlom do traktora. Splechtn a (66) zaključuje da uz primjenu lanaca na kotačima, neopterećen zglobni traktor kod vožnje uzbrdo savlađuje nagib na suhom terenu do 50°/o, a kod kiše i snijega 25—40%; optereećn traktor može se upotrijebiti za vožnju uzbrdo uz povoljne uvjete do 30°/o nagiba, a uz nepovoljne uvjete 10— 20%. Loyck e (37) zaključuje da se opterećeni zglobni traktori mogu uspješno kretati uzbrdo do 25% nagiba. Svi autori se slažu u tome da je izvlačenje zglobnim traktorima ekonomično ako se vuku cijela debla ili stabla. Friedric h (17) smatra da će se do 1975. g. usavršiti strojevi za kresanje grana na stovarištu pa će se tada izvlačiti stabla s krošnjama, dok se sada općenito više primjenjuje vuča debala (bez grana). Ipak, prema Garlecko m (18), 1962. g. u SSSR-u kod 2/3 izvučene drvne mase primjenjuje se vuča stabala s krošnjom. Stabla se obore i prevrše i na sječini se okrešu grane. Debla se izvuku pa se trupljenje izvrši na stovarištu. Na stovarištu se utrošak vremena za trupljenje u odnosu na vrijeme trupljenja u šumi smanjuje na polovinu, Arvense n (5). Pesta l (51) smatra da vuča duge oblovine (na primjer dvostruke dužine trupaca) predstavlja prelazan period i da vuču trupaca treba izbjegavati. Prema Garlecko m (18), za vuču stabla s krošnjom potrebna je dvostruko veća sila nego ako se vuče samo deblo toga stabla. Da bi se izvlačenje debala obavilo brže i bez zapreka, treba stabla usmjereno obarati. Podizanjem kraja debla prilikom vuče adhezija traktora uz tlo se povećava, a koeficijent trenja debla se smanjuje za 20 do 24%, Ro g a 11 (54). Kada je deblji kraj podignut naprijed, koeficijent trenja je 18% manji nego ako je tanji kraj podignut naprijed; tako se manje oštećuje pomladak, Splechtna (66). Zglobni traktori mogu imati jednobubanjsko i dvobubanjsko vitlo. Vitla se koriste za privlačenje do traktora kada traktor ne može zbog pomlatka, nagiba i slično doći direktno do stabla. Privlačenje vitlom se primjenjuje i za vri |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 40 <-- 40 --> PDF |
jeme vuče na većim nagibima. P e s t a 1 (49), Loyck e (35) preporučuju kod izvlačenja jačih debala jednobubanjsko, a kod vuče slabijih debala dvobubanjsko vitlo. Udaljenost privlačenja zglobnim traktorima se povećava u odnosu na lakše traktore; mreža puteva je rjeđa, Loycke (35), Schönauer (64). Kod povoljnih uvjeta privlačenje može biti do 1200 m, a kod vuče uzbrdo neka ne premašuje 400 m, P e s t a 1 (49). Kod detaljnijeg otvaranja sastojina grade se jednostavni traktoriski putevi — vlake za kretanje traktora kod izvlačenja. Ti su putevi jednostavno građeni, Loyck e (37) i grade se prvenstveno na nagnutim terenima i u pomlađenim sastojinama s višim pomlatkom, Pesta l (51). Troškovi izgradnje iznose 2,45 DM/m, Latte n (33); 2—5 šilinga m, Pesta l (51); 5—40 šilinga/m, Splechtn a (66); 1,5 do 4 DM/m ili nešto više ako se posipa s nešto tucanika, Loy cke (37). Cilj je ovog istraživanja da se ispita utjecaj postojeće organizacije rada kod izvlačenja debala na strmom terenu na učinak te da se ukaže kakve se mjere racionalizacije mogu poduzeti da se učinak poveća. U tu svrhu primijenjen je detaljan studij rada i vremena. III. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA, NAClN RADA NA TERENU I METODIKA ISTRAŽIVANJA Istraživanja su vršena u Š. G. »Vukomeračke Gorice«, šumski predjel, »Prečnjak«, odjel 10. Ekspozicija je južna; inklinacija terena do 25°, s više uvala i jaraka; tlo pjeskovito, duboko, svježe i rastresito, obraslo djelomično glogom, kupinom i divljom ružom. U sastojini je proveden dovršni sijek. Hrastova stabla suhovrha, kvrgava i vrlo granata; bukova stabla nešto bolje kvalitete; prosječna starost stabala 119 godina. Drvna masa prije sječe iznosila je 198 m;Vha, a broj stabala 72´ha, uz omjer smjese 0,3 hrasta i 0,7 bukve; prosječna kubatura stabla je 2,76 m3. Na osnovu ovih podataka, prosječna međusobna udaljenost oborenih stabala (u5) može se odrediti po slijedećoj formuli: ]/l0000 us = I/ = 11,8 m r 72 U sastojini je trupljenjem odvojen donji dio debla, koji je sadržavao tehničku oblovinu, dok je iz gornjeg dijela debla i grana u sastojini izrađeno prostorno drvo. Donji dio je sadržavao prosječno 1,78 m:! drvne mase, dok je na gornji dio otpalo oko 1 m-´ drvne mase. Tehnički dio deblovine je izvlačen zglobnim traktorom na pomoćno stovarište, a prostorno drvo je izvlačeno samaricama. Pomoćno stovarište se nalazilo na gornjem kraju nagnutog terena, tako da se izvlačilo uzbrdo, što je otežavalo rad i smanjilo učinak kod izvlačenja. Traktor se kretao po neizgrađenim vlakama, na kojima su se nalazile razne zapreke (neravnine i slično) koje je traktor uslijed višekratnog kretanja nešto izravnao. Veće zapreke je traktor izbjegavao mijenjajući smjer kretanja. Traktor je dolazio direktno do debala, a ako to nije bilo moguće, trupci su privlačeni do |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 41 <-- 41 --> PDF |
235 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 42 <-- 42 --> PDF |
traktora vitlom. Za vezanje debala upotrijebljeni su lanci. Nije vršeno usmjereno obaranje pa su se debla privlačila nekad tanjim, a nekad debljim krajem naprijed. Prednji dio debla kod vuče uvijek je bio podignut. Vlake su izlazile na običan kamionski put, pored kojega se nalazilo pomoćno stovarište na kome se vršilo trupljenje debala na trupce. U tabeli 1 su prikazani pojedinačni i prosječni nagibi terena te dužine vlaka na kojima se traktor za vrijeme provedenih istraživanja kretao. Traktor se kretao uglavnom po sječini, odakle je prelazio na pomoćno stovarište, a samo ponekad, djelomično, traktor se prazan ili opterećen kretao putem. Za istraživanja je upotrijebljen zglobni šumski traktor Kockum, KL-860. Težina traktora 8100 kg; raspored težine: na prednjoj osovini 5100 kg, a na zadnjoj 3100 kg. Snaga traktora DIN 70020-130 KS; SAE 135 KS. Zglobni šumski traktor KOCKUM, KL-860 Traktor je opremljen dvobubanjskim vitlom; bubnjevi rade nezavisno jedan od drugog. Maksimalna vučna snaga (početak namatanja) 8200 kp; maksimalna vučna snaga — pun bubanj: 6000 kp. Maksimalna brzina kretanja užeta (početak namatanja) 47 m/min; maksimalna brzina kretanja užeta 65 m/min. Maksimalna dužina jednog užeta debljine 14 mm iznosi 87 m. Kod istraživanja, za mjerenje utroška vremena primijenjena je metoda kronometraže po vremenu trajanja. Primijenjen je kronometar s podjelom minute na 100 dijelova (1/100), a za jedinicu očitanja uzeta je stotinka minute. Radi mjerenja, radne operacije su podijeljene na radne zahvate i prekide, koji su predstavljali jedinice mjerenja vremena. Da bi se dobila struktura vre |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 43 <-- 43 --> PDF |
mena, mjereni su svi radni zahvati kao i prekidi u toku rada. Procjena stupnja učinka nije primijenjena, obzirom da se u provedenim istraživanjima, kod znatnog dijela rada, manje moglo utjecati na učinak nego što je to slučaj kod nekih radova u šumarstvu, Kohlman n (30). Nadalje, neki autori smatraju da je kod radova u šumarstvu ispravnije uzeti prosječni, a ne normalni učinak, Aro i d r. (4). Kod obrade terenskih podataka, srednje vrijednosti prikazane su u obliku aritmetičkih sredina (Mx). Dalje su računate standardne devijacije (s); srednje greške aritmetičke sredine (sx); postotak greške aritmetičke sredine (p), uz 95%i vjerojatnosti. Gdje je bilo potrebno računate su signifikantnosti dviju aritmetičkih sredina, a analizom varijance signifikantnost više aritmetičkih sredina. U jednom slučaju (kod vezanja debala), pomoću regresione jednadžbe, računski je obračunata korelaciona veza između utroška vremena vezanja debala i promjera debala na mjestu vezanja. IV. REZULTATI I DISKUSIJA O DOBIVENIM REZULTATIMA 1. Struktura radnog vremena Na osnovu podataka mjerenja utroška vremena u toku cijelog radnog dana, za vrijeme višednevnog snimanja, na sve četiri traktorske vlake određena je struktura utroška vremena. Rezultat je prikazan u tabeli 2 i na si. 1. Razlika između proteklog i izmjerenog vremena iznosi 0,7°/o, dok je kod istraživanja rada u šumi, prema podacima literature, Anonymus (2) dozvoljeno odstupanje ± 3%. TABELA 2. STRUKTURA RADNOG VREMENA KOD IZVLAČENJA TRAKTOROM Vrst a i-a d a Postotak utroška vremena prema: ukupnom ukupnom efektivnom vremenu vremenu rada % Vožnja praznog traktora 16,9 13,4 Utovar Zauzimanje položaja traktora 3,3 2,6 Izvlačenje užeta 5,5 4,4 Vezanje debala 8,4 6.7 Privlačenje vitlom 4,3 3,4 Vožnja opterećenog traktora i privlačenje vitlom 42,0 33,6 Istovar Vožnja opterećenog traktora po stovarištu i pri vlačenje vitlom 6,3 5,1 Odvezivanje debala 3,9 3.1 Uređenje složaja 4.2 3,3 Okretanje praznog traktora na stovarištu 1.7 1,3 Vožnja praznog traktora po stovarištu 3,5 2,8 Ukupno efektivno vrijeme 100,0 79,7 Povremeni radovi i opravdani prekidi — 10,9 Odmori i vrijeme objeda — 9,4 Ukupno vrijeme rada — 100,0 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 44 <-- 44 --> PDF |
v. V. 90 30 ?.<: 12 3 U 5 6 7 8 9 10 11 12 13 U 15 SI. 1. Struktura radnog vremena kod izvlačenja traktorom: 1. Efektivno vrijeme rada; 2. Povremeni radovi i opravdani prekidi; 3. Odmori i vrijeme objeda; 4. Vožnja praznog traktora; 5. Zauzimanje položaja traktora; 6. Izvlačenje užeta; 7. .Vezanje debala; 3. Privlačenje vitlom; 9. Vožnja opterećenog traktora; 10. Privlačenje vitlom za vrijeme vožnje; 11. Vožnja opterećenog traktora po stovarištu s privlačenjem vitlom; 12. Odvezivanje debala; 13. Uređenje složaja; 14. Okretanje praznog traktora na stovarištu; 15. Vožnja praznog traktora po stovarištu. Od ukupnog radnog vremena na efektivno radno vrijeme (operativno vrijeme rada) otpada 79,7°/o, što bi se moglo smatrati zadovoljavajućim. Vrijeme prekida za odmor iznosi 9,4%, što je znatno manje nego kod rada na sječi i izradi. Radnici se u stvari više odmaraju nego što je to prikazano ovim vremenom. Budući da se radna ekipa sastoji od traktorista i pomoćnog radnika, pomoćni radnik se odmara za vrijeme izvođenja radnih operacija odnosno zahvata kada nije angažiran (za vrijeme zauzimanja položaja traktora, privlačenja užeta i drugo), a isti je slučja i s traktoristom za vrijeme trajanja određenih radnih operacija koje izvodi pomoćnik. Grupiranjem utrošaka vremena određenih radnih operacija (tabela 1) može se odrediti i učešće vremena kretanja traktora, vremena kada traktor stoji a motor radi (privlačenje vitlom) te učešće vremena kada motor uopće ne radi. Učešće ovih vremena prema ukupnom efektivnom vremenu, odnosno prema ukupnom radnom vremenu iznosi: % prema ukupnom °/o prema ukupnom efektivnom vremenu radnom vremenu Vrijeme kretanja traktora 61,8% 49,3°/o Vrijeme rada motora dok traktor stoji 20,5°/o 16,3% Vrijeme zastoja motora 17,7% 14,l°/o Ukupno 100,0% 79,7% Ovo su prosječne vrijednosti relativnog učešća grupiranih radnih operacija, gdje je kod ukupnog vremena uzeto u obzir i vrijeme obroka. Kasnije će biti izložena struktura ovih vremena posebno za razne udaljenosti privlačenja. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Ukoliko se isključi iz razmatranja vrijeme uzimanja obroka, struktura ukupnog radnog vremena dobiva slijedeći oblik: Učešće prema ukupnom radnom vremenu °/o Efektivno radno vrijeme 85,5 Povremeni radovi i opravdani prekidi 11,7 Odmor 2,8 Ukupno 100,0 Ako za osnovu obračunavanja postotaka uzmemo efektivno radno vrijeme, postoci ostalih vremena iznose prema ukupnom efektivnom vremenu: % Povremeni radovi i opravdani prekidi 13,6 Odmor 3,5 Ukupno 17,1 Od utrošenog vremena prekida i povremenih radova na prelaz s jedne vlake na drugu otpada 15°/o. Ostatak vremena se odnosi na popravke vezova, oslobađanje stabala koja zapnu u toku vuče, dogovor za vrijeme rada i slično. U toku daljeg razmatranja ukazat ćemo na koji bi se način neka od ovih vremena mogla eliminirati, odnosno skratiti. 2. Brzina kretanja praznog traktora Ovdje ćemo razmotriti kretanje traktora pri odlasku u sastojinu po oblovinu, ne uzimajući u obzir kretanje po stovarištu. Prazan traktor se kretao nizbrdo. U tabeli 1 se vidi da je nagib terena vlaka jednosmjeran uz neznatne protunagibe. Na osnovu podataka mjerenja, određen je na tretiranim vlakama, za pojedine turnuse, utrošak vremena u minutama za 100 m udaljenosti. Analizom varijance ispitano je da li postoji signifikantna razlika utrošaka vremena vožnje praznog traktora na pojedinim vlakama. Analizom varijance utvrđen je za m = 3; m ^ 37; vrijednost F = 3,92. Prema podacima F tabele, Linde r (34), granična vrijednost F za 0,05% koeficijent rizika iznosi iznosi 2,85, a za 0,01% iznosi 4,34, što znači da za 0,05 koeficijent rizika ne postoji, a za 0,01 koeficijent rizika postoji signifkantna razlka između utrošaka vremena praznog traktora na pojedinim vlakama. Obzirom na dobiveni rezultat, izračunata je aritmetička sredina utrošaka vremena vožnje za 100 m udaljenosti za sve vlake zajedno, koja iznosi u l´lOO min: Mx = 27,9 ± 1,05 ili ako se proračuna, brzina kretanja iznosi 2,15 km/sat. O brzinama kretanja traktora postoje brojni podaci u literaturi. Navest ćemo dva podatka o brzini kretanja praznih traktora točkaša u sastojini, koja za zglobni traktor, iznosi prema Salminen u (61) 2,60 km´sat, a prema O swald u (46) 2,46 km sat. Uzevši u obzir da su prilike u tretiranoj sastojini nepovoljnije nego kod navedenih autora, dobiveni rezultati mogu se smatrati realnima. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 46 <-- 46 --> PDF |
3. Utovar Kod vuče oblovine traktorom ne radi se o stvarnom utovaru, obzirom da se trupci vuku po zemlji bilo cijelom svojom dužinom, ili samo zadnjim (debljim ili tanjim) krajem, ukoliko je prednji kraj podignut. Pravilan naziv za ovu operaciju bio bi vezanje ili pričvršćivanje trupaca. Nazivi za ovu radnu operaciju su prema podacima literature: Oswal d (46), chokiranje; Loyck e (37), vješanje; S a 1 m i n e n (61), utovar; A ć i mo v s k i (1), utovar. Prema tome, može se upotrijebiti i klasičan naziv utovar. Ukupno utrošeno vrijeme za radove kod širenja pojma »utovar« odnosi se na zbroj utrošaka vremena slijedećih radnih operacija: a) Zauzimanje položaja traktora Prilikom dolaska traktora u sastojinu, traktor se morao okrenuti i zauzeti najpovoljniji položaj prema deblu koje će vući. Najidealnije bi bilo da se traktor sasvim približi deblu kako bi se izbjeglo privlačenje uzetom do traktora; međutim, zbog terenskih i sastojinskih prilika to nije uvijek moguće. Utrošak vremena ove radne operacije varirao je od turnusa do turnusa; prosječno utrošeno vrijeme iznosilo je 105,8 1/100 min. b) Izvlačenje užeta Kako je već gore napomenuto, traktor nije u većini slučajeva mogao zauzeti položaj neposredno do debla, stoga se deblo do traktora moralo privlačiti vitlom radi čega se uže moralo izvlačiti od traktora. Na osnovu brzine izvlačenja užeta, uz određene uvjete, može se za određenu udaljenost odrediti potrebno vrijeme za ovu radnju. U poglavlju »Područje istraživanja« naveden je broj oborenih stabala po ha i prosječna međusobna udaljenost stabala. Međutim, obzirom na terenske prilike, traktor je ponekad mogao zauzeti položaj neposredno uz oboreno stablo, a inače je udaljenost traktora od debla varirala. Može se zaključiti da udaljenost izvlačenja užeta ovisi o terenskim prilikama i o koncentraciji drvne mase, tj. broju oborenih stabala po ha. Kako je naprijed izloženo, u ovoj sječini nije izvršeno usmjereno obaranje pa je i to povećavalo u prosjeku udaljenost izvlačenja užeta. Iz navedenih razloga, izračunat je prosječni utrošak vremena izvlačenja užeta koje važi za prilike tretirane sječine, tj. broj oborenih stabala po ha i mogućnost prilaza traktora do debala. Još je potrebno napomenuti da se uže prilično teško izvlačilo što je usporavalo brzinu izvlačenja užeta. Da se postigne zadovoljavajuća brzina, potrebno je popraviti vitlo. Utvrđeno je da je traktor u 9°/o slučajeva mogao zauzeti položaj pored debla tako da se uže izvlačilo samo toliko da se deblo veže. Prema tome, u 91% slučajeva uže se moralo izvlačiti. Aritmetička sredina utroška vremena izvlačenja užeta određena je posebno za lijevo i desno vitlo. Pokazalo se, međutim, da razlike aritmetičkih sredina nisu signifikantne. Dobivena vrijednost t = 0,0652. Za n = 79 i koeficijent rizika 0,05, granična vrijednost za t = 1,96. Iz toga se može indirektno zaključiti da je udaljenost izvlačenja užeta lijevog i desnog vitla približno jednaka. Stoga je izračunata zajednička aritmetička sredina koja iznosi: Mx = 96,2 ± 5,4 1/100 min. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 47 <-- 47 --> PDF |
c) Vezanje debala Vezanje debala lancem ne može se smatrati zadovoljavajućim rješenjem. Prema Locky u (37), kod vezanja i odvezivanja debala lancem potrebno je 62°/o više vremena, nego ako se upotrijebe »chokeri«. Iz grafički nanesenih podataka vidi se da postoji korelaciona veza između utroška vremena vezanja i promjera debala na mjestu veaznja. Za istraživanje korelacione veze primijenjena je regresiona jednadžba parabole drugog reda: y´ = 22,679759 + 2,132301x — 0,007271x´ r = 0,514 ± 0,0516 Tabela 3. Obračun korelacije utroška vremena vezanja debala _ _ Promjer~debTa~cm" ~~ 25 28 34_ 46 55 65 75 y´ 71,4 77,0 87,1 105,2 118,5 131,2 141,2 1/100 min y — 76,2 80,8 119,8 130,1 104,0 163,0 Rezultati izjednačenja prikazani su u tabeli 3 i na slici 2. i/ioc min. 180 160 U0 120 100 80 6u 40 i -i 1—i i 1 i U_| i , i 30 /.0 50 60 70 CO cm SI. 2. Utrošak vremena za vezanje debala u ovisnosti o promjeru debala. Obzirom da obaranje stabala nije bilo usmjereno, debla su vezana na debljem ili tanjem kraju, prema tome kako je bilo povoljnije za privlačenje do traktora. Zbog neusmjerenog obaranja nije bilo moguće koristiti prednosti vuče podizanjem debljeg kraja debala, kako je to izloženo u poglavlju »Problematika i cilj istraživanja«. d) Privlačenje deblovine vitlom Napomene o uzrocima variranja udaljenosti izvlačenja užeta odnose se i na udaljenosti privlačenja užeta. Zbog neusmjerenog obaranja stabala, znatno je bilo otežano privlačenje debala. Prilikom privlačenja bilo je više puta potrebno deblo zaokretati. Zbog takvog položaja debla povećavala se udaljenost privlačenja, a osim toga prilikom privlačenja dolazilo je zbog raznih prepreka do zapinjanja debala, što je otežavalo i usporavalo rad. Posebno je, u obliku aritmetičkih sredina, obračunat prosječni utrošak vre mena privlačenja lijevim i desnim vitlom. Konstatirano je da ne postoji signi |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 48 <-- 48 --> PDF |
fikantna razlika ovih aritmetičkih sredina (t = 0,1701; dok granična vrijednost »t« za n = 46 i koeficijent rizika 0,05 iznosi 1,96). Stoga je izračunat prosječni utrošak vremena jednog privlačenja koji se odnosi na obadva vitla: Mx = 70,2 ± 3,2 1/100 min. Privlačenje vitlom nije izvršeno u svim turnusima, nego kao i izvlačenje u 91% turnusa. 4. Brzina kretanja opterećenog traktora Opterećen traktor se na svim vlakama kretao uzbrdo. Iz podataka u tabeli 1 vidi se kakve je prosječne i maksimalne nagibe morao traktor savladati. Prilikom vuče kod većih nagiba, traktor se morao kretati neopterećen, otpuštajući vitlo i ostavljajući debla na podnožju nagiba, a zatim stabiliziran privlačio je jedno vitlo za drugim. Od ukupno utrošenog vremena, traktor je u prosjeku trošio 63,6°/o na kretanje, a 36,4% na privlačenje deblovine vitlom. U toku jednog turnusa traktor je više puta morao privlačiti vitlom. Tako rezultati istraživanja pokazuju da nije bilo signifikantne razlike u broju privlačenja oblovine lijevim i desnim vitlom u jednom turnusu, odnosno jednoj vožnji opterećenog traktora. Broj zastoja (prekida) u toku jedne vožnje, na srednjoj udaljenosti od 194 m, iznosio je u prosjeku 5,6 što znači i toliko privlačenja lijevim, odnosno desnim vitlom. Prosječni utrošak vremena privlačenja lijevim vitlom iznosio je 42,5, a desnim vitlom 45,7 1/100 minuta. Kako se pokazalo da razlike između ovih iznosa nisu signifikantne, izračunat je zajednički srednji utrošak vremena privlačenja jednim vitlom koji iznosi 44,1 1/100 minuta. Privlačenje vitlom se obavljalo jedno za drugim, tj. prvo jednim pa onda drugim vitlom. Utrošak vremena za vožnju punim traktorom na udaljenost od 100 m računat je zajedno za direktnu vuču traktorom i privlačenje vitlom. Kao i kod vožnje praznog traktora, i ovdje su računate aritmetičke sredine utrošaka vremena posebno po pojedinim vlakama, a zatim je analizom varijance ispitana signifikantnost razlika aritmetičkih sredina. Dobivena vrijednost F iznosi 1,27, dok za ni = 3; m = 37, uz koeficijent rizika od 0,05 granična vrijednost od 0,01 = 4,34. Prema tome, razlike nisu signifikantne pa je izračunata aritmetička sredina za sve vlake zajedno, Mx = 70,7 ± 1,98 PlOO minuta za 100 metara udaljenosti. Brzina kretanja praznog traktora iznosi 0,848 km/sat. Prema tome, opterećen traktor se kreće 2,53 puta sporije nego prazan. Kako se vidi iz literature S a 1 m i n e n (61), Loyck e (37), može se pokazati znatna razlika u brzini kretanja opterećenog i neopterećenog traktora. Ako se ta razlika izrazi faktorom kao gore, za brzine kod navedenih autora, dobiju se faktori 2,1, odnosno 1,8. Taj faktor ovisi o više raznih činilaca. U konkretnom slučaju, neopterećeni traktor se kretao nizbrdo, a opterećen uzbrdo. Mjestimični nagibi na pojedinim vlakama premašuju nagibe koji se preporučuju kao maksimalni za vožnju opterećenog traktora uzbrdo, kako je naprijed izloženo. Kod uspoređivanja razlike brzine neopterećenog i opterećenog traktora treba voditi računa o nagibu terena, smjeru kretanja (uzbrdo, nizbrdo) itd. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 49 <-- 49 --> PDF |
5. Istovar U tabeli 2 se vidi da pod pojmom »istovar« u širem smislu podrazumijevamo radne operacije: vožnja opterećenog traktora po stovarištu, odvezivanje debala, uređenje složaja, okretanje praznog traktora, vožnja praznog traktora po stovarištu. Osvrnut ćemo se redom na navedene radne operacije: a) Vožnja opterećenog traktora po stovarištu Kako je naprijed prikazano, zbog vožnje uzbrdo na nagnutom terenu kod vožnje opterećenog traktora, znatan dio vremena upotrebljava se za privlačenje vitlovima. I na pomoćnom stovarištu bilo je također potrebno za vrijeme vožnje privlačiti debla vitlom. To se nije dešavalo kod svih turnusa — zavisilo je o konfiguraciji terena na dijelu pomoćnog stovarišta, na koji su debla privučena — nego u 41,3% turnusa. Od ukupnog vremena vožnje opterećnog traktora, 82,5% otpalo je u prosjeku na direktnu vuču, a 17,5% na privlačenje debala vitlom. Sasvim je razumljivo što na stovarištu utrošak vremena za privlačenje vitlom, prema ukupnom vremenu vuče, iznosi ca. polovicu učešća istog vremena kod vuče u sastojini, obzirom da su okolnosti na stovarištu povoljnije nego u sastojini. Vožnja opterećenog traktora po stovarištu izvršena je u 84,8% turnusa, a u preostalim turnusima debla su odložena na početku stovarišta. Prosječni utrošak vremena za privlačenje jednim vitlom (lijevim ili desnim) je 43,3 l´lOO min, a prosječni utrošak vremena čiste vožnje opterećenog traktora po stovarištu iznosi za prilike tretiranog pomoćnog stovarišta (dužina pomoćnog stovarišta i moguća brzina vožnje traktora) 199,4 1 100 min. b) Odvezivanje debala Kod vezanja debala utvrđena je korelaciona veza između utroška vremena i promjera debla na mjestu vezanja. Kod odvezivanja debala nije se pokazala ovisnost utroška vremena odvezivanja o debljini, za tretirane promjere trupaca u rasponu od 25 cm do 75 cm. Izračunate su aritmetičke sredine utrošaka vremena odvezivanja za navedene promjere, razvrstane po debljinskim razredima. Analizom varijance ispitana je signifikantnost razlika aritmetičkih sredina pa je dobivena vrijednost F = 2,05. Za ni — 5 i na = 78 uz 0,05 koeficijent rizika, granična vrijednost za F = 2,33, a za koeficijent rizika 0,01 granična vrijednost F = 3,25. Prema tome, razlike aritmetičkih sredina nisu signifikantne, tj. utrošak vremena odvezivanja debala ne ovisi o njihovom promjeru. Aritmetička sredina utroška vremena odvezivanja debala, bez obzira na njihovu debljinu, iznosi: Mx — 60,1 ± 3,6 1/100 min. ej Ostali radovi kod istovara Uređenje složaja. Kako se drvna masa gomilala na pomoćnom stovarištu, tako je složaje trebalo uređivati što se činilo pomoću traktora, daskom za planiranje. Uređivanje složaja izvršeno je kod 82,6% turnusa, srednji utrošak vremena iznosio je 162,9 1/100 minuta. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Okretanje traktora na stovarištu. Utrošak vremena za ovu radnu operaciju iznosi u prosjeku 53,3 1/100 min. Zauzimanje položaja traktora u sastojini odnosi se u stvari najvećim dijelom na okretanje traktora, uz naknadno pomicanje traktora da se prema oborenom deblu zauzme najpovoljniji položaj, a kako je naprijed navedeno, iznosi 105,8 L100 min, što je dvostruko više nego okretanje traktora na stovarištu, a to se može pripisati nepovoljnom djelovanju konfiguracije terena, pomlatka, podrasta i slično. Vožnja praznog traktora po stovarištu. Iz istih razloga kao i vožnja opterećenog traktora, i vožnja praznog traktora izvršena je u 84,8°/» turnusa. Prosječni utrošak vremena vožnje praznog traktora po turnusu iznosi 134,3 1100 min. Kako je naprijed rečeno, prazan traktor u sastojini kreće se 2,5 puta brže od opterećenog, dok je na stovarištu ovaj odnos 1,8. To znači da nepovoljnije terenske prilike u sastojini, u odnosu na terenske prilike na stovarištu, u znatnoj mjeri utječu negativno na brzinu vožnje opterećenog traktora. 6. Dimenzije debala i kubatura tovara Učešće debala hrasta iznosi 0,34, a bukve 0,66 u odnosu na ukupno izvučeni broj debala dok je učešće drvne mase hrasta 0,36, a bukve 0,64 prema ukupno izvučenoj drvnoj masi. Ovaj odnos je gotovo identičan odnosu posječene drvne mase i broja stabala hrasta i bukve što se vidi u poglavlju III. Kako je u poglavlju III napomenuto, na sječini je nakon obaranja stabala deblo prepiljeno tako da je dio koji je odgovarao tehničkoj oblovini ostao u jednom komadu, da se tako izvuče traktorom. Dimenzije i kubatura (srednje vrijednosti) ove tehničke oblovine prikazani su u slijedećoj tabeli. Tabela 4. Dimenzije i promjer srednjeg kubnog debla (tehničke oblovine) izvučene drvne mase Vrsta drva Srednji promjer cm Dužina m Kubatura m:i Bukva Hrast Srednje deblo tehničke oblovine 43,7 48,6 45,4 11,5 9,9 11,0 1,72 1,84 1,78 Budući da su u istom turnusu zajedno vučena bukova i hrastova debla, bilo je svrsishodno da se odredi zajedničko srednje deblo za bukvu i hrast. Kako se u tabeli 4 vidi, prosječna dužina bukovog debla iznosi 11,5 m, a hrastovog 9,9 m. Prema opisu sastojina, visina srednjeg stabla bukve je 21 m, a hrasta 22 m. Prema tome, tehnički dio deblovine bukve obuhvaća 55"/o, a hrasta 45% visine stabla, dok je prosječni postotak kubature drvne mase tehničke oblovine za hrast i bukvu iznosio 64°/o, a prostornog drva 36%>. Na osnovu izjednačenih podataka o padu promjera, srednjeg promjera i dužine debla (tehničkog dijela), izračunat je promjer srednjeg debla na debljem kraju koji iznosi 65 cm, a na tanjem kraju 38 cm. Ovi podaci će kasnije biti potrebni za izračunavanje potrebnog vremena za vezanje debala. Kod jedne vuče bilo je u prosjeku 2,11 debala; prema tome, obzirom na prosječnu kubaturu debla, kubatura tovara je iznosila 3,75 m:i drvne mase. 244 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 51 <-- 51 --> PDF |
245 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 52 <-- 52 --> PDF |
V. ODREĐIVANJE UČINKA TRAKTORA Pomoću dobivenih podataka o utrošcima vremena pojedinih radnih zahvata, odnosno operacija i prekida te kubature tovara, određen je utrošak vremena po turnusu i učinak traktora. Kod određivanja učinka, radne operacije su podijeljene u dvije grupe: a) utrošak vremena za izvršenje radne operacije ovisi o udaljenosti privlačenja (tabela 5, r. br. 1 i 6); b) uz tretirane uvjete, utrošak vremena ne ovisi o udaljenosti privlačenja (tabela 5, r. br. 2—4, 5, 7—11). U grupu varijabilnog utroška vremena spadaju vožnja praznog i vožnja punog traktora, a u grupu fiksnog utroška vremena dolaze sve ostale radne operacije. Učinak u jedinici vremena, izražen u konkretnom slučaju u kubnim metrima drvne mase, može se odrediti na dva načina i to: kod prvog načina tako da se kod utroška vremena po turnusu uzme u obzir samo efektivno vrijeme. Vrijeme vremenske jedinice (dana, sata) reducira se na efektivno vrijeme pomoću koeficijenta iskorištenja radnog vremena. Ovakav način određivanja učinka primijenili su Ovsjannikov (47), Aćimovski i dr. (1) te drugi autori. Kod drugog načina određivanja učinka na efektivno vrijeme jednog turnusa kao bazu obračuna se i pribroji dodatno vrijeme koje se sastoji iz dodatka na odmor s ličnim potrebama, povremene radove i opravdane prekide prema Anonymus-u (2). Ovaj način je utoliko pogodniji što prikazuje ukupni utrošak vremena po turnusu, P u t k i s t o (53), S a 1 m i n e n (61), Loycke (37), Arvensen (5) i drugi. Učinak traktora određen je u prvom redu za prosječne prilike tretirane sječine (kubaturu tereta, srednju udaljenost, konfiguraciju terena), a zatim je za iste prilike izračunat učinak za razne udaljenosti privlačenja po 100 m, od 100 m do 500 m. Obzirom da su vlake približno jednake dužine (182 m do 231 m), nije bilo moguće pratiti brzinu traktora na raznim udaljenostima. P u t k i s t o (53) tvrdi da brzina kamiona raste s povećanjem udaljenosti prevoza, uz isti kvalitet i prilike ceste. Iz rezultata istraživanja Loycke a (37), vidi se da se i brzina traktora s povećanjem dužine kretanja, uz inače iste uvjete, povećava. Interesantno bi bilo i u našim uvjetima ispitati kretanje traktora na raznim udaljenostima, uz inače jednake uvjete terena, da bi se mogao donijeti zaključak o učinku traktora za razne udaljenosti privlačenja. Učinak traktora prikazan je u tabeli 5 i na slikama 3, 4, 5. Pojedini utrošci vremena određeni su na slijedeći način: Vrijeme vožnje praznog i opterećenog traktora izračunato je za pojedine udaljenosti na osnovu potrebnog vremena za prijelaz na udaljenosti od 100 m. Radne operacije, izvlačenje užeta kod utovara, privlačenje vitlom, vožnja opterećenog traktora po stovarištu, uređenje složaja, vožnja praznog traktora po stovarištu, kako je naprijed objašnjeno, nisu se izvodile kod svakog turnusa, nego samo kod određenog postotka ukupnog broja turnusa. Stoga su stvarno utrošena vremena ovih radova po turnusu reducirana pomoću gornjih postotaka kako bi se dobilo prosječno potrebno vrijeme po turnusu. Vremena izvlačenja užeta i privlačenja vitlom podvostručena su, obzirom da se radi o dva vitla. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 53 <-- 53 --> PDF |
247 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 54 <-- 54 --> PDF |
I, 70 60 50 «a 30 20 10 0 100 200 300 400 500^. SI. 6. Postotno učešće utroška vremena pojedinih radova kod privlačenja traktorom prema ukupnom vremenu rada: a) Vrijeme vožnje traktora, b) Vrijeme privlačenja vitlom, c) Rad za vrijeme mirovanja traktora. Vremena zauzimanja položaja traktora u sastojini i okretanja praznog traktora, obzirom da su se ovi radovi izvodili kod svakog turnusa, uzeta su u potpunom iznosu, koji je prikazan u IV poglavlju. Kod određivanja utroška vremena vezanja debala, uzeto je, u prvom redu, u obzir da utrošak ovisi o promjerima debala. Već je rečeno da su neka debla, budući da nije izvršeno usmjereno obaranje stabala, vezana na debljem, a neka na tanjem kraju. Od ukupnog broja, 68,7% debala vezano je na debljem, a 31,3°/o na tanjem kraju. Uzevši u obzir promjere srednjeg debla na debljem i tanjem kraju, a zatim utroške vremena za vezanje iz tabele 3, odnosno slike 2, određena je ponderirana aritmetička sredina utroška vremena vezanja, a zatim je određeno vrijeme za 2,11 debala u tovaru-turnusu. Množenjem vremena odvezivanja (po deblu su vremena ista bez obzira na promjer) s 2,11 dobiveno je vrijeme odvezivanja po turnusu. Zbrajanjem utroška vremena pojedinih radnih operacija, odnosno zahvata, dobiveno je ukupno efektivno vrijeme po turnusu. Zatim je efektivno radno vrijeme povećano za 17°/o na račun dodatnog vremena i tako je dobiveno ukupno vrijeme po turnusu. Postotak dodatnog vremena je dobiven iz strukture vremena, na osnovu višednevnog snimanja (mjerenja) slike radnog dana. Postotak dodatnog vremena, obzirom na rezultate Loyckea (37), Salminena (61), Oswalda (46) i drugih, može se smatrati zadovoljavajućim. Kao vrijeme radnog dana uzeto je 7,5 satno vrijeme, na osnovu kojeg je određen za razne udaljenosti broj turnusa te učinak u m3 drvne mase po danu (tabela 5, slika 3). Kako se iz tabele 5 i slike 3 vidi, učinak s udaljenošću izvlačenja znatno opada. Ako se učinak na 100 m označi s indeksom 100, na udaljenosti 500 m indeks je 36,9, tj. učinak je opao na 36,9°/o, gotovo na trećinu. Ovi učinci su računati uz pretpostavku da se traktori kreću, bez obzira na udaljenost privlačenja istom brzinom. Kako je naprijed rečeno, rezultati istraživanja nekih autora pokazuju da se s povećanjem udaljenosti brzina traktora povećava. Obzirom na to, moglo bi se očekivati da bi učinci prikazani u tabeli 5 za udaljenosti iznad 200 m bili nešto veći i to, prema Loycke u (37), možda do 5°/o. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 55 <-- 55 --> PDF |
249 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 56 <-- 56 --> PDF |
U tabeli 6 (gornji dio) prikazano je, za razne udaljenosti privlačenja, postotno vremensko učešće grupiranih radnih operacija tako da se vidi kako učestvuje vrijeme vožnje traktora (r. br. 1) prema efektivnom vremenu i prema ukupnom vremenu; zatim učešće radova kada traktor stoji, a privlači se vitlom (r. br. 2) te učešće radnih operacija koje se ciklički ponavljaju za vrijeme kada traktor ne radi (r. br. 3). Postotak učešća prema ukupnom vremenu rada prikazan je i na slici 6. U tabeli 5 radne operacije označene brojevima 1, 2, 6 (dio), 7 (dio), 9, 10, 11, spadaju u 1. grupu; pod brojevima 5, 6 (dio), 7 (dio), u 2., a pod brojevima 3, 4, 8 u 3. grupu. Iz ovog prikaza se može konstatirati koliko traktor radi u toku radnog dana. To je kod kalkulacija troškova važno za određivanje broja pogonskih radnih sati u toku radnog dana, M e y r (44), Gläse r (20). Vrijeme rada traktora (vožnja i privlačenje vitlom — pogonsko vrijeme), u odnosu na ukupno vrijeme rada, kako se iz tabele 6 vidi, povećava se blago s povećanjem udaljenosti privlačenja. U rasponu od 100 do 500 m kreće se od 64,7°/o do 77,9%. Prema provedenoj anketi, M e y r (44), dnevno efektivno vrijeme rada traktora kre^e se od 72°/o—100°, o. Gläse r (20) ono radno vrijeme kada motor traktora radi, naziva »Operating time«. Nadalje, u tabeli 6 (donji dio) prikazano je učešće radnih operacija, odnosno grupa radnih operacija i prekida u odnosu na efektivno radno vrijeme (si. 7), odnosno ukupno radno vrijeme. v.J 70 60 50 40 30 20 10 0 100 200 300 400 500 m. SI. 7. Postotno učešće utroška vremena pojedinih radova kod privlačenja traktorom prema ukupnom efektivnom vremenu: a) Vožnja praznog traktora, b) Vožnja opterećenog traktora i privlačenje vitlom, c) Vrijeme utovara, d) Vrijeme istovara. 250 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Vrijeme vožnje traktora (praznog i opterećenog) povećava se s povećanjem udaljenosti u apsolutnom iznosu, pa obzirom da je vrijeme drugih radnih operacija konstantno bez obzira na udaljenost, postotno učešće prvih dviju radnih operacija (vožnje praznog i opterećenog traktora) se povećava, a radnih operacija utovara i istovara se smanjuje. Dodatno vrijeme odmora, povremenih radova i prekida, budući da je obračunato s istim dodatnim koeficijentom na efektivno vrijeme, i ovdje konstantno participira u istom postotku. Vrijeme vožnje punog traktora pokazuje s povećanjem udaljenosti velik postotak povećanja, a u tabeli 5 se primjećuje i veliko apsolutno povećanje utroška vremena ove radnje. I vrijeme vožnje praznog traktora pokazuje sličnu tendenciju. To je razlog da učinak traktora s povećanjem udaljenosti privlačenja intenzivno opada. Loyck e (37) navodi primjer da vrijeme vožnje praznog i opterećenog traktora učestvuje s 15 do 25°/o. Rezultati do kojih smo mi došli pokazuju znatno veće učešće vremena vožnje. Zato je i pad učinka veći nego kod Loyckea. V y p 1 e 1 (69) ističe da prema rezultatima istraživanja u Kanadi, u ravnici, na dvostruko većoj udaljenosti učinak traktora opada za 8—10%, a u brdskim krajevima nešto jače. Latte n (33) također tvrdi da vrijeme vožnje traktora učestvuje s malim postotkom u ukupnom vremenu izvlačenja. P e s t a 1 (51) napominje da je učinak traktora do 500 m udaljenosti gotovo konstantan. No, to može biti samo u slučaju gdje vrijeme vožnje učestvuje s manjim postotkom nego u našem slučaju. Obzirom na visoke dnevne troškove traktora, treba nastojati da se i učinak traktora, koliko je to moguće, poveća. U tu svrhu treba provesti racionalizaciju rada, za što bi u konkretnom slučaju bilo više mogućnosti. Gradnjom jednostavnih vlaka povećala bi se brzina kretanja traktora. Na učvršćenim vlakama, kako ističe Loyck e (37), brzina praznog traktora može se povećati za 50—60%, a opterećenog traktora za 10—40%. Na taj bi se način vrijeme vožnje moglo prilično skratiti. Gdje god je moguće, treba vuču izvršiti nizbrdo kako bi se brzina opterećenog traktora povećala, vrijeme skratilo i koeficijent utroška vremena vožnje punog u odnosu na vožnju praznog traktora, koji smo istraživanjima dobili, znatno smanjio. To bi utjecalo na povećanje učinka traktora. Usmjerenim obaranjem stabala i pravilnim polaganjem vlaka, skratilo bi se vrijeme privlačenja debala vitlom kod utovara. Umjesto vezanja trupaca lancem, treba koristiti chokere. Na taj način bi se kod vezanja i odvezivanja trupaca uštedjelo prema Loyck e u (37) oko 37,5% vremena, u odnosu na vrijeme vezanja i odvezivanja kod upotrebe lanca. Da se učinak poveća i radnici pravilno nagrade, potrebno je u prvom redu detaljno razraditi norme sječe i izrade, budući da se dio rada prebacuje na stovarište. Kod izvlačenja zglobnim traktorom preporučuje se uvođenje nove organizacije rada. Prema Pestal u (51), ista grupa radnika treba da radi poslove obaranja, privlačenja i izrade. Radnike treba plaćati po progresivnoj grupnoj premiji. Na osnovu dobivenih rezultata provedenog istraživanja mogu se donijeti slijedeći |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 58 <-- 58 --> PDF |
ZAKLJUČCI: 1. U strukturi radnog vremena, efektivno vrijeme iznosi u prosjeku 85,5°/o, što se može smatrati zadovoljavajućim. 2. Vrijeme rada traktora (pogonsko vrijeme) povećava se s povećanjem udaljenosti privlačenja: kod 100 m udaljenosti iznosi 64,7°/o, a kod udaljenosti 500 m iznosi 77,5%> prema ukupnom vremenu rada. 3. Opterećen traktor kreće se 2,53 puta sporije nego neopterećen. Razlog je velikim dijelom u tome što se neopterećen traktor kretao nizbrdo, a opterećen uzbrdo. Brzina neopterećenog traktora iznosi 2,15 km/sat, a opterećenog 0,848 km/sat. Ove brzine bi se mogle povećati izgradnjom šumskih vlaka. 4. Postotak vremena vožnje opterećenog i neopterećenog traktora u ukupnom vremenu rada povećava se s povećanjem udaljenosti privlačenja i na udaljenostima od 100 m i 500 m iznosi 37%, odnosno 67,7%. Ovako visoki postoci učešća snizili bi se povećanjem brzine kretanja traktora. Prosječni nagib terena ne daje vjernu sliku o zaprekama koje traktor mora savladati; potrebno je voditi račima o maksimalnim nagibima. U provedenim istraživanjima, nagibe iznad 25%, možda već iznad 20°/drvne mase kod vuče uzbrdo teško savladavao, tako da je bilo potrebno trupce privlačiti vitlom. 5. Dnevni učinak traktora, za uvjete u kojima su provedena istraživanja, a kod prosječne udaljenosti privlačenja od 194 m, iznosio je 45,00 m:i drvne mase kod izvlačenja tehničkog dijela deblovine, prosječne dužine 11,0 m, srednjeg promjera 45,4 cm i volumena debla 1,78 m´1 te kubature tovara 3,75 m:!. Na osnovu rezultata istraživanja, određen je računskim putem dnevni učinak koji s povećanjem udaljenosti privlačenja intenzivno opada: indeks učinka kod 100 m udaljenosti = 100, a kod udaljenosti od 500 m snižava se na 36,9. 6. Radi povećanja učinka, potrebno je provesti mjere racionalizacije rada: treba vući što dužu oblovinu i na pomoćnom stovarištu izrađivati Sortimente; umjesto do sada upotrijebljenih lanaca za vezanje debala treba upotrijebiti chokere; potrebno je vršiti usmjereno obaranje stabala; deblji kraj debala kod vuče treba biti naprijed. LITERATURA 1. Aćimovski R., Todorovski S., Angelov S.: Istražuvanja na doturot na bukovi trupci so traktori točkaši vo SR Makedonija. Godišen Zbornik na zemjođelsko- šumarskiot fakultet na Univerzitetot, Skopje, Šumarstvo, Knj. XXI tome, 1967/68. 2. Anonymus : Allgemeine Anweisung für Arbeitsstudien (Arbeitsablauf und Zeitstudien) bei der Waldarbeit. 6. Auflage. KFW, Frankfurt Main, 1964. 3. Anonymus : Grundkonzeption für die zukünftige Gestaltung von Holzernte und Holztransport in der deutschen Forstwirtschaft. Allg. Forstzeitschrift. 16, 1971. 4. Aro P., Marn L., Wibstad K., Janlöv C: Forest work study nomenclature in Denmark, Finland, Norway and Sweden. The Nordic Forest Work Study Council. Bulletin No 1, 1963. 5. Arvense n A.: Tree-length Skidding by Farm Tractors and Frame Steered Skidders. Reports of The Norwegian Forest Research Institute. Nr. 99, Bind XXVII Hefte 4, Vollebekk 1970. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 59 <-- 59 --> PDF |
6. Backhau s G.: Analyse der Baumverletzungen beim Rücken von Buchenindustrieholz in langer Form. Allg. Fostzeitschrift, 20, 1971. 7. Backhau s G. u. Steg e A.: Ergebnisse über den Einsatz des schwedischen Forstspezial-Schleppers BM — Volvo SM 668 in Nordhessen. Forsttechn. Inform., 9, 1969. 8. Bauer : Kockum-Knickschlepper in schwierigem Gelände. Allg. Forstzeitschrift, 20, 1971. 9. Behrnd t W.: Zur Zielsetzung und Organisation des Maschineneinsatzes durch Maschinenhöfe in Staatsfostbetrieben-dargestellt am Beispiel der Niedesächsischen Landensforstverwaltung. Der Forst u. Holzwirt, 13, 1970. 10. Beni ć R.: Analiza troškova i kalkulacija ekonomičnosti u iskorišćivanju šuma, Zagreb, 1957. 11. Bent z F.: Erfahrungen mit Knickschleppern in der Ebene und im Hügelland. Allg. Forstztg, 2, 1970. 12. Bent z F. u. Hilsche r A.: Zeittafeln für das Holzausrücken mit UNIMOG und Rückeagregat. Cbl. für das gesamte Forstwesen, 1, 1967. 13. Bjaane s H.: Versuche zur mechanisierten Durchforstung. Allg. Forstzeitschrift, 20, 1971. 14. Bjaane s H.: Experiments with tractor chains. Report on Forest Operations Research No. 10 from the Norwegian Forest Research Institute, 1971. 15. Boj an in S.: Die Ausformung der Holzsortimente in Tannenplenterwäldern am Hiebsort oder Langholzrückung. Mednarodni simpozij o mehanizaciji v izkoriščanju gozdov. Izd. Gozdarski oddelek bioteniške fakultete univerze v Ljubljani. 16. Deret a B.: Šumski traktor Kockum KS-860. Posl. udr. šum. privr. org., Zagreb, 1970. 17. Friedric h K.: Der heutige und künftige Einsatz von Grossmaschinen in der mitteleuropäischen Forstwirtschaft. Allg. Forstzeitschrift, 16, 1971. 18. Galecki A. M., Cal vet W. W.: A Comparison of Power Requirements for Full-Tree Versus Tree Length Skidding. Pulp and Paper Magazine of Canada, July, 18, 1969. 19. Gläse r H : Das Rücken des Holzes. Bayer. Landwirtschaftsverlag, München, 1949. 20. Gläse r H: Forestry Equipment Notes C. 14. 56. FAO, May 1956. 21. Grove s K. W.: A Versatile Machine for Loggins. Australian Native Hardwood Forests. Australian Forestry (34), Nr. 1, august, 1970. 22. H a a t a j a P.: A three-man wood harvesting method based on skidding by means of a winch mounted on farm tractor. Pienpuualan toimikunnan tiedotus No: 121. Helsinki, 1965. 23. Häberl e S.: Die deduktive Ermittlung von Richtzeiten für die Holzhauerei. Schriftenreihe der Forstlichen Abteilung der Albert-Ludvigs-Universität, Freiburg i. Br. B. 8. 24. Häberl e S. u. Rausc h E.: Das Rücken schwacher Langhölzer mit Schlepper und funkferngesteuerter Kleinseilwinde. Forsttechn. Informationen, 4, 1970. 25. Hafne r F.: Der Holztransport, Wien, 1964. 26. Kahal a M.: Preliminary Report on the Utilisation of working time by loggers in the Tree-length system and short-wood system. Metsäteho Report, 235, Helsinki, 1965. 27. Käld y J.: Erdögazdasägban alkalmazott föbb mezögazdasägi traktortipusok es azok jellemzsese. Erdögazdasägi anyagmozgotäs gepei es technolögiäja, 1/A kötet — Sopron, 1970. 28. Kat o S.: Standard Density of the Forest Road System in the Mountain Forests of Japan. XIV JUFRO — Kongress, München, 1967, Sect. 31—32. 29. Kohji K., Yasuo O. a. Jutaka M.: A comparison on Efficiency and Cost between Skidding Operation by Use of Two Tractors Different in Weight. Research Bulletins of the College Exper. Forests Hokkaido Univers. Vol. XXV No 1. Sappora Japan, 1967. 30. Kohlman n H.: Akkord und unbeinflussbare Zeiten. REFA — Nachr. 5, 1961. 31. Kop f E. U.: Die Kostenstuktur des Rückens von Schwachholz mit Pferd und Maschine. Forsttechn. Inform., 12, 1968. 32. Krive c A.: Traktori Fergusani u iskorišćivanju šuma. Šum. List, 3—4, 1962. 33. Latten : Zur Frage des Zusammenhanges zwischen Holzrücketechnik und Waldwegebau. Der Forst u. Holzwirt. 2, 1970. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 60 <-- 60 --> PDF |
34. Linde r A.: Statistische Methoden für Naturwissenschaftler, Mediziner und Ingenieure, Basel — Stuttgart, 1960. 35. Loyck e H. J.: Forst-Radschlepper werfen neue Probleme auf. Holz Zentralblatt, 89, 1965. 36. Loyck e H. J.: Anforderungen an Forstmaschinen dargestellt am Beispiel Forstradschlepper. Forstarchiv, 4, 1966. 37. Loyck e H. J.: Zur Stammholzbringung an Hängen. Forsttechn. Inform., 2^3, 1965. 38. Loyck e H. J.: Maschineneinsatz im Forstbetrieb. Mechanik des Schleppers im Forsteinsatz. Forsttechn. Informationen, Februar, 1962. 39. Lückman n H.: Geräte für Schwachholz- Bringung aus Duchfortungsbeständen im Privatwald. Allg. Forstzeitschrift, 16, 1971. 40. Lünzman n .K.: Der Erschliessungskoeffizient, eine Kennzahl zur Beurteilung von Waldwegenetzen und seine Anwendung bei Neuplanungen. Forstw. Cbl., 4. 1968. 41. Lün z man n K.: Rechnerische Grundlagen, physikalische Einflussfaktoren und daraus abgeleitete Grenzen des Holztransportes. Forstw. Cbl., 2, 1968. 42. Makkone n O.: Forest Haulage of Small-Sized Long Logs For Fuel Chips During the Snowless Period. Eripainos Metsätaloudellisesta Aikakauslehdestä no: 3, 1960. 43. M c 1 n t o s h J. A. and Csizmazia J.: Harvesting lodgepole pine in the B. C. Interior. Canadian Forest Industries, June, 1965. 44. Mey r R.: Die Ermittlung von Betriebsstundenkosten für Knickschlepper in der Forstwirtschaft. Allg. Forstztg., 2, 1970. 45. Morot o T.: Operational Problems in Steep Mountain Regions- The latest developments in private Japanese forestry. XIV IUFRO — Kongress, München, 1967, Sect. 31—32. 46. Oswal d D.: Tree length skidding with the 18 HP Agria Drabant tractor. Report on Forest Operations Research No. 10 from the Norwegian Forest Research Institute, 1971. 47. Ovsjannikov E. A., P 1 a k s i n M. B.: Tehnologija lesorazrabotok čast I. Izd. Lvovskogo Universiteta 1962. 48. Pankota i G.: Erdeszeti szällitästan. Mezögazdasagi kiado, Budapest, 1965. 49. Pesta l E.: Mindestmechanisierung der Holzernte durch Verwendung von Knickschleppern. Forstarchiv, 2, 1970. 50. Pesta l E.: Knickschlepperrückung — Technischer Stand und Typenbeschreibung. Allg. Forstztg, 2, 1970. 51. Pesta l E.: Knickschlepperrückung als Ausganspunkt einer arbeitsteiligen Holzernte. Allg. Forstztg, 2, 1968. 52. Pies t K.: Organisatorische Grundlagen für eine wirtschaftliche Nutzung moderner Technik in der Forstwirtschaft am Beispiel des forstlichen Wegebaus. Der Forst u. Holzwirt, 2, 1970. 53. Putkist o K: Investigation of the Use of Wheel Tractors for the Forest Transport of Timber. Techno-Economic Analysis. Acta Forestalia Fennica. 66. Helsinki, 1957. 54. Roga 11 K: Die Bringungsmöglichkeiten von Langholz durch Ackerschlepper. Forsttechn. Inform., 9, 1965. 55. Salmine n J.: Comparison between pulpwood tree-length skidding and bundle skidding. Metsäteho report, 240, Helsinki, 1965. 56. Salmine n J.: Skidding of saw logs and pulpwood by a Massey-Ferguson Robur Forest Tractor, Metsäteho Report, 242, Helsinki, 1965. 57. Salmine n J.: Experiments with the mechanised skidding of timber during the snowless period. Metsäteho report No 172, Helsinki, 1960. 58. Salmine n J.: Haulage of timber by a Valmet terrain tractor. Metsäteho Report, 234, Helsinki, 1965. 59. S a min en J.: A Study of the Skidding of Pulpwood by a Valmet terrain Tractor Equipped with a Bundle carrier and Drag cart, Metsäteho Report, 252, Helsinki, 1966. 60. Salmine n J.: Use of the Bamse terrain tractor, Metsäteho Report, 239, Helsinki, 1965. 61. S a 1 m i n e n J.: Whole stemm skidding by Timberjack Forest Tractor. Metsäteho Report, 210, Helsinki, 1963. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 61 <-- 61 --> PDF |
62. Samse t I.: Terrain Classification of Forest Areas in the Greek Mountains. Norwegian Forest Research Institute. Nr. 84, Bind XXII, 1967. 63. S a n k t j o h a n s e r L.: Zur Frage der optimalen Wegedichte in Gebirgswaldungen. Forstwiss. Cbl., 3, 1971. 64. Schönaue r H.: Der Einfluss der Knickschlepperrückung auf das Forstwegenetz. Allg. Forstzg, 2, 1970. 65. Segebaden G., Strömnes R. a. Winer J.: Proposal for International System of Terrain classification. XIV IUFRO-Kongress, München, 1967, Sect. 31—32. 66. Splechtn a K.: Erfahrungen mit Knickschleppern in Gebirge. Allg. Forstztg, 2, 1970. 67. Ugrenovi ć A.: Eksploatacija šuma, Zagreb, 1957. 68. Vasile v V.: Po voprosite za ispolzuvane na traktorite v gorskoto stopanstvo. Gorsko Stopanstvo, 11, 1967. 69. Vyple l K.: Zur Arbeitsorganisation beim Knickschlepper-Einsatz. Allg. Forstztg, 2, 1970. 70. Vör y J.: Prospects of logging methods. Metsäteho report, 215, Helsinki, 1963. 71. W i n e r H. I.: Environmental factors and their effect on the productivity of tree- length skidding. IUFRO, Munich 1967. Sect. 32. Summary AN ANALYSIS OF WORK OF FRAME-STEERED TRACTORS IN TREE-LENGTH SKIDDING The author deals with the problem of extraction of stems with the Kockum KL860 frame-steered tractor. Skidded were Beech and Oak stems, in fact, the lower parts of stems containing logs. On the felling site was carried out a final cutting from which 198 cu. m.´ha. or 72 trees/ha. were removed. The average length of stems amounted to 11 m., and their volume to 1.78 cu. m.; the tractor pulled on an average 2.11 stems totaling 3.75 cu. m. in volume. The average skidding distance amounted to 194 m. The loaded tractor had to move uphill. The average driving speed of the unloaded tractor amounted to 2.15 km./hour, and of the loaded tractor to 0.848 km.´hour; no skidding trails for the tractor were built on the felling site. The tractor effective time increased with the skidding distance increasing, viz. at 100 m.-distance it accounted for 64.7%, and at 500 m.-distance for 77.9% of total working time. The driving time of the loaded and unloaded tractor increased in percentages at greater distances, as follows: at 100 m.-distance it increased to 37.0% and at 500 m.distance to 67.7% of the total working time. This was caused by the low driving speed of the tractor. When skidding uphill — at slopes over 20% — the stems had to be winched too so that the operating tractor was spending on an average 63.6% of time for net driving, and 36.4% for winching. For fastening logs chains were used. There was a correlation between the time consumption for fastening and the diameters of stems, while at unfastening such a correlation was not established. Stem loading and unloading time on an average accounted for 34.5% of total working time. The daily output of the tractor declined rapidly with the skidding distance increasing: at 100 m.-distance under experimental conditions it amounted to 63.00 cu. m., while at 500 m.-distance to 23.25 cu. m. of timber. For increasing the output it is necessary to undertake certain measures such as: laying out tractor-skidding trails; introducing tree-length (whole stem) skidding; for coupling stems chokers instead of chains should be used; applying directional felling of trees. |