DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 37     <-- 37 -->        PDF

l DK 634.0.305:634.0.375.4


ANALIZA RADA ZGLOBNIH TRAKTORA KOD IZVLAČENJA DEBALA


Prof. dr STEVAN BOJANIN


Katedra za iskorišćivanje šuma, Šumarski fakultet, Zagreb


I. UVOD
Uvođenjem mehanizacije kod radova na eksploataciji šuma nastoji se povećati
radni učinak i prema tome smanjiti broj radnika; svesti umor radnika
na minimum i smanjiti troškove po jedinici proizvoda izrađenih sortimenata.
Svi se ovi ciljevi ne mogu postići odjednom.. Tako se do 1955. godine smatralo
da se motornim pilama rad na obaranju stabala i izradi sortimenata ubrzava,
ali da se troškovi rada ne smanjuju, P e s t a 1 (51). Na uvođenje mehanizacije
prisiljavaju i sve veći troškovi radne snage. V ö r y (70) tvrdi da se produktivnost
rada na šumskim radovima podiže godišnje za 2—3°/o dok se zarade
penju mnogo brže. Prema P e s t a 1 u (49), nekadašnji odnos između prosječne
cijene 1 m:i drvne mase i brutto zarade radnika koji je iznosio 30 : 1 snizio se
na vrijednost ispod 10 : 1, a to je razlog da se mora primijeniti mehanizacija
kod radova na eksploataciji šuma.


U troškovima eksploatacije šuma, troškovi iznošenja zauzimaju visoku
stavku. Prema Aćimovsko m i dr. (1), troškovi iznošenja učestvuju do 80°/o
u troškovima eksploatacije šuma, od čega znatno veći dio otpada na troškove
izvlačenja; prema Groves u (21), troškovi eksploatacije čine 35—65°/o kod
troškova trupaca. Prema Schönauer u (64), izvlačenje zglobnim traktorom
po 1 m:1 drvne mase/km oko sedam puta je skuplje nego transport kamionom.


Stoga se uvođenjem mehanizacije nastoji povećati učinak i sniziti troškove
privlačenja. Problem mehanizacije obaranja stabala i izrade sortimenata te
transporta kao i sniženja troškova tih radova riješen je dosada uspješnije nego
što je to slučaj kod izvlačenja.


Shvaćanja o načinu izvođenja radova mijenjaju se, u tijeku vremena, uslijed
tehničkog razvoja. Gläse r (19) 1949. g. navodi: »Praksa je jedinstvena u
mišljenju da je konj, naročito za izvlačenje drva u njemačkim šumama, nezamjenjiv
te da u buduće kao i ranije predstavlja najpouzdanije i najekonomičnije
sredstvo za izvlačenje«. Međutim, razvoj u posljednje dvije decenije pokazao
je da je, uslijed razvoja mehanizacije, uloga konja kod izvlačenja znatno
smanjena, a negdje svedena na minimum.


U Zapadnoj Njemačkoj 1955. g. bilo je milijun konja i 520.000 poljopri


vrednih traktora; 1965. g. bilo je 1,1 milijun traktora i 417.000 konja, Ro g al i


(54).


Anonymus (3) ističe da se, poslije uvođenja antivibracionih ručki, ne može


očekivati dalji razvoj motornih pila, dok hidraulične škare za obaranje stabala


imaju u Srednjoj Evropi ograničenu upotrebu. Mehanizacijom radova na izvla


čenju, uvođenjem specijalnih šumskih, zglobnih traktora, učinjen je dalji ko


rak naprijed.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 38     <-- 38 -->        PDF

II. PROBLEMATIKA I CILJ ISTRAŽIVANJA
Druga faza u eksploataciji šuma prema Ugrenović u (67) zove se iznošenje
i dijeli se u dvije polufaze: izvlačenje i transport. Na isti način dijeli ovu
fazu i Hafner (25) te drugi autori.


Po klasičnoj metodi rada u eksploataciji šuma, nakon obaranja stabala
sortimenti se izrađuju u sastojim, a zatim izvlače na pomoćno stovarište.


Izvlačenje sortimenata krupnije tehničke oblovine iz sastojine na pomoćno
stovarište, gdje su postojali uvjeti za vuču po tlu, obavljalo se animalnom i to
u najviše slučajeva konjskom vučom. Vučna sila konja je relativno mala. Prema
Gläse r u (19), konji težine 600—650 kg mogu kod vuče na veće udaljenosti
razviti vučnu silu do 80 kg uz brzinu 1,2 m/sec. Kod vuče na kraće udaljenosti
postiže se, uz odgovarajuće smanjenje brzine, vučna sila od 150 kg.
Slične podatke iznosi i Ovsjanniko v (47). Kod klasičnog načina eksploatacije
šuma, kada se izvlače izrađeni sortimenti tehničke oblovine (uglavnom
trupci), konjska vučna sila je zadovoljavala. Međutim, nastala je potreba za
uvođenjem mehanizacije.


Postepeno su kod izvlačenja traktori zamjenjivali konjsku vuču. U početku
su se za izvlačenje upotrebljavali traktori namijenjeni za druge svrhe (većinom
poljoprivredni traktori), Gläser (19), Ovsj annikov (47), P u t k is
t o (53). Poljoprivrednim traktorima su se morali dograditi izvjesni uređaji
da ih se prilagodi za rad na izvlačenju. Kasnije su se počeli proizvoditi specijalni
šumski traktori, o kojima će biti riječi kasnije.


Prema uređaju za kretanje, traktori se dijele na gusjeničare i točkaše.
Prednost traktora gusjeničara je u tome da istom jačinom motora mogu
razviti veću vučnu snagu nego traktori točkaši Gläse r (19). Pritisak na tlo
im je manji nego kod traktora točkaša pa se lakše kreću po mekom terenu.
Nedostatak im je što imaju malu brzinu, najviše do 10 km/sat, i upotrebljavaju
se samo u šumi.
Gumeni kotači kod traktora točkaša počeli su se proizvoditi 1930. godine.
Obično im za pogon služi zadnja, jače opterećena osovina. Kod dvoosovinskih
traktora može biti pogon na sve kotače, što pogoduje kod rada na iznošenju
u eksploataciji šuma, obzirom da se tako postiže velika vučna snaga.
Traktori točkaši imaju veću brzinu i bolje čuvaju podlogu po kojoj se
kreću. V a s i 1 e v (68), uspoređujući traktore točkaše i gusjeničare, konstatira
da su troškovi po satu kod traktora točkaša znatno niži nego kod gusjeničara.
Točkaši su upotrebljivi i na većim udaljenostima te na putu. Kod izvlačenja,
točkaši manje oštećuju podrast i tlo pa nema opasnosti od erozije.
Loyck e (38) dijeli doosovinske šumske traktore na lake (25—30 KS),
srednje teške (30—40 KS) i teške (40—50 KS, u pravilu 50 KS). Danas se, međutim,
proizvode i znatno jači traktori od gore navedenih.
Specijalni šumski traktori za iznošenje (u prvom redu za izvlačenje) imaju
zglobno upravljanje pa se stoga zovu zglobni, odnosno fleksibilni traktori
(Knickschlepper, Frame steered traktors). Ovi traktori bolje svladavaju loš teren
i nagibe terena nego obični traktori.
U vezi s primjenom specijalnih šumskih traktora, oblo drvo se izvlači na
slijedeće načine: 1. Izvlačenje cijelih stabala s krošnjama (Baumrücken, Füll
tree logging); 2. Izvlačenje sortimenata (Sortenrücken, Log length skidding);


3. Izvlačenje debala (Schaftweises Rücken, Tree length skidding), Hafner (25).


ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 39     <-- 39 -->        PDF

U Njemačkoj se zglobni traktori upotrebljavaju od 1964. godine, Fried ric
h (17), u Norveškoj od 1962. godine, Arvense n (5); u Americi od 1955.
godine, a u Austriji od 1955. godine, V y p 1 e 1 (69). Zglobni traktori su se počeli
prvo primjenjivati kod izvlačenja u Kanadi i Švedskoj, na ravnim i brežuljkastim
terenima, Bent z (12).


Neki autori navode da zglobni traktor, uslijed malog pritiska na tlo, bez
lanaca manje oštećuje tlo nego konji; kod visine pomlatka do 0,5 m traktor se
može kretati po sastojini P e s t a 1 (51), Friedrich (17). Anonymus (3),
međutim, tvrdi da zglobni traktori, pogotovo na mekim tlima, za vrijeme kišnih
dana mogu načiniti znatne štete.


Autori su prilično jednodušni kod ocjene zglobnog traktora u vezi savladavanja
nagiba terena. Prema Pestal u (49), opterećen zglobni traktor na
suhom terenu savladava nagib terena uzbrdo, bez privlačenja uzetom, do 20°/o.
Uz upotrebu lanaca i punjenje zadnjih kotača vodom, opterećen traktor može
se spuštati nizbrdo do nagiba 60%, a prazan uzbrdo može se kretati do 40°/o
nagiba. Na vlažnom terenu mora se računati s manjim nagibima u oba smjera.
Latte n (33) napominje da nagibi vlaka za vožnju praznih traktora uzbrdo
mogu iznositi 25°/o do 35°/o. Prema G r o v e s u (21), kod vuče uzbrdo, na nagibu
terena 15"—30°, oblovina se privlači vitlom do traktora.


Splechtn a (66) zaključuje da uz primjenu lanaca na kotačima, neopterećen
zglobni traktor kod vožnje uzbrdo savlađuje nagib na suhom terenu do
50°/o, a kod kiše i snijega 25—40%; optereećn traktor može se upotrijebiti za
vožnju uzbrdo uz povoljne uvjete do 30°/o nagiba, a uz nepovoljne uvjete 10—
20%. Loyck e (37) zaključuje da se opterećeni zglobni traktori mogu uspješno
kretati uzbrdo do 25% nagiba.


Svi autori se slažu u tome da je izvlačenje zglobnim traktorima ekonomično
ako se vuku cijela debla ili stabla. Friedric h (17) smatra da će se do
1975. g. usavršiti strojevi za kresanje grana na stovarištu pa će se tada izvlačiti
stabla s krošnjama, dok se sada općenito više primjenjuje vuča debala (bez
grana). Ipak, prema Garlecko m (18), 1962. g. u SSSR-u kod 2/3 izvučene
drvne mase primjenjuje se vuča stabala s krošnjom.


Stabla se obore i prevrše i na sječini se okrešu grane. Debla se izvuku pa
se trupljenje izvrši na stovarištu. Na stovarištu se utrošak vremena za trupljenje
u odnosu na vrijeme trupljenja u šumi smanjuje na polovinu, Arvense n
(5). Pesta l (51) smatra da vuča duge oblovine (na primjer dvostruke dužine
trupaca) predstavlja prelazan period i da vuču trupaca treba izbjegavati.


Prema Garlecko m (18), za vuču stabla s krošnjom potrebna je dvostruko
veća sila nego ako se vuče samo deblo toga stabla.
Da bi se izvlačenje debala obavilo brže i bez zapreka, treba stabla usmjereno
obarati.
Podizanjem kraja debla prilikom vuče adhezija traktora uz tlo se povećava,
a koeficijent trenja debla se smanjuje za 20 do 24%, Ro g a 11 (54).


Kada je deblji kraj podignut naprijed, koeficijent trenja je 18% manji nego
ako je tanji kraj podignut naprijed; tako se manje oštećuje pomladak,
Splechtna (66).


Zglobni traktori mogu imati jednobubanjsko i dvobubanjsko vitlo. Vitla
se koriste za privlačenje do traktora kada traktor ne može zbog pomlatka, nagiba
i slično doći direktno do stabla. Privlačenje vitlom se primjenjuje i za vri




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 40     <-- 40 -->        PDF

jeme vuče na većim nagibima. P e s t a 1 (49), Loyck e (35) preporučuju kod
izvlačenja jačih debala jednobubanjsko, a kod vuče slabijih debala dvobubanjsko
vitlo.


Udaljenost privlačenja zglobnim traktorima se povećava u odnosu na lakše
traktore; mreža puteva je rjeđa, Loycke (35), Schönauer (64). Kod povoljnih
uvjeta privlačenje može biti do 1200 m, a kod vuče uzbrdo neka ne
premašuje 400 m, P e s t a 1 (49).


Kod detaljnijeg otvaranja sastojina grade se jednostavni traktoriski putevi
— vlake za kretanje traktora kod izvlačenja. Ti su putevi jednostavno
građeni, Loyck e (37) i grade se prvenstveno na nagnutim terenima i u pomlađenim
sastojinama s višim pomlatkom, Pesta l (51). Troškovi izgradnje
iznose 2,45 DM/m, Latte n (33); 2—5 šilinga m, Pesta l (51); 5—40 šilinga/m,
Splechtn a (66); 1,5 do 4 DM/m ili nešto više ako se posipa s nešto tucanika,
Loy cke (37).


Cilj je ovog istraživanja da se ispita utjecaj postojeće organizacije rada
kod izvlačenja debala na strmom terenu na učinak te da se ukaže kakve se
mjere racionalizacije mogu poduzeti da se učinak poveća. U tu svrhu primijenjen
je detaljan studij rada i vremena.


III. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA, NAClN RADA NA TERENU
I METODIKA ISTRAŽIVANJA
Istraživanja su vršena u Š. G. »Vukomeračke Gorice«, šumski predjel,
»Prečnjak«, odjel 10. Ekspozicija je južna; inklinacija terena do 25°, s više
uvala i jaraka; tlo pjeskovito, duboko, svježe i rastresito, obraslo djelomično
glogom, kupinom i divljom ružom. U sastojini je proveden dovršni sijek. Hrastova
stabla suhovrha, kvrgava i vrlo granata; bukova stabla nešto bolje kvalitete;
prosječna starost stabala 119 godina. Drvna masa prije sječe iznosila je
198 m;Vha, a broj stabala 72´ha, uz omjer smjese 0,3 hrasta i 0,7 bukve; prosječna
kubatura stabla je 2,76 m3. Na osnovu ovih podataka, prosječna međusobna
udaljenost oborenih stabala (u5) može se odrediti po slijedećoj formuli:


]/l0000
us = I/ = 11,8 m


r 72


U sastojini je trupljenjem odvojen donji dio debla, koji je sadržavao tehničku
oblovinu, dok je iz gornjeg dijela debla i grana u sastojini izrađeno prostorno
drvo. Donji dio je sadržavao prosječno 1,78 m:! drvne mase, dok je na
gornji dio otpalo oko 1 m-´ drvne mase. Tehnički dio deblovine je izvlačen
zglobnim traktorom na pomoćno stovarište, a prostorno drvo je izvlačeno samaricama.
Pomoćno stovarište se nalazilo na gornjem kraju nagnutog terena,
tako da se izvlačilo uzbrdo, što je otežavalo rad i smanjilo učinak kod izvlačenja.


Traktor se kretao po neizgrađenim vlakama, na kojima su se nalazile razne
zapreke (neravnine i slično) koje je traktor uslijed višekratnog kretanja
nešto izravnao.


Veće zapreke je traktor izbjegavao mijenjajući smjer kretanja. Traktor je
dolazio direktno do debala, a ako to nije bilo moguće, trupci su privlačeni do




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 41     <-- 41 -->        PDF

235




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 42     <-- 42 -->        PDF

traktora vitlom. Za vezanje debala upotrijebljeni su lanci. Nije vršeno usmjereno
obaranje pa su se debla privlačila nekad tanjim, a nekad debljim krajem
naprijed. Prednji dio debla kod vuče uvijek je bio podignut. Vlake su izlazile
na običan kamionski put, pored kojega se nalazilo pomoćno stovarište na kome
se vršilo trupljenje debala na trupce. U tabeli 1 su prikazani pojedinačni i prosječni
nagibi terena te dužine vlaka na kojima se traktor za vrijeme provedenih
istraživanja kretao.


Traktor se kretao uglavnom po sječini, odakle je prelazio na pomoćno stovarište,
a samo ponekad, djelomično, traktor se prazan ili opterećen kretao
putem.


Za istraživanja je upotrijebljen zglobni šumski traktor Kockum, KL-860.
Težina traktora 8100 kg; raspored težine: na prednjoj osovini 5100 kg, a na zadnjoj
3100 kg. Snaga traktora DIN 70020-130 KS; SAE 135 KS.


Zglobni šumski traktor KOCKUM, KL-860


Traktor je opremljen dvobubanjskim vitlom; bubnjevi rade nezavisno jedan
od drugog. Maksimalna vučna snaga (početak namatanja) 8200 kp; maksimalna
vučna snaga — pun bubanj: 6000 kp. Maksimalna brzina kretanja užeta
(početak namatanja) 47 m/min; maksimalna brzina kretanja užeta 65 m/min.
Maksimalna dužina jednog užeta debljine 14 mm iznosi 87 m.


Kod istraživanja, za mjerenje utroška vremena primijenjena je metoda
kronometraže po vremenu trajanja. Primijenjen je kronometar s podjelom minute
na 100 dijelova (1/100), a za jedinicu očitanja uzeta je stotinka minute.


Radi mjerenja, radne operacije su podijeljene na radne zahvate i prekide,
koji su predstavljali jedinice mjerenja vremena. Da bi se dobila struktura vre




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 43     <-- 43 -->        PDF

mena, mjereni su svi radni zahvati kao i prekidi u toku rada. Procjena stupnja
učinka nije primijenjena, obzirom da se u provedenim istraživanjima, kod
znatnog dijela rada, manje moglo utjecati na učinak nego što je to slučaj kod
nekih radova u šumarstvu, Kohlman n (30). Nadalje, neki autori smatraju
da je kod radova u šumarstvu ispravnije uzeti prosječni, a ne normalni učinak,
Aro i d r. (4).


Kod obrade terenskih podataka, srednje vrijednosti prikazane su u obliku
aritmetičkih sredina (Mx). Dalje su računate standardne devijacije (s); srednje
greške aritmetičke sredine (sx); postotak greške aritmetičke sredine (p), uz
95%i vjerojatnosti. Gdje je bilo potrebno računate su signifikantnosti dviju
aritmetičkih sredina, a analizom varijance signifikantnost više aritmetičkih
sredina.


U jednom slučaju (kod vezanja debala), pomoću regresione jednadžbe, računski
je obračunata korelaciona veza između utroška vremena vezanja debala
i promjera debala na mjestu vezanja.


IV. REZULTATI I DISKUSIJA O DOBIVENIM REZULTATIMA
1. Struktura radnog vremena
Na osnovu podataka mjerenja utroška vremena u toku cijelog radnog dana,
za vrijeme višednevnog snimanja, na sve četiri traktorske vlake određena
je struktura utroška vremena. Rezultat je prikazan u tabeli 2 i na si. 1. Razlika
između proteklog i izmjerenog vremena iznosi 0,7°/o, dok je kod istraživanja
rada u šumi, prema podacima literature, Anonymus (2) dozvoljeno odstupanje
± 3%.


TABELA 2.
STRUKTURA RADNOG VREMENA KOD IZVLAČENJA TRAKTOROM


Vrst a i-a d a Postotak utroška vremena prema:
ukupnom ukupnom
efektivnom vremenu
vremenu rada


%


Vožnja praznog traktora 16,9 13,4


Utovar
Zauzimanje položaja traktora 3,3 2,6
Izvlačenje užeta 5,5 4,4
Vezanje debala 8,4 6.7
Privlačenje vitlom 4,3 3,4


Vožnja opterećenog traktora i privlačenje vitlom 42,0 33,6
Istovar
Vožnja opterećenog traktora po stovarištu i pri


vlačenje vitlom 6,3 5,1
Odvezivanje debala 3,9 3.1
Uređenje složaja 4.2 3,3
Okretanje praznog traktora na stovarištu 1.7 1,3
Vožnja praznog traktora po stovarištu 3,5 2,8
Ukupno efektivno vrijeme 100,0 79,7
Povremeni radovi i opravdani prekidi — 10,9
Odmori i vrijeme objeda — 9,4
Ukupno vrijeme rada — 100,0




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 44     <-- 44 -->        PDF

v. V.
90 30
?.<:


12 3 U 5 6 7 8 9 10 11 12 13 U 15


SI. 1. Struktura radnog vremena kod izvlačenja traktorom: 1. Efektivno vrijeme rada;


2. Povremeni radovi i opravdani prekidi; 3. Odmori i vrijeme objeda; 4. Vožnja praznog
traktora; 5. Zauzimanje položaja traktora; 6. Izvlačenje užeta; 7. .Vezanje debala;
3. Privlačenje vitlom; 9. Vožnja opterećenog traktora; 10. Privlačenje vitlom za vrijeme
vožnje; 11. Vožnja opterećenog traktora po stovarištu s privlačenjem vitlom;
12.
Odvezivanje debala; 13. Uređenje složaja; 14. Okretanje praznog traktora na stovarištu;
15. Vožnja praznog traktora po stovarištu.
Od ukupnog radnog vremena na efektivno radno vrijeme (operativno vrijeme
rada) otpada 79,7°/o, što bi se moglo smatrati zadovoljavajućim. Vrijeme
prekida za odmor iznosi 9,4%, što je znatno manje nego kod rada na sječi i izradi.
Radnici se u stvari više odmaraju nego što je to prikazano ovim vremenom.
Budući da se radna ekipa sastoji od traktorista i pomoćnog radnika, pomoćni
radnik se odmara za vrijeme izvođenja radnih operacija odnosno zahvata
kada nije angažiran (za vrijeme zauzimanja položaja traktora, privlačenja
užeta i drugo), a isti je slučja i s traktoristom za vrijeme trajanja određenih
radnih operacija koje izvodi pomoćnik.


Grupiranjem utrošaka vremena određenih radnih operacija (tabela 1) može
se odrediti i učešće vremena kretanja traktora, vremena kada traktor stoji a
motor radi (privlačenje vitlom) te učešće vremena kada motor uopće ne radi.
Učešće ovih vremena prema ukupnom efektivnom vremenu, odnosno prema
ukupnom radnom vremenu iznosi:


% prema ukupnom °/o prema ukupnom
efektivnom vremenu radnom vremenu


Vrijeme kretanja traktora 61,8% 49,3°/o
Vrijeme rada motora dok traktor stoji 20,5°/o 16,3%
Vrijeme zastoja motora 17,7% 14,l°/o


Ukupno 100,0% 79,7%


Ovo su prosječne vrijednosti relativnog učešća grupiranih radnih operacija,
gdje je kod ukupnog vremena uzeto u obzir i vrijeme obroka. Kasnije će
biti izložena struktura ovih vremena posebno za razne udaljenosti privlačenja.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Ukoliko se isključi iz razmatranja vrijeme uzimanja obroka, struktura
ukupnog radnog vremena dobiva slijedeći oblik:


Učešće prema ukupnom


radnom vremenu


°/o


Efektivno radno vrijeme 85,5


Povremeni radovi i opravdani prekidi 11,7


Odmor 2,8


Ukupno 100,0


Ako za osnovu obračunavanja postotaka uzmemo efektivno radno vrijeme,
postoci ostalih vremena iznose prema ukupnom efektivnom vremenu:


%
Povremeni radovi i opravdani prekidi 13,6
Odmor 3,5


Ukupno 17,1


Od utrošenog vremena prekida i povremenih radova na prelaz s jedne
vlake na drugu otpada 15°/o. Ostatak vremena se odnosi na popravke vezova,
oslobađanje stabala koja zapnu u toku vuče, dogovor za vrijeme rada i slično.
U toku daljeg razmatranja ukazat ćemo na koji bi se način neka od ovih vremena
mogla eliminirati, odnosno skratiti.


2. Brzina kretanja praznog traktora
Ovdje ćemo razmotriti kretanje traktora pri odlasku u sastojinu po oblovinu,
ne uzimajući u obzir kretanje po stovarištu. Prazan traktor se kretao
nizbrdo. U tabeli 1 se vidi da je nagib terena vlaka jednosmjeran uz neznatne
protunagibe. Na osnovu podataka mjerenja, određen je na tretiranim vlakama,
za pojedine turnuse, utrošak vremena u minutama za 100 m udaljenosti. Analizom
varijance ispitano je da li postoji signifikantna razlika utrošaka vremena
vožnje praznog traktora na pojedinim vlakama.


Analizom varijance utvrđen je za m = 3; m ^ 37; vrijednost F = 3,92.
Prema podacima F tabele, Linde r (34), granična vrijednost F za 0,05% koeficijent
rizika iznosi iznosi 2,85, a za 0,01% iznosi 4,34, što znači da za 0,05 koeficijent
rizika ne postoji, a za 0,01 koeficijent rizika postoji signifkantna razlka
između utrošaka vremena praznog traktora na pojedinim vlakama. Obzirom
na dobiveni rezultat, izračunata je aritmetička sredina utrošaka vremena
vožnje za 100 m udaljenosti za sve vlake zajedno, koja iznosi u l´lOO min:


Mx = 27,9 ± 1,05 ili ako se proračuna, brzina kretanja iznosi 2,15 km/sat.


O brzinama kretanja traktora postoje brojni podaci u literaturi. Navest
ćemo dva podatka o brzini kretanja praznih traktora točkaša u sastojini, koja
za zglobni traktor, iznosi prema Salminen u (61) 2,60 km´sat, a prema O swald
u (46) 2,46 km sat. Uzevši u obzir da su prilike u tretiranoj sastojini
nepovoljnije nego kod navedenih autora, dobiveni rezultati mogu se smatrati
realnima.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 46     <-- 46 -->        PDF

3. Utovar
Kod vuče oblovine traktorom ne radi se o stvarnom utovaru, obzirom da
se trupci vuku po zemlji bilo cijelom svojom dužinom, ili samo zadnjim (debljim
ili tanjim) krajem, ukoliko je prednji kraj podignut. Pravilan naziv za ovu
operaciju bio bi vezanje ili pričvršćivanje trupaca. Nazivi za ovu radnu operaciju
su prema podacima literature: Oswal d (46), chokiranje; Loyck e
(37), vješanje; S a 1 m i n e n (61), utovar; A ć i mo v s k i (1), utovar.


Prema tome, može se upotrijebiti i klasičan naziv utovar. Ukupno utrošeno
vrijeme za radove kod širenja pojma »utovar« odnosi se na zbroj utrošaka vremena
slijedećih radnih operacija:


a) Zauzimanje položaja traktora


Prilikom dolaska traktora u sastojinu, traktor se morao okrenuti i zauzeti
najpovoljniji položaj prema deblu koje će vući. Najidealnije bi bilo da se traktor
sasvim približi deblu kako bi se izbjeglo privlačenje uzetom do traktora;
međutim, zbog terenskih i sastojinskih prilika to nije uvijek moguće.


Utrošak vremena ove radne operacije varirao je od turnusa do turnusa;
prosječno utrošeno vrijeme iznosilo je 105,8 1/100 min.


b) Izvlačenje užeta


Kako je već gore napomenuto, traktor nije u većini slučajeva mogao zauzeti
položaj neposredno do debla, stoga se deblo do traktora moralo privlačiti
vitlom radi čega se uže moralo izvlačiti od traktora. Na osnovu brzine izvlačenja
užeta, uz određene uvjete, može se za određenu udaljenost odrediti
potrebno vrijeme za ovu radnju.


U poglavlju »Područje istraživanja« naveden je broj oborenih stabala po
ha i prosječna međusobna udaljenost stabala. Međutim, obzirom na terenske
prilike, traktor je ponekad mogao zauzeti položaj neposredno uz oboreno stablo,
a inače je udaljenost traktora od debla varirala. Može se zaključiti da udaljenost
izvlačenja užeta ovisi o terenskim prilikama i o koncentraciji drvne
mase, tj. broju oborenih stabala po ha. Kako je naprijed izloženo, u ovoj sječini
nije izvršeno usmjereno obaranje pa je i to povećavalo u prosjeku udaljenost
izvlačenja užeta. Iz navedenih razloga, izračunat je prosječni utrošak vremena
izvlačenja užeta koje važi za prilike tretirane sječine, tj. broj oborenih stabala
po ha i mogućnost prilaza traktora do debala. Još je potrebno napomenuti
da se uže prilično teško izvlačilo što je usporavalo brzinu izvlačenja užeta. Da
se postigne zadovoljavajuća brzina, potrebno je popraviti vitlo. Utvrđeno je
da je traktor u 9°/o slučajeva mogao zauzeti položaj pored debla tako da se uže
izvlačilo samo toliko da se deblo veže. Prema tome, u 91% slučajeva uže se moralo
izvlačiti.


Aritmetička sredina utroška vremena izvlačenja užeta određena je posebno
za lijevo i desno vitlo. Pokazalo se, međutim, da razlike aritmetičkih sredina
nisu signifikantne. Dobivena vrijednost t = 0,0652. Za n = 79 i koeficijent
rizika 0,05, granična vrijednost za t = 1,96.


Iz toga se može indirektno zaključiti da je udaljenost izvlačenja užeta lijevog
i desnog vitla približno jednaka. Stoga je izračunata zajednička aritmetička
sredina koja iznosi: Mx = 96,2 ± 5,4 1/100 min.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 47     <-- 47 -->        PDF

c) Vezanje debala


Vezanje debala lancem ne može se smatrati zadovoljavajućim rješenjem.
Prema Locky u (37), kod vezanja i odvezivanja debala lancem potrebno je
62°/o više vremena, nego ako se upotrijebe »chokeri«. Iz grafički nanesenih podataka
vidi se da postoji korelaciona veza između utroška vremena vezanja i
promjera debala na mjestu veaznja. Za istraživanje korelacione veze primijenjena
je regresiona jednadžba parabole drugog reda:


y´ = 22,679759 + 2,132301x — 0,007271x´


r = 0,514 ± 0,0516


Tabela 3. Obračun korelacije utroška vremena vezanja debala


_ _


Promjer~debTa~cm" ~~ 25 28 34_ 46 55 65 75


y´ 71,4 77,0 87,1 105,2 118,5 131,2 141,2
1/100 min
y — 76,2 80,8 119,8 130,1 104,0 163,0


Rezultati izjednačenja prikazani su u tabeli 3 i na slici 2.


i/ioc


min.


180


160


U0


120


100


80


6u


40


i -i 1—i i 1 i U_| i , i


30 /.0 50 60 70 CO cm


SI. 2. Utrošak vremena za vezanje debala u ovisnosti o promjeru debala.


Obzirom da obaranje stabala nije bilo usmjereno, debla su vezana na debljem
ili tanjem kraju, prema tome kako je bilo povoljnije za privlačenje do
traktora. Zbog neusmjerenog obaranja nije bilo moguće koristiti prednosti vuče
podizanjem debljeg kraja debala, kako je to izloženo u poglavlju »Problematika
i cilj istraživanja«.


d) Privlačenje deblovine vitlom


Napomene o uzrocima variranja udaljenosti izvlačenja užeta odnose se i
na udaljenosti privlačenja užeta. Zbog neusmjerenog obaranja stabala, znatno
je bilo otežano privlačenje debala. Prilikom privlačenja bilo je više puta potrebno
deblo zaokretati. Zbog takvog položaja debla povećavala se udaljenost
privlačenja, a osim toga prilikom privlačenja dolazilo je zbog raznih prepreka
do zapinjanja debala, što je otežavalo i usporavalo rad.


Posebno je, u obliku aritmetičkih sredina, obračunat prosječni utrošak vre


mena privlačenja lijevim i desnim vitlom. Konstatirano je da ne postoji signi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 48     <-- 48 -->        PDF

fikantna razlika ovih aritmetičkih sredina (t = 0,1701; dok granična vrijednost
»t« za n = 46 i koeficijent rizika 0,05 iznosi 1,96). Stoga je izračunat prosječni
utrošak vremena jednog privlačenja koji se odnosi na obadva vitla: Mx =
70,2 ± 3,2 1/100 min.


Privlačenje vitlom nije izvršeno u svim turnusima, nego kao i izvlačenje
u 91% turnusa.


4. Brzina kretanja opterećenog traktora
Opterećen traktor se na svim vlakama kretao uzbrdo. Iz podataka u tabeli
1 vidi se kakve je prosječne i maksimalne nagibe morao traktor savladati. Prilikom
vuče kod većih nagiba, traktor se morao kretati neopterećen, otpuštajući
vitlo i ostavljajući debla na podnožju nagiba, a zatim stabiliziran privlačio
je jedno vitlo za drugim. Od ukupno utrošenog vremena, traktor je u prosjeku
trošio 63,6°/o na kretanje, a 36,4% na privlačenje deblovine vitlom.


U toku jednog turnusa traktor je više puta morao privlačiti vitlom. Tako
rezultati istraživanja pokazuju da nije bilo signifikantne razlike u broju privlačenja
oblovine lijevim i desnim vitlom u jednom turnusu, odnosno jednoj
vožnji opterećenog traktora. Broj zastoja (prekida) u toku jedne vožnje, na
srednjoj udaljenosti od 194 m, iznosio je u prosjeku 5,6 što znači i toliko privlačenja
lijevim, odnosno desnim vitlom. Prosječni utrošak vremena privlačenja
lijevim vitlom iznosio je 42,5, a desnim vitlom 45,7 1/100 minuta. Kako
se pokazalo da razlike između ovih iznosa nisu signifikantne, izračunat je zajednički
srednji utrošak vremena privlačenja jednim vitlom koji iznosi 44,1 1/100
minuta. Privlačenje vitlom se obavljalo jedno za drugim, tj. prvo jednim pa
onda drugim vitlom.


Utrošak vremena za vožnju punim traktorom na udaljenost od 100 m računat
je zajedno za direktnu vuču traktorom i privlačenje vitlom. Kao i kod
vožnje praznog traktora, i ovdje su računate aritmetičke sredine utrošaka vremena
posebno po pojedinim vlakama, a zatim je analizom varijance ispitana
signifikantnost razlika aritmetičkih sredina. Dobivena vrijednost F iznosi 1,27,
dok za ni = 3; m = 37, uz koeficijent rizika od 0,05 granična vrijednost od
0,01 = 4,34. Prema tome, razlike nisu signifikantne pa je izračunata aritmetička
sredina za sve vlake zajedno, Mx = 70,7 ± 1,98 PlOO minuta za 100 metara
udaljenosti. Brzina kretanja praznog traktora iznosi 0,848 km/sat.


Prema tome, opterećen traktor se kreće 2,53 puta sporije nego prazan.
Kako se vidi iz literature S a 1 m i n e n (61), Loyck e (37), može se pokazati
znatna razlika u brzini kretanja opterećenog i neopterećenog traktora.


Ako se ta razlika izrazi faktorom kao gore, za brzine kod navedenih autora,
dobiju se faktori 2,1, odnosno 1,8.


Taj faktor ovisi o više raznih činilaca. U konkretnom slučaju, neopterećeni
traktor se kretao nizbrdo, a opterećen uzbrdo. Mjestimični nagibi na pojedinim
vlakama premašuju nagibe koji se preporučuju kao maksimalni za
vožnju opterećenog traktora uzbrdo, kako je naprijed izloženo.


Kod uspoređivanja razlike brzine neopterećenog i opterećenog traktora
treba voditi računa o nagibu terena, smjeru kretanja (uzbrdo, nizbrdo) itd.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 49     <-- 49 -->        PDF

5. Istovar
U tabeli 2 se vidi da pod pojmom »istovar« u širem smislu podrazumijevamo
radne operacije: vožnja opterećenog traktora po stovarištu, odvezivanje debala,
uređenje složaja, okretanje praznog traktora, vožnja praznog traktora po
stovarištu.


Osvrnut ćemo se redom na navedene radne operacije:


a) Vožnja opterećenog traktora po stovarištu


Kako je naprijed prikazano, zbog vožnje uzbrdo na nagnutom terenu kod
vožnje opterećenog traktora, znatan dio vremena upotrebljava se za privlačenje
vitlovima. I na pomoćnom stovarištu bilo je također potrebno za vrijeme
vožnje privlačiti debla vitlom. To se nije dešavalo kod svih turnusa — zavisilo
je o konfiguraciji terena na dijelu pomoćnog stovarišta, na koji su debla
privučena — nego u 41,3% turnusa.


Od ukupnog vremena vožnje opterećnog traktora, 82,5% otpalo je u prosjeku
na direktnu vuču, a 17,5% na privlačenje debala vitlom.


Sasvim je razumljivo što na stovarištu utrošak vremena za privlačenje
vitlom, prema ukupnom vremenu vuče, iznosi ca. polovicu učešća istog vremena
kod vuče u sastojini, obzirom da su okolnosti na stovarištu povoljnije
nego u sastojini.


Vožnja opterećenog traktora po stovarištu izvršena je u 84,8% turnusa,
a u preostalim turnusima debla su odložena na početku stovarišta. Prosječni
utrošak vremena za privlačenje jednim vitlom (lijevim ili desnim) je 43,3 l´lOO
min, a prosječni utrošak vremena čiste vožnje opterećenog traktora po stovarištu
iznosi za prilike tretiranog pomoćnog stovarišta (dužina pomoćnog stovarišta
i moguća brzina vožnje traktora) 199,4 1 100 min.


b) Odvezivanje debala


Kod vezanja debala utvrđena je korelaciona veza između utroška vremena
i promjera debla na mjestu vezanja. Kod odvezivanja debala nije se pokazala
ovisnost utroška vremena odvezivanja o debljini, za tretirane promjere
trupaca u rasponu od 25 cm do 75 cm. Izračunate su aritmetičke sredine utrošaka
vremena odvezivanja za navedene promjere, razvrstane po debljinskim
razredima. Analizom varijance ispitana je signifikantnost razlika aritmetičkih
sredina pa je dobivena vrijednost F = 2,05. Za ni — 5 i na = 78 uz 0,05 koeficijent
rizika, granična vrijednost za F = 2,33, a za koeficijent rizika 0,01 granična
vrijednost F = 3,25. Prema tome, razlike aritmetičkih sredina nisu signifikantne,
tj. utrošak vremena odvezivanja debala ne ovisi o njihovom promjeru.
Aritmetička sredina utroška vremena odvezivanja debala, bez obzira na
njihovu debljinu, iznosi: Mx — 60,1 ± 3,6 1/100 min.


ej Ostali radovi kod istovara


Uređenje složaja. Kako se drvna masa gomilala na pomoćnom stovarištu,
tako je složaje trebalo uređivati što se činilo pomoću traktora, daskom
za planiranje. Uređivanje složaja izvršeno je kod 82,6% turnusa, srednji utrošak
vremena iznosio je 162,9 1/100 minuta.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Okretanje traktora na stovarištu. Utrošak vremena za ovu
radnu operaciju iznosi u prosjeku 53,3 1/100 min. Zauzimanje položaja traktora
u sastojini odnosi se u stvari najvećim dijelom na okretanje traktora, uz
naknadno pomicanje traktora da se prema oborenom deblu zauzme najpovoljniji
položaj, a kako je naprijed navedeno, iznosi 105,8 L100 min, što je dvostruko
više nego okretanje traktora na stovarištu, a to se može pripisati nepovoljnom
djelovanju konfiguracije terena, pomlatka, podrasta i slično.


Vožnja praznog traktora po stovarištu. Iz istih razloga
kao i vožnja opterećenog traktora, i vožnja praznog traktora izvršena je u
84,8°/» turnusa. Prosječni utrošak vremena vožnje praznog traktora po turnusu
iznosi 134,3 1100 min.


Kako je naprijed rečeno, prazan traktor u sastojini kreće se 2,5 puta brže
od opterećenog, dok je na stovarištu ovaj odnos 1,8. To znači da nepovoljnije
terenske prilike u sastojini, u odnosu na terenske prilike na stovarištu, u znatnoj
mjeri utječu negativno na brzinu vožnje opterećenog traktora.


6. Dimenzije debala i kubatura tovara
Učešće debala hrasta iznosi 0,34, a bukve 0,66 u odnosu na ukupno izvučeni
broj debala dok je učešće drvne mase hrasta 0,36, a bukve 0,64 prema
ukupno izvučenoj drvnoj masi.


Ovaj odnos je gotovo identičan odnosu posječene drvne mase i broja stabala
hrasta i bukve što se vidi u poglavlju III.


Kako je u poglavlju III napomenuto, na sječini je nakon obaranja stabala
deblo prepiljeno tako da je dio koji je odgovarao tehničkoj oblovini ostao u jednom
komadu, da se tako izvuče traktorom. Dimenzije i kubatura (srednje vrijednosti)
ove tehničke oblovine prikazani su u slijedećoj tabeli.


Tabela 4. Dimenzije i promjer srednjeg kubnog debla (tehničke oblovine)
izvučene drvne mase


Vrsta drva Srednji promjer
cm
Dužina
m
Kubatura
m:i
Bukva
Hrast
Srednje deblo tehničke oblovine
43,7
48,6
45,4
11,5
9,9
11,0
1,72
1,84
1,78


Budući da su u istom turnusu zajedno vučena bukova i hrastova debla, bilo
je svrsishodno da se odredi zajedničko srednje deblo za bukvu i hrast.


Kako se u tabeli 4 vidi, prosječna dužina bukovog debla iznosi 11,5 m, a
hrastovog 9,9 m. Prema opisu sastojina, visina srednjeg stabla bukve je 21 m,
a hrasta 22 m. Prema tome, tehnički dio deblovine bukve obuhvaća 55"/o, a
hrasta 45% visine stabla, dok je prosječni postotak kubature drvne mase tehničke
oblovine za hrast i bukvu iznosio 64°/o, a prostornog drva 36%>.


Na osnovu izjednačenih podataka o padu promjera, srednjeg promjera i
dužine debla (tehničkog dijela), izračunat je promjer srednjeg debla na debljem
kraju koji iznosi 65 cm, a na tanjem kraju 38 cm. Ovi podaci će kasnije
biti potrebni za izračunavanje potrebnog vremena za vezanje debala.


Kod jedne vuče bilo je u prosjeku 2,11 debala; prema tome, obzirom na
prosječnu kubaturu debla, kubatura tovara je iznosila 3,75 m:i drvne mase.


244




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 51     <-- 51 -->        PDF

245




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 52     <-- 52 -->        PDF

V. ODREĐIVANJE UČINKA TRAKTORA
Pomoću dobivenih podataka o utrošcima vremena pojedinih radnih zahvata,
odnosno operacija i prekida te kubature tovara, određen je utrošak vremena
po turnusu i učinak traktora.


Kod određivanja učinka, radne operacije su podijeljene u dvije grupe:
a) utrošak vremena za izvršenje radne operacije ovisi o udaljenosti privlačenja
(tabela 5, r. br. 1 i 6); b) uz tretirane uvjete, utrošak vremena ne ovisi o
udaljenosti privlačenja (tabela 5, r. br. 2—4, 5, 7—11).


U grupu varijabilnog utroška vremena spadaju vožnja praznog i vožnja
punog traktora, a u grupu fiksnog utroška vremena dolaze sve ostale radne
operacije.


Učinak u jedinici vremena, izražen u konkretnom slučaju u kubnim metrima
drvne mase, može se odrediti na dva načina i to: kod prvog načina tako
da se kod utroška vremena po turnusu uzme u obzir samo efektivno vrijeme.


Vrijeme vremenske jedinice (dana, sata) reducira se na efektivno vrijeme
pomoću koeficijenta iskorištenja radnog vremena. Ovakav način određivanja
učinka primijenili su Ovsjannikov (47), Aćimovski i dr. (1) te drugi
autori. Kod drugog načina određivanja učinka na efektivno vrijeme jednog
turnusa kao bazu obračuna se i pribroji dodatno vrijeme koje se sastoji iz dodatka
na odmor s ličnim potrebama, povremene radove i opravdane prekide
prema Anonymus-u (2). Ovaj način je utoliko pogodniji što prikazuje
ukupni utrošak vremena po turnusu, P u t k i s t o (53), S a 1 m i n e n (61),
Loycke (37), Arvensen (5) i drugi.


Učinak traktora određen je u prvom redu za prosječne prilike tretirane
sječine (kubaturu tereta, srednju udaljenost, konfiguraciju terena), a zatim je
za iste prilike izračunat učinak za razne udaljenosti privlačenja po 100 m, od
100 m do 500 m.


Obzirom da su vlake približno jednake dužine (182 m do 231 m), nije bilo
moguće pratiti brzinu traktora na raznim udaljenostima. P u t k i s t o (53)
tvrdi da brzina kamiona raste s povećanjem udaljenosti prevoza, uz isti kvalitet
i prilike ceste. Iz rezultata istraživanja Loycke a (37), vidi se da se i brzina
traktora s povećanjem dužine kretanja, uz inače iste uvjete, povećava.


Interesantno bi bilo i u našim uvjetima ispitati kretanje traktora na raznim
udaljenostima, uz inače jednake uvjete terena, da bi se mogao donijeti
zaključak o učinku traktora za razne udaljenosti privlačenja.


Učinak traktora prikazan je u tabeli 5 i na slikama 3, 4, 5.


Pojedini utrošci vremena određeni su na slijedeći način:


Vrijeme vožnje praznog i opterećenog traktora izračunato je za pojedine
udaljenosti na osnovu potrebnog vremena za prijelaz na udaljenosti od 100 m.


Radne operacije, izvlačenje užeta kod utovara, privlačenje vitlom, vožnja
opterećenog traktora po stovarištu, uređenje složaja, vožnja praznog traktora
po stovarištu, kako je naprijed objašnjeno, nisu se izvodile kod svakog turnusa,
nego samo kod određenog postotka ukupnog broja turnusa. Stoga su stvarno
utrošena vremena ovih radova po turnusu reducirana pomoću gornjih postotaka
kako bi se dobilo prosječno potrebno vrijeme po turnusu. Vremena izvlačenja
užeta i privlačenja vitlom podvostručena su, obzirom da se radi o dva
vitla.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 53     <-- 53 -->        PDF

247




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 54     <-- 54 -->        PDF

I,
70


60


50


«a


30


20


10


0
100 200 300 400 500^.


SI. 6. Postotno učešće utroška vremena pojedinih radova kod privlačenja traktorom
prema ukupnom vremenu rada: a) Vrijeme vožnje traktora, b) Vrijeme privlačenja
vitlom, c) Rad za vrijeme mirovanja traktora.


Vremena zauzimanja položaja traktora u sastojini i okretanja praznog
traktora, obzirom da su se ovi radovi izvodili kod svakog turnusa, uzeta su u
potpunom iznosu, koji je prikazan u IV poglavlju.


Kod određivanja utroška vremena vezanja debala, uzeto je, u prvom redu,
u obzir da utrošak ovisi o promjerima debala. Već je rečeno da su neka debla,
budući da nije izvršeno usmjereno obaranje stabala, vezana na debljem, a neka
na tanjem kraju. Od ukupnog broja, 68,7% debala vezano je na debljem, a
31,3°/o na tanjem kraju. Uzevši u obzir promjere srednjeg debla na debljem
i tanjem kraju, a zatim utroške vremena za vezanje iz tabele 3, odnosno slike 2,
određena je ponderirana aritmetička sredina utroška vremena vezanja, a zatim
je određeno vrijeme za 2,11 debala u tovaru-turnusu. Množenjem vremena odvezivanja
(po deblu su vremena ista bez obzira na promjer) s 2,11 dobiveno
je vrijeme odvezivanja po turnusu.


Zbrajanjem utroška vremena pojedinih radnih operacija, odnosno zahvata,
dobiveno je ukupno efektivno vrijeme po turnusu.


Zatim je efektivno radno vrijeme povećano za 17°/o na račun dodatnog vremena
i tako je dobiveno ukupno vrijeme po turnusu. Postotak dodatnog vremena
je dobiven iz strukture vremena, na osnovu višednevnog snimanja (mjerenja)
slike radnog dana. Postotak dodatnog vremena, obzirom na rezultate
Loyckea (37), Salminena (61), Oswalda (46) i drugih, može se smatrati
zadovoljavajućim.


Kao vrijeme radnog dana uzeto je 7,5 satno vrijeme, na osnovu kojeg je
određen za razne udaljenosti broj turnusa te učinak u m3 drvne mase po danu
(tabela 5, slika 3). Kako se iz tabele 5 i slike 3 vidi, učinak s udaljenošću izvlačenja
znatno opada. Ako se učinak na 100 m označi s indeksom 100, na udaljenosti
500 m indeks je 36,9, tj. učinak je opao na 36,9°/o, gotovo na trećinu. Ovi
učinci su računati uz pretpostavku da se traktori kreću, bez obzira na udaljenost
privlačenja istom brzinom. Kako je naprijed rečeno, rezultati istraživanja
nekih autora pokazuju da se s povećanjem udaljenosti brzina traktora povećava.
Obzirom na to, moglo bi se očekivati da bi učinci prikazani u tabeli 5 za
udaljenosti iznad 200 m bili nešto veći i to, prema Loycke u (37), možda do
5°/o.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 55     <-- 55 -->        PDF

249




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 56     <-- 56 -->        PDF

U tabeli 6 (gornji dio) prikazano je, za razne udaljenosti privlačenja, postotno
vremensko učešće grupiranih radnih operacija tako da se vidi kako učestvuje
vrijeme vožnje traktora (r. br. 1) prema efektivnom vremenu i prema
ukupnom vremenu; zatim učešće radova kada traktor stoji, a privlači se vitlom


(r. br. 2) te učešće radnih operacija koje se ciklički ponavljaju za vrijeme kada
traktor ne radi (r. br. 3). Postotak učešća prema ukupnom vremenu rada prikazan
je i na slici 6.
U tabeli 5 radne operacije označene brojevima 1, 2, 6 (dio), 7 (dio), 9, 10,
11, spadaju u 1. grupu; pod brojevima 5, 6 (dio), 7 (dio), u 2., a pod brojevima
3, 4, 8 u 3. grupu. Iz ovog prikaza se može konstatirati koliko traktor radi u
toku radnog dana. To je kod kalkulacija troškova važno za određivanje broja
pogonskih radnih sati u toku radnog dana, M e y r (44), Gläse r (20).


Vrijeme rada traktora (vožnja i privlačenje vitlom — pogonsko vrijeme), u
odnosu na ukupno vrijeme rada, kako se iz tabele 6 vidi, povećava se blago s
povećanjem udaljenosti privlačenja. U rasponu od 100 do 500 m kreće se od
64,7°/o do 77,9%. Prema provedenoj anketi, M e y r (44), dnevno efektivno vrijeme
rada traktora kre^e se od 72°/o—100°, o. Gläse r (20) ono radno vrijeme
kada motor traktora radi, naziva »Operating time«.


Nadalje, u tabeli 6 (donji dio) prikazano je učešće radnih operacija, odnosno
grupa radnih operacija i prekida u odnosu na efektivno radno vrijeme
(si. 7), odnosno ukupno radno vrijeme.


v.J
70


60


50


40


30


20


10


0
100 200 300 400 500 m.


SI. 7. Postotno učešće utroška vremena pojedinih radova kod privlačenja traktorom
prema ukupnom efektivnom vremenu: a) Vožnja praznog traktora, b) Vožnja opterećenog
traktora i privlačenje vitlom, c) Vrijeme utovara, d) Vrijeme istovara.


250




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Vrijeme vožnje traktora (praznog i opterećenog) povećava se s povećanjem
udaljenosti u apsolutnom iznosu, pa obzirom da je vrijeme drugih radnih operacija
konstantno bez obzira na udaljenost, postotno učešće prvih dviju radnih
operacija (vožnje praznog i opterećenog traktora) se povećava, a radnih operacija
utovara i istovara se smanjuje. Dodatno vrijeme odmora, povremenih
radova i prekida, budući da je obračunato s istim dodatnim koeficijentom na
efektivno vrijeme, i ovdje konstantno participira u istom postotku.


Vrijeme vožnje punog traktora pokazuje s povećanjem udaljenosti velik
postotak povećanja, a u tabeli 5 se primjećuje i veliko apsolutno povećanje
utroška vremena ove radnje. I vrijeme vožnje praznog traktora pokazuje sličnu
tendenciju. To je razlog da učinak traktora s povećanjem udaljenosti privlačenja
intenzivno opada.


Loyck e (37) navodi primjer da vrijeme vožnje praznog i opterećenog
traktora učestvuje s 15 do 25°/o. Rezultati do kojih smo mi došli pokazuju znatno
veće učešće vremena vožnje. Zato je i pad učinka veći nego kod Loyckea.
V y p 1 e 1 (69) ističe da prema rezultatima istraživanja u Kanadi, u ravnici, na
dvostruko većoj udaljenosti učinak traktora opada za 8—10%, a u brdskim
krajevima nešto jače. Latte n (33) također tvrdi da vrijeme vožnje traktora
učestvuje s malim postotkom u ukupnom vremenu izvlačenja. P e s t a 1 (51) napominje
da je učinak traktora do 500 m udaljenosti gotovo konstantan. No, to
može biti samo u slučaju gdje vrijeme vožnje učestvuje s manjim postotkom
nego u našem slučaju.


Obzirom na visoke dnevne troškove traktora, treba nastojati da se i učinak
traktora, koliko je to moguće, poveća. U tu svrhu treba provesti racionalizaciju
rada, za što bi u konkretnom slučaju bilo više mogućnosti.


Gradnjom jednostavnih vlaka povećala bi se brzina kretanja traktora. Na
učvršćenim vlakama, kako ističe Loyck e (37), brzina praznog traktora može
se povećati za 50—60%, a opterećenog traktora za 10—40%. Na taj bi se način
vrijeme vožnje moglo prilično skratiti.


Gdje god je moguće, treba vuču izvršiti nizbrdo kako bi se brzina opterećenog
traktora povećala, vrijeme skratilo i koeficijent utroška vremena vožnje
punog u odnosu na vožnju praznog traktora, koji smo istraživanjima dobili,
znatno smanjio. To bi utjecalo na povećanje učinka traktora.


Usmjerenim obaranjem stabala i pravilnim polaganjem vlaka, skratilo bi
se vrijeme privlačenja debala vitlom kod utovara.


Umjesto vezanja trupaca lancem, treba koristiti chokere. Na taj način bi
se kod vezanja i odvezivanja trupaca uštedjelo prema Loyck e u (37) oko
37,5% vremena, u odnosu na vrijeme vezanja i odvezivanja kod upotrebe lanca.


Da se učinak poveća i radnici pravilno nagrade, potrebno je u prvom redu
detaljno razraditi norme sječe i izrade, budući da se dio rada prebacuje na stovarište.
Kod izvlačenja zglobnim traktorom preporučuje se uvođenje nove organizacije
rada. Prema Pestal u (51), ista grupa radnika treba da radi poslove
obaranja, privlačenja i izrade. Radnike treba plaćati po progresivnoj
grupnoj premiji.


Na osnovu dobivenih rezultata provedenog istraživanja mogu se donijeti
slijedeći




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 58     <-- 58 -->        PDF

ZAKLJUČCI:


1. U strukturi radnog vremena, efektivno vrijeme iznosi u prosjeku 85,5°/o,
što se može smatrati zadovoljavajućim.
2. Vrijeme rada traktora (pogonsko vrijeme) povećava se s povećanjem
udaljenosti privlačenja: kod 100 m udaljenosti iznosi 64,7°/o, a kod udaljenosti
500 m iznosi 77,5%> prema ukupnom vremenu rada.
3. Opterećen traktor kreće se 2,53 puta sporije nego neopterećen. Razlog
je velikim dijelom u tome što se neopterećen traktor kretao nizbrdo, a opterećen
uzbrdo. Brzina neopterećenog traktora iznosi 2,15 km/sat, a opterećenog
0,848 km/sat. Ove brzine bi se mogle povećati izgradnjom šumskih vlaka.
4. Postotak vremena vožnje opterećenog i neopterećenog traktora u ukupnom
vremenu rada povećava se s povećanjem udaljenosti privlačenja i na udaljenostima
od 100 m i 500 m iznosi 37%, odnosno 67,7%. Ovako visoki postoci
učešća snizili bi se povećanjem brzine kretanja traktora. Prosječni nagib terena
ne daje vjernu sliku o zaprekama koje traktor mora savladati; potrebno
je voditi račima o maksimalnim nagibima. U provedenim istraživanjima, nagibe
iznad 25%, možda već iznad 20°/drvne mase kod vuče uzbrdo teško savladavao, tako da je bilo potrebno trupce
privlačiti vitlom.
5. Dnevni učinak traktora, za uvjete u kojima su provedena istraživanja,
a kod prosječne udaljenosti privlačenja od 194 m, iznosio je 45,00 m:i drvne
mase kod izvlačenja tehničkog dijela deblovine, prosječne dužine 11,0 m, srednjeg
promjera 45,4 cm i volumena debla 1,78 m´1 te kubature tovara 3,75 m:!.
Na osnovu rezultata istraživanja, određen je računskim putem dnevni učinak
koji s povećanjem udaljenosti privlačenja intenzivno opada: indeks učinka kod
100 m udaljenosti = 100, a kod udaljenosti od 500 m snižava se na 36,9.
6. Radi povećanja učinka, potrebno je provesti mjere racionalizacije rada:
treba vući što dužu oblovinu i na pomoćnom stovarištu izrađivati Sortimente;
umjesto do sada upotrijebljenih lanaca za vezanje debala treba upotrijebiti
chokere; potrebno je vršiti usmjereno obaranje stabala; deblji kraj
debala kod vuče treba biti naprijed.
LITERATURA


1.
Aćimovski R., Todorovski S., Angelov S.: Istražuvanja na doturot na
bukovi trupci so traktori točkaši vo SR Makedonija. Godišen Zbornik na zemjođelsko-
šumarskiot fakultet na Univerzitetot, Skopje, Šumarstvo, Knj. XXI tome,
1967/68.
2.
Anonymus : Allgemeine Anweisung für Arbeitsstudien (Arbeitsablauf und
Zeitstudien) bei der Waldarbeit. 6. Auflage. KFW, Frankfurt Main, 1964.
3.
Anonymus : Grundkonzeption für die zukünftige Gestaltung von Holzernte
und Holztransport in der deutschen Forstwirtschaft. Allg. Forstzeitschrift. 16, 1971.
4.
Aro P., Marn L., Wibstad K., Janlöv C: Forest work study nomenclature
in Denmark, Finland, Norway and Sweden. The Nordic Forest Work Study
Council. Bulletin No 1, 1963.
5.
Arvense n A.: Tree-length Skidding by Farm Tractors and Frame Steered
Skidders. Reports of The Norwegian Forest Research Institute. Nr. 99, Bind
XXVII Hefte 4, Vollebekk 1970.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 59     <-- 59 -->        PDF

6.
Backhau s G.: Analyse der Baumverletzungen beim Rücken von Buchenindustrieholz
in langer Form. Allg. Fostzeitschrift, 20, 1971.
7.
Backhau s G. u. Steg e A.: Ergebnisse über den Einsatz des schwedischen
Forstspezial-Schleppers BM — Volvo SM 668 in Nordhessen. Forsttechn. Inform.,
9, 1969.
8.
Bauer : Kockum-Knickschlepper in schwierigem Gelände. Allg. Forstzeitschrift,
20, 1971.
9.
Behrnd t W.: Zur Zielsetzung und Organisation des Maschineneinsatzes durch
Maschinenhöfe in Staatsfostbetrieben-dargestellt am Beispiel der Niedesächsischen
Landensforstverwaltung. Der Forst u. Holzwirt, 13, 1970.
10.
Beni ć R.: Analiza troškova i kalkulacija ekonomičnosti u iskorišćivanju šuma,
Zagreb, 1957.
11.
Bent z F.: Erfahrungen mit Knickschleppern in der Ebene und im Hügelland.
Allg. Forstztg, 2, 1970.
12.
Bent z F. u. Hilsche r A.: Zeittafeln für das Holzausrücken mit UNIMOG
und Rückeagregat. Cbl. für das gesamte Forstwesen, 1, 1967.
13.
Bjaane s H.: Versuche zur mechanisierten Durchforstung. Allg. Forstzeitschrift,
20, 1971.
14.
Bjaane s H.: Experiments with tractor chains. Report on Forest Operations
Research No. 10 from the Norwegian Forest Research Institute, 1971.
15.
Boj an in S.: Die Ausformung der Holzsortimente in Tannenplenterwäldern am
Hiebsort oder Langholzrückung. Mednarodni simpozij o mehanizaciji v izkoriščanju
gozdov. Izd. Gozdarski oddelek bioteniške fakultete univerze v Ljubljani.
16.
Deret a B.: Šumski traktor Kockum KS-860. Posl. udr. šum. privr. org., Zagreb,
1970.
17.
Friedric h K.: Der heutige und künftige Einsatz von Grossmaschinen in der
mitteleuropäischen Forstwirtschaft. Allg. Forstzeitschrift, 16, 1971.
18.
Galecki A. M., Cal vet W. W.: A Comparison of Power Requirements for
Full-Tree Versus Tree Length Skidding. Pulp and Paper Magazine of Canada,
July, 18, 1969.
19.
Gläse r H : Das Rücken des Holzes. Bayer. Landwirtschaftsverlag, München,
1949.
20.
Gläse r H: Forestry Equipment Notes C. 14. 56. FAO, May 1956.
21.
Grove s K. W.: A Versatile Machine for Loggins. Australian Native Hardwood
Forests. Australian Forestry (34), Nr. 1, august, 1970.
22.
H a a t a j a P.: A three-man wood harvesting method based on skidding by means
of a winch mounted on farm tractor. Pienpuualan toimikunnan tiedotus No: 121.
Helsinki, 1965.
23.
Häberl e S.: Die deduktive Ermittlung von Richtzeiten für die Holzhauerei.
Schriftenreihe der Forstlichen Abteilung der Albert-Ludvigs-Universität, Freiburg
i. Br. B. 8.
24.
Häberl e S. u. Rausc h E.: Das Rücken schwacher Langhölzer mit Schlepper
und funkferngesteuerter Kleinseilwinde. Forsttechn. Informationen, 4, 1970.
25.
Hafne r F.: Der Holztransport, Wien, 1964.
26.
Kahal a M.: Preliminary Report on the Utilisation of working time by loggers
in the Tree-length system and short-wood system. Metsäteho Report, 235, Helsinki,
1965.
27.
Käld y J.: Erdögazdasägban alkalmazott föbb mezögazdasägi traktortipusok
es azok jellemzsese. Erdögazdasägi anyagmozgotäs gepei es technolögiäja, 1/A
kötet — Sopron, 1970.
28.
Kat o S.: Standard Density of the Forest Road System in the Mountain Forests
of Japan. XIV JUFRO — Kongress, München, 1967, Sect. 31—32.
29.
Kohji K., Yasuo O. a. Jutaka M.: A comparison on Efficiency and Cost
between Skidding Operation by Use of Two Tractors Different in Weight. Research
Bulletins of the College Exper. Forests Hokkaido Univers. Vol. XXV No 1.
Sappora Japan, 1967.
30.
Kohlman n H.: Akkord und unbeinflussbare Zeiten. REFA — Nachr. 5, 1961.
31.
Kop f E. U.: Die Kostenstuktur des Rückens von Schwachholz mit Pferd und
Maschine. Forsttechn. Inform., 12, 1968.
32.
Krive c A.: Traktori Fergusani u iskorišćivanju šuma. Šum. List, 3—4, 1962.
33.
Latten : Zur Frage des Zusammenhanges zwischen Holzrücketechnik und
Waldwegebau. Der Forst u. Holzwirt. 2, 1970.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 60     <-- 60 -->        PDF

34.
Linde r A.: Statistische Methoden für Naturwissenschaftler, Mediziner und
Ingenieure, Basel — Stuttgart, 1960.
35.
Loyck e H. J.: Forst-Radschlepper werfen neue Probleme auf. Holz Zentralblatt,
89, 1965.
36.
Loyck e H. J.: Anforderungen an Forstmaschinen dargestellt am Beispiel Forstradschlepper.
Forstarchiv, 4, 1966.
37.
Loyck e H. J.: Zur Stammholzbringung an Hängen. Forsttechn. Inform., 2^3,
1965.
38.
Loyck e H. J.: Maschineneinsatz im Forstbetrieb. Mechanik des Schleppers im
Forsteinsatz. Forsttechn. Informationen, Februar, 1962.
39.
Lückman n H.: Geräte für Schwachholz- Bringung aus Duchfortungsbeständen
im Privatwald. Allg. Forstzeitschrift, 16, 1971.
40.
Lünzman n .K.: Der Erschliessungskoeffizient, eine Kennzahl zur Beurteilung
von Waldwegenetzen und seine Anwendung bei Neuplanungen. Forstw. Cbl., 4.
1968.
41.
Lün z man n K.: Rechnerische Grundlagen, physikalische Einflussfaktoren und
daraus abgeleitete Grenzen des Holztransportes. Forstw. Cbl., 2, 1968.
42.
Makkone n O.: Forest Haulage of Small-Sized Long Logs For Fuel Chips
During the Snowless Period. Eripainos Metsätaloudellisesta Aikakauslehdestä
no: 3, 1960.
43.
M c 1 n t o s h J. A. and Csizmazia J.: Harvesting lodgepole pine in the B. C.
Interior. Canadian Forest Industries, June, 1965.
44.
Mey r R.: Die Ermittlung von Betriebsstundenkosten für Knickschlepper in der
Forstwirtschaft. Allg. Forstztg., 2, 1970.
45.
Morot o T.: Operational Problems in Steep Mountain Regions- The latest developments
in private Japanese forestry. XIV IUFRO — Kongress, München,
1967, Sect. 31—32.
46.
Oswal d D.: Tree length skidding with the 18 HP Agria Drabant tractor. Report
on Forest Operations Research No. 10 from the Norwegian Forest Research Institute,
1971.
47.
Ovsjannikov E. A., P 1 a k s i n M. B.: Tehnologija lesorazrabotok čast I. Izd.
Lvovskogo Universiteta 1962.
48.
Pankota i G.: Erdeszeti szällitästan. Mezögazdasagi kiado, Budapest, 1965.
49.
Pesta l E.: Mindestmechanisierung der Holzernte durch Verwendung von
Knickschleppern. Forstarchiv, 2, 1970.
50.
Pesta l E.: Knickschlepperrückung — Technischer Stand und Typenbeschreibung.
Allg. Forstztg, 2, 1970.
51.
Pesta l E.: Knickschlepperrückung als Ausganspunkt einer arbeitsteiligen
Holzernte. Allg. Forstztg, 2, 1968.
52.
Pies t K.: Organisatorische Grundlagen für eine wirtschaftliche Nutzung moderner
Technik in der Forstwirtschaft am Beispiel des forstlichen Wegebaus.
Der Forst u. Holzwirt, 2, 1970.
53.
Putkist o K: Investigation of the Use of Wheel Tractors for the Forest Transport
of Timber. Techno-Economic Analysis. Acta Forestalia Fennica. 66. Helsinki,
1957.
54.
Roga 11 K: Die Bringungsmöglichkeiten von Langholz durch Ackerschlepper.
Forsttechn. Inform., 9, 1965.
55.
Salmine n J.: Comparison between pulpwood tree-length skidding and bundle
skidding. Metsäteho report, 240, Helsinki, 1965.
56.
Salmine n J.: Skidding of saw logs and pulpwood by a Massey-Ferguson Robur
Forest Tractor, Metsäteho Report, 242, Helsinki, 1965.
57.
Salmine n J.: Experiments with the mechanised skidding of timber during
the snowless period. Metsäteho report No 172, Helsinki, 1960.
58.
Salmine n J.: Haulage of timber by a Valmet terrain tractor. Metsäteho Report,
234, Helsinki, 1965.
59.
S a min en J.: A Study of the Skidding of Pulpwood by a Valmet terrain Tractor
Equipped with a Bundle carrier and Drag cart, Metsäteho Report, 252, Helsinki,
1966.
60.
Salmine n J.: Use of the Bamse terrain tractor, Metsäteho Report, 239, Helsinki,
1965.
61.
S a 1 m i n e n J.: Whole stemm skidding by Timberjack Forest Tractor. Metsäteho
Report, 210, Helsinki, 1963.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 61     <-- 61 -->        PDF

62.
Samse t I.: Terrain Classification of Forest Areas in the Greek Mountains.
Norwegian Forest Research Institute. Nr. 84, Bind XXII, 1967.
63.
S a n k t j o h a n s e r L.: Zur Frage der optimalen Wegedichte in Gebirgswaldungen.
Forstwiss. Cbl., 3, 1971.
64.
Schönaue r H.: Der Einfluss der Knickschlepperrückung auf das Forstwegenetz.
Allg. Forstzg, 2, 1970.
65.
Segebaden G., Strömnes R. a. Winer J.: Proposal for International
System of Terrain classification. XIV IUFRO-Kongress, München, 1967, Sect.
31—32.
66.
Splechtn a K.: Erfahrungen mit Knickschleppern in Gebirge. Allg. Forstztg,
2, 1970.
67.
Ugrenovi ć A.: Eksploatacija šuma, Zagreb, 1957.
68.
Vasile v V.: Po voprosite za ispolzuvane na traktorite v gorskoto stopanstvo.
Gorsko Stopanstvo, 11, 1967.
69.
Vyple l K.: Zur Arbeitsorganisation beim Knickschlepper-Einsatz. Allg. Forstztg,
2, 1970.
70.
Vör y J.: Prospects of logging methods. Metsäteho report, 215, Helsinki, 1963.
71.
W i n e r H. I.: Environmental factors and their effect on the productivity of tree-
length skidding. IUFRO, Munich 1967. Sect. 32.
Summary


AN ANALYSIS OF WORK OF FRAME-STEERED TRACTORS
IN TREE-LENGTH SKIDDING


The author deals with the problem of extraction of stems with the Kockum
KL860 frame-steered tractor.


Skidded were Beech and Oak stems, in fact, the lower parts of stems containing
logs. On the felling site was carried out a final cutting from which 198 cu. m.´ha. or
72 trees/ha. were removed. The average length of stems amounted to 11 m., and their
volume to 1.78 cu. m.; the tractor pulled on an average 2.11 stems totaling 3.75 cu. m.
in volume. The average skidding distance amounted to 194 m.


The loaded tractor had to move uphill. The average driving speed of the unloaded
tractor amounted to 2.15 km./hour, and of the loaded tractor to 0.848 km.´hour; no
skidding trails for the tractor were built on the felling site.


The tractor effective time increased with the skidding distance increasing, viz.
at 100 m.-distance it accounted for 64.7%, and at 500 m.-distance for 77.9% of total
working time.


The driving time of the loaded and unloaded tractor increased in percentages at
greater distances, as follows: at 100 m.-distance it increased to 37.0% and at 500 m.distance
to 67.7% of the total working time. This was caused by the low driving speed
of the tractor.


When skidding uphill — at slopes over 20% — the stems had to be winched too
so that the operating tractor was spending on an average 63.6% of time for net driving,
and 36.4% for winching.


For fastening logs chains were used. There was a correlation between the time
consumption for fastening and the diameters of stems, while at unfastening such a
correlation was not established. Stem loading and unloading time on an average
accounted for 34.5% of total working time.


The daily output of the tractor declined rapidly with the skidding distance increasing:
at 100 m.-distance under experimental conditions it amounted to 63.00 cu. m.,
while at 500 m.-distance to 23.25 cu. m. of timber.


For increasing the output it is necessary to undertake certain measures such as:
laying out tractor-skidding trails; introducing tree-length (whole stem) skidding; for
coupling stems chokers instead of chains should be used; applying directional felling
of trees.