DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
novni pad koncentracije navedenog hraniva. I kod ostale dvije vrste utvrđen je osjetni porast koncentracije dušika prema jeseni odnosno zimi. U toku jeseni i prvom dijelu zime ta se koncentracija najmanje mijenja, da bi prema proljeću došlo do njezina pada. Kod dvogodišnjih iglica duglazije porast koncentracije dušika prema jeseni slabije je izražen. Pojavom iglica započinje u starijim iglicama borovca smanjenje koncentracija dušika koje se produžuje sve do njihova opadanja. Koncentracija dušika kod dvogodišnjih iglica niža je od koncentracije u jednogodišnjim iglicama tijekom čitave godine, kako kod borovca tako i kod duglazije. Iako postoje razlike između pojedinih godina, tijek koncentracija dušika općenito je sličan. Najviše koncentracije dušika utvrđene su kod evropskog ariša, a najniže kod zelene duglazije. Između istraživanih lokaliteta nema veće razlike ne samo u pogledu toka koncentracija dušika nego i njegova sadržaja u iglicama. Fosfor. Tijek koncentracija fosfora vrlo je sličan tijeku koncentracija dušika tako da se sve karakteristične promjene koncentracije dušika mogu utvrditi i kod fosfora. Što više, najviše i najniže koncentracije fosfora pokazuju i vremensko podudaranje s opisanim »maksimumima« i »minimumima« koncentracije dušika. U drugoj polovici ljeta i početkom jeseni promjene koncentracije fosfora, slično kao i kod dušika, najmanje su izražene kod evropskog ariša. Kod ostale dvije vrste najmanje promjene koncentracije fosfora su također tijekom jeseni i u prvom dijelu zime. Zanimljiv podatak predstavlja činjenica da su koncentracije fosfora u iglicama evropskog ariša veće od koncentracija toga hranjivog elementa kod ostale dvije istraživane vrste u Volavju dok na Točku ta razlika nije utvrđena. Koncentracije fosfora u iglicama evropskog ariša i američkog borovca nešto su bile više u kulturi Volavje, nego u iglicama spomenutih vrsta u kulturi Točak. Kod američkog borovca koncentracija fosfora u starijim iglicama, posebno u kulturi Točak, pokazuje osjetni pad u odnosu na koncentraciju toga hraniva u mlađim iglicama. Kod zelene duglazije razlika u sadržaju fosfora jednogodišnjih i dvogodišnjih iglica vrlo je mala. Sličan odnos utvrđen je i kod dušika. Kalij. Neposredno nakon izbijanja, iglico su najbogatije ne samo dušikom i fosforom već i kalijem kod svih istraživanih vrsta. I kod toga elementa zapaža se ljetni minimum, porast njegove koncentracije prema jeseni, te slabiji pad prije opadanja iglica i krajem zime. Porast koncentracije kalija u iglicama jako je izražen kod duglazije, a kod borovca taj se porast jedva uočuje. Koncentracije kalija općenito su najviše kod zelene duglazije. Kod evropskog ariša utvrđene su nešto veće koncentracije navedenog elementa u Volavju nego na Točku. Kod ostalih vrsta, ta razlika nije vidljiva iz rezultata naših istraživanja. Magnezij. Tijek koncentracije magnezija znatno se razlikuje od tijeka koncentracije naprijed opisana tri elementa. Za razliku od prije spomenutih hraniva, prilikom svog izbijanja iglice nisu bogatije magnezijem od kasnije faze njegova razvitka. Kod ariša su iglice imale najveći sadržaj magnezija krajem ljeta i početkom jeseni, a kod ostalih vrsta u jeseni i zimi. Starije iglice borovca sadrže nešto više magnezija od jednogodišnjih iglica, a kod duglazije taj je sadržaj podjednak. Iglice evropskog ariša imale su općenito najvišu, a iglice duglazije najnižu koncentraciju magnezija od istraživanih vrsta četinjača. Kalcij. Tijek koncentracije kalcija općenito je najpravilniji od svih istraživanih biogenih elemenata. Porastom starosti iglica koncentracija spomenutog elementa praktički linearno raste, za vrijeme vegetacijskog mirovanja taj |