DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Iz primjera u tabeli 3 kao pojedinačnog uzorka izlazi


8,1932
q = = 0,9104
9


344612 67,1285
sa = (8.7036 ) = 184 799 181


8 9


s = ± 13 594 ( + 43,3%)


13 594
Standardna pogreška procjene Y = 31373 m3 iznosi prema tome + =
}f9
= + 4533 (+ 14,5°/o). Ovaj je rezultat posljedica razmjerno male populacije
(iV = 41) te malog broja članova (n).


Da bi što pouzdanije ocijenio djelotvornost pojedinih metoda L o e t s c h
se poslužio sa po 10 uzoraka (u svakom je n = 10) za svaku od navedenih metoda
(lista Xj, za, 2,-2) te došao do ovog zaključka:


a) prosječne srednje standardne devijacije s spomenutih 40 uzoraka se
nisu signifikantno razlikovale (na nivou vjerojatnosti od 95°lo) od izračunatih
očekivanih standardnih devijacija s čitave populacije čime se ujedno dokazuje
da su rezultati dobiveni predloženim metodama slobodni od sistematskih
pogrešaka.


b) najdjelotvornija se pokazala metoda inventarizacije uzorkom određenim
ždrijebom iz podataka Za (relativno precizna prethodna okularna procjena
masa). Ta je metoda dala očekivanu standardnu pogrešku (uz n = 30) S =
= + 2°/o. Metoda s polaznim podacima za (n = 30) dala je S = + 5,5"/o dok
je pomoću uzorka određenog ždrijebom iz liste površina dobivena Sy — ± 4,3°/o,
što dakle također leži unutar točnosti od + 5"/o koja se traži za inventarizaciju
takvih vrsta. Treba istaknuti — doduše kao prirodnu činjenicu — da za
smanjenje standardne devijacije doprinosi i stratifikacija populacije.


c) kao minimalan broj n članova uzorka treba odabrati 30 da bi se postigli
prihvatljivi rezultati.


Kao što smo vidjeli u tabeli 3 kod primjene ppp metode bitne su dvije
faze:


a) sumiranje raspoloživih taksacionih informacija (drvnih masa sastojina) i


b) pretvorba dotično izjednačenih prethodnih podataka (sume navedene u
a) uz pomoć izmjere izvedene na uzorku. Kako se vidi na pr. iz tabele 1 (kolona
8) prethodne mase za (kolona 6) su ocijenjene uglavnom sve prenisko, ali
budući da mjerenjem članova uzorka dolazimo do stvarnih (izmjerenih) drvnih
masa te nas ove dovode do korekcije prvotnih masa (kolona 6) u tom smislu
da se lišavamo sistematskih pogrešaka, a to je važna karakteristika opisane
metode s pomoću »a priori« sastavljenih lista.


Postavlja se pitanje kojom točnosti (preciznosti; u smislu standardne devijacije)
treba izmjeriti drvne mase ždrijebom odabranih članova uzorka.