DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 26 <-- 26 --> PDF |
cvatova, i žutih i dvobojnih cvatova (neznatne razlike su samo kod klijanja polena u toku drugog i osmog dana). Na osnovu iznesenog može se zaključiti da nema bitnih razlika u klijanju između polena sakupljenog s muških cvatova različite pigmentacije. U pokusima koji su vršeni isključivo na promjenljivoj sobnoj temperaturi, klijanje se svakako odvijalo sporije nego što bi to bio slučaj kada bi se radilo na konstantnoj temperaturi (u termostatu). Može se slobodno reći da povećanje temperature sredine stimulira razmjenu procesa u živoj stanici, te se na taj način pospješuje proces klijanja. Povećanje temperature do 25° C na Peristeru i Vrteški za vrijeme oplođivanja jele dešava se dosta rijetko. U to vrijeme srednje mjesečne temperature kreću se oko 16° C, a srednje dnevne temperature od 12—18° C. Samo oko podne, u trajanju od 3—5 sati temperature dostižu 20—25° C. Prema tome može se zaključiti da najveći dio mikrospora na tim lokalitetima klija baš u tim podnevnim satima. Iznijeti podaci u tabeli 8, kako smo uostalom i ranije naveli, odnose se na klijanje polena u vlažnoj sredini. Praktično, u našim pokusima pod pokrivnim staklima isparavanje je skoro u potpunosti bilo spriječeno, a podloga je skoro čitavo vrijeme ostala na istom nivou koncentracije, jer je pokrivno staklo bilo oblijepljeno s izdubljenim staklom pomoću vazelina. Vrlo je vjerojatno da je i temperatura u takvim slučajevima nešto veća, nego što bi to bio slučaj kada bi se radilo bez pokrivnih stakala tj. s otvorenim staklima. Kod sobne temperature od 20—25° C, postotak proklijalih polenovih zrnaca je relativno najveći (60—80%), te se prema tome ova temperatura smatra optimalnom za klijanje polena jele »in vitro«. Na takvoj temperaturi količina proklijalih polenovih zrnaca se povećava od 2—4 puta u prosjeku. Utjecaj temperature, režima osvjetljavanja i vlage direktno reguliraju proces klijanja polena. U toku pokusa pokušali smo utvrditi kakav poseban utjecaj na proces klijanja vrši svjetlost. Za tu svrhu odabrali smo polen sa četiri stabla (dva s Peristera i dva s Vrteške). Preparate smo postavili da klijaju jedan uz drugi, s tim što smo po jedan preparat od svih stabala stavili da klija u potpuno tamnoj komorici, a drugu — isto takvu partiju — odmah uz njih, samo na dnevnom svijetlu. Iz podataka u tabeli 10 vidi se da je polen pod to- KLIJANJE POD TOTALNOM ZASJENOM I NA DANJEM SVIJETLU Tabela 10. Ušlo vi klijanja Procenat proklijalih polenovih zrnaca 1968. g. 1969. g. >-< > H B X B B « B K L > > K > a x x x CO 1-H rH in ..... Pod totalnom zasjenom 43 29 26 23 68 57 53 43 36 70 51 70 65 Na dnevnom svijetlu 54 41 40 36 68 62 68 57 47 65 51 65 60 talnom zasjenom klijao uglavno bolje (u pokusima od L juna, 15. juna, 1. jula, 1. augusta, 1. novembra i 1. decembra 1968. godine, kao i 3. januara 1969. godine) od polena na dnevnom svijetlu (koji je bolje klijao samo 3. februara, 1. aprila i 1. maja 1969. godine). Pošto je u tamnim komorama, gdje je polen bio |