DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 38 <-- 38 --> PDF |
UDK .«8.97 PROGNOZIRANJE NIKOLA NEIDHARDT, Zagreb Budućnost je dijete prošlosti i sadašnjosti. Ako se savjesno i svestrano analizira kretanje u prošlosti, donekle se može predvidjeti razvoj u budućnosti. Npr. prognozirati potrošnju drva. Ako se je ta potrošnja do sada kretala po nekoj, manje više, pravilnoj krivulji, možemo krivulju produžiti, ekstrapolirati i prognozirati budućnost. Što je kraće vrijeme, za koje se prognozira, to vjerojatnije je prognoza sigurnija. Prognoze su postale važnim pomagalom čovjeka. Stanovnici gradova i sela koriste npr. prognoze vremena. Brojne meteorološke stanice sakupljaju podatke, centrale ih ispituju i razrađuju. Te centrale međusobno surađuju i na bazi izučavanja i iskustava prognoziraju. U sakupljanje i obradu podataka velikim dijelom su ukopčana i najmodernija pomagala automatizacije. Budućnost je važna. Za nju uglavnom zapravo i živimo . Dobra prognoza vuče i naprijed. Kao da ubrzava proces. Npr. za šumarstvo i drvnu industriju može biti važna prognoza potrošnje drva. Ako nisu povoljni izgledi npr. iverica, nove tvornice se ne osnivaju i obratno. ltd. Ali teškoće prognoziranja su velike, jer je zapravo beskonačno mnogo varijabila o kojima kretanja ovise. A čovjek, njegov razvoj, kretanje, njegova budućnost pojedinačno, a još više kolektivno-društveno ovisi o bezbroj faktora. Funkcije u prirodi nisu jednostavne. Označimo promjenjivice-varijabile sa x, y, z . . . . Da li će se i kako neki događaj kretati funkcija je f (x, y, z....). Kod toga su x, y, z ... . i u međusobnoj zavisnosti. Razvoj u prirodi ovisi od beskonačno mnogo i međusobno zavisnih veličina. Svaki događaj zavisi zapravo od beskonačno mnogo faktora koji su i međusobno ovisni. Jedne ovisnosti su veće i jače, druge slabije, a ima ih koje su gotovo neznatne. Npr. prognoza za potrošnju papira. Što je kultura i civilizacija na višem stupnju, to veća je potrošnja. Ovisi o čitavom kompleksu koji zovemo standard. Što viši standard, što veći prihodi, to veća potrošnja. A naravno, ne ovisi potrošnja papira samo od toga. Kako numerički izraziti sigurnost, odnosno nesigurnost prognoze, sigurnost ekstrapolacije? U Herceg-Novom održan je 28. 6. do 4. 7. 1969. internacionalni simpozij na temu budućnosti. Sakupio se velik broj prominentnih znanstvenih radnika, inženjera, ekonomista, demografa, iz čitavog svijeta. Učestvovali su i društveni radnici pa i umjetnici. Budućnost je rezultanta kompleksnog stremljenja sviju struka. O simpoziju izašla je i interesantna knjiga PREDVIĐANJE BUDUĆNOSTI (Beograd 1971, str. 350) u kojoj su štampani referati i diskusije. Potonje su naročito zanimljive. Npr. direktora IREA-e, Italija, G. M. di Simone-a, nakon njegovog referata o predviđanjima u Italiji, u diskusiji je upitao pred |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 39 <-- 39 --> PDF |
stavnik Poljske akademije nauka M. Mazur: »Šta se događa, ako se Vaša predviđanja pokažu pogrešna? Pretpostavljam da se klijenti strašno ljute«. Simone je, među ostalim, odgovorio i ove riječi: »mogu reći da smo imali sreću i nikad nismo suviše promašili . . .«. Epohalni pronalasci i dostignuća su oni, koji su od značaja ne samo za jednu struku, već i za čitavo čovječanstvo i njegov razvoj. Njihovo prognoziranje smatram prognoziranjem nauke . Prognoziranje kolika će npr. potrošnja papira biti 1980. g. smatram stručni m prognoziranjem. Ali svako solidnije prognoziranje je interdisciplinarno. Potrošnja drva ovisi i o tome koliko ima i kakovih šuma, koliko i kakovih rezervi, koliko i kakovo je stanovništvo (gradsko, seosko), koliko i kakovih ima materijala za zamjenu drva, koliko i kakovih zanata, itd. itd. Evo dviju naučno-tehničkih prognoza iz 1964. god. Prva: A) iz »Kronologija budućih otkrića« V. R. K e 11 e r a i druga: B) »Pregled budućih otkrića« T. Dž. Gordonai O. Helmera, au suradnji 82 učenjaka Evrope i Amerike (vidi knjigu G. M. Dobro v : Nauka o nauci, Beograd 1969, str. 184—186): Datum A Do 1970. g. Dobij en sintetički klorofil. IskrcaDesetostruki porast investiranja u vanje čovjeka na Mjesec. Točan sredstva automatizacije i upravljamašinski prijevod. Kompleksne dunja. Stalni umjetni sateliti za vezu. goročne meteorološke prognoze. KoStvaranje umjetnih satelita za glo rištenje principa prognoziranja i rebalnu inspekciju. Umjetna kontrola gulacije spola u stočarstvu. nataliteta. Do 1980. g. Potpuno izliječenje od raka i karDesalinizacija morske vode. Proizdiovaskularnih oboljenja. Povećanje vodnja prehrambenih artikala od čvrstoće metala na desetak puta. sintetičnog proteina. AutomatizaciLansiranje automatskih stanica na ja poljoprivrede. Presađivanje i kaVeneru i Mars. Prijenos energije lemljenje umjetnih plastičnih i ebez provodnika. lektronskih organa. Stvaranje primitivnih formi života u laboratorijskim uslovima. ocearu. Postavljanje opće teorije elena. Eksperimentalno upravljanje mentarnih čestica. Direktno pretvavremenskim prilikama. Automatizi- Do 1990. g. Spuštanje čovjeka na Mars i VeneEksploatacija sirovina sa dna ranje termonuklearne u električnu rane biblioteke i prijevodi. Stalna energiju. Stvaranje univerzalne fipostaja na Mjesecu. Letovi čovjeka zike koja obuhvaća ultramikrosvi-oko Marsa i Venere. jet, mikrosvijet, svijet nebeske mehanike i megasvijet. Do 2000. g. Broj stanovnika Zemlje porasti će Broj stanovnika Zemlje porasti će na 6 do 6,5 milijardi ljudi, a prona 5,1 milijardu ljudi. Eksploatacisječan ljudski vijek do 100 godina. ja poljoprivrednih sirovina sa dna Prvi gradovi i tvornice na dnu mooceana. Mogućnost uklanjanja nasra. Prvo ljudsko naselje na Mjese-liednih mana. Iskrcavanje ljudi na - cu. Upravljanje nasljednim osebi-Marsu i izgradnja naučno-istražinama i stvaranje umjetnih životinjvačke stanice na njemu. Globalni skih vrsta. Tvornice sintetične hraraketni saobraćaj početi će funkcione. Lansiranje automatskih postaja nirati na Zemlji. Praktično upravna sve planete Sunčevog sistema. ljanje vremenskim prilikama. 313 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 40 <-- 40 --> PDF |
XXI vijek Globalno upravljanje naučno-teh- Odgajanje razumnih bića za obavničkim progresom na naučnoj os- ljanje nekvalificiranog rada. Keminovi. Lansiranje automatskih sta- ja regulira procese starenja. Autonica u pravcu drugih zvijezda i kon- matizacija će dovesti do pojave rotakti sa vanzemaljskim civilizaci- bota za domaće poslove. Pretvara jama. Ljudski gradovi na Mjesecu nje jednih elemenata u druge o- i drugim planetarna. Industrijska mogućiti će da se prestane s ekseksploatacija prirodnih bogatstava ploatacijom podzemnih ruda. Na drugih planeta. Upravljanje gravi- Mjesecu je osnovana stalna kolonitacijom. Potpuna mehanizacija ne- ja koja održava redovan saobraćaj stvaralačkih profesija. Pretvaranje sa Zemljom. Stalna baza na Marsu čovječanstva u stvaralački kolektiv. i čovjekov let na Jupiterove sateli- Upravljanje klimom. Sintetički ži- te. Ekspedicije na druge planetne vot. Početak letova k drugim pla- sisteme ekipa koje se nalaze u stanetnim sistemima. nju dugotrajnog umjetnog sna. Obje te prognoze predviđaju i 1970. godinu. Pošto je ta godina već prošla, možemo donekle ocijeniti početni stupanj pouzdanosti. Sintetični klorofil još nije dobiven. Iskrcavanje čovjeka na Mjesecu ostvareno, točno mašinsko prevađanje s jezika na jezik nije itd. U publikaciji M. Becker : Zur Methodik und Zuverlässigkeit langfristiger Holzbedarfsprognosen (Metodika i pouzdanost dugoročnih prognoza za potrošnju drva), Hamburg, 1971. (Mitteilungen der Bundesforschungsanastalt für Forst und Holzwirtschaft Nr. 8), pisac iscrpno (163 str.) razrađuje problematiku dugoročnih prognoza potrošnje drveta (1. Osnovno, 2. Pregled postojećih dugoročnih prognoza, 3. Statistički podaci kao osnova, 4. »Erklärende Variablen« inicirajuće varijable, 5. Informacije koje usmjeravaju budućnost, 6. Rezultati). U dodatku je sistematizirana 81 prognaza za potrošnju drva, od toga 26 od internacionalne organizacije FAO. Primjer: FAO/ECE European Timber Trends and Prospects, Ženeva 1953, područje: Evropa bez SSSR, s Turskom; drvarstvo (Holzvirtschaft), prognoza 10 g. do 1960. g. Iscrpna analiza trendova u područjima upotrebe drva. Ekstrapolacija uz alternativne pretpostavke o razvoju brutto socijalnog produkta i relativnih cijena drvu«. Koliko mi je poznato, jedna od najnovijih prognoza o potrošnji drva je edicija Heinrich Ollmann: Der Holzverbrauch der Bundesrepublik Deutschland Prognose der Entwicklung bis 1980. (Mitteilungen der Bundesanstalt für Forst und Holzwirtschaft, Reinbek) Hamburg 1971. Na osnovu prognoze broja pučanstva i bruto društvenog proizvoda te dosadašnjeg razvoja potrošnje drva uz uzimanje u obzir i raznih drugih važnijih faktora, prognozira se potrošnja za rudno drvo, stupove, pragove, rezanu građu, šperovano drvo, vlaknatice, iverice, papir i ljepenku. Dosadašnji razvoj potrošnje prikazan je grafički i izjednačen ili pravcem y = a + bx ili funkcijom y = a + = b lOgx, gdje je x uglavnom prihod stanovništva a y potrošnja po stanovniku (ili 1000 stanovnika). Premda su Ollmannove prognoze samo za Saveznu republiku Njemačku, one su interesantne i za cijelu Evropu pa i za nas. Iznosim stoga završnu tabelu Ollmannove studije: Usporedimo malo prognoziranje naučnih dostignuća s jedne i stručnih s druge strane. Naučni pronalasci su više manje ipak skokovi ti, ovise i o momentanim impulzima ljudskog genija. Vremensko prognoziranje njihovo stoga je teže i nesigurnije. Naprotiv, prognoziranje npr. potrošnje papira do te i te |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 41 <-- 41 --> PDF |
RAZVOJ POTROŠNJE DRVA Prosjek godina 1967/69 = 100 Grupa proizvoda 1975. 1980. Rudno drvo (70—75) (55—60) Stupovi (100) (85) Pragovi 108 108 Rezano drvo 117 126 crnogorično 116 124 bjelogorično 119 133 Furniri 105 108 Šperovano drvo 118 127 Panelke 113 116 Furnirske ploče Ostale šper. ploče 116 173 130 220 Vlaknatice 137 165 tvrde 146 180 za izolaciju 91 77 Iverice 183 218 Drvna vuna — lake ploče Umjetno vlakno i Papir i ljepenka oplemenjena celuloza 108 117 143 115 122 187 Novinski papir 128 153 Ostali papir 145 191 Ukupna potrošnja drva 124 140 godine lakše je, jer postoji prilično čvrst kontinuitet dosadašnjeg razvoja. Smatram da u oba slučaja još ipak nije dovoljno riješeno pitanje mjer e pouzdanosti . Ollmannove prognoze iskazuju i standardne devijacije razvoja iz odstupanja dosadašnjih podataka od krivulja odnosno funkcija izjednačenja. Ali te iste devijacije ne moraju vrijediti i za budućnost pa bi korisno bilo proučavanje razlika prognoziranog i ostvarenog. LITERATURA 1. Commodity report, World outlook for forest products, Part I of a report prepared for the FAO Committee on Commodity Problems, Unasylva nr. 64, Rim 1962, s. 63—71, Part II s. 124—133. 2. Estimate of the worlds forest resources, ibid. s. 123. 3. H. Beresford-Peirse: The evolution of forestry, ibid. 1962. s. 163. 4. J. C. W e s t o b y : Forest industries in the attack on economic underdevelopment, ibid. 1962. s. 168—201. 6. E. Glesinger : Projections in forest policy, ibid. 1963. s. 59—63. 7. FAO/ECE: European timber trends and prospects, ibid. 1963. s. 125—167. 8. FAO: Expansion of exports of forest products from developing countries, ibid. 1964. s. 3—11. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 42 <-- 42 --> PDF |
9. FAO: World pulp and paper capacities 1960—67, ibid. 1964. s. 12—17. 10. S. D. Richardson : Production and consumption of forest products in China (Mainland). Unasylva 1965, s. 24—31. 11. FAO: Timber trends and prospects in Africa, ibid. 1965. s. 68—77. 12. FAO: Wood trends and prospects, ibid. 1965, s. 1—129. 13. J. S a m s e t : Trends in forestry and their challenge to research, ibid. 1968, s. 3—9. 14. FAO: Expansion of exports of forest products from developing countries, ibid. 1968. s. 30—44. 15. FAO: Plywood, particle board and fibreboard, ibid. 1968, s. 24—46. 16. FAO: Targets, policies and inputs in forestry, ibid. 1969, s. 3—18. PROGNOSIERUNG Zusammenfassung Das Prognosieren wissenschaftlicher Ereignisse einerseits und fachlicher Trends anderseits wird unterschieden und die Prognosen des Holzbedarfs nach Ollemann dargestellt. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 43 <-- 43 --> PDF |
MEĐUNARODNI SKUPOVI XIV ZASJEDANJE MEĐUNARODNE KOMISIJE ZA TOPOLU Bukurešt, 27. rujna — 2. listopada 1971. RAD GRUPE ZA OPLEMENJIVANJE I SELEKCIJU TOPOLA I VRBA Mr. ANTE KRSTINIC, đipl. inž. šumarstva Na savjetovanju je bio prisutan 81 učesnik iz 22 zemlje Evrope, Azije, i Sjeverne Amerike, te organizacije Ujedinjenih nacija FAO. Iz Jugoslavije je bilo prisutno 15 učesnika. Izvještaj o aktivnosti nacionalnih komisija za topolu prezentirala je većina članica FAO. U izvještajima je veliki dio posvećen uzgoju topola i vrba. Osim radnog dijela zasjedanja u Bukureštu, organizirana su također i studijska putovanja u Rumunjskoj od 20.—26. 9. 1971. godine i u Jugoslaviji od 4.—6. 10. 1971. godine. Radni dio zasjedanja odvijao se u tri zasebne grupe: 1.. Transport i iskorišćivanje drveta topola i vrba 2. Oplemenjivanje topola i vrba 3. Štetnici topola i vrba U daljnjem izlaganju iznijet će se rad grupe za oplemenjivanje topola i vrba, u čijem sam radu sudjelovao. Na temelju izvještaja pojedinih nacionalnih komisija za topolu i nekih interesantnih referata učesnika, biti će prikazana aktivnost spomenute grupe. ARGENTINA U plantažama topola najviše su zastupljeni talijanski kultivari — hibridi iz sekcije Aigeiros te različiti kultivari stablastih vrba koji su dobiveni spontanom hibridizacijom između S. humboldtiana i S. babylonica, a koji su nazvani zajedničkim imenom S. x argentinensis. Samo u području delte rijeke Parana podignuto je do sada 100.000 ha plantaža stablastih vrba. Prosječni godišnji prirast ovih kultura kreće se između 15 i 25 m3/ha. Razmaci sadnje su 3X3 m, a ophodnja je 10—12 godina. AUSTRALIJA Radovi na plantažiranju topola su u začetku. U okolici Sydney-a danas postoji 2.643 ha plantaža topola. S razvojem industrije šibica, rastu i potrebe za topolovim drvetom. U okolici Grafton-a plantažira se sa selekcioniranim klonom. P. deltoides ssp. angulata. Tekući prirast ovog klona se kreće od 19— 38 m3/ha u četvrtoj, odnosno petoj godini plantažne starosti. Općenito ovaj klon ne raste tako dobro kao klon 1-214. U 1970. godini postavljeni su testovi sa klonovima dobivenim selekcijom P. deltoides, različitih provenijencija iz SAD. Radi se također na međuvrsnoj hibridizaciji između P. nigra i P. deltoides, a započeto je i s radovima na hibridizaciji vrsta topola iz sekcije Leuce. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 44 <-- 44 --> PDF |
AUSTRIJA Intenzitet radova na plantažiranju topola i vrba diktiran je cijenama tog drveta na tržištu. Nakon depresivnih kretanja cijena topolovine i vrbovine početkom 1969. godine, cijena topolovine porasla je u drugoj polovici godine za oko 20°/o pa je uslijed toga porastao intenzitet uzgojnih radova, tako da se danas plantažira 650—700 ha godišnje. Topole i vrbe se ne uzgajaju u monokulturama. Unutar areala nizinskih šuma, na tlima bogatim vapnom, uzgaja se skupa s topolama i vrbama Alnus incana, dok na silikatnim tlima Alnus glutinosa, a na nekim drugim staništima breza, lipa itd. Od ukupne površine pod plantažama topola i vrba 95°/o otpada na topole, a samo 5°/o na vrbe. U posljednje vrijeme uzgoju balzamastih topola pridaje se velika pažnja i to zbog toga što se mogu uspješno uzgajati na prelaznim područjima između toplog i hladnog klimata, kao i zbog otpornosti na oboljenje uzrokovane gljivom Marssonina brunnea. U plantažama je najveća zastupljenost slijedećih kultivara: Robusta, 1-214 i Oxford. Kultivar Robusta zauzima sve veće površine zbog otpornosti na M. brunnea. BELGIJA U plantažama najviše se uzgajaju kultivari: Robusta, Gerlica, Serotina, 1-214 i Regenerata. Rad na oplemenjivanju topola koncentriran je na slijedećim problemima: 1. Unutarvrsna i međuvrsna hibridizacija 2. Uzgoj različitih provenijencija američke crne topole. Kod toga se posebno značenje pridaje provenijencijama iz sjevernih regiona Amerike. Unutarvrsna hibridizacija vršena je unutar vrsta P. deltoides i P. trichocarpa, kod čega su korišćena roditeljska stabla različitih provenijencija. Međuvrsna hibridizacija vršena je između slijedećih vrsta: P. deltoides x P. nigra, P. deltoides x P. trichocarpa, P. trichocarpa x P. Maximowiezii, P. trichocarpa x P. nigra. Proizvedeni su i trispecies hibridi slijedećih vrsta: (P. trichocarpa x deltoides) x P. nigra i (P. deltoides x P. trichocarpa) x P. nigra. Vršena je također i međuvrsna hibridizacija između P. lasiocorpa i P. deltoides, te P. lasiocarpa i P. nigra. Iz 151 Full-sib kombinacija križanja, provedenih tokom 1969. i 1970. godine, proizvedeno je ukupno 30.732 biljke. U testove potomstva uključena su također i Half-sib potomstva. Od 111 majki uzgojeno je ukupno 15.000 biljaka. Uzgoj različitih provenijencija crne topole iz sjevernih regiona Amerike obuhvatio je Half-sib potomstva i potomstva nepoznatih roditelja. Otpornost novo proizvedenih klonova se testira na: Taphrina aurea, Marssonina brunnea, Marssonina populi, Melampsora spec, Septoria populi, Septotinia populiperda, reakcije na viruse, te na Dothichiza populea i Chalaropsis spec. FRANCUSKA Francusko topolarstvo karakteriziraju slijedeće aktivnosti: 1. Podizanje plantaža topola na tlima, koja su pogodna za njihovo uzgajanje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 45 <-- 45 --> PDF |
2. Istražuju se mogućnosti smanjenja štetnih utjecaja patogenih organizama na kulturama topola, posebno na terenima s manje povoljnim klimatom na sjeveru Francuske. 3. Nastojanja na boljem iskorišćivanju topolovih trupaca u industrijskim pogonima. Od ukupne površine topolovih plantaža 80°/o je podignuto sadnicama klonova 1-214 i Robusta. Oplemenjivanje i selekcija topola je koncentrirana na sekcije Leuce, Aigeiros i Tacamahaca. Domaća P. temula se pokušava oplemeniti putem međuvrsne hibridizacije s P. alba i P. tremuloides, kako bi se kod potomaka postigla rezistentnost na Venturia tremula. U zadnjih 6 godina rađeno je, također, na oplemenjivanju P. trichocarpa iz sekcije Tacamahaca kako bi se proizveli klonovi pogodni za uzgoj na tlima koja nisu podesna za uzgoj eurameričkih hibridnih topola. Da bi se proizveli novi hibridi iz sekcije Aigeiros, koriste se različite provenijencije američke topole P. deltoides (naročito provenijencije iz država Ohio i Illinois), čiji se predstavnici križaju s predstavnicima evropske crne topole P. nigra. Međuvrsnom hibridizacijom unutar sekcije Aigeiros nastoji se povećati otpornost na patogene mikroorganizme te dobiti produktivnije klonove od postojećih. Ovi problemi rješavaju se uz suradnju specijalista različitih disciplina kao ekologa, specijalista za egzote — introdukciju, oplemenjivača, uzgajivača, fitopatologa, tehnologa i drugih. GRČKA Od prirode dolaze P. nigra, P. alba, P. tremula, te P. spartiensis, koja se uglavnom razmnaža izdancima iz korijena. Jedan od najstarijih introduciranih klonova je P. thevestina, te P. nigra cv. italica. Tek nakon 1950. godine počelo se ozbiljnije raditi na introdukciji eurameričkih hibridnih topola, ali već danas plantaže topola zauzimaju važno mjesto u produkciji drvne mase. Najviše klonova je introducirano iz Italije, dok su pojedini primjerci P. deltoides ssp. missouricnsis i P. trichocarpa introducirani prije nekoliko desetljeća. Iz centralnog rasadnika u Solunu distribuira se reznički materijal talijanskih klonova: 1-262, 1-455, 1-45/51 i 1-214, u terenske rasadnike. Oplemenjivanje i selekcija topola započela je izborom plus stabala u prirodnim populacijama te introdukcijom različitih vrsta koje će služiti kao partneri kod radova na hibridizaciji. Program oplemenjivanja nije ograničen samo na topole iz sekcije Aigeiros, već obuhvaća topole i ostalih sekcija. Svrha programa oplemenjivanja je inkorporacija gena domaćih topola u nove klonove- kultivare, za koje se pretpostavlja da će biti bolje prilagođeni stanišnim prilikama u Grčkoj. Posebna pažnja je posvećena tzv. piramidalnim topolama. P. thevestina se često koristi kao partner kod hibridizacije. Istražuje se nasljeđivanje fototropizma te dužina vegetacijskog perioda. Smatra se da su ova dva svojstva vrlo važna po kvalitetu drva i na mogućnosti korišćenja kultivara u klimatski različitim regionima zemlje. Najbolji rezultati kod međuvrsne hibridizacije unutar sekcije Aigeiros su dobiveni kada je P. deltoides ssp. missouriensis korišćen kao ženski roditelj, a P. italica kao muški roditelj. U hibridnom potomstvu ovog roditeljskog para selekcionirano je nekoliko superiornih sijanaca koji su vegetativno razmnoženi. Novoproizvedeni klonovi najprije se testiraju u rasadniku, a zatim u poljskim uvjetima. Dobiveno je ne |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 46 <-- 46 --> PDF |
koliko klonova, koji su u uvjetima rasadnika superiorniji u rastu i obliku debla u odnosu na talijanske klonove 1-214 i 1-262. INDIJA Uzgoj topola je zasada u stadiju eksperimentiranja. Postavljaju se klonski testovi s hibridnim topolama na području Uttar Pradesh-a i Zap. Bengala, kako bi se ispitala ekonomičnost njihovog uzgoja. U klonskim testovima se ispituju talijanski klonovi 1-488, 1-214, 1-15 i 1-30, te jedan klon P. deltoides. Od prirode dolaze slijedeće vrste topola, koje imaju ekonomsko značenje: P. ciliata, P. euphratica, P. alba i P. nigra, koja je naturalizirana u Jammu i Kašmiru. Na području Kašmira ima 3.550 ha plantaža vrba. Vrste stablastih vrba s kojima se vrši plantažiranje su: S. alba, S. fragilis i S. alba var. calva. Sadi se 1000 biljaka po hektaru. Do sada još nije rađeno na selekciji i oplemenjivanju topola i vrba. IRAN Plantažiranje topola je u začetku. Unazad tri godine stvorena je kolekcija od 80 klonova topola iz selekcije Aigeiros, 60 klonova iz sekcije Leuce i 20 klonova iz roda Salix, koji se ispituju u uvjetima rasadnika. Radovi na oplemenjivanju i selekciji vrba i topola još nisu započeti. ITALIJA O talijanskom topolarstvu je kod nas mnogo pisano pa bih stoga ovdje htio istaći samo najnovije podatke s kojima raspolažem. Do II svj. rata povr šine pod topolama iznosile su 70.000 ha, da bi 1962. godine dostigle površinu od 200.000 ha, od čega 50.000 ha u drvoredima. Oplemenjivanje topola u Italiji je započeo G. Jacomett i 1923. godine, da bi kroz 10 godina rada stvorio vrijednu kolekciju od 490 klonova topola. 1938. godine je osnovan Institut u Casale Monferato, koji je u kratko vrijeme pod vodstvom svog prvog direktora G. Piccarola i suradnika, selekcionirao nekoliko vrijednih klonova: 1-28, 1-92, 1-214, 1-262, 1-455, 1-476, 1-488 itd., koji su se pokazali otpornim na Pollaecia elegans. Radovi u Institutu na polju primjenjene genetike imaju za cilj dobivanje novih klonova topola od ekonomskog značenja uz pomoć induciranih mutacija. Od nekoliko stotina hiljada proizvedenih sijanaca, selekcionirano je oko 2.000 klonova koji se testiraju na terenu, a od kojih će u komercijalne svrhe biti upotrebljivo samo nekoliko. Osim radova na oplemenjivanju topola, u Institutu se, također, radi na usavršavanju tehnike uzgoja topola, istražuju se mogućnosti kontrole plantaža i kultura od štetnih utjecaja patogenih mikroorganizama i insekata te na kooperaciji sa privatnicima u podizanju topolovih nasada. U 1964. godini u plantažama sjeverne Italije posjeklo se oko 4 miliona m3 topolovog drveta u vrijednosti od 20 miliona USA dolara. U 1963. godini prvi puta je na topolama u Italiji primjećen napad gljivice Marssonina brunnea, koja je u većoj ili manjoj mjeri napala većinu klonova kultiviranih u Italiji. Napad spomenute gljive uzrokovao je pad prosječnog prirasta u kulturama topola za oko 16%. Osobito jak napad primjećen je na klonovima: 1-488, 1-262, B 2F, CBD itd. i to naročito u klimatima pogodnim 320 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 47 <-- 47 --> PDF |
za širenje Marssonina brunnea. U plantažama koje su tretirane kemijskim sredstvima štetni učinci napada Marssonina brunnea su smanjeni, ali je cijena zaštite pomoću kemijskih sredstava prilično velika. Zbog svega ovoga u posljednje vrijeme je naročita pažnja posvećena oplemenjivanju i selekciji topola s obzirom na otpornost na ovu bolest. Na XIV zasjedanju Međunarodne komisije za topolu u Bukureštu, Italija je prijavila nove klonove topola koji su otporni na M. brunnea, a to su: 1. Klonovi koji pripadaju vrsti P. deltoides: 1-63/51, 1-72/51, 1-77/51 i 1-69/55. 2. Klon — hibrid koji je taksonomski blizu P. deltoides: 1-72/58. 3. Euramerički hibridi »kanadskog« tipa: I-BL, I-CB 2, 1-37/61. 4. Klon, koji pripada vrsti P. alba: 1-58/57. U blizini Rima osniva se »Populetum Mediterraneurn«. JUGOSLAVIJA Postoje velike mogućnosti za podizanje novih plantaža, odnosno kultura topola i vrba. Računa se da površine prikladne za podizanje novih plantaža topola i vrba iznose 400.000 ha. Dinamika podizanja plantaža topola u zadnje 4 godine je bila: 1967 — 6.034 ha, 1968 — 5.588 ha, 1969 — 4.778 ha i 1970 — 3.492 ha. Koncem 1969. godine površine pod topolama i vrbama u društvenom sektoru su iznosile 126.238 ha, sa ukupnom drvnom masom od 10,500.000 m3. Predviđa se godišnja sječa 6.000 ha, sa drvnom masom od oko 1,700.000 m3 topolovine i vrbovine. Troškovi podizanja jednog hektara plantaže kreću se od 8.000—12.000 N. din, zavisno od tipa zemljišta. Uz adekvatnu agrotehniku te tehnologiju, tip tla, izbor sadnica itd., u našim uvjetima najbolje rezultate daju klonovi 1-214 i »Jacometti« (30 odnosno 26 m3/ha prosječnog prirasta). Oplemenjivanje i selekcija topola i vrba je koncentrirana na slijedećim problemima: 1. Studij provenijencija domaćih i stranih topola i vrba. 2. Izbor plus stabala i njihovo vegetativno razmnožavanje te stvaranje klonske kolekcije. 3. Uzgoj »Half-sib« i »Ful-sib« potomstava od selekcioniranih topola i vrba. 4. Izučavanje nasljednosti pojedinih svojstava. 5. Formiranje »Populetum-a« i »Salicetum-a«. 6. Istraživanje otpornosti selekcioniranih klonova topola na Dothichioza sp. i Marssonina sp. 7. Osnivanje klonskih testova i testova hibridnih familija na različitim staništima. 8. Unutarvrsnoj i međuvrsnoj hibridizaciji. 9. Oplemenjivanje pomoću induciranih mutacija. 10. Dobivanje novih tipova topola i vrba putem samooplodnje i putem haploida. U »Topoli« br. 83—85 od 1971. godine, prezentirani su učesnicima XIV zasjedanja Međunarodne komisije za topolu materijali koji se odnose na probleme uzgoja, eksploataciju, tehnologiju drveta, oplemenjivanja, i zaštite topola. 321 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 48 <-- 48 --> PDF |
KANADA U ukupnoj količini tehničkog drveta listača topole su zastupljene sa 54°/o. Od prirode dolazi 8 vrsta topola: P. tremuloides, P. grandidentata, P. deltoides, P. deltoides var. occidentalis, P. balsamifera, P. trichocarpa, P. acuminata i P. augustifolia. Unutarvrsna varijabilnost i introgresija, uz brzi rast, ranu cvatnju te mogućnost vegetativnog razmnožavanja, čini spomenute vrste topola prikladnim za uspješno oplemenjivanje. Plantaže te intenzivne kulture topola u Kanadi datiraju unazad nekoliko desetljeća. Oplemenjivanje topola nije organizirano na nacionalnom nivou, već postoji više lokalnih programa za oplemenjivanje topola. a) Quebec. Prvi hibridi, koje je uzgojio Schreiner, testirani su s obzirom na rezistentnost na patogene mikroorganizme te s obzirom na otpornost na studen. Osnovano je 13 klonskih testova unutar kojih je ranije selekcionirano 5 klonova koji su dali zadovoljavajuće rezultate. Ti klonovi su uključeni u nove klonske testove. Od 1968. godine se intenzivno radi na novom programu oplemenjivanja topola. Radovi su koncentrirani na rješavanju slijedećih problema: selekcija u prirodnim populacijama, kontrolirana hibridizacija, introdukcija egzota (vrsta i hibrida), umnožavanje reprodukcionog materijala, opažanja u rasadnicima, postavljanje i praćenje komparativnih testova u plantažama i arboretumima. U ovom programu oplemenjivanja posebna pažnja se poklanja hibridima P. balsamifera sa vrstama topola iz sekcije Aigeiros. b) Ontario. Radove na oplemenjivanju topola započeo je C. Heimburger 1935. godine. U svojim radovima na oplemenjivanju topola rukovodio se idejama, da proizvede hibride topola iz sekcije Leuce, koji će imati dobru sposobnost zakorjenjivanja putem reznica. Najbolji rezultati su dobiveni iz kombinacija križanja: P. alba x P. sieboldii. Hibridi P. alba x P. grandidentata, i P. alba x P. davidiana pokazuju nešto slabije rezultate, dok su hibridi iz kombinacije križanja P. alba x P. tremuloides dali najlošije rezultate. Potomstvo iz kombinacije križanja P. canescens x (P. alba x P. grandidentata) bilo je s obzirom na mnoga svojstva ekstremno heterogeno. Također se radi sada na kontroliranoj hibridizaciji P. tremuloides x P. tremula i P. tremuloides x P. sieboldii. Svrha toga je da se uzgoje hibridi pogodni za hladne krajeve provivincije. Radi se također na hibridizaciji topola iz sekcije Leuce s topolama iz sekcije Aigeiros i Tacamahaca, kako bi se dobili klonovi s dobrom sposobnošću zakorijenjivanja. Spontani hibridi između P. balsamifera x P. deltoides = P. jackii, pokazuju zadovoljavajući rast na sjevernim rubovima areala P. deltoides. c) Prairie, četiri introducirane vrste topola: P. tristis, P. sonquarica (jedan ne registrirani varijetet sličan P. berolinensis, ali je otporan na Septoritamusiva) P. simonii i P. lauurifolia križani su s P. deltoides i lokalnim balzamastim topolama. d) B. Kolumbija. Rad je koncentriran na oplemenjivanje P. trichocarpa, koja je ekonomski najvažnija vrsta topola u Britanskoj Kolumbiji, te na introdukciji hibrida P. deltoides. MAĐARSKA Uzgoj topola i vrba u Mađarskoj je od naročitog interesa. Da bi se plantažiranje topola i vrba moglo s uspjehom odvijati, izvršene su slijedeće predradnje: 322 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 49 <-- 49 --> PDF |
a) Razrađen je tipološki sistem tala. b) Razrađene su agrotehničke mjere, koje treba provesti na određenom tipu tla. c) Izvršena je klasifikacija i provedena kontrola reprodukcionog materijala topola i vrba. d) Razmaci sadnje su propisani u zavisnosti s klonom, tipom zemljišta i intencijama proizvodnje. Pod euroameričkim topolama sada se nalazi površina od 57.000 ha, pod topolama iz sekcije Leuce 30.000 ha, te pod vrbom 16.000 ha. Postoje planovi za proširenje površina pod topolama i vrbama. Najviše se plantažira s P. x euramericana cv. 1-214, 1-154, H-381, »Serotina du Poiton«, Salix alba cv. 1/59 i Salix alba cv. »Badai egyenes«. U radovima na oplemenjivanju najviše pažnje je obraćeno topolama iz sekcije Leuce i Aigeiros. Međuvrsni hibrid, koji pokazuje bolji rast od klona 1-214, dobiven je križanjem P. deltoides južne provenijencije s domaćom crnom topolom P. nigra. Za lošija zemljišta interesantni su hibridi dobiveni križanjem P. alba x P. grandidentata. NIZOZEMSKA Ukupna površina plantaža topola iznosi 8.000 ha, dok površina vrbovih plantaža iznosi 240 ha. Dužina drvoreda topola iznosi 17.000 km, a vrba 2.000 km. Više od 50 klonova topola je zasađeno u komparativnom nasadu, koji potječu iz Njemačke, Francuske, Italije, Austrije, Engleske i Nizozemske. Provedeno je 358 kombinacija križanja iz kojih je uzgojeno 149.400 biljaka, koje u većini pripadaju kombinacijama križanja P. deltoides x P. nigra. Nakon prve godine uzgoja sijanaca u rasadniku selekcionirano je 6—8°/o biljaka od ukupne količine, na kojima se vrše daljnja opažanja. Testiranje i selekcija na otpornost prema bakterijama i gljivičnim oboljenjima se također vrše. Stvorena je vrijedna kolekcija klonskog materijala od P. deltoides, porijekla iz Kanade i SAD. Taj materijal će se koristiti kod budućih radova na oplemenjivanju topola sekcije Aigeiros. NOVI ZELAND Važnost topola i vrba kod konzervacije zemljišta, smanjenja štetnih utjecaja erozije te za proizvodnju tehničkog drveta pravovremeno je uočena. Zbog toga je od strane države osnovana Komisija za topole koja se bavi selekcijom, oplemenjivanjem i uzgojem topola i vrba. Kod osnivanja plantaža koriste se slijedeći talijanski klonovi: 1-30, 1-78, 1-455, 1-488 klonovi-hibridi crne topole iz Zapadne Evrope: Eugenci PV, Laevigiata, Robusta PH, te kultivar Robusta Zeeland iz Novog Zelanda. Vrbe se uzgajaju na manjim površinama u odnosu na topole i za sada zauzimaju površinu od oko 41.000 ha. Godišnje se proizvodi oko 418.000 sadnica topola i oko 15.000 sadnica vrbe. Oplemenjivanje topola ima za cilj: a) Proizvesti klonove topola s dužom vegetacijom od talijanskih hibridnih topola. b) Proizvesti klonove, koji će biti bolje prilagođeni manje povoljnim stanišnim prilikama brežuljkastog dijela zemlje. 323 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 50 <-- 50 --> PDF |
c Proizvesti klonove koje neće napadati oposum (glodavac torbar). U tu svrhu selekcija je usmjerena na pronalaženje klonova s visokim sadr žajem salicina. Kod radova na hibridizaciij u cilju postizanja spome nute svrhe, kao muški roditelj se koristi P. yunnanensis koji ima vi soki sadržaj salicina u lišću. d) Nastoji se proizvesti klonove topola koji imaju sposobnost formiranja periderme (pluta) već u ranoj mladosti kako bi na taj način sadnice bile manje izložene štetama od krupne rogate stoke i ovaca. Kod ople menjivanja, s obzirom na ovo svojstvo, kao muški roditelj koriste se klonovi NZ 61/9 i (1-30 x »Rumford«) kod kojih se pluto vrlo rano for mira. Vrše se također i citološka istraživanja kod vrba, kako bi se razlučili tetraploidi (2 n = 76) od triploida (2 n = 57) i diploida (2 n = 38), što je važno kod radova na oplemenjivanju putem međuvrsne hibridizacije. Oplemenjivanje stablastih vrba se vrši s obzirom na bujnost rasta, oblik debla i visoki sadržaj salicina (u cilju smanjenja šteta od oposuma). Interesantno je napomenuti da su u radovima na kontroliranoj hibridizaciji dobiveni pozitivni rezultati kod međusobnog križanja tetraploida, dok križanjem diploida sa tetraploidima nisu uzgojene biljke. S obzirom na bujnost rasta najbolji rezultati su postignuti križanjem S. matsudana x S. alba, dok su iz kombinacije križanja S. incana x S. daphnoides dobivene biljke s najvećim sadržajem salicina u lišću. Stvorena je kolekcija od 141 klona topola od kojih je 25 dobiveno iz prekomorskih zemalja. SR NJEMAČKA Za podizanje starijih plantaža topola koristilo se 16 kultivara crnih topola. Sada se u proizvodnju uvode visokoproduktivni kultivari hibridi P. euramericana, dok se na manje produktivnim tlima koriste kultivari iz sekcije Leuce i Tacamahaca koji imaju veliko značenje kada je riječ o proširenju areala topola. Postoji jedinstveni registar oplemenjenih kultivara koji vrijedi za cijelu SR Njemačku. Prema tome registru, evidentirano je 35 kultivara crnih topola, 4 kultivara iz sekcije Tacamahaca, 8 kultivara iz sekcije Leuce i 19 kultivara hibrida crnih topola, te kultivari »Oxford«i »Rochester«. Očekuje se da će u proizvodnju uskoro ući novi kultivari na temelju rezultata 15-godišnjeg plantažnog testa. Od 1959—1962. godine osnovani su testovi kultivara iz sekcije Leuce na 13 lokaliteta. Ukupna površina ovih klonskih testova iznosi oko 18 ha. Materijal za ove pokuse je dobiven vegetativnim razmnožavanjem slijedećih vrsta, odnosno hibrida: P. tremula, P. x canescens, P. alba, P. grandidentata i P. tremuloides. Testovi obuhvaćaju različita staništa. U Institutu za topole u Hann. Münden-u stvorena je kolekcija od 45 plus varijanata koje se dalje razmnožavaju vegetativno, putem zelenih neodrvenjelih reznica. Iz sekcije Tacamahaca i Aigeiros selekcionirano je 184 kultivara, s kojima je postavljano 19 testova u poljskim uvjetima. Ovi testovi su raspoređeni na svim tipovima tala u SR Njemačkoj, za koje se smatra da mogu doći u obzir za uzgoj topola na nadmorskim visinama od 30—790 m. U hibridnom potomstvu »Oxford« x »Rochester« selekcionirano je 120 klonova. Velika pažnja |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 51 <-- 51 --> PDF |
se poklanja hibridima između P. nigra i P. trichocarpa, za koje se smatra da će se odlikovati bujnim rastom i povećanom rezistentnošću. Na oplemenjivanju stablastih vrsta vrba najviše se do sada radilo na Univerzitetu u Munchenu. Najbolji rezultati su dobiveni povratnim križanjem S. x rubens sa S. alba. U SR Njemačkoj se podiže »Populetum« za umjereno područje Evrope. PAKISTAN Od topola i vrba koje imaju ekonomski značaj od prirode dolaze: P. euphratica, P. nigra i S. tetrasperma. Za sada u Pakistanu ne postoje veće površine pod plantažama topola i vrba. Od 1960. godine radi se na introdukciji hibridnih topola, koje su još uvijek u stadiju eksperimentiranja. Iz Argentine je 1968. godine introduciran reprodukcioni materijal nekoliko klonova stablastih vrba S. x argentinensis. Oplemenjivanje topola je uglavnom koncentrirano na sekciju Turanga i to na autohtonu Populus euphratica. Mali broj primjeraka ove vrste iziskuje potrebu generativnog razmnožavanja selekcioniranih plus stabala, uzgoj biljaka u rasadniku te vegetativno razmnožavanje selekcioniranih plus varijanata. To je potrebno i iz razloga što se postojeći primjerci spomenute vrste u prirodnim populacijama odlikuju zakrivljenim deblom koje se u većini slučajeva rašlja. Oplemenjivanje, s obzirom na oblik debla, je zbog toga od osobite važnosti. Podvrste iz sekcije Turanga taksonomski su vrlo slične. P. euphratica, pa će biti interesantno kao partneri za hibridizaciju kako sa P. euphratica tako i sa topolama iz sekcije Aigeiros. U sekciji Leucoides unazad tri godine počeli su radovi na selekciji i oplemenjivanju P. ciliata. RUMUNJSKA Rumunjska se nalazi u klimatskom optimumu za bijele i crne topole kao i za stablaste vrbe. Prirodnih sastojina, plantaža i kultura topola i vrba ima 140.000 ha, ne računajući površine pod P. tremula. Godišnje se plantažira topola i vrba oko 5.000 ha. Rumunjska raspolaže vrlo vrijednim genofondom topola i vrba sadržanom u desecima milijona primjeraka stabala u prirodnim populacijama P. tremula, P. alba, P. nigra, S. alba i S. fragilis. Ako se ovom genofondu doda genofond introduciranih vrsta kao: P. deltoides, P. tremuloides, P. grandidentata i S. nigra, tada se može uočiti solidna baza za oplemenjivaanje vrsta rodova Populus i Salix. Radovi na oplemenjivanju obuhvaćaju rješavanje slijedećih problema: 1. Individualnu selekciju u prirodnim populacijama, introdukciju stranih klonova, njihovo testiranje na terenu u cilju dobivanja uvida u njihovu adaptibilnost na različite stanišne prilike te istraživanja o mogućnostima njihovog direktnog uvođenja u praksu. 2. Selekcija plus varijanta u »Half-sib« i »Full-sib« testovima te testiranje istih na terenu. 3. Testiranje umjetno proizvedenih hibrida topola i vrba te klonska selekcija u hibridnim familijama. 4. Istraživanje mogućnosti dobivanja pozitivnih mutanata putem X i gamma zraka. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Učesnicima XIV zasjedanja Međunarodne komisije za topolu prezentirani su kompleksni radovi vezani za problematiku topolarstva Rumunije, a koji su štampani u časopisu »Revista Padurilor« br. 9, 1971. TURSKA Turska je podijeljena gulavnom na dvije klimatske zone: umjerenu zonu pod maritimnim utjecajem te kontinentalnu zonu. U maritimnoj klimatskoj zoni podižu se plantaže sa hibridnim topolama P. x euramericana, dok se u kontinentalnoj zoni uzgaja crna topola, P. nigra (klonovi: Tr 56/75 i Tr 56/52). Oplemenjivanje se vrši putem međuvrsne hibridizacije u sekciji Aigeiros. Također ´se vrši hibridizacija između balzamastih i crnih topola te između P. euphratica i drugih vrsta topola. Svrha ovih istraživanja je u tome da se selekcioniraju različiti klonovi topola pogodni za uzgoj u Turskoj. Uzgajaju se, također, različite provenijencije P. deltoides introducirane iz SAD. Na uzgojnim hibridnim biljkama vrše se opažanja o rastu, obliku debla, karakteristikama krošnje te otpornosti prema gljivičnim oboljenjima. Za sada su hibridi između balzamastih ´i crnih topola pokazali zadovoljavajuće rezultate pa se pretpostavlja da će biti podesni za uzgoj u dijelu Turske sa kontinentalnom klimom. |