DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 45     <-- 45 -->        PDF

2.
Istražuju se mogućnosti smanjenja štetnih utjecaja patogenih organizama
na kulturama topola, posebno na terenima s manje povoljnim klimatom
na sjeveru Francuske.
3.
Nastojanja na boljem iskorišćivanju topolovih trupaca u industrijskim
pogonima.
Od ukupne površine topolovih plantaža 80°/o je podignuto sadnicama klonova
1-214 i Robusta.
Oplemenjivanje i selekcija topola je koncentrirana na sekcije Leuce, Aigeiros
i Tacamahaca. Domaća P. temula se pokušava oplemeniti putem međuvrsne
hibridizacije s P. alba i P. tremuloides, kako bi se kod potomaka postigla
rezistentnost na Venturia tremula. U zadnjih 6 godina rađeno je, također, na
oplemenjivanju P. trichocarpa iz sekcije Tacamahaca kako bi se proizveli klonovi
pogodni za uzgoj na tlima koja nisu podesna za uzgoj eurameričkih hibridnih
topola. Da bi se proizveli novi hibridi iz sekcije Aigeiros, koriste se različite
provenijencije američke topole P. deltoides (naročito provenijencije iz država
Ohio i Illinois), čiji se predstavnici križaju s predstavnicima evropske crne topole
P. nigra. Međuvrsnom hibridizacijom unutar sekcije Aigeiros nastoji se
povećati otpornost na patogene mikroorganizme te dobiti produktivnije klonove
od postojećih. Ovi problemi rješavaju se uz suradnju specijalista različitih
disciplina kao ekologa, specijalista za egzote — introdukciju, oplemenjivača,
uzgajivača, fitopatologa, tehnologa i drugih.


GRČKA


Od prirode dolaze P. nigra, P. alba, P. tremula, te P. spartiensis, koja se
uglavnom razmnaža izdancima iz korijena. Jedan od najstarijih introduciranih
klonova je P. thevestina, te P. nigra cv. italica. Tek nakon 1950. godine počelo
se ozbiljnije raditi na introdukciji eurameričkih hibridnih topola, ali već
danas plantaže topola zauzimaju važno mjesto u produkciji drvne mase. Najviše
klonova je introducirano iz Italije, dok su pojedini primjerci P. deltoides
ssp. missouricnsis i P. trichocarpa introducirani prije nekoliko desetljeća.


Iz centralnog rasadnika u Solunu distribuira se reznički materijal talijanskih
klonova: 1-262, 1-455, 1-45/51 i 1-214, u terenske rasadnike.


Oplemenjivanje i selekcija topola započela je izborom plus stabala u prirodnim
populacijama te introdukcijom različitih vrsta koje će služiti kao partneri
kod radova na hibridizaciji. Program oplemenjivanja nije ograničen samo
na topole iz sekcije Aigeiros, već obuhvaća topole i ostalih sekcija. Svrha
programa oplemenjivanja je inkorporacija gena domaćih topola u nove klonove-
kultivare, za koje se pretpostavlja da će biti bolje prilagođeni stanišnim
prilikama u Grčkoj. Posebna pažnja je posvećena tzv. piramidalnim topolama.


P. thevestina se često koristi kao partner kod hibridizacije. Istražuje se nasljeđivanje
fototropizma te dužina vegetacijskog perioda. Smatra se da su ova
dva svojstva vrlo važna po kvalitetu drva i na mogućnosti korišćenja kultivara
u klimatski različitim regionima zemlje. Najbolji rezultati kod međuvrsne
hibridizacije unutar sekcije Aigeiros su dobiveni kada je P. deltoides
ssp. missouriensis korišćen kao ženski roditelj, a P. italica kao muški roditelj.
U hibridnom potomstvu ovog roditeljskog para selekcionirano je nekoliko superiornih
sijanaca koji su vegetativno razmnoženi. Novoproizvedeni klonovi
najprije se testiraju u rasadniku, a zatim u poljskim uvjetima. Dobiveno je ne