DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 50     <-- 50 -->        PDF

c Proizvesti klonove koje neće napadati oposum (glodavac torbar). U tu


svrhu selekcija je usmjerena na pronalaženje klonova s visokim sadr


žajem salicina. Kod radova na hibridizaciij u cilju postizanja spome


nute svrhe, kao muški roditelj se koristi P. yunnanensis koji ima vi


soki sadržaj salicina u lišću.


d) Nastoji se proizvesti klonove topola koji imaju sposobnost formiranja


periderme (pluta) već u ranoj mladosti kako bi na taj način sadnice


bile manje izložene štetama od krupne rogate stoke i ovaca. Kod ople


menjivanja, s obzirom na ovo svojstvo, kao muški roditelj koriste se


klonovi NZ 61/9 i (1-30 x »Rumford«) kod kojih se pluto vrlo rano for


mira.


Vrše se također i citološka istraživanja kod vrba, kako bi se razlučili tetraploidi
(2 n = 76) od triploida (2 n = 57) i diploida (2 n = 38), što je važno
kod radova na oplemenjivanju putem međuvrsne hibridizacije. Oplemenjivanje
stablastih vrba se vrši s obzirom na bujnost rasta, oblik debla i visoki
sadržaj salicina (u cilju smanjenja šteta od oposuma). Interesantno je napomenuti
da su u radovima na kontroliranoj hibridizaciji dobiveni pozitivni rezultati
kod međusobnog križanja tetraploida, dok križanjem diploida sa tetraploidima
nisu uzgojene biljke. S obzirom na bujnost rasta najbolji rezultati
su postignuti križanjem S. matsudana x S. alba, dok su iz kombinacije križanja
S. incana x S. daphnoides dobivene biljke s najvećim sadržajem salicina
u lišću.


Stvorena je kolekcija od 141 klona topola od kojih je 25 dobiveno iz prekomorskih
zemalja.


SR NJEMAČKA


Za podizanje starijih plantaža topola koristilo se 16 kultivara crnih topola.
Sada se u proizvodnju uvode visokoproduktivni kultivari hibridi P. euramericana,
dok se na manje produktivnim tlima koriste kultivari iz sekcije
Leuce i Tacamahaca koji imaju veliko značenje kada je riječ o proširenju areala
topola. Postoji jedinstveni registar oplemenjenih kultivara koji vrijedi za
cijelu SR Njemačku. Prema tome registru, evidentirano je 35 kultivara crnih
topola, 4 kultivara iz sekcije Tacamahaca, 8 kultivara iz sekcije Leuce i 19
kultivara hibrida crnih topola, te kultivari »Oxford«i »Rochester«. Očekuje
se da će u proizvodnju uskoro ući novi kultivari na temelju rezultata 15-godišnjeg
plantažnog testa.


Od 1959—1962. godine osnovani su testovi kultivara iz sekcije Leuce na
13 lokaliteta. Ukupna površina ovih klonskih testova iznosi oko 18 ha. Materijal
za ove pokuse je dobiven vegetativnim razmnožavanjem slijedećih vrsta,
odnosno hibrida: P. tremula, P. x canescens, P. alba, P. grandidentata i P. tremuloides.
Testovi obuhvaćaju različita staništa. U Institutu za topole u Hann.
Münden-u stvorena je kolekcija od 45 plus varijanata koje se dalje razmnožavaju
vegetativno, putem zelenih neodrvenjelih reznica.


Iz sekcije Tacamahaca i Aigeiros selekcionirano je 184 kultivara, s kojima
je postavljano 19 testova u poljskim uvjetima. Ovi testovi su raspoređeni
na svim tipovima tala u SR Njemačkoj, za koje se smatra da mogu doći u obzir
za uzgoj topola na nadmorskim visinama od 30—790 m. U hibridnom potomstvu
»Oxford« x »Rochester« selekcionirano je 120 klonova. Velika pažnja