DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 58     <-- 58 -->        PDF

cftcucna L´đetatuta


STOTA OBLJETNICA KNJIGE V. RACKOGA
»O SJECENJU I GOJENJU ŠUMA«


1.
Zagrebački dnevnik »POZOR« (1) objavio je 1866. god. u broju 194 od 9.
VII poziv Vatroslava Račkoga, »osrednjeg šumara đakovačkog«, na
pretplatu »prve šumarske knjige U hrvatskom jeziku« kao i za potporu da
može »pod tisak 1. svezak što prije«. To je bio poziv mladog entuzijaste Vatroslava
Račkog, rođenog 1842. godine u Fužinama. On je tek dvije godine
prije, tj. 1864. kao đak druge generacije završio Gospodarsko-šumarsko učilište
u Križevcima. Ovaj poziv nije bio Upućen široj javnosti od nepoznatog
radnika, jer je u istom dnevniku br. 70 i 73 iz 1866. godine odnosno u novinama
od 9. t 13. II, bio objavljen članak »Naše šume« u kojem je Rački kritički
iznio problematiku šumskog gospodarstva cijele Hrvatske, tj. Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije, kako je u ono vrijeme bilo uobičajeno nazivati područje
današnje Socijalističke republike Hrvatske (tom području nije pripadala Istra).


Potrebu izdavanja »šumarske knjige« Rački u svom pozivu motivira na
slijedeći način: — »Naša književnost kpoče do njeko doba sve više rasti . . . nu
kan da je jednu prevažnu struku znanosti sasvim isključila, a to je »šumarstvo
«. Ova je struka prevažna za naš narod, za (´njegovu trgovinu, obrtnost, a
time za njegovo materijalno blagostanje. Da je tomu tako, vidi se odatle, što
je naša zemaljska vlada ustrojila i oživila gospodarsko-šumarski zavod križevački,
u kojem, hvala bogu, i ja sabrah stručna znanja . . .«


— »Nego šume se sieku, ruše i obaraju, pa na njihovo mjesto treba nove
da sadimo. Ali sve to se (ima na njekom znanstvenom temelju osnivati, a ne
samo u vjetar raditi . . .«
Kasnije će (2), (Iznoseći neke podatke u vezi s osnivanjem šumarskog društva,
navesti i to da je takvim »knjigama« htio ušutkati one koji mišljahu da
nam je jezik neprikladan za knjigu šumaricu«, odnosno da je htio dokazati
kako se i hrvatskim jezikom, a ne samo njemačkim, mogu pisati šumarske
stručne knjige.


Zanimljivo je da ovaj poziv nije bio popraćen bilješkom ili napomenom
da je jedna takva (ili slična) knjiga u pripremi. To više, lito je autor te knjige


(3) Dr B. Š u 1 e k tada bio glavni urednik »POZORA«, a knjiga je u to vrijeme
bila .ako ne već u štampi a ono pripravljena za tisak.
2. I
Trebalo je proteći četiri godine dok se nije pojavila najavljena knjiga, ili
bolje »prvi svezak«, i to pod naslovom »O sječenju i gojenju šuma« (4). Sadržaj
ove knjige Račkoga je slijedeći:




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Pregovor Str.
Uvod . 1.
Sječa krupnogorice1. Sječa do gola2. Sječa »do sjemenjaka«
3. »Prebirna« sječa
4.
4.
12.
20.
1. Uzgajanje sitnogoricea) Sječa na glavu (Kopholzbetrieb)
b) Kljaštrenje ili okresna sječa (Schneidenwirtschaft)
2. Uzgajanje srednjogorice3. Pretvaranje srednjogorice u sitno i krupnogoricu .. .
.
27.
29.
29.
32.
37.


4. Proređivanje šuma 39.—40.
(Navodni znakovi kod riječi »do .sjemenjaka« i »prekirna« nalaze se i kod
Račkoga).


Vidimo da je Rački u ovoj .svojoj knjižici obradio tehniku prirodnog pomlađivanja
visokih šuma (krupnogorice), uzgajanja niskih (sitnogorice) i srednjih
(srednjogorice) te proređivanje. O »ručnom pomlađivanju šuma« Rački
je namjeravao izdati posebnu knjižicu (2. svezak), ali je, mjesto ovoj, dao prednost
knjizi »Lučba u šumarstvu« (5). Riječ »lučba« znači »kemija«, ali ova
knjiga Račkog i nije kemija jer sadrži »život biljke«, »hraniva biljke«, »popravljanje
tla« i »ogoju« odnosno proizvodnju biljaka u rasadniku.


Rački je dao prednost knjizi »Lučba . . . « jer je smatrao »da je svaki
trud, koga ulažemo za procvjetanje šumarenja, uzaluda i nepotpun ako se
prije ne obazriemo na »lučbu«. Lučba je duša šumarstva« (u predgovoru knjige
»Lučba u šumarstvu«). »Cienim«, nastavlja dalje u istom predgovoru V.
Rački, »da nije dovoljno naučiti hrvatskim šumarom znanost samo mehanički,
već trieba jim znati svaki upliv prirode poznavati i protumačiti narav biljke,
koju goju i njeguju, treba jim poznavati tlo, na kojem biljka raste, jer bez
poznavanja tla svaka je ogoja nemoguća.«


Rački je, međutim, i u svojoj »Lučbi . . . « opisao i »ogoju«, odnosno proizvodnju
biljaka u rasadnicima, dakle jednu predradnju za ručno podizanje
sastojina. Predradnju u kojoj postavlja za sjeme zahtjeve suvremene gnetike,
tj. da ono mora biti sabrano s »jakih i zdravih sjemenjaka«.


Rački je u knjizi »Lučba u šumarstvu«, u okviru predgovora, naveo motiv
koji ga je naveo na pisanje, ali u manje polemičnom tonu nego li je pisao
četiri godine prije u navedenim člancima objavljenim 1866. u »Pozoru« U tom
predgovoru, datiranom s »U Đakovu na novu godinu 1870.«, Rački piše: »Priznato
je, da su šume najveće za sada blago Hrvatskoj i Slavoniji, ovoj Bogom i
prirodom toli blagoslovljenoj zemlji. S druge strane valja i to priznati, da se je
do sada mnogo radilo, i sada se mnogo radi, kako bi se ovaj izvor blagostanja
hrvatske domovine čim više izcrpio; a da se malo mislilo na to, kako bi se taj izvor
neiscrpni m (podcrtao O. P.) učinio, t. j . kako da se u hrvatsko-slavonske
šume uvede ono razborito gospodarstvo, koje je i dugotrajno izkustvo i ozbiljno
nauka utvrdila i preporučila«. I dalje: »Što započeh nacrtom o sječenju
i gojenju šuma, razlogu će se tomu svaki domisliti, koj znade, da oboje najdublje
zasieca u šumsko gospodarstvo. U ostalom budi dovoljno spomenuti,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 60     <-- 60 -->        PDF

da me je u pisanju rukovodilo nješto vlastito prem kratko izkustvo, ivjošto


znanje inih u toj struci uglednika«.


Prema citiranoj literaturi »ini u toj struci uglednici iz Hrvatske su Š u-
lek (3) i Sporer (6), te niz njemačkih autora kao dr G. Heyer, dr G. L.
Ha r tig, dr W. Weil, H. Cotta i dr. Kao najnovije djelo bilo bi H.
C o 11 e : »Anweisung zum Waldbau«, izašlo u Leipzigu 1865. godine.


Za podrobniji prikaz i analizu sadržaja knjige u ovom prigodnom prikazu
knjige Račkoga nema potrebe osim osvrta na odnos Račkoga prema prebornom
gospodarenju.


Preborno gospodarenje (prebornu sječu) Rački ocjenjuje kao štetno za opstojanje
šuma, »jer s njom ne uzgajamo šuma, već ih do temelja kvarimo«, a
»pošto i dan dana .prebirnom sječom´ naša vlastela, kako sam to nažalost vidio,
šume neuzgajaju već pustoše: to mi je dužnost ne samo kao šumaru, već
kao i sinu domovine ob ovoj sječi progovoriti, nebi li njoj i njezinim zlim posliedicama
traga nestalo« (str. 20.).


Prebirnu sječu Rački smatra štetnom na osnovu, dakako ondašnjeg, proširenog
znanja iz kemije, fiziologije te ekologije biljaka i na osnovu mišljenja
šumarskih autoriteta kao što su L i e b i c h, Z ö 111, Cotta, Pfeil, T h.
H a r t i g. Prebirna bi sječa, prema H. Cotti, Hundeshagenu i J.
W e s s 1 y - u bila na mjestu jedino u izuzetnim slučajevima kao što su: — planinski
tereni na kojima, zbog oštrine zraka, mladik treba dugo zaštitu starih
stabala; — na morskoj obali gdje je potrebno da stara stabla čuvaju mladik
od posolice; — na terenima na kojima je potrebno sprečavanje urvina; — kod
vrsta kojih mladik ne može dugo podnositi zasjenu.


Kao primjer štetnosti stablimične sječe Rački navodi iskorištavanje šuma
u »senjskoj planini«, kako sječu prema odredbama u Senjskom statutu iz 1388.
godine tako i onih kasnijih u cilju prodaje drveta Mlečanima, a protiv kojih
se borio i grad Senj sve dok je bilo šuma (do kraja XVII stoljeća). U toj akciji
Senjana sudjelovao je i Pavle Ritter Vitezović kojeg su Senjani 1683.
godine poslali u Beč da preda pismenu tužbu caru. Napominjem da Rački za
ove podatke ne navodi izvor (literaturu), pa se može pretpostaviti da ih iznosi
na temelju originala ili starijih dokumenata. Rački, međutim, ne nalazi za potrebno
da navede tehniku preborne sječe ni za »prediele, gdje sadanji šumari
preporučuju prebirnu sječu«.


Rački je očito pod utjecajem tadanje njemačke škole, što se može zaključiti
po nizu autora na koje se poziva (njih 9), a poziva se i na Š u 1 e k a i na
Šporer a te »Podkrepljuje« odredbama Senjskog statuta. »Podkrepljuje«, jer
se opisane sječe ni po odredbama Senjskog Statuta ni one po Mlečanima ne
mogu smatrati kao sječe prebornog gospodarenja, nego samo kao »prebir« odgovarajućih
stabala bez obzira na potrebe pomlađivanja i održavanja kvalitetnih
sastojina. Rački je ipak u jednom u pravu: pod krinkom prebornog gospodarenja
mogu se doista šume upropastiti, ako ne kao vegetacijski oblik, a
ono kao gospodarski objekt, tj. da se smanji njihova kvaliteta bilo po vrsti
drveća bilo po kvaliteti stabala koja ostaju.


4.
Pojava ove knjige Račkoga registrirana je jedino u »Gospodarskom listu«,
dok u ostalim novinama, pa ni u »Zatočeniku« koji je mjesto zabranjenog
»Pozora«, odnosno »Novog Pozora« izlazio u Sisku (točnije u Vojnom Sisku),


o njoj nema ni bilješke. Vjerojatno nitko nije ni pripremio ni najmanji prikaz.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 61     <-- 61 -->        PDF

U »Gospodarskom listu« (br. 10 iz 1870. god.), u rubrici »Nove knjige o
gospodarstvu«, objavljen je relativno oveći prikaz knjige. Prikaz je djelomično
i kritički, a ne samo pohvalbeni. Naime, recenzent piše da »napomenuto
djelce ,o sječenju i gojenju šumah´ imade samo 40 stranah, ali će mnogomu,
koj se o prvom uvjetu dorasta šumstva uputiti želi, dobro doći«, ali ističe potrebu
veće jasnoće pisanja i primjene stručnih termina. Prikaz je nepotpisan,
ali pretpostavljam da bi autor mogao biti Vlado je Kereškenji ili Franj
o Čordašić . Naime tih godina od V. Kereškenjija, inače školskog vršnjaka
Račkoga, ima više priloga u »Gospodarskom listu«, a Franjo Čordašić
bio je u ono vrijeme »učitelj šumarske struke na Gospodarsko-šumarskom učilištu
u Križevcima.


5.
Vatroslav Rački nastavio je s ostvarivanjem svoga nekoliko godina prije
zacrtanog plana i 1872. iz tiska izlazi njegova »Lučba u šumarstvu«. Kasnije
ne samo da surađuje u »Šumarskom listu«, nego je i njegov urednik (s manjim
prekidima od 1892. do 1896. godine) te pokretač i urednik, a i glavni suradnik
»Lugarskog viestnika«, koji je 1895. godine počeo izlaziti kao prilog
»Šumarskom listu«, ali prikaz tog dijela njegovog rada prelazi okvir ovog
članka. Jedino da navedem, da je Rački pripremao i »Rječnik hrvatskog šumarskog
nazivlja« koji bi, prema samom Račkome, trebao s jedne strane da
posluži za ujednačavanje hrvatske šumarsko-stručne terminologije, a s druge
da bude dokazom da je i hrvatski jezik prikladan za takvu terminologiju, što
je u ono doba i od nekih šumara bilo osporavano. O prikupljanju građe za
rječnik Rački piše dva puta: u »Šumarskom listu« 1888. godine u već citiranom
članku »Odlomak za povijest osnutka hrvatsko-slavonskog šumarskog
družtva« (str. 118. i dalje) te u istom listu 1895. godine u prikazu »Riedka hrvatska
knjiga šumarica od godine 1849. . . .« (riječ je o Šporerovom »Malom
šumarskom katekizmu . . .« str. 221.). Pitanje je da li ta, u svakom pogledu
zanimljiva građa ili rukopis postoji, jer je prema izjavi prof, dr Ive Horvata
i prof. Ugrenovića bila nepoznata.


BIBLIOGRAFIJA


1.
»Vatroslav Rački,osrednji šumar đakovački, poziv na pretplatu prve šumarske
knjige u hrvatskom jeziku«. »Pozor« dnevnik liberalne narodne stranke.
2.
V. Rački: Odlomak za povijest osnutkahrvat sko-slavonskog šumarskog družtva
— Šumarski list, 188. str. 118.
3.
B. Sulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866.
4.
Tekst naslovne stranice glasi:
»O SJEČENJU


i


GOJENJU SUMA.


Nacrtao


VATROSLAV RACKI


nadšumar đakovačkog vlastelinstva.
U V. SISKU 1870.
Tiskom Ivana Vončina«


5.
»LUCBA U ŠUMARSTVU.
Razpravlja
VATROSLAV RAČKI, nadšumar đakovačkog vlastelinstva.
U Zagrebu
Slovi Dioničke tiskare.
1872.
6.
Fr. Šporer: Das Forstwesen in der k. k. Militärgränze. Agram 1841.
O. Piškorić