DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U tabeli 1 imamo primjer za listu s taksacionim informacijama za jedan razmjerno mali šumski objekt saske šumarije Hartmannsdorf . Taj se sastoji od 41 sastojine smreke (s 8°/o primjesa drugih vrsta), dobnih razreda III do VI, za koje su poznate površine x-, u ha (kolona 2) te drvne mase z,- ocijenjene okularno na terenu (kolona 6), dotično fotointerpretacijski (kolona 9). U stvari prof. Dr. Loets h imao je pri sastavu te liste — s obzirom na drvne mase — samo podatke potpunog klupiranja (kolona 4 dotično 5), a podatke zu (kolona 6) i 2,2 (kolona 9) je konstruirao oslanjajući se kako na podatke u koloni 4 tako i na praktična iskustva u vezi s okularnim dotično fotointerpretacijskim procjenama masa. U koloni 3 nalazimo postepeno kumulirane površine sastojina (xi + xi, xi + X2 + xs, xj + X2 + x;j + Xi ) izražene u 0,1 ha kao jedinicama. Postepeno kumulirane drvne mase zu te 2,2 nalazimo u kolonama 7 dotično 10. Broj koji se nalazi u posljednjem (41) retku kolone 3, 7 i 10 je ukupna površina dotično na prvi ili drugi način ukupna procijenjena drvna masa svih 41 sastojina. Vi Vidimo — prema koloni 8, koja sadrži iznose da su drvne mase Zu zu razmjerno precizno procijenjene, ali da pokazuju sistematsku pogrešku, zu su procijenjeni uglavnom svi prenisko. Drvne mase za ne pokazuju doduše sistematske pogreške, ali su okarakterizirane većom nepreciznošću (veća standardna devijacija). Ekonomičnost u daljnjem opisanih metoda raste s obimom liste. Smatra se da bi minimum trebao ležati negdje kod oko 1000 sastojina. Iz tako sastavljene liste ždrijeba se dovoljan broj članova (sastojina) koje će se podvrgnuti terestričkoj dendrometrijskoj izmjeri (potpuno klupiranje ili primjernim plohama sistematski raspoređenima). Ždrijebom se mogu odrediti sastojine za terestričku izmjeru ili na osnovu podataka x-, ili na osnovu podataka 2,. Za prvi način ždrijeba moramo imati na raspoloženju brojeve od 1 do 2 x; dotično za drugi od 1 do 2 z,-. Nakon ždrijebanja nekog broja gleda se u koji interval susjednih, postepeno kumuliranih informacija taj broj pada pa se tada potraži sastojina koja formira taj interval. Ako je ždrijebom određen na pr. broj 1023, koji leži između brojeva 981 i 1039 kolone 3, tada je kao sastojina koja će pripadati terestričkom uzorku za to odgovarajuća br. 34 koja je formirala interval 981 — 1039. Izvučeni broj 1023 vraća se u sistem brojeva za ždrijebanje. Time se omogućuje tom broju da bude ponovno odabran ždrijebom. Kod ovog načina ždrijeba vjerojatnost za neku sastojinu da će dospjeti u uzorak je zavisna o veličini površine. Takav postupak kod kojega se pojedini članovi uzorka biraju s vjerojatnosti koja je srazmjerna njihovoj veliični (površini) je poznata kao pps metoda (prema engleskom: probability proportional to size tj. vjerojatnost srazmjerna s veličinom). Odavde slijedi prva karakteristika metode: veći članovi (sastojine s većom površinom) imaju više mogućnosti da se odaberu ždrijebom u uzorak nego li manje sastojine. Metoda unosi težine opažanja po sebi. (Veća je vjerojatnost da će se izvući broj iz nekog većeg intervala, na pr. 981 — 1039 nego li iz nekog manjeg intervala, na pr. 704 — 711 pa dakle i sastojina br. 34 sa |