DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 60 <-- 60 --> PDF |
da me je u pisanju rukovodilo nješto vlastito prem kratko izkustvo, ivjošto znanje inih u toj struci uglednika«. Prema citiranoj literaturi »ini u toj struci uglednici iz Hrvatske su Š u- lek (3) i Sporer (6), te niz njemačkih autora kao dr G. Heyer, dr G. L. Ha r tig, dr W. Weil, H. Cotta i dr. Kao najnovije djelo bilo bi H. C o 11 e : »Anweisung zum Waldbau«, izašlo u Leipzigu 1865. godine. Za podrobniji prikaz i analizu sadržaja knjige u ovom prigodnom prikazu knjige Račkoga nema potrebe osim osvrta na odnos Račkoga prema prebornom gospodarenju. Preborno gospodarenje (prebornu sječu) Rački ocjenjuje kao štetno za opstojanje šuma, »jer s njom ne uzgajamo šuma, već ih do temelja kvarimo«, a »pošto i dan dana .prebirnom sječom´ naša vlastela, kako sam to nažalost vidio, šume neuzgajaju već pustoše: to mi je dužnost ne samo kao šumaru, već kao i sinu domovine ob ovoj sječi progovoriti, nebi li njoj i njezinim zlim posliedicama traga nestalo« (str. 20.). Prebirnu sječu Rački smatra štetnom na osnovu, dakako ondašnjeg, proširenog znanja iz kemije, fiziologije te ekologije biljaka i na osnovu mišljenja šumarskih autoriteta kao što su L i e b i c h, Z ö 111, Cotta, Pfeil, T h. H a r t i g. Prebirna bi sječa, prema H. Cotti, Hundeshagenu i J. W e s s 1 y - u bila na mjestu jedino u izuzetnim slučajevima kao što su: — planinski tereni na kojima, zbog oštrine zraka, mladik treba dugo zaštitu starih stabala; — na morskoj obali gdje je potrebno da stara stabla čuvaju mladik od posolice; — na terenima na kojima je potrebno sprečavanje urvina; — kod vrsta kojih mladik ne može dugo podnositi zasjenu. Kao primjer štetnosti stablimične sječe Rački navodi iskorištavanje šuma u »senjskoj planini«, kako sječu prema odredbama u Senjskom statutu iz 1388. godine tako i onih kasnijih u cilju prodaje drveta Mlečanima, a protiv kojih se borio i grad Senj sve dok je bilo šuma (do kraja XVII stoljeća). U toj akciji Senjana sudjelovao je i Pavle Ritter Vitezović kojeg su Senjani 1683. godine poslali u Beč da preda pismenu tužbu caru. Napominjem da Rački za ove podatke ne navodi izvor (literaturu), pa se može pretpostaviti da ih iznosi na temelju originala ili starijih dokumenata. Rački, međutim, ne nalazi za potrebno da navede tehniku preborne sječe ni za »prediele, gdje sadanji šumari preporučuju prebirnu sječu«. Rački je očito pod utjecajem tadanje njemačke škole, što se može zaključiti po nizu autora na koje se poziva (njih 9), a poziva se i na Š u 1 e k a i na Šporer a te »Podkrepljuje« odredbama Senjskog statuta. »Podkrepljuje«, jer se opisane sječe ni po odredbama Senjskog Statuta ni one po Mlečanima ne mogu smatrati kao sječe prebornog gospodarenja, nego samo kao »prebir« odgovarajućih stabala bez obzira na potrebe pomlađivanja i održavanja kvalitetnih sastojina. Rački je ipak u jednom u pravu: pod krinkom prebornog gospodarenja mogu se doista šume upropastiti, ako ne kao vegetacijski oblik, a ono kao gospodarski objekt, tj. da se smanji njihova kvaliteta bilo po vrsti drveća bilo po kvaliteti stabala koja ostaju. 4. Pojava ove knjige Račkoga registrirana je jedino u »Gospodarskom listu«, dok u ostalim novinama, pa ni u »Zatočeniku« koji je mjesto zabranjenog »Pozora«, odnosno »Novog Pozora« izlazio u Sisku (točnije u Vojnom Sisku), o njoj nema ni bilješke. Vjerojatno nitko nije ni pripremio ni najmanji prikaz. |