DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 67 <-- 67 --> PDF |
cStcani Stcućni caSdpiSi BOLETIN DEL SERVICIO DE PLAGAS FORESTALES, for. 26, Madrid, 1970. Ovaj je broj čitav posvećen najakutnijim problemima šteta od insekata u borovim šumama mediteranskog područja. Sadrži radove »Radne grupe za integralnu borbu u boricima Mediterana«, koja je uključena u OILB (Međunarodnu organizaciju za biološku borbu) i koja je održala svoj prvi sastanak u Teruelu (Španjolska) od 2. do 6. studenog 1970. godine. U uvodnom se redakcijskom članku iznosi historijat postanka ove grupe i prikazuje rad njenih članova na prvom sastanku. Još je prije više godina postojala suradnja između šumarskih entomologa iz mediteranskih zemalja, organiziranih u »Radnoj grupi za mikrobiološku borbu protiv borovog četnjaka« (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) u okviru OILB. Na sastanku ove grupe u Madridu travnja 1969. godine istaknuta je potreba za integralnom borbom protiv borovog četnjaka i u zaključcima predloženo Savjetu OILB formiranju »Grupe za integralnu borbu u boricima Mediterana«. Savjet je prijedlog prihvatio. U grupu su ušli specijalisti raznih struka, koji su svaki sa svog aspekta bili zainteresirani za zajednički problem. Španjolska je izabrana za državu na čijem bi se teritoriju izvodili radovi, a borove šume u zoni Mora de Rufoielos (Teruel) za eksperimentalnu površinu. Tijekom 1970. godine španjolski i francuski specijalisti su proučavali ovo područje, njegovu floru i faunu, a naročito borovog četnjaka sa njegovim prirodnim neprijateljima. Glavna je svrha sastanka u Teruelu bila iznošenje postignutih rezultata i stvaranje programa za buduće akcije protiv borovog četnjaka, iako su se razmatrale i druge štete od kojih trpe borove šume Sredozemlja. Zamišljeno je da bi studije i radove izvodile pojedine specijalizirane i međusobno neovisne grupe ili ekipe čije bi aktivnosti koordinirao poseban stručnjak sa velikim iskustvom. Najvažnija bi bila ekipa za bioekologiju borova četnjaka koja faktično radi već od prije i koja je postigla dobre rezultate u 1970. godini. Osim ove, postojale bi također ekipe ili grupe koje bi obrađivale slijedeća područja: — statistiku, čije su metode zajedničke za gotovo sve radove koje treba obaviti. — faunu, podrazumijevajući tu člankonošce i pojedine male kralješnjake. — vegetaciju, s naročitim osvrtom na fiziološko stanje drveta u odnosu na fiziološko stanje insekta. — tlo. — suzbijanja, od kemijskih i mikrobioloških do upotrebe parazita i predatora kao i razne tehnike aplikacije. — ekonomiku, naročito gubitke koje uzrokuje borov četnjak. Ekipe bi bile otvorene za sve specijaliste koji žele na bilo koji način surađivati na rješavanju odgovarajućih problema. Na sastanku je bio prisutan 51 sudionik i promatrač iz Francuske, Italije, Portugala, Tunisa i Španjolske. Nakon uvodnog članka slijede radovi sudionika na sastanku grupe »Integralna borba u borovim šumama Mediterana«: C. Dafauce: Opća razmatranja o problemima šteta od insekata u borovim šumama Sredozemlja. Poslije kratkog prikaza najvažnijih štetnih insekata na boru u mediteranskim šumama, autor razmatra razne aspekte šteta koje ovi insekti uzrokuju. Naglašava da u donošenju odluke o suzbijanju valja uzeti također i bioekološku motivaciju koja određuje opravdanost tretiranja i način intervencije, a to dovodi do primjene integralnog suzbijanja. Na kraju ukazuje na općeniti interes za kvantitativno proučavanje gubitaka uzrokovanih od insekata kao ekonomsku motivaciju za intervenciju. N. Romanyk: Situacija u borovim šumama sredozemnog područja u pogledu štetnika. Autor daje pregled najvažnijih štetnika borovih šuma u slijedećim zemljama: Portugalu, Francuskoj, Italiji, Jugoslaviji, Grčkoj, Turskoj, Izraelu, Alžiru i Španjolskoj. Konstatira da su glavni problemi u vezi s ovim štetnicima isti ili vrlo slični u svim nabrojanim zemljama. To je u prvom redu Thaumatopoea pityocampa Schiff., a zatim slijede: Rhyacionia buoliana Schiff., Blastophagus piniperda L., B. minor L. i Pissodes notatus F., koji imaju znatnu ekonomsku važnost. R. Menendez de la Vega: Opis šuma u pokrajini Teruel. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Opisuju se različiti tipovi šuma ove pokrajine u kojoj su izabrane eksperimentalne površine za potrebe »Radne grupe za integralnu borbu u boricima Mediterana «. Ova tipično mediteranska pokrajina veoma je pogodna za tu svrhu zbog velike raznolikosti u pogledu tla, klime i vegetacije te prisutnosti raznih štetnika koji često ugrožavaju tamošnje borove šume. G. D e m o 1 i n : Međunarodni ekološki program o borovom četnjaku Thaumatopoea pityocampa Schiff, u pokrajini Mora de Rubielos, 1970. Autor izlaže ekološke osnove na kojima je izrađen međunarodni ekološki program u pokrajini Mora de Rubielos. Ove se osnove sastoje u sumi »indikatora« koji karakteriziraju bilo dinamički potencijal neke populacije borova četnjaka, bilo njegov gradološki stupanj. Ovi elementi, koji zajedno čine »ekološki spektar«, omogućili bi brza istraživanja o budućnosti ili prošlosti neke populacije. R. Montoya: Zona Mora de Rubielos. Opis, programi i radovi izvršeni u 1970. godini. Opisuje se eksperimentalno područje na kojemu djeluje novoosnovana radna grupa te iznose pojedinosti o realiziranim programima u 1970. godini, koji obuhvaćaju proučavanje tla, faune kralješnjaka i biološku kontrolu borova četnjaka. Na kraju se nabrajaju neki novi predatori i paraziti četnjaka, nađeni na ovom području. P. du Merle: Eksperimentalni program biološke borbe protiv borova četnjaka u regiji Mora. Rezultati kampanje 1969—1970. Paraziti vezani na podzemnu fazu ovog defolijatora. Iznose se biološki podaci o nekim parazitima i hiperparazitima četnjaka na eksperimentalnom području Mora. P. Grison: Mikrobiološka borba protiv borova četnjaka. Bacillus thuringiensis Berliner protiv borova četnjaka prvi puta su u Evropi iskušali u prirodnim uvjetima P. Grison i S. Beguin 1953. godine. Od tada su mnogi laboratorijski pokusi u raznim zemljama potvrdili osjetljivost gusjenica borova četnjaka prema raznim sojevima B. thuringiensis. U prirodnim je uvjetima, međutim, takovih pokusa bilo svega petnaestak, a ni oni nisu provedeni na većim površinama. Jedna tabela u članku prikazuje bi´tne karakteristike i rezultate pokusa od 1954. do 1968. godine. Na temelju tih podataka disku+ira se o raznolikosti tehnoloških, bioloških i ekoloških uvjeta koji otežavaju međusobnu komparaciju navedenih pokusa. Da bi se izvršio što je moguće rigorozniji pokus na većim šumskim površinama, »Radna grupa za integralnu borbu« u borovim šumama Sredozemlja nastoji realizirati koordiniranu akciju u trajanju od više godina na (znanstvenoj međunarodnoj osnovi. E. de Bellis i B. Cavalcaselle: Pokusi suzbijanja borova četnjaka tretiranjem iz zraka Bacillus thuringiensis-om. U opisanom je pokusu upotrebljen Thuricide 90 TS, sa 30 bilijuna spora B. thuringiensis po gramu u dozi od 6 kg/ha, rastvorenih u 60 1 vode. Tretiranje je izvršio helikopter tipa »Augusta-Bell 47G2 «, a distribucija preparata bila je kontrolirana na 20 punktova pomoću Petrijevih posuda u kojima je označena površina od 9 cm2 ,za brojanje kapljica. Mortalitet gusjenica varirao je od 62,5 do 99,7%, već prema gustoći kapljica palih na jedinicu površine. A. Ruperez: Metodologija mikrobioloških aplikacija protiv šumskih defolijatora. Autor ističe potrebu programiranja mikrobioloških tretiranja, razmatrajući simultano brojne faktore koji se pojavljuju prilikom poljskog tretiranja. Na temelju jednog primjerka iznosi tok tretiranja Bacillus thuringiensis-om. Analiza tih radova omogućuje orijentaciju o raznim diskutabilnim aspektima koji se pojavljuju u primjeni enitomofagnih klica u borbi protiv borova četnjaka. Na kraju predlaže određenu formu zapisnika za sve specijaliste koji se bave tim poslovima. P. Ceb alios: Sadašnje stanje radova Servisa za zaštitu šuma na šumskim predatorima. Iznosi se pregeld radova na nekim šumskim predatorima u posljednje četiri godine. Spominju se prije svega mravi iz grupe Formica rufa D. Cadahia i A. Insua: Procjenjivanje šteta od borova četnjaka u kulturama Pinus radiata D. Don. Procjenjivanje je izvršeno u jednoj četverogodišnjoj kulturi, umjetno zaraženoj borovim četajakom. Rezultati su pokazali da su gubici u prirastu na najjače zaraženim borovima (3 kolonije gusjenica pa stablu) iznosili 563,55 peseta/ha (cea 125NDin.), a na slabije zaraženim (1 do 2 kolonije po stablu) 310 peseta/ha (cea 69 NDin.). Na temelju ovih podataka izračunati su i ekonomski pragovi tretiranja insekticidima iz aviona i terestričkih aparata. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 69 <-- 69 --> PDF |
D. Schwester: Najnovije dostignuća u poznavanju insekata koji uništavaju primorski bor u mediteranskom području Francuske. Iznose se razne hipoteze o glavnim uzrocima propadanja primorskog bora (Pi- nus pinaster) na jugu Francuske. Trenutno je najvjerojatnija od njih ona, preima kojoj je primarni uzrok propadanja štitasta uš Matsucoccus feytaudi. Nakon 3—5 godina njezina štetnog djelovanja neminovno se pojavljuje ugibanje stabala, praćeno pojavom sekundarnih ksilofagnih insekata. U vezi s time, Stanica za šumarska istraživanja u Avinjonu nastoji razviti svoju djelatnost u dva pravca: 1. Za sredozemno područje istražiti i definirati mogućnosti za uspostavljanje nove biološke ravnoteže koja bi omogućila opstanak primorskog bora. 2. Za atlantsko područje Landa definirati i spriječiti opasnost koju može uzrokovati Matsucoccus. F. Rob redo: Prilog poznavanju bioekologije borova savijača i štete koje uzrokuje. Borov savijač napada u Španjolskoj sve autohtone vrste borova, osim Pinus uncinata (= montana), na visinama iznad 1.500 m. P. radiata (= ingisnis), također, je veoma osjetljiv. Autor iznosi neke pojedinosti iz bionornije i etologije ovog štetnika, njegova odnosa prema različitim borovim sastojinama te daje preporuke o načinu suzbijanja štetnika kemijskim sredstvima. P. J. Charles, A. Delobel i J. P. Raimbault: Mikrolepidoptera koji napadaju obični bor u šumi Fonainebleau te prvi podaci o kompleksu parazita borovih savijača Petrova resinella (L.) i Rhyacionia buoliana (Schiff.). Autori iznose listu od 14 vrsta Microlepidoptera koji napadaju iglice, pupove ili mlade izbojke u mladim nasadima običnog bora u šumi Fontainebleau, a zatim slijede neka njihova zapažanja o razvojnom ciklusu, učestalosti i kompleksu parazita gusjenica Petrova resinella i Rhyacionia buoliana. F. R o b r e d o : Sadašnji razvoj borbe protiv borova savijača u Španjolskoj. U Španjolskoj se mnogo radilo na pokusnim suzbijanjima borova savijača (Rhyacionia buoliana Schiff.) od 1962. do 1964. godine. Rezultat je toga jedna nova -metoda koja se sada, zbog svoje djelotvornosti, široko primijenjuje u čitavoj zemlji. Metoda se sastoji u dvokratnom tretiranju 10%-itnim prahom DDT-ja, u količini od 9 kg/ha iz terestričkih aparata ili 15 kg/ha iz aviona u vrijeme pojave leptirića. Poslije nekoliko godina ovakvog suzbijanja u tretiranim se sastojinama prak tički više ne mogu naći štete od savijača. Od kada se ova metoda počela primijenjivati, tretirano je u Španjolskoj više od 33.000 hektara, pretežno šuma običnog bora. J. F. A s t i a s o i E. L e y v a : Prilog poznavanju biologije i metoda borbe protiv Blastophagus-vrsta i male borove pipe (Pissodes notatus F.). Proučavano je ponašanje i biološki ciklus borovih srčikara Blastophagus piniperda L i B. minor Hart, u šumama Sierra de Guadarrama (sjeverno od Madrida). Određivana je distribucija obiju vrsta na deblu prema visini od tla. Utvrđeno je postojanje vremenskog intervala između pojave adultnih oblika i njihova definitivnog ubušivanja u grančice te iskušana efikasnost kemijskog suzbijanja i to: zaprašivanjem u vrijeme izlaska kornjaša iz debala i prskanjem vodenom otopinom l°/o-tnog DDT-ja + 0,5% Lindana prije izlaska kornjaša. Pipa Pissodes notatus proučavana je na području Centralne visoravni. Autore je interesirao biološki ciklus, ponašanje, krivulja pojavljivanja, paraziti i prezimljavanje ovog štetnika. Upozorili su na mogućnost suzoijanja zaprašivanjem koje bi se baziralo na postojanju dvaju godišnjih maksimuma pojavljivanja kornjaša i periodu njihova spolnog dozrijevanja nakon izlaska iz stabala. G. Dusaussoy i C. Geri: Zapažanja o razvoju populacija Diprion pini L. u Fontainebleau-u nakon gradacije 1963— 1964. Poslije masovne invazije borove, osi pilarice (Diprion pini) u šumskim sastojinama pariškog bazena 1963. godine pristupilo se proučavanju populacija u ovoj gradaciji. Rezultati proučavanja su pokazali: — složenost faktora koji određuju pojavu populacija počevši od prijašnjih generacija. Ovo se ^manifestira postojanjem četiriju izlazaka adultnih oblika tijekom godine, kojima odgovaraju četiri potencijalne populacije sastavljene od individua koji su potekli od prijašnjih generacija; jedna te ista generacija u stanju je proizvesti šest raznih populacija ti jekom triju uzastopnih godina; — važnost kontrolnih faktora za male numeričke fluktuacije zapažene u periodu latencije. Moguće je dokazati direktnu koincidenciju dijapauze i parazita sa promjenama u gustoći populacije. P. Cue vas i P. B a chiller: Proučavanje insekata koji nanose štete produkciji češera pinije i metode njihova suzbijanja. |