DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Najvažniji štetnici koji smanjuju prinos češera pinije (Pinus pinea) u španjolskim šumama jesu: pipa Pissodes validirostris Gyll., savijač Rhyacionia buoliana Schiff. plamenac Dioryctria mendacella Stgr. Prosječni prihod od pinjola u sastojini pinije iznosi sada oko 3.000 peseta (cea 650 NDin.) po hektaru. Autori su uveli metodu suzbijanja spomenutih štetnika koja omogućava reduciranje šteta do podnošljivih granica. Troškovi suzbijanja iznose za pipu 90—150 peseta (cea 20—33 NDin.), za savijača 180—300 peseta (cea 40—66 NDin.), a za plamenca 100—300 peseta (22—66 NDin.) po hektaru. Na osnovi ovakve računice vlasnici su šuma općenito prihvatili ovaj način suzbijanja. N. Romanyk: Stanje šteta od šumskih insekata u Španjolskoj u 1970. godini. Autor daje pregled najvažnijih štetnika koji su se pojavljivali na teritoriju Španjolske tijekom 1970. godine. Uz to iznosi podatke o opsegu i intenzitetu šteta na pojedinim vrstama drveća. Najviše su šteta na crniki i hrastu plutnjaku načinili hrastov savijač i gubar. Spominju se i neki drugi leptiri koji se češće pojavljuju u zajednici sa savijačem, kao što su kukavičji suznik te Microlepidoptera: Arehips xylosteana L., Phycita spissicella F., Dryobotodes roboris B. i D. protea Schiff. Na topolama nije bilo intenzivnije pojave insekata osim lisne uši Phloeomysus passerinii Sign., koja je sada prvi puta opažena u Španjolskoj i to u pokrajinama Valencia i Granada, gdje je uzrokovala znatne štete. Na četinjačama se spominju: Thaumatopoea pityocampa Schiff., Rhyacionia buliana Schiff., Pissodes validirostris Gyll., Dioryctria mendacella Stgr., Pissodes notatus F.. Blasotphagus piniperda L. i B. destruens. P. Cuevas i C. Aparisi: Pregled tretiranja koja je proveo Servis za zaštitu šuma od 1. listopada 1969. do 30. rujna 1970. godine. Autori prikazuju, u obliku grafikona i tabela, aktivnost Servisa za zaštitu šuma u suzbijanju štetnika raznim sredstvima i aparatima. Osim kemijske metode koja dominira, i nekih drugih koje su manje zastupljene, Servis je organizirao, u suradnji sa raznim šumarskim službama na terenu, postavljanje umjetnih gnijezda radi zaštite insektivornih ptica. Ovom je akcijom obuhvaćeno 59.980 ha šumske površine u 16 pokrajina sa ukupno 274.900 gnijezda. I. Mikloš Lesnoj žurnal, br. 1, 1971 S v a 1 o v, N.: Ob ocenke faktorov vozobnovlenija taeznyh lesov (Ocjena činilaca obnove šuma tipa tajge). Autorovi zaključci temelje se na biometrijskim kriterijima Studenta, Tislera i drugih, prvenstveno američkih, autora, a također i na vlasittim ogledima. Međutim, upoređenjem različitih varijanti ocjene svih faktora obnove, dolazimo do zaključaka da čak ni najstrožiji kriteriji (Duncana npr.) ne mogu u cijelosti zadovoljit. Metode biO´metrike ili, kako ih naziva Weber, biološke statistike potrebno je i dalje usavršavati. Naučno eksperimentalnoj djelatnosti treba pokloniti najveću pažnju. Dovoljno je spomenuti da je autor članka sakupio materijal sa 281 ogledne površine, a ipak se ograđuje i ne smatra rezultate ni definitivnim, ni dovoljno pouzdanima. Er em in, V.: Razlici ja v mikrostrukturah kory elej proizrastajušćih na Sahaline (Razlike u mikrostrukturi kore smreka sa Sahalina). Diagnostika i raspoznavanje taksonomijski- bliskih drvenastih vrsta osniva se pored ostalog i na anatomskoj građi drveta. Međutim ponekad je svrsishodnije poslužiti se karakteristikama strukture kore. Ovo važi i za dvije sahalinske vrste roda Picea, a to su: Picea ajanensis Tisch i Picea Glechnii Mist. Po milšjenju autora, nijedna metoda ksilološkog dijagnosticiranja nije toliko pouzdana kao proučavanje sklerifikacije sekundarnog floema, formiranja i taloženja kristala kalcijskog oksalata kao i drugih procesa i bitnih karakteristika koje se odnose na raspored elemenata u kori. Dijagnostičko raspoznavanje elemenata drveta (bjelike i srži) potisnuto je time u zadnji plan. Lozovoj, A.: O dinamici vidovogo sastava hoda rosta smesannyh klenovo lipovyh dubrav (O dinamici toka rastenja u hrasticima sa primjesom javora-mliječa i lipe). U Tuljskoj oblasti ima 6320 ha hrastovih kultura starosti do 110 godina. Sa tipološkog gledišta to su pretežno javorovo- lipovi hrastici (65%), dok je neznatan postotak jasenovo-lipovih hrastika (27%). Svaki tip se odlikuje specifičnim načinom formiranja sastojina, ali uglavnom se moraju istaći tri etape. Do 20 godina hrast je općenito odsutan u gornjem spratu. Između 20 i 50 godina vodi se borba za dominaciju hrasta u tom gornjem spratu. Od 51 do 110 godina dužnost je šumara pokloniit svu svoju pažnju kvalitetu stabala u gornjem spratu, ne zaboravljajući na realnu opasnost nepoželjne smjene vrsta. |