DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Najvažniji štetnici koji smanjuju prinos češera pinije (Pinus pinea) u španjolskim šumama jesu: pipa Pissodes validirostris Gyll., savijač Rhyacionia buoliana Schiff. plamenac Dioryctria mendacella Stgr. Prosječni prihod od pinjola u sastojini pinije iznosi sada oko 3.000 peseta (cea 650 NDin.) po hektaru. Autori su uveli metodu suzbijanja spomenutih štetnika koja omogućava reduciranje šteta do podnošljivih granica. Troškovi suzbijanja iznose za pipu 90—150 peseta (cea 20—33 NDin.), za savijača 180—300 peseta (cea 40—66 NDin.), a za plamenca 100—300 peseta (22—66 NDin.) po hektaru. Na osnovi ovakve računice vlasnici su šuma općenito prihvatili ovaj način suzbijanja. N. Romanyk: Stanje šteta od šumskih insekata u Španjolskoj u 1970. godini. Autor daje pregled najvažnijih štetnika koji su se pojavljivali na teritoriju Španjolske tijekom 1970. godine. Uz to iznosi podatke o opsegu i intenzitetu šteta na pojedinim vrstama drveća. Najviše su šteta na crniki i hrastu plutnjaku načinili hrastov savijač i gubar. Spominju se i neki drugi leptiri koji se češće pojavljuju u zajednici sa savijačem, kao što su kukavičji suznik te Microlepidoptera: Arehips xylosteana L., Phycita spissicella F., Dryobotodes roboris B. i D. protea Schiff. Na topolama nije bilo intenzivnije pojave insekata osim lisne uši Phloeomysus passerinii Sign., koja je sada prvi puta opažena u Španjolskoj i to u pokrajinama Valencia i Granada, gdje je uzrokovala znatne štete. Na četinjačama se spominju: Thaumatopoea pityocampa Schiff., Rhyacionia buliana Schiff., Pissodes validirostris Gyll., Dioryctria mendacella Stgr., Pissodes notatus F.. Blasotphagus piniperda L. i B. destruens. P. Cuevas i C. Aparisi: Pregled tretiranja koja je proveo Servis za zaštitu šuma od 1. listopada 1969. do 30. rujna 1970. godine. Autori prikazuju, u obliku grafikona i tabela, aktivnost Servisa za zaštitu šuma u suzbijanju štetnika raznim sredstvima i aparatima. Osim kemijske metode koja dominira, i nekih drugih koje su manje zastupljene, Servis je organizirao, u suradnji sa raznim šumarskim službama na terenu, postavljanje umjetnih gnijezda radi zaštite insektivornih ptica. Ovom je akcijom obuhvaćeno 59.980 ha šumske površine u 16 pokrajina sa ukupno 274.900 gnijezda. I. Mikloš Lesnoj žurnal, br. 1, 1971 S v a 1 o v, N.: Ob ocenke faktorov vozobnovlenija taeznyh lesov (Ocjena činilaca obnove šuma tipa tajge). Autorovi zaključci temelje se na biometrijskim kriterijima Studenta, Tislera i drugih, prvenstveno američkih, autora, a također i na vlasittim ogledima. Međutim, upoređenjem različitih varijanti ocjene svih faktora obnove, dolazimo do zaključaka da čak ni najstrožiji kriteriji (Duncana npr.) ne mogu u cijelosti zadovoljit. Metode biO´metrike ili, kako ih naziva Weber, biološke statistike potrebno je i dalje usavršavati. Naučno eksperimentalnoj djelatnosti treba pokloniti najveću pažnju. Dovoljno je spomenuti da je autor članka sakupio materijal sa 281 ogledne površine, a ipak se ograđuje i ne smatra rezultate ni definitivnim, ni dovoljno pouzdanima. Er em in, V.: Razlici ja v mikrostrukturah kory elej proizrastajušćih na Sahaline (Razlike u mikrostrukturi kore smreka sa Sahalina). Diagnostika i raspoznavanje taksonomijski- bliskih drvenastih vrsta osniva se pored ostalog i na anatomskoj građi drveta. Međutim ponekad je svrsishodnije poslužiti se karakteristikama strukture kore. Ovo važi i za dvije sahalinske vrste roda Picea, a to su: Picea ajanensis Tisch i Picea Glechnii Mist. Po milšjenju autora, nijedna metoda ksilološkog dijagnosticiranja nije toliko pouzdana kao proučavanje sklerifikacije sekundarnog floema, formiranja i taloženja kristala kalcijskog oksalata kao i drugih procesa i bitnih karakteristika koje se odnose na raspored elemenata u kori. Dijagnostičko raspoznavanje elemenata drveta (bjelike i srži) potisnuto je time u zadnji plan. Lozovoj, A.: O dinamici vidovogo sastava hoda rosta smesannyh klenovo lipovyh dubrav (O dinamici toka rastenja u hrasticima sa primjesom javora-mliječa i lipe). U Tuljskoj oblasti ima 6320 ha hrastovih kultura starosti do 110 godina. Sa tipološkog gledišta to su pretežno javorovo- lipovi hrastici (65%), dok je neznatan postotak jasenovo-lipovih hrastika (27%). Svaki tip se odlikuje specifičnim načinom formiranja sastojina, ali uglavnom se moraju istaći tri etape. Do 20 godina hrast je općenito odsutan u gornjem spratu. Između 20 i 50 godina vodi se borba za dominaciju hrasta u tom gornjem spratu. Od 51 do 110 godina dužnost je šumara pokloniit svu svoju pažnju kvalitetu stabala u gornjem spratu, ne zaboravljajući na realnu opasnost nepoželjne smjene vrsta. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Autor smatra da u starosti od 23—25 godina treba energičnijem zahvatu podvrći sve dionice u kojima lipa pokazuje tendenciju da dominira u gornjem spratu. Sokolov, N.: Harakter estestvenoga izreživanja soanovyh drevostojev (Karakteristike prirodnog proredivanj a borovih sastojina). Poznato je već od ranije da u procesu prirodnog sastojinskog proredi van ja prvenstveno odumiru tanja stabla, a tek kasnije dolaze na red stabla srednjih debljina. Prema tome, manji dio odumrlih stabala pripada debljinskim kategorijama čiji bi promjer bio približno jednak srednjem promjeru sastojine kao cjeline. Analiza 60 pokusnih ploha u borovoj šumi pokazala je da ovo pravilo važi za čiste borike različtih tipova, ali je ta ista analiza pokazala i jednu drugu, dosad nepoznatu, zakonitost. Pokazalo se je, naime, da što je starija sastojina to je manja razlika između prsnog promjera njezinog srednjeg stabla na jednoj strani i prsnog promjera srednjeg stabla odumrlog dijela sastojine na drugoj strani. S i n j k e v i č, A., Emeljanova, L.: Udarnaja tverdost buka evropejskogo (Tvrdoća evropske bukovine). Ruski šumari susreću se sa evropskom bukvom, kao vrstom i kao materijalom, tek poslije drugog svjetskog rata. Za razliku od kavkaske bukovine, čija su biološka i tehnička svojstva bila detaljnije proučena, naša obična bukva bila je nova vrsta za Ruse. Tek poslije rata slijedi niz značajnih ruskih radova kako na ruskom tako i (još više) na ukrajinskom jeziku. Autoiri predmetnog članka vršili su isoitivanja u zrelim bukvicima prvog boniteta 87—97 godina starim sa primjesom jele 0.3—0,4. Autori su našli da tvrdoća evrooske (karpatske) bukve raste od periferije nrema centru, a pada odozdo prema sore, ti. od visine panja nrema gornjem diielu ^+ab1». TT prvom slučaiu razlika može biti do 13.5°/o. u drugom do 12,1%. Tri tabele u tekstu ilustrira prednje navode. E g o r o v. M.: O vozobnovlenii sosnow h nasaždeni.i BiHmbaevskog leshoza (Obnova borovih sastojina Bilimbajecskog gazdinstva). Veći kompleksi borovih šuma u srednjem dijelu Uralskih planina zanimljivi su po tome što su ovdje vrlo davno započeti i sprovedeni taksacioni radovi, jer su ti kompleksi odavno smatrani bazom ruske topioničke i metalne industrije. Prvi pokušaji detaljne inventarizacije datiraju iz XVIII stoljeća (1743, 1786, 1792). Specijalno o Bilimbajevskom gazdinstvu piše nekadašnji upravitelj tih šuma Teplouhov: » ... očuvanje bora kao glavne vrste postizava se i bez vještačkog pošumljavanja bez ikakvih poteškoća; odlični borovi mladici javljaju se spontano na mjestu starih šuma ako ophodnja nije niža od 120 godina te ako se podmladak dobro čuva«. Teplouhovljev izvještaj datira iz 1859. g. Sada sredinom dvadesetog stoljeća, situacija je nešto drugačija: smrekovo-jelove šume postaju agresivnije te je sve teže spriječiti smjenu vrsta, odnosno nestajanje bora. Lobžanidze, E. i Kandelaki, A.: Osobenost dejateljnosti kambija stvolov i korne.i pihty kavkaskoj (Specifičnosti kod formiranja kambija debla i korjena kavkaske jele — Abies nordmanniana Spash). Ogledi su započeti nedavno i svega na dvije plohe planinskog masiva velikog kavkaskog rezervata, u blizini čuvenih Borđžomskih mineralnih vrela. Jedna je ploha na južnoj ekspoziciji, druga na sjevernoj. Razlike su evidentne. Voronkov, N., Nevzorov, V.: O sezonno.i dinamike hlorofila v hvo.ie kultur sosnv (O sezonskoj dinamici klorofila u iglicama borovih kultura). Sadržaj klorofila u lišću zimzelenih biljki miienja se tokom godine: najviše ga ima ljeti, a najmanje u proljeće. Tada u kulturama opažamo masovno žutilo bora. Otpornija su i vitalnija ona stabalca čije iglice ostaju zelene kroz cijelu godinu. Prema tome, prolietnju boju iglica kod bora treba smatrati pouzdanim diiafnostičkim indikatorom i treba ga koristiti kod selektivnog čišćenja borovih kultura. Bukzeeva, O.: K ekologii točečnoj smolevki (O ekologiji Pissodes notatus F.). Autorica je detaljno proučila ekologiju ovo» kukca i došla ie do zaključaka koje je sažela u šest točaka. Između ostalog, važna ie konstatacija da kukac više naoada rjeđe kulture (5—6000 stabalaca po ha) nego gušće. Interesantan ie. također, nalaz da je nanad manji ako kultura neposredno graniči sa brezovom šumom. Imago Pissodps notatus dosta sporo osvaja nova područja: u toku jedne sezone žarišta se mogu proširiti najviše za 40 metara. Sedehanov, Š.: Izmenenie plodovoga podleska s vozrastom lesnyh nasždenij pri polnotah (Promjene u pođstojnom grmlju uslovliene starošću nadstojne sastojine i različitom njenom gustoćom). U pojedinim kavkaskim republikama (npr. u Dagestanskoj A.S.S.R.), u hrastovim i bukovim šumama, javlja se često podstojna sastojina formirana skoro is 345 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 72 <-- 72 --> PDF |
ključivo od grmlja, pretežno drijena. Racionalno je i korisno po mišljenju autora da se obrast gornjeg sprata dotičnih hrastika, odnosno bukvika reducira na 0,4— 0,6 jed., u tom slučaju drijen obilno rađa plodom i novčani je prihod od takvog gospodarenja znatan. To su potvrdiil autorovi ogledi. Na parceli od 5 ha gazdinstvo je dobilo 9,8 t drijenovog ploda i nostiglo financijski efekat od 490 rubalja čistog prihoda. A. Panov Revue forestiere francaise, br. 1, 1971. Timbal, J.: Application des techniques ecologiques au reboisement en Tunisie (Primjena ekološke tehnike pri pošumljavanju u Tunisu). Svjestan vrijednosti svojih prirodnih bogatstava, Tunis je od dana svoje nezavisnosti poduzeo značajne korake za racionalno korišćenje tih bogatstava. Podjednaka se pažnja poklanja invetariziranju prirodnih šuma i novom pošumljavanju. Šumarski stručnjaci primjenjuju najefikasnije evropske metode podizanja i obnove šuma, ali se služe i vlastitim originalnim metodama koje temelje na točnom poznavanju ekologije staništa. Kad se uzme u obzir da su ta staništa vrlo heterogena i u većini slučajeva za pošumljavanje vrlo teška, moramo odati priznanje stručnjacima te male, nedovoljno razvijene zemlje. Pri izboru vrsta za pošumljavanje dominiraju četinjače (Pinus pinea L., P. maritima Mill, P. halepensis Mill, P. radiata Don, Cupressus sempervirens L.). Od listača zastupljene su brojne vrste eukaliptusa, među kojima su značajnije i perspektivnije: Eucalyptus camaldulensis, E. gomphoceohala, E. maideni i dr. Autor je ipak mišljenja da treba više forsirati četinjače, a to se mišljenie podudara sa jednom od prvih preporuka nedavno osnovanog Instituta za pošumljavanje. Ta preporuka glasi: treba se osjetno reducirati unošenje listača. Guinaudeau, J.: Experimentations sur les sapins dans la region Landaise (Pokusi sa jelom u šumama Landa). Od 1950. ig. francuska naučnoistraživačka služba u šumarstvu bavi se vrlo ozbiljno i sistematski problemom unošenja jele u šume Landa. Poznato je da u tim šumama primorski bor uživa monopol na prostoru od skoro 1,000.000 ha iako su francuski šumari već i ranije naslućivali, a i zagovarali, mogućnost unošenja drugih vrsta četinjača. Ne samo što bi se te vrste (na pojedinim zemljištima, razumije se) mogle pokazati unosnijima; jedna druga činjenica treba biti stalno na pameti: opa snost od požara, insekata i drugih kalamiteta u kojima su čisti borici u većem stupnju izloženi. Jela je među prvim vrstama s kojima se sistematski eksperimentira, ali naravno vrlo je važan izbor samih vrsta jer naša evropska jela skoro ne dolazi u obzir, nego se traže termofilniji i kserofilniji predstavnici toga roda. Slijedeće su vrste pokazale dobre rezultate: Abies cephalonica, A. Nordmaniana i A. concolor. Ima staništa na kojima bolje uspijeva jedna od te tri spomenute vrste, dok na drugima bolje uspijeva druga, odnosno treća. Ima uspjelih ogleda i sa Abies grandis, odnosno sa A. iowiana. Vjerojatno će uspjesi biti očitiji i značajniji kad se pristupi ogledima sa istim vrstama, ali uz predhodno unošenje umjetnog gnojiva na oglednim površinama. Martinot-La garde, P.: Traitedu chene peđoncule dans le Bienwald. (Uzgoj hrasta lužnjaka u Bienwaldu). U dolini Rajne, na nadm. visini od 117— 138 m, nalazi se kompleks od 12.000 ha lužnjakovih šuma čija je ophodnja 200 godina, što predstavlja malo neuobičajenu brojku za pojmove suvremenog evropskog šumarstva. Šumska uprava ima godišnji prihod od licitacija u Bienwaldu prosječno 800 do 1000 DM, dok maksimalna cijena za furnirske trupce doseže 5600 DM. Autor se zadržava na tehnici obnove ovih šuma, smatrajući da njemački kolege zaslužuju da se francuski šumari ugledaju na njih. Pošto periodicitet uroda žira u prosjeku iznosi 5 godina, to se jedne godine sadi (sije) žir, a četiri godine uzastopce pošumljava se sa neš´kolovanim sadnicama. Jedna rodna godina, veli autor, koristi se prve godine direktno, a četiri slijedeće godine indirektno, tj. upotrebom sadnica što potječu od istog uroda. Po Ige, A.: Utilisation du bois dans 1´ embalage. (Upotreba drveta za ambalažu). Rasprostranjeno je mišljenje da se u posljednje vrijeme rapidno smanjuje potražnja vrlo mnogih artikala šumarstva i drvne industrije. Neki čak tvrde da se radi o takvom smanjenju svi h drvnih proizvoda osim celuloznog drveta i panel ploča. Specijalno se upozorava na konkurentsku ekspanziju lagane ambalaže od metala i plastike koju drvo ne može izdržati. Ovo je mišljenje pogrešno. Od 1954. zabilježen je porast upotrebe drveta u tu svrhu i to: u prvim godinama za 4 do 7,5% godišnje, a primjerice u razdoblju 1966—1968. za 22,8»/o Nacionalna industrija drveta mora biti nacistu s tom činje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 73 <-- 73 --> PDF |
nicom i ne gubiti iz vida dinamiku razvitka pojedinih industrijskih grana, koje će bez sumnje i dalje trošiti materijal za ambalažu i to po svoj prilici više nego što o čine sada. Na proizvođačima je drvne ambalaže prilagoditi svoju proizvodnju potrebama tih raznih industrija. LESNOJ ŽURNAL, br. 2, 1971. L o n g v i n e n k o, N.: Opyt vyrascivanja kuljtur eli na nezadernovanih vyrubkah bez pođgotovki počv. (Ogled na kulturama smreke na nezakorovljenim sječinama bez pripreme tla). Osmogodišnja redovna opažanja pokazala su da u Čerepovčkom gospodarstvu bolje uspijevaju kulture smreke bez pripreme tla. Ta priprema oduzima sadnicama humus, a u kišnim godinama dolazi do nepoželjnog zadržavanja vode. Evo nekoliko brojki. Bez pripreme se je primilo 65,2°/o sadnica, sa pripremom svega 55,3%. Prosječna je visina osmogodišnjih sadnica u prvom slučaju 66,5 cm, u drugom 46,5 cm. Popov, V.: Klimatipy sosny v kulturan i vozmožnostj perebrski semjan v Arhangeljsku oblast (Klimatipovi bora u šumskim kulturama i mogućnost transpora borovog sjemena u Arhangeljsku oblast). Izdvajanje klimatskih ekotipova običnog bora potrebno je, kako sa bioloških, tako i sa gospodarskih razloga. To su pokazali radovi Toljskog, Fomina i dr. u tzv. geografskim kulturama. Do 1959. bio je ograničen broj kultura, a pogotovo njihovo prodiranje dalje na sjever. Dalje od Leningrada nije ih bilo. Sad ih ima i u Arhangeljskoj oblasti, što dopušta siste matskiju i pouzdaniju usporedbu svih klimatskih ekotipova kojih je za cijeli SSSR izdvojeno dvadeset. M o r o z o v, S.: Vlijanie načaljnoj nerovnosti na ustojčivostj reljsovogo puti (Utjecaj neravnosti tla na stabilitet šumsko idustrijskog kolosjeka). Uz pomoć brojnih formula i ilustrirajući tekst grafikonima i tabelama, autor je pokazao da postoji nekoliko tipova »početnih neravnosti« tla i svaki tip na svoj način utječe na stabilitet šumske željeznice. Pen P., Menzer E. i dr.: Celluloza iz drevesiny listvennicy (Celuloza iz ariševine). Arišu pripada budućnost. Ogromni, dosad neeksploatirani kompleksi sibirskih šuma sastoje se ponajviše iz vrsta: Larix sibirica i Larix dahurica. Nije mala buduća uloga dahurskog ariša i u celuloznoj industriji. Autori ukazuju na pozitivne međusobne korelacije skoro svih mehaničkih svojstava ariševe celuloze. Na bazi »mil hipoteze« autori dolaze do značajnih interpretacija ovog fenomena. Copenko V.: Lesnye kuljture južnih kuriljskih ostrovov (Šumske kulture južnih Kurilskih otoka). Kurilski otoci vrlo su oskudno opisani sa šumarskog stanovišta. Malo kome je poznato da rad šumara nije ovdje beznačajan. Ima uspjelih kultura japanskog ariša i sahalinske smreke. Po autorovom mišljenju, treba ovdje forsirati i jelu koja u pojedinim kulturama otoka već u 33-oj godini postizava volumen od 236,8 m3. Ovaj podatak poklapa se sa podacima japanskih šumara (kulture na otoku Hok- Kajda). A. Panov |