DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Autor smatra da u starosti od 23—25 godina treba energičnijem zahvatu podvrći sve dionice u kojima lipa pokazuje tendenciju da dominira u gornjem spratu. Sokolov, N.: Harakter estestvenoga izreživanja soanovyh drevostojev (Karakteristike prirodnog proredivanj a borovih sastojina). Poznato je već od ranije da u procesu prirodnog sastojinskog proredi van ja prvenstveno odumiru tanja stabla, a tek kasnije dolaze na red stabla srednjih debljina. Prema tome, manji dio odumrlih stabala pripada debljinskim kategorijama čiji bi promjer bio približno jednak srednjem promjeru sastojine kao cjeline. Analiza 60 pokusnih ploha u borovoj šumi pokazala je da ovo pravilo važi za čiste borike različtih tipova, ali je ta ista analiza pokazala i jednu drugu, dosad nepoznatu, zakonitost. Pokazalo se je, naime, da što je starija sastojina to je manja razlika između prsnog promjera njezinog srednjeg stabla na jednoj strani i prsnog promjera srednjeg stabla odumrlog dijela sastojine na drugoj strani. S i n j k e v i č, A., Emeljanova, L.: Udarnaja tverdost buka evropejskogo (Tvrdoća evropske bukovine). Ruski šumari susreću se sa evropskom bukvom, kao vrstom i kao materijalom, tek poslije drugog svjetskog rata. Za razliku od kavkaske bukovine, čija su biološka i tehnička svojstva bila detaljnije proučena, naša obična bukva bila je nova vrsta za Ruse. Tek poslije rata slijedi niz značajnih ruskih radova kako na ruskom tako i (još više) na ukrajinskom jeziku. Autoiri predmetnog članka vršili su isoitivanja u zrelim bukvicima prvog boniteta 87—97 godina starim sa primjesom jele 0.3—0,4. Autori su našli da tvrdoća evrooske (karpatske) bukve raste od periferije nrema centru, a pada odozdo prema sore, ti. od visine panja nrema gornjem diielu ^+ab1». TT prvom slučaiu razlika može biti do 13.5°/o. u drugom do 12,1%. Tri tabele u tekstu ilustrira prednje navode. E g o r o v. M.: O vozobnovlenii sosnow h nasaždeni.i BiHmbaevskog leshoza (Obnova borovih sastojina Bilimbajecskog gazdinstva). Veći kompleksi borovih šuma u srednjem dijelu Uralskih planina zanimljivi su po tome što su ovdje vrlo davno započeti i sprovedeni taksacioni radovi, jer su ti kompleksi odavno smatrani bazom ruske topioničke i metalne industrije. Prvi pokušaji detaljne inventarizacije datiraju iz XVIII stoljeća (1743, 1786, 1792). Specijalno o Bilimbajevskom gazdinstvu piše nekadašnji upravitelj tih šuma Teplouhov: » ... očuvanje bora kao glavne vrste postizava se i bez vještačkog pošumljavanja bez ikakvih poteškoća; odlični borovi mladici javljaju se spontano na mjestu starih šuma ako ophodnja nije niža od 120 godina te ako se podmladak dobro čuva«. Teplouhovljev izvještaj datira iz 1859. g. Sada sredinom dvadesetog stoljeća, situacija je nešto drugačija: smrekovo-jelove šume postaju agresivnije te je sve teže spriječiti smjenu vrsta, odnosno nestajanje bora. Lobžanidze, E. i Kandelaki, A.: Osobenost dejateljnosti kambija stvolov i korne.i pihty kavkaskoj (Specifičnosti kod formiranja kambija debla i korjena kavkaske jele — Abies nordmanniana Spash). Ogledi su započeti nedavno i svega na dvije plohe planinskog masiva velikog kavkaskog rezervata, u blizini čuvenih Borđžomskih mineralnih vrela. Jedna je ploha na južnoj ekspoziciji, druga na sjevernoj. Razlike su evidentne. Voronkov, N., Nevzorov, V.: O sezonno.i dinamike hlorofila v hvo.ie kultur sosnv (O sezonskoj dinamici klorofila u iglicama borovih kultura). Sadržaj klorofila u lišću zimzelenih biljki miienja se tokom godine: najviše ga ima ljeti, a najmanje u proljeće. Tada u kulturama opažamo masovno žutilo bora. Otpornija su i vitalnija ona stabalca čije iglice ostaju zelene kroz cijelu godinu. Prema tome, prolietnju boju iglica kod bora treba smatrati pouzdanim diiafnostičkim indikatorom i treba ga koristiti kod selektivnog čišćenja borovih kultura. Bukzeeva, O.: K ekologii točečnoj smolevki (O ekologiji Pissodes notatus F.). Autorica je detaljno proučila ekologiju ovo» kukca i došla ie do zaključaka koje je sažela u šest točaka. Između ostalog, važna ie konstatacija da kukac više naoada rjeđe kulture (5—6000 stabalaca po ha) nego gušće. Interesantan ie. također, nalaz da je nanad manji ako kultura neposredno graniči sa brezovom šumom. Imago Pissodps notatus dosta sporo osvaja nova područja: u toku jedne sezone žarišta se mogu proširiti najviše za 40 metara. Sedehanov, Š.: Izmenenie plodovoga podleska s vozrastom lesnyh nasždenij pri polnotah (Promjene u pođstojnom grmlju uslovliene starošću nadstojne sastojine i različitom njenom gustoćom). U pojedinim kavkaskim republikama (npr. u Dagestanskoj A.S.S.R.), u hrastovim i bukovim šumama, javlja se često podstojna sastojina formirana skoro is 345 |