DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Što je taj organski sastav kapitala ili sredstava raznolikiji pri proizvodnji pojedinih upotrebnih vrijednosti — to su i uvjeti proizvodnje ili privređivanja različitiji. Upravo je zbog toga vrlo teško uspoređivati uvjete privređivanja ili proizvodnje različitih vrsta roba ili upotrebnih vrijednosti. Daleko je to jednostavnije — a i svrsishodnije — činiti pri proizvodnji jednovrsnih roba što, u pravilu, definira jednu oblast ili granu narodne privrede. No niti u jednoj oblasti ili grani to nije baš lako uraditi. Brojni su faktori, osim organskog sastava kapitala ili sredstava, koji posredno ili neposredno utječu na uvjete privređivanja. U industriji ih je — ukoliko je njezina lokacija, vrsta proizvodnje, veličina kapaciteta i si. logična posljedica ekonomskih zakonitosti — manje, dok je u poljoprivredi, šumarstvu i rudarstvu tih faktora u pravilu više, ili su oni, u najmanju ruku, različitiji od onih u industriji. Njihov stalni i neizbježni pratilac su i rente, koje te razlike još više potenciraju. I u prvim počecima robne proizvodnje postojali su različiti uvjeti privređivanja. Budući da se prva robna proizvodnja, prema političkoj ekonomiji, javila u poljoprivredi, onda su ti različiti uvjeti privređivanja imali za posljedicu različite iznose renta. No kako se ti iznosi (rente), prema Marxui) , ne uživaju samo s oranica (poljoprivrednog zemljišta) nego i od građevnog terena, zatim rudnika, ribnjaka i šumskog zemljišta, odnosno od šuma —to prema tome u toj oblasti narodne privrede različiti iznosi renta, u pojedinim šumskim predjelima, mogu biti posljedica različitih uvjeta privređivanja, što implicira različite ukupne prihode, dohotke i osobne dohotke zaposlenih. Bilo je pokušaja da se uopće negira postojanje zemljišne rente u socijalizmu, budući da u njemu ne postoje — za kapitalizam karakteristične — tri klase: zemljoposjednici, kapitalisti-poduzetnici i najamni radnici. Kao i pokušaju negiranja zakona vrijednosti i uopće robne proizvodnje u socijalizmu, tako i pokušaju negiranja rente usprotivio se stvaran život upravo u tom društvenom sistemu (socijalizmu). Ali da se ne bismo udaljili od istraživačkog zadatka ove studije i otišli u historiju politekonomskih nauka — zadržat ćemo se samo na taksativnom navođenju renta i njihovu definiranju, kao i na kratkom prikazu koja bi od tih renta bila funkcija društvenog sistema, a koja ekonomskih zakonitosti, bez osvrta na sisteme. Niz politekonomskih pisaca od A. Smith a — koji je — pod utjecajem fiziokrata, rentu smatrao rezultatom darežljivosti prirode — i D. R i c a r d a — koji je naprotiv dokazivao da je ona rezultat oskudnosti prirode (27) — do K. Marxa i V. Lenjina — koji su dokazali da su rente funkcije produkcionih odnosa i robne proizvodnje. Dakle, cijeli niz politekonomskih pisaca znao je za rente. Marx je izvršio njihovu podjelu na: a) diferencijalnu rentu I, b) diferencijalnu rentu II, c) apsolutnu rentu, d) monopolnu rentu. Diferencijalna renta I (plodnosti i položaja) definirana je društveno- potrebnim uvjetima proizvodnje na zemljištima najgorim po plodnosti i *) K. Marx : »Kapital« knjiga III str. 571. 366 |