DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 15     <-- 15 -->        PDF

položaju, ali još uvijek potrebnim u proizvodnji radi podmirenja društvenih
potreba. Diferencijalnu rentu, koja zavisi od razlike u plodnosti i položaja
pojedinih dijelova zemlje, Mar x naziva diferencijalnom rentom I, a diferencijalnu
rentu povezanu s dodatnim ulaganjem kapitala u zemlju on naziva
diferencijalnom rentom II (24).


Diferencijalna renta je, po riječima L e n j i n a, »rezultat toga što jezemlja ograničena, što je ona zauzeta od kapitalističkih gospodarstava, potpuno
nezavisno od toga da li postoji vlasništvo na zemlju i kakav je oblik
zemljišnog vlasništva. Među pojedinim poljoprivrednim (a i šumskim) gospodarstvima
neizbježne su razlike, a one proizlaze iz razlika plodnosti zemljei položaja parcela u odnosu na tržište, te u proizvodnosti dodatnih ulaganjakapitala u zemlju.


Ukratko se te razlike mogu sumarno prikazati kao razlike između boljihi lošijih zemljišta. Nadalje, cijenu proizvodnje poljoprivrednih proizvoda
ne određuju uvjeti proizvodnje na najboljim ili srednjim, već na najlošijimzemljištima, koja su potrebna u proizvodnji radi podmirenja potreba,
jer proizvod s boljih zemljišta nije dovoljan da pokrije potražnju. Razlika
između individualne cijene proizvodnje i najviše cijene proizvodnje (društvene
cijene proizvodnje sačinjava diferencijalnu rentu I i II«.1)


Prema L e n j i n u postoje tri izvora razlika koje predstavljaju potrebne
uvjete za nastavak diferencijalne rente I i II, a to su:


a) razlika u plodnosti pojedinih zemljišta,


b) razlika u položaju pojedinih zemljišta u odnosu na tržište i


c) razlika u proizvodnosti dodatnim ulaganjem kapitala u zemljište.


Sva tri navedena izvora razlika ne moraju postojati samo u kapitalističkom,
nego i u socijalističkom društvenom sistemu. Riječ je samo o prirodnim
svojstvima (plodnostima i položajima) raznih zemljišta i stoga to ne
može biti funkcija sistema nego stvarnog stanja.


Ako se ta zemljišta kultiviraju ili melioliraju — tada se pojavljuje diferencijalna
renta II. To nije karakteristično samo za kapitalističko društvo. Naprotiv,
intenzivna proizvodnja po jedinici površine u cilju potpunijeg zadovoljenja
sve većih potreba ljudi — jedan je od aksioma socijalističkog društva.
Prema tome i ta se renta pojavljuje u socijalističkom društvenom sistemu.


Za apsolutnu rentu se može u pravilu reći da je karakteristična samo za
kapitalistički sistem. Zemljoposjednik neće dati u zakup na obradu zemljište
ni najlošije kvalitete, ako mu zakupac — kapitalista ne plati zakupninu. Ono
što mu on plati (godišnje, periodično) Mar x naziva aposolutnom rentom
i ona se teoretski ne bi smjela pojavljivati u socijalističkom društvu.


Međutim, to se ne bi moglo reći za monopolnu rentu. Ona je funkcija
specijalnih prirodnih faktora (npr. proizvodnja dingača, bakarske vodice,
rezonanc-drva, dževerastog javora). To robnim proizvođačima u socijalističkoj
tržišnoj privredi omogućuje monopolne cijene na takvim i sličnim proizvodima,
a samim tim i ostvarivanje monopolne rente.


Iz tih izlaganja se može zaključiti da diferencijalne rente postoje i u
šumarstvu socijalističkih zemalja i da ih je potrebno istražiti. To stoga, što
nepoznavanje renta ondje gdje one postoje ili nepriznavanje da postoje —


´) Lenjin : Agrarni program socijalne demokracije u prvoj ruskoj revoluciji
1905—7. godine. Djela, sv. XI, str. 394 (na ruskom).


367