DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 15 <-- 15 --> PDF |
položaju, ali još uvijek potrebnim u proizvodnji radi podmirenja društvenih potreba. Diferencijalnu rentu, koja zavisi od razlike u plodnosti i položaja pojedinih dijelova zemlje, Mar x naziva diferencijalnom rentom I, a diferencijalnu rentu povezanu s dodatnim ulaganjem kapitala u zemlju on naziva diferencijalnom rentom II (24). Diferencijalna renta je, po riječima L e n j i n a, »rezultat toga što jezemlja ograničena, što je ona zauzeta od kapitalističkih gospodarstava, potpuno nezavisno od toga da li postoji vlasništvo na zemlju i kakav je oblik zemljišnog vlasništva. Među pojedinim poljoprivrednim (a i šumskim) gospodarstvima neizbježne su razlike, a one proizlaze iz razlika plodnosti zemljei položaja parcela u odnosu na tržište, te u proizvodnosti dodatnih ulaganjakapitala u zemlju. Ukratko se te razlike mogu sumarno prikazati kao razlike između boljihi lošijih zemljišta. Nadalje, cijenu proizvodnje poljoprivrednih proizvoda ne određuju uvjeti proizvodnje na najboljim ili srednjim, već na najlošijimzemljištima, koja su potrebna u proizvodnji radi podmirenja potreba, jer proizvod s boljih zemljišta nije dovoljan da pokrije potražnju. Razlika između individualne cijene proizvodnje i najviše cijene proizvodnje (društvene cijene proizvodnje sačinjava diferencijalnu rentu I i II«.1) Prema L e n j i n u postoje tri izvora razlika koje predstavljaju potrebne uvjete za nastavak diferencijalne rente I i II, a to su: a) razlika u plodnosti pojedinih zemljišta, b) razlika u položaju pojedinih zemljišta u odnosu na tržište i c) razlika u proizvodnosti dodatnim ulaganjem kapitala u zemljište. Sva tri navedena izvora razlika ne moraju postojati samo u kapitalističkom, nego i u socijalističkom društvenom sistemu. Riječ je samo o prirodnim svojstvima (plodnostima i položajima) raznih zemljišta i stoga to ne može biti funkcija sistema nego stvarnog stanja. Ako se ta zemljišta kultiviraju ili melioliraju — tada se pojavljuje diferencijalna renta II. To nije karakteristično samo za kapitalističko društvo. Naprotiv, intenzivna proizvodnja po jedinici površine u cilju potpunijeg zadovoljenja sve većih potreba ljudi — jedan je od aksioma socijalističkog društva. Prema tome i ta se renta pojavljuje u socijalističkom društvenom sistemu. Za apsolutnu rentu se može u pravilu reći da je karakteristična samo za kapitalistički sistem. Zemljoposjednik neće dati u zakup na obradu zemljište ni najlošije kvalitete, ako mu zakupac — kapitalista ne plati zakupninu. Ono što mu on plati (godišnje, periodično) Mar x naziva aposolutnom rentom i ona se teoretski ne bi smjela pojavljivati u socijalističkom društvu. Međutim, to se ne bi moglo reći za monopolnu rentu. Ona je funkcija specijalnih prirodnih faktora (npr. proizvodnja dingača, bakarske vodice, rezonanc-drva, dževerastog javora). To robnim proizvođačima u socijalističkoj tržišnoj privredi omogućuje monopolne cijene na takvim i sličnim proizvodima, a samim tim i ostvarivanje monopolne rente. Iz tih izlaganja se može zaključiti da diferencijalne rente postoje i u šumarstvu socijalističkih zemalja i da ih je potrebno istražiti. To stoga, što nepoznavanje renta ondje gdje one postoje ili nepriznavanje da postoje — ´) Lenjin : Agrarni program socijalne demokracije u prvoj ruskoj revoluciji 1905—7. godine. Djela, sv. XI, str. 394 (na ruskom). 367 |