DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 18 <-- 18 --> PDF |
gradirane šume, zatim šume na primorskom i otočnom području, te montane šume (koje su zastupljene u visokim predjelima navedenog gospodarstva). U ukupnoj drvnoj masi prirasta — prirast četinjača je zastupljen s 276.632 m3 ili sa 61,4%, a prirast drvne mase listača s 173.709 ma ili sa 38,6%. Ukupna drvna masa (drvni fond) istraživanih gorskokotarskih šumarija iznosi 18,528.227 m3. Od toga otpada na jelu (smreku) 64,7%, a na bukvu 35,3%. Ukupni prirast drvnih masa tih šumarija je 376.920 m3. Njegova struktura je povoljnija, s obzirom na vrste drveća, nego kod drvne zalihe, jer je jela (smreka) zastupljena sa 67,5%, a bukva s 32,5%. o U tabeli 1 i na si. 1., prikazali smo raspored debljinskih razreda po vrstama drveća u šumama Šumskog gospodarstva Delnice. Iz tih se podataka vidi da su četinjače i u tom pogledu u povoljnijem položaju. Naime, dok su u nižim debljinskim razredima postotno više zastupljene listače (bukva) — budući da se pretežno radi o mješovitim šumama — dotle su u višim debljinskim razredima više zastupljene četinjače (jela), i to najviše u debljinskom razredu od 41—50 cm, a onda 51—60 i od 61 cm naviše. Tu se, na temelju istraživanja Plavšić a (29), uglavnom nalazi i sječna zrelost jele, odnosno tu se približno nalazi i njena najpovoljnija zrelost za sječu. Ako se imaju u vidu ti podaci, onda je očito da se zaista radi o vrijednim, u pravilu mješovitim prebornim šumama, u kojima listače imaju više uzgojnu funkciju, a manje ekonomsko značenje. Cilj njihova uzgajanja je — kako se iz tabele 1. dobro vidi i kako se u praksi provodi — proizvodnja vrijedne pilanske oblovine četinjača (jelovina) za podmirenje tamošnjih i drugih potreba drvne industrije, odnosno narodne privrede. U našim ranijim istraživanjima (10) ustanovili smo da su, upravo navedeni debljinski razredi jele koji su po masi u najvećem postotku zastupljeni u jelovim šumama na području šumskog gospodarstva Delnice, ujedno i najrentabilniji za pilansku preradu. I taj nas podatak uvjerava o značenju tih šuma —kako s gledišta šumskog gospodarstva tako i s gledišta drvne industrije. Intenzivnost gospodarenja šumama se ogleda — među ostalim — i u broju kilometara izgrađenih prometnica na 1.000 ha šuma. U posljednjem desetgodištu kod nas se općenito smatra da su šume dovoljno otvorene (prema prilikama npr. u Francuskoj) šumskim komunikacijama (tvrdi i meki šumski putovi) — ako imaju oko 10 km takvih komunikacija na 1.000 ha aktivnih šuma (bez šikara, makija i lisničkih šuma). Na području istraživanih gorskokotarskih šumarija šumskog gospodarstva Delnice izgrađeno je, prema stanju od 31. 12. 1970. godine, u prosjeku 11,7 km šumskih prometnica i 4,5 km javnih putova I, II i III reda, koji presijecaju te šume i služe za izvoz (prijevoz) drvne mase, odnosno svega 16,2 km prometnica na 1.000 ha šume. To je znatno iznad navedenog evropskog prosjeka, ne uračunavajući pri tome 50 km željezničke pruge koja također prolazi kroz opisani šumski kompleks (si. 3. i tab. 11.). Prema tabeli 12. i si. 5. prosječna udaljenost privlačenja (»šlajsa«) u istraživanim šumarijama kreće se oko 850 m, a prema zacrtanom programu gospodarstva —ona bi trebala iznositi u prosjeku oko 300—400 m. Ti podaci govore o velikoj otvorenosti istraživanih šuma i — promatrajući ih s toga gledišta — o intenzivnom načinu gospodarenja u njima. 370 |