DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 68     <-- 68 -->        PDF

svijet. Drugim riječima, od idealnog pesticida zahtijeva se apsolutna selektivnost.
Kad je riječ o suzbijanju insekata kemijskim sredstvima, ovaj cilj
još nije postignut, a vjerojatno niti neće biti. Metode biološkog suzbijanja
najbliže su ostvarenju tog cilja. Proučavanju i unapređivanju tih metoda
treba posvetiti punu pažnju.


Ovdje opisanim terenskim istraživanjima prethodila su laboratorijska
ispitivanja nekih insekticida, za koje se smatralo da bi mogli doći u obzir
kao zamjena za DDT. Rezultati su tih ispitivanja objavljeni (S p a i ć i
Britvec , 1971). U tim laboratorijskim pokusima ispitano je devet raznih
organofosfornih preparata, a kao standardno komparativno sredstvo poslužio
je organoklorni DDT. U navedenom radu opisani su i kriteriji kojima
smo se rukovodili prigodom izbora insekticida. Glavni je kriterij pri tome,
uglavnom, bila srednja letalna doza insekticida (LDso)- Iako za ocjenu toksičnosti
treba znati čitavi niz podataka ipak se, kratkoće radi, u tu svrhu najčešće
rabi baš LD50. Na izbor insekticida za ovdje opisane terenske pokuse
utjecala je također i cijena insekticida.


Za pokuse su bili odabrani preparati Dipterex (aktivna sustanca triklorfon)
i Metation (a. s. fenitrotion). Prvi je isporučila tvornica »Pinus« iz
Raca kraj Maribora, a drugi tvornica »Radonja« iz Siska. Oba su preparata
bila jednake koncentracije, tj. u svakom je bilo 15°/o aktivne insekticidne
supstance. U laboratorijskim pokusima ovi su se preparati pokazali efikasnima
protiv gusjenice gubara, a osim Gardone (a. s. tetraklorvinfos)
imaju najveću LD50, tj. najmanje su otrovni. Gardona ima još mnogo veću
LD50 i pokazala je veoma dobro djelovanje u laboratorijskim pokusima, no
nije uvrštena u terenska istraživanja radi veoma visoke cijene. (LD50 u
mg/kg za navedene preparate: DDT 250, Metation 500—673, Dipterex 625,
Gardona 4000—5000). I Dipterex i Metation bili su priređeni za primjenu
metodom toplog zamagljivanja jer sam se bio odlučio za taj način aplikacije.


Ovdje je mjesto da kažem nešto o izboru načina primjene insekticida.
U Jugoslaviji već duže od 20 godina za suzbijanje defolijatora u šumama
rabimo metodu toplog zamagljivanja. O prednostima i nedostacima ove metode
već sam pisao u šumarskom listu (Spaić, 1969). Glavna je i za
mene odlučujuća prednost ove spram drugih metoda u tome, što ona omogućuje
djelotvornu primjenu veoma malenih doza insekticida, manjih nego
što je to moguće postići bilo kojom drugom metodom. To pak omogućuje
agregatno stanje insekticida jer on iz uređaja za toplo zamagljivanje izlazi
kao plin. To stanje omogućuje ekspandiranje insekticida u prostoru (a ne
relativno brzo slobodno padanje) te se tako s istom količinom insekticida
može zatrovati veći volumen. Kad je riječ o suzbijanju štetnika u šumama
onda se zaista radi o tretiranju prostora, a ne površine, kao što je to slučaj
kod tretiranja poljoprivrednih kultura. Metoda toplog zamagljivanja omogućuje
da se primjenom svega 2,5 lit/ha nekog tekućeg preparata zatruje
volumen što ga zauzima 1 ha šume visoke 25—30 m. Zahvaljujući tome termičkom
postupku, mi u Jugoslaviji već dva desetljeća uspješno suzbijamo
gubara upotrebljavajući po 1 ha tako visoke šume svega 250—400 g aktivne
supstance. Protiv gubara se, inače, drugdje primjenjuju barem dvostruke,
obično i veće količine a. s. DDT-a. Ovdje je naročito važno istaknuti još i
ovo: prema vlastitom iskustvu, iz pokusa obavljenih još 1948. i 1949. god.


420