DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 69 <-- 69 --> PDF |
(Spaić, 1949, 1952), za postizavanje uspjeha u šumama visokim oko 25 m potrebno je deponirati najmanje 2,5 lit/ha preparata bez obzira na njegovu koncentraciju aktivne supstance. S manjom dozom preparata makar i visoke koncentracije nije moguće postići zadovoljavajući uspjeh. Primjer radi jasnoće: gubara potpuno uništavamo s količinom od 250 g/ha a. s. DDT-a, koja je sadržana u dozi od 2,5 lit/ha 10%-tnog preparata. Takav uspjeh nije moguće postići s količinom od 300 g/ha a. s. DDT-a, koja bi bila sadržana npr. u dozi od 1 lit/ha 30%-tnog preparata. Ovdje treba nešto reći i o LV i ULV metodi (to su usvojene kratice engleskih riječi »low volume« i »ultra low volume« za primjenu »malih« i »ultra malih količina« insekticida). ULV metoda predstavlja najnovije dostignuće na području aplikacije pesticida. Tom je metodom moguće uspješno uništiti neke gospodarski štetne insekte uporabom doista veoma malenih doza insekticida. Ovu se metodu zbog toga smatra upravo revolucionarnom u odnosu na prijašnje načine primjene. Tako to i jeste kada je riječ o zaštiti poljoprivrednih kultura. Bit je ULV metode, naime, primjena koncentriranih pesticida, što se u poljoprivredi do sada nije radilo, nego su pesticidi bili razrjeđivani vodom. Ranijim postupcima rabile su se velike doze emulzija ili suspenzija (20—1000 lit/ha), dok se ULV metodom uspjeh postiže uporabom svega 0,5—2,0 lit/ha koncentriranog preparata. Ova metoda s pravom predstavlja revoluciju u primjeni pesticida u poljoprivredi. Ona može impresionirati svakoga, tko već od ranije nema iskustva s primjenom koncentriranih insekticidnih preparata. No metodom toplih aerosola (toplog zamagljivanja), kojom se šumari u Jugoslaviji služe već duže od dva desetljeća, primjenjuju se također koncentrirani insekticidi i to je ustvari posebna vrsta ULV metode. Ovdje se djelotvorna primjena veoma niskih doza omogućuje termičkim, a ne mehaničkim putem. Time je omogućen najmanji utrošak insekticida s kojim se još može postići punu efikasnost. U to sam se uvjerio još 1964. god., kada sam obavljao komparativne pokuse obiju metoda (Spaić, 1965). Istina, ULV metoda se kasnije razvila tako da, osim aparature za primjenu na osnovi rotirajućih bubnjeva (kojom sam se tada služio), danas je u tu svrhu pomoću posebnih sapnica preudešen i prije primjenjivani sustav Sorensonovih cijevi. Osim toga, treba naglasiti da ULV postupak ne čini samo aparatura za primjenu, nego i posebno formulirani preparat. No ono što je za ova razmatranja najvažnije bilo je vidljivo već tada. Došao sam do zaključka da se količina od 5 lit/ha DDT preparata deponiranog mehaničkim postupkom (aparaturom za ULV metodu) vjerojatno nalazi na donjoj granici s kojom se još može postići uspjeh. S manjom količinom insekticida tim postupkom jednostavno nije moguće dovoljno zatrovati čitavi volumen visoke šume (pokusi su tada rađeni u šumi prosječne visine 30 m). Termičkim postupkom to već godinama postižemo s količinom od 2,5 lit/ha preparata. Treba reći i ovo. DDT je veoma jeftin insekticid. Organofosforni su preparati višestruko skuplji. U budućim akcijama suzbijanja štetnika tim preparatima, na troškove suzbijanja znatno će utjecati svaki dcl/ha utrošenog insekticida, što kod uporabe DDT-a nije bio slučaj u toj mjeri. Zbog svega ovoga držim da za suzbijanje defolijatora treba i dalje zadržati metodu toplog zamagljivanja. Tom metodom aplikacije poslužio sam se i u ovdje opisanim pokusima. To, naravno, ne znači da ULV metodu 421 |