DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 84     <-- 84 -->        PDF

UDK 634.0.624.2:634.0.221.4


NORMALNE, STVARNE I DRUGE DRVNE MASE PREBORNIH ŠUMA
KAO JEDNOZNAČNE, TEMELJNE VELIČINE U GOSPODARSKIM OSNOVAMA


Ing. ZVONIMIR TOMAC, Rijeka


Određivanje etata za preborne šume teoretski se oslanja pretežno na
drvnu masu (zalihu), te se u raspravama kod drvne zalihe isprepliću razni
termini i pojmovi: stvarna, današnja, normalna, minamalna, poželjna, optimalna
itd.


U ovom prikazu, s diskutabilnim prijedlogom za prihvaćanje jednoobraznosti
i jednoznačnosti datih termina, za uređivačku praksu, obrazložiti
će se slijedeći termini:


za stvarne zalihe



početna, inventurna,

startna, nakon sječe etata,
— konačna, na kraju perioda;
za teoretske zalihe

normalna:
čista sastojinska,
gospodarska sastojinska,
— minimalna i maksimalna,
— optimalna.
Nadalje nedefinirani su pojmovi »očuvane« i »degradirane« sastojine,
pojmovi koji također imaju utjecaja kod određivanja etata.
Napokon u gospodarenju šumama i kod određivanja etata značajnu ulogu
igra vrijeme, koje se pojavljuje kao činilac kod prebornog gospodarenja, pod
oznakom:



vrijeme trajne (beskonačne) proizvodnje,
— uređaj ni period,
— ophodnjica,
— optimalno vrijeme sječe,
Sve što će se iznijeti je diskutabilno: — djelomično zato što se baš u
izvjesno m smislu tumače pojedini pojmovi; — djelomično zato što se
izlaže nešto novo za što još ne postoje determinacije.


No kako upravo uređivačka i šira šumarska praksa, upotrebljava i isprepliće
iznesene pojmove i navedene termine, to se smatra da je tema aktuelna
i vrijedna stručne pažnje.


STVARNE DRVNE ZALIHE (MASE)


Drvna masa preborne šume se u toku trajnog gospodarskog proizvodnog
procesa stalno valovito mijenja, bilo zbog vanjskih razloga (uzrokuju
smanjenje), bilo zbog svojih unutarnjih uzroka (prouzrokuju većinom povećanje).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Da bismo mogli pratiti tok bioproizvodnje, potrebno je pojmovno definirati
te promjenljive veličine zaliha, kako bi se mogle komparirati s analogno
istoznačnim teoretskim veličinama zaliha i tako u krajnjoj liniji dati
ocjenu uspjeha gospodarenja.


Tako u času prvog gospodarskog ulaska u šumu obično ustanovljujemo
njenu drvnu zalihu. Tu zalihu nazivam početna ili inventurn a (Mj). To
je bilo koja drvna masa, pronađena inventurom (na prikladan način) obično
na početku uređajne gospodarske periode.


U ekonomske šume ulazimo i obavljamo inventuru radi utvrđivanja količine
mase za sječu, te potom dio zalihe i siječemo, a time smanjujemo
raniju zalihu. Međutim nakon sječe preostala drvna masa je osnovna proizvodna
sirovina koja će se samoproizvodnjom povećati da bi nam u danom
momentu ponovno omogućila uzimanje jednog svog dijela (nova sječa). Ovu,
nakon sječe preostalu zalihu, nazivam startn a zaliha (Ms). Ona je osnovna
veličina proizvodnje. Nju u elaboratima utvrđujemo računski kao veličinu
zalihe nakon sječe, koja ali mora biti takova da osigura optimalnu proizvodnju
kao zalog potrajnosti prihoda.


Nakon sječe startna zaliha prirašćuje i na koncu uređajnog perioda postigne
izvjesnu veličinu. Ovu zalihu nazivam konačn a periodska zaliha
(Mk). Ona definira veličinu završne proizvodnje konkretne sastojine u odabranom
uređajnom razdoblju. U elaboratima je to također izračunata prognosticirana
veličina, koja se eventualno potvrđuje novom inventurom.


Prema tome, gledano uređivački, utvrđujemo na početku uređajno gospodarskog
perioda:



izmjerom inventurnu, početnu gospodarstvenu zalihu;

izračunom startnu zalihu, nakon sječe predviđenog etata, kao osnovnu
veličinu trajne proizvodnje;

izračunom konačnu zalihu periodske proizvodnje, kao usporedbenu
veličinu (prema početnoj) za utvrđivanje racionalnosti i dopustivosti
gospodarskih zahvata, odnosno kao temeljnu garanciju potrajnosti
prihoda.
Iz slike 1. je vidljivo da je


Mi„i + Pi = E + Ms
M3 + P2 = Mk


Mk = M;_2


Sastojina, živa početna zaliha (Mj.i), koja raste i samoproizvodi (te je
proizvod i proizvodeća sirovina) u izvjesnom gospodarskom momentu se
susreće sa sjekirom i pilom. U borbi gubi etat (E), preobražava se u startnu
masu (Ms), te vitalno ojačana (?) putuje novim kolosjekom prema konačnoj
periodskoj zalihi (Mk), da bi se neposredno nakon nove inventure ponovno
nazvala novom početnom zalihom, kako u tom prvom uređajnom periodu,
tako neprekidno u ciklusu svih gospodarskih perioda tokom cijeloga vremena
proizvodnje.


TEORETSKE ZALIHE


želja gospodara i stručnjaka teoretičara da usporedbom ustanove kolika
je proizvodnja u pojedinoj šumi povoljna odnosno da bi se mogli




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 86     <-- 86 -->        PDF

usmjeriti gospodarski zahvati, te osigurati potrajnost prihoda kao cilj gospodarenja,
bila je razlog da su se kao usporedbene vrijednosti pojavile
računske veličine uzornih drvnih zaliha, nazvane normal e (normalne šume,
normalne drvne zalihe i si.)


Klepac, D: Pod normalnom šumom razumijevamo onu koja ima
drvnu masu nužnu i dovoljnu da proizvede svake godine najpovoljniji prihod
s obzirom na postojeće stanište, vrstu drveća, oblik gospodarenja i
društvene potrebe (1). Nenadić, Đ.: Pod normalnom šumom razumijeva
se matematski ideal od skupa sastojina, koji valja pred očima držati, da se
prirodna šuma privede u to idealno normalno stanje, kako bi zadovoljilazahtjevima potrajnosti prihoda šuma (2).


Razni autori su odavno pokušali dati za preborne šume numeričke vrijednosti
za »normale«. U nas Hufnagel, Majnarić, šurić, Klepac


(4) i drugi.
Bez obzira na upotrebljivost pojedine »normale« (o čemu ne će biti
govora), zajednička im je osebina da je drvna masa definirana kao normaln
a (Mn) zapravo fiktivna veličina. Normala nije mogla obuhvatiti sastojinu
dinamički, nego ju tretira statički, ukočeno — što je krivo obzirom na
živi, stalno se mijenjajući, organizam biojedinki, tj. drveća. Po tome su
teoretičari normaliteta posegnuli za uzgojno i eksploatacijski neprikladnom
željom stalnog prebiranja, traženja i krčenja po sastojini, kako bi se na
silu održavala u »normalnom« stanju. Postizanje normalne zalihe, gospodarski
i praktički, je moguće doslovno samo trenutačno u veoma kratkom
isječku gospodarskog perioda. Zato je normala važna uzgajivaču samo kao
cilj i stremljenje, te računski komparativ, iako trajno faktički neodrživa.
Tako se pokazuje, iako samo približna normalnoj, no u gospodarenju
realnija optimaln a drvna zaliha (M0). Optimalna zaliha nije neka fiksna
veličina, već dinamična, stalno promjenljiva, no takova koja u ophodnjici
daje najoptimalniji prirast i etat. Uvjetovana najoptimalnijim prirastom
ona je nužno u nekom momentu jednaka normalnoj. Najoptimalniji prirast
može biti i najveći, no ne mora. On može biti usmjeren kvaliteti ili sortimentu,
te prema tome ni optimalni prirast iste sastojine nije konstantna
veličina. Ova zaliha (optimalna), kao promjenljiva, nije niti lako odrediva a
niti spoznajna u nekom izoliranom času, te je pokazuje uspjeh gospodarenja.
Kako je ipak uvijek potrebno znati, prije pojedine sječe, kakova je
racionalno moguća veličina etata, odnosno kakovu moramo imati startnu
zalihu da bi ova bila u dojdućem razdoblju optimalna, to u stvari moramo
poznavati minimaln u zalihu (Mm). Minimalna drvna zaliha je ona zaliha
koju mora imati sastojina nakon sječe da bi ta zaliha u neposrednom
dojdućem vremenskom razdoblju postala optimalna. Ova zaliha nam je nekako
naj konkretni ja, naj shvatljivi ja pa s njome najčešće operiramo.


Da bi se pojmovno uočila razlika ovih triju veličina može se dodati:


a) normaln a drvna zaliha je fiktivna, ali fiksna veličina, koju uvjetuju
ekološki faktori i bioosebine pojedine vrste drva, pa su numeričke
veličine ove zalihe za pojedinu vrstu drva i stanište stalne.


Normala može biti čista sastojinska ili gospodarska sastojinska.


438




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Postojeće normale, to im je karakteristika, su istražene za čiste sastojine
pojedine vrste drveća. One se temelje na biološkim i stanišnim mogućnostima
rasta i prirasta dotične vrste u određenim uvjetima, te imadu skoro
do apsolutuma stalnu vrijednost. Na primjer jela II bon. 485 m3 (5), jela
III/IV bon 309 m» (5), bukva III bon. 287 m» (5) itd. Ove normale u daljem
nazivam čiste sastojinske normale, jer su temeljene i date za čiste sastojine
pojedine vrste.


Kako u preboru ima malo čistih sastojina, to se obično iz čistih normala
izvode normale za mješovite šume (pomoću koeficijenata normaliteta —
To mac, š. L. 7—8, 1970). Tako se ali dobivaju druge normale, koje dalje
nazivam gospodarske sastojinske normale, zato što su izvedene veličine prema
nekom gospodarskom zahtjevu (planu), te su promjenljive upravo onako
kako to važeće proizvodne želje nameću. No jednom s nekim ciljem utvrđene
postaju stalne veličine (dok važi postavljeni cilj) i obično se poistovjećuju
s ciljem gospodarenja. Matematski izraženo:


Mng = a M,,,,, + b MncB + ....


Mng — gospodarska normalna zaliha konkretnog staništa,


Mncj — čista normalna zaliha jele staništu odgovarajućeg boniteta,


MncB — čista normalna zaliha bukve staništu odgovarajućeg boniteta,


a, b — odabrani koeficijenti normaliteta, koji definiraju učešće poje


dine vrste u budućoj gospodarenoj sastojini.


Iz ovoga slijedi da ćemo za prebornu mješovitu šumu jele i bukve,
gospodarskom normalnom zalihom, smatrati zalihu formiranu od povoljnog
dijela staništu odgovarajuće normalne zalihe čiste jele i povoljnog dijela
normalne zalihe čiste bukve. Dijelove ćemo najlakše definirati pomoću koeficijenata
normaliteta, prikladno odabranih za svaku vrstu.


b) minimaln a drvna zaliha je ona koja u dojdućem razdoblju najpotpunije
garantira razvoj optimale. Sastojina s manjom zalihom od minimalne
ne bi u potpunosti iskorišćivala sve mogućnosti staništa, a proizvodnja
bi bila manjeg kapaciteta od optimalnoga. Previsoka zaliha, također
bi proizvodila s individualno manjim kapacitetom uz beskamatno blokiranje
velikog dijela kapitala, što bi također bila šteta, ne uzevši još u obzir smanjenje
regenerativnih mogućnosti.


Veličina minimale dade se izračunati iz samih njenih karakteristika:


— da neposredno uvjetuje razvoj optimale, koja po prilici u polovici ophodnjice
treba da bude normalna. Prema tome veličina minimale bi bila približno:
— normala umanjena za pol prirasta ophodnjice za tu normalu. Točnije
je normalu diskontirati pomoću postotka prirasta za pol ophodnjice, to jest
izračunati sadašnju vrijednost buduće glavnice — normale. Tako se vrlo
lako pomoću faktora diskontacije (Mali šumarski priručnik) iz svake normale
izračuna minimala. Međutim može se računati i s prirastom na normalu,
kako je gore navedeno, jer je razlika za kratke ophodnjice i male postotke
prirasta potpuno beznačajna. Minimala je i tako samo teoretska okvirna
veličina.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Dakle da bi izračunali minimalu, treba poznavati:


— prirasni potencijal (p °/o) dotične stvarne sastojine za koju je već
poznata normala; — vrijeme proizvodnje između sječa, ophodnjicu.
Tako uz ophodnjicu od 10 god. i postotak prirasta 1, 2 i 3°/o moglo bi
se, na primjer za Nove normale prof. Klepca (5), izračunati minimale
i granične koeficijente normaliteta tih minimala k = Mm/Mn i to za jelu
kako je u tabeli 1 pokazano.


Kako je iz ove dvoulazne tabele (% prirasta — bonitet) vidljivo, za istu
normalu nije uvijek minimala ista, jer je ova direktno ovisna o prirasnom
potencijalu (% prirasta) i vremenu proizvodnje (ophodnjici).


Tako se može definirati minimala. (Vidi: »Normalna drvna zaliha pre-
borne šume za stanje prije i poslije sječa« formule Klepca i Miletića.
(1, strana 119).


c) optimaln a drvna zaliha (M„) je: lokalno ekološki i gospodarski
određena, u svakom vremenskom dijelu trajnog gospodarskog razdoblja različita,
upravo onako dinamična kako u razvoj i napredak bioloških, gospodarskih
i drugih faktora, uvjetovanih rastom i prirastom, zahtijevaju. Veličina
ove zalihe je nakon sječe najniža, a pred drugu sječu najviša. Ona
je u izvjesnom momentu, vjerojatno u sredini ophodnjice, jednaka normalnoj
.


Optimalnu zalihu se ne može dati kao fiksnu veličinu, jer se ona stalno
mijenja, no može se dati raspon njenog kretanja. Prema niže omeđena je
minimalom, u sredini jednaka je normali, a prema više ... drugom polovicom
prirasta ophodnjice, odnosno »maksimalom«. Točnije je normalu prolongirati
pomoću postotka prirasta za određeni broj godina (pol ophodnjice), tj.
izračunati buduću vrijednost poznate glavnice. Budući da se normalitet postiže
u polovici razdoblja između sječa, to znači da će normalna zaliha još
pola ophodnjice prirašćivati.


Tako uz ophodnjicu od 10 godina i postotke prirasta 1, 2 i 3°/o moglo
bi se na primjer za Nove normale prof . Klepc a (5) izračunati »maksimale
« i granične vrijednosti koeficijenata normaliteta tih maksimala
k = Mmax / Mn i to za jelu kako je u tabeli 2 pokazano.


Slika 1 pokazuje stalnost teoretskih veličina zaliha: — fiksnu normalu;


— fiksni snop linija minimala i maksimala za istu normalu, koje rezultiraju
iz utjecaja veličine °/o prirasta i duljine ophodnjice; — širine raspona optimale
omeđene konkretno važećom minimalom i maksimalom.
Iz tabele 1 i 2 je vidljivo, da su koeficijenti normaliteta za sve bonitete
po pojedinom postotku prirasta jednaki. Prema tome su jednake i razlike
koeficijenata, koje definiraju raspone za pojedini postotak prirasta u svim
bonitetima, kako se vidi iz tabele 3.


Znači, ma koja sastojina na primjer, s prirastom od 2% i ophodnjicom
od 10 godina, ako ima zalihu s koeficijentom normaliteta između 0,90 i 1,10
je u optimalnoj proizvodnji.


Sastojina s koeficijentom normaliteta različitim od onih datih intervalom
za pojedine postotke prirasta nije u optimalnoj proizvodnji. Ako je
njen koeficijenat normaliteta niži, treba je smatrati degradiranom, a ako
je viši treba je smatrati pregomilanom. Svakako je najvažnije pravilno ocijeniti
stanje sastojine prema komparativnim mjerilima za upravo dati čas




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Tabela 1


II III IV V bonitet


ei


M„ M.n M„ M„, k„ M, Mm kn ML M,„ k,„


1 700 665 0,95 485 460 0,95 356 340 0,95 263 250 0,95 171 162 0,95
2 7UÜ 630 0,90 485 436 0,90 356 321 0,90 263 238 0,90 171 154 0,90
3 700 595 0,85 485 412 0,85 356 302 0,85 263 226 0,85 171 146 0,85


Mn = Škopac, Š. L„ 5—6, 1963. (5).
Mm = minimalna masa uvjetovana prirastom u i/i ophodnjice
Km = koeficijent normaliteta za odnosnu minimalu


Tabela 2


II III IV V bonitet


G
Mn M,mal kmax ""n ´"´mal "ma
Mn Mmax k ^ Mn Mmax kma M M k
n "Vai Amai
1 700 735 1,05 485 510 1,05 356 374 1,05 263 276 1,05 171 180 1,05
2 700 770 1,10 485 535 1,10 356 391 1,10 263 289 1,10 171 188 1,10
3 700 805 1,15 485 558 1,15 356 408 1,15 263 303 1,15 171 199 1,15


= škopac, Š. L., 5—6, 1963. (5).
= minimalna masa uvjetovana prirastom u x/2 ophodnjice
= koeficijent normaliteta za odnosnu minimalu


Tabela 3


za sve bonitete raspon optimale


I
I
prema normali
V V (faktor f)


Ämai Ämm


1 1,05 0,95 0,10 ± 5%
2 1,10 0,90 0,20 ± 10%
3 1,15 0,85 0,30 ± 15%


toka proizvodnje. Treba imati na umu da se zalihe u šumi, pa i one najoptimalnije,
stalno mijenjaju (uz našu pomoć ili bez nje) i to valovito. Ukoliko
neposredno nakon sječe ustanovimo nižu zalihu od normalne ne mora biti
šuma preiskorištena, niti ako je zaliha prije sječe veća od normalne ne mora
biti pregomilana. Iz grafičkog prikaza (slika 1) jasno je vidljivo kako se


441




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ukrštaju veličine stvarnih i fiktivnih zaliha. Oscilacije ovise o prirasnom
potencijalu, te su rasponi visine vala to veći što su postotci prirasta (p) i
dužine ophodnjica (1) veći. Koeficijenat normaliteta inventurne zalihe, uz
poznavanje raspona koeficijenata za optimalu, je upravo taj najmarkantniji
pokazatelj stanja sastojine.


Slika 1


> M0


Ms MK = Mi2


I


-L. — z


Mn — normalna drvna zaliha određene vrste uvjetovana staništem (bonitetom),


— minimalna zaliha za dotičnu normalu ovisna o prirasnom potencijalu i
Mmin ophodnjici,
— maksimalna zaliha za dotičnu normalu kao gornja granica racionalne
MJUJ proizvodnje ovisna o prirasnom potencijalu i ophodnjici,
M0 — raspon optimalne zalihe,
M;i^2 — stvarna inventurna zaliha na početku uređajnog razdoblja,
Ms — startna zaliha nakon sječe etata,
Mk — konačna zaliha uređajnog perioda,
E — etat uređajnog perioda,
Pj — prirast na inventurnoj masi do sječe etata,
P2 — prirast na startnoj masi do kraja perioda,
u — trajno vrijeme proizvodnje,
z — uređajno gospodarski period (razdoblje),
1 — ophodnjica,
c — vrijeme optimalne sječe.


Kako je optimala definirana normalom i prirastom dotične normale
(vidi tabelu 1 i 2), to se pomoću datog postotka prirasta i ophodnjice direktno
zna koeficijenat raspon a (d) optimale. On je jednak tom postotku
umnoženom s Vs ophodnjice. Na primjer: za p = 2%> i 1 = 10 godina;
d = 2% V« 10-god. = 10%. U ovom će slučaju odstupanja minimale i maksi


442




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 91     <-- 91 -->        PDF

male biti za + 10% od normale, odnosno optimala će imati raspon od
normala — 10°/o do normala + 10%.


CILJ GOSPODARENJA


Konfrontacijom datih definicija možemo pokušati dati cilj gospodarenja
pa izlazi:


M; (da postane)—> M0
Ms (da postane)—»-Mm


Početna inventurna zaliha (M;) da bude u toku gospodarske periode jednaka
optimalnoj. Startna zaliha, odnosno osnovna proizvodna zaliha (Ms)
neposredno nakon sječe etata da bude približno jednaka minimalnoj.


Ms > Mn > Mmax


Startna zaliha na svom razvojnom putu (u stvari sada kao optimala)
mora u nekom momentu biti jednaka normali (Mn) a zatim se još povećavati
do optimalnog maksimuma.


Teoretski izgleda moguće ma iz koje inventurne zalihe u povoljnom
vremenu proizvodnje (u) postići optimalu, (a time samim po sebi u danom
času i normalu) odnosno optimalnu proizvodnju, samo treba u određenom
smislu gospodariti, tj. usmjeravati sječe.


Sječe treba realizirati tako da bude etat (E) najveći. Budući da se može
promjena u zalihi odnosno sječa etata matematski prikazati:


M — E = Mm


E = M — Mm


M = zaliha pred sječu,


E = etat,


Mm = minimala,


a uzgojno gospodarski je utvrđeno da je minimala (Mm) fiksna (ne može
se racionalno smanjivati), to su varijabilne etat (E) i masa prije sječe (M).
Diskusijom ove jednadžbe je očito da uz fiksno Mm (minimalu) može E
(etat) biti veći samo ako je i M (masa prije sječe) veća. Kako masa prije
sječe može biti racionalno najveća kad dostigne veličinu maksimalne optimale
(Momas), to je očito da će konkretni etat moći biti najveći kad konkretna
zaliha dostigne veličinu gornje granice ustanovljene optimalne zalihe konkretnog
staništa. Dakle


E = M M


lvi lvl


L´maio maxom
POJAM OČUVANIH ILI DEGRADIRANIH ŠUMA


Numerički smo definirali u praksi uređivanja potrebne veličine stvarnih
i teoretskih drvnih masa. Statistika traži još diferencijaciju šuma na »očuvane
« i »degradirane«. Postavlja se pitanje mogu li se i za te pojmove pronaći
numerički pokazatelji. :..-,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Uobičajeno je zalihu veću od 70%> normalne (0,7 normaliteta) smatrati
očuvanom, a manju od 0,7 normaliteta degradiranom. Koliko je to ispravno
i što se zapravo želi pojmom očuvanosti definirati?


Šume s normalnom zalihom možemo sigurno smatrati očuvanima. Prema
tome normalna zaliha ostaje kao temeljna usporedbena veličina, kao mjerilo
odnosno baza za utvrđivanje očuvanosti. Ako pretpostavimo da je sve
ono što ne daje optimalnu proizvodnju u izvjesnom smislu degradirano,
onda zapravo minimal a definira pra g očuvanosti, pa bi trebali prema
minimali ustanovljavati očuvanost ili stupanj očuvanosti. Minimale pak izražene
relativnim pokazateljima (koeficijentom normaliteta k = Mm/Mn,
T o m a c, Š. L., 7—8, 1970.) karakteristično pokazuju da se ti koeficijenti
kreću znatno više od 0,7. Prema tome kriterij očuvanosti trebalo bi numerički
drugačije definirati nego što se to običavalo. Da bi se mogao održati
koeficijenat 0,7 (70°/o normalne drvne zalihe) kao kriterij očuvanosti, morao
bi uz ophodnjicu od 10 godina prirast biti oko 7%. Za niži prirasni potencijal,
koji je bliži stvarnomu, trebale bi biti duge ophodnjice i to za: p = l°/o,
ophodnjica 70 godina; p = 2%, ophodnjica 36 godina; p = 3°/o, ophodnjica
25 godina.


Postotak prirasta od 7% je više nego 3 puta previsok za naše preborne
šume, a ophodnjice od 25 i više godina su praktički neprihvatljive. Prema
tome neodrživ je kriterij da je svak a sastojina očuvana, bez obzira na
njen prirasni potencijal i dužinu ophodnjice, ako ima 70°/o normalne zalihe.
Pojam očuvanosti ne mora imati nikakav gospodarsko proizvodni značaj,
no čemu onda služi?


Diferencijacija odnosno klasifikacija po predloženom kriteriju dala bi
ekonomski i racionalni značaj pojma očuvanosti, a to je vjerojatno najvažnije.


VRIJEME KAO ČINILAC U PREBORNOJ PROIZVODNJI


Kako ništa ne postoji bezvremenski, to nije ispušteno ni vrijeme kao
činilac u šumskoj prebornoj proizvodnji. Naprotiv i ovdje operiramo s
vremenom i vremenskim intervalima, te nam oni daju okvire unutar kojih
promatramo veličine zbivanja.


Prirodna šuma, pretpostavljamo, trajno postoji i stihijski, prašumski
je regulirala proizvodnju. Čovjek, osvojivši to prirodno dobro, odmah toj
proizvodnji daje izvjesne obveze putem planova i uspostavlja povoljne vremenske
intervale da bi mogao bilansirati svoje gospodarske zahvate. Te
intervale obično nazivamo uređajno gospodarski periodi. Vraćanje zahvata
u prebornim šumama na istu površinu definira ophodnjica. Ova vremena
su bila i do sada definirana.


Da bi planiranje zahvata u pojedinoj prebornoj šumi bilo kompletno
a zahvat garantirano teoretski racionalan, dodati će se iznesenim pojmovima
još najoptimalnij e vrijeme sječnog zahvata. To je pokazatelj,
kada, počam od obavljene inventure, treba pristupiti sječi da bi se mogao
vaditi najpovoljniji etat. Naime, danas kod sve napetijeg gospodarenja, kad
treba u potpunosti iskorišćavati prirodne proizvodne snage i veoma minuciozno
pratiti tok proizvodnje i ostvarivati najveće moguće prihode, pitanje
vremena za pojedine zahvate dolazi u prvi plan.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Ranije je obrazloženo da sastojina samo na izvjesnom stupnju svoga
razvoja proizvodi optimalno (interval optimalne zalihe). Budući da se proizvodnja
odvija u vremenu, to je jasno da se i optimalna proizvodnja može
i mora vremenski pratiti. Kako nakon kulminacije optimalne proizvodnje
nastupa opadanje ili stagnacija, važno je znati kada je vremenski nastupila
kulminacija, da bi se upravo u času nastupa opadanja ili stagnacije gospodarski
interveniralo. Zato se smatra da je u intenzivnom gospodarenju potrebno
znati najpovoljnije vrijeme sječnog zahvata.


To vrijeme može se jednostavno odrediti, na primjer, pomoću godišnje
vrijednosti intervalne razlike (s), koeficijenata normaliteta optimalne maksimalne
i minimalne zalihe:


koef. normaliteta optimale max. — koef. norm. opt. min.
s =
ophodnjica


Kvocijent razlike koeficijenata normaliteta optimale max. i koeficijenta
normaliteta inventurne zalihe kao brojnika, te godišnja vrijednost intervalne
razlike koeficijenata normaliteta optimale (s) kao nazivnika, pokazuje najoptimalnije
vrijeme sječa. Ako pretpostavimo da se koeficijenat normaliteta
stvarne sastojine mijenja tokom ophodnjice u predviđenom rasponu
(raste dok nema sječa), to je iz same skale razvoja uočljivo da je taj koeficijenat
u izvjesnoj godini tokom ophodnjice jednak vrijednosti 1,0, a zatim
da i dalje raste prema maksimumu. U želji da mogući etat bude najekonomičniji,
najracionalniji i ujedno najveći, a da zaliha ne padne ispod minimale,
jasno je da će etat moći biti najveći upravo na granici maksimalne
vrijednosti optimale (iza te granice nastupa pregomilavanje i proizvodnja
nije najekonomičnija).


Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s) lako izračunamo koliko
je tih razlika još potrebno, da bi vrijednost koeficijenta normaliteta
konkretne sastojine bila najveća. Ako od maksimalne vrijednosti koeficijenta
normaliteta optimale odbijemo koeficijenat normaliteta inventurne zalihe i
razliku podijelimo s godišnjom vrijednosti intervalne razlike koeficijenata
normaliteta optimale (s), tada nam kvocijent »c« pokazuje broj godina koliko
još treba prirašćivati postojeća sastojina, da bi postigla gornju granicu
optimalne veličine kad se racionalno može sječi najveći etat. Dakle:


koef. normal, optimale max. — koef. norm, inventurne zalihe
c =


s


c = optimalno vrijeme sječe najvećeg etata.


Optimalno vrijeme sječe najvećeg etata može se lako izračunati i pomoću
apsolutnih veličina taksacionih elemenata. U tom slučaju brojnik je
jednak razlici optimalne maksimalne i inventurne zalihe, a nazivnik (s) je
jednogodišnji prirast, pa je


C =


s


445




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 94     <-- 94 -->        PDF

PRIMJER: Odjel »a«, koji pripada području cenoze Fagetum abietetosum
croat. (Horv.). (Ostali opis ispušten).


taksacioni elementi šifra jela bukva svega
1 2 3 4 5
bonitet staništa 11 Iv
inventurna drvna zaliha Mi 353 88 441
prirasni potencijal (prema šuriću) P°/o 2 2 2
ophodnjica 1 10
omjer smjese °/o 80 20 100


U datim stanišnim uvjetima, kao i u okviru općih ciljeva gospodarenja,
smatra se da će biti povoljno uzgojiti mješovitu šumu s dominantnom jelom
(uvjet je za njen rast i prirast po II bonitetu mnogo bolji nego za bukvu
IV boniteta). Zato je definirana gospodarska normala s učešćem pojedinih


vrsta kako slijedi:
1 2 3 4 5
koeficijenti normaliteta za buduću
gospodarsku normaluiz čistih normala jele II bon
i bukve IV bon ... (literatura 5) Mncizračunata je gospodarska normala
Mng = 0,9 485 + 0,2 190
kn
=
0,9
485
436
0,2
190
38
1,1
474


Budući da u tom odjelu imade jele 353 m3 i bukve 88 rrP, to su koeficijenti
normaliteta inventurne zalihe za jelu a = 353 / 485 = 0,7, a za bukvu
b = 88/190 = 0,5. U želji da buduća sastojina postigne gospodarsku normalu
(koeficijenat a = 0,9 i b = 0,2), treba je određeno voditi k postavljenom
cilju postepeno gomilajući prirast jele, a smanjujući zalihu bukve. Po
omjeru smjese odnos jele i bukve je 0,8 : 0,2. No, taj nam podatak ništa
određeno ne kaže o optimalnoj proizvodnji, stanju sastojine prema gospodarskoj
normali niti o poželjnom kretanju sječa.


Prema navedenim elementima mogao se etat (E) za prvo uređajno razdoblje
odrediti (pokazati će se samo njegova globalna veličina jele +
bukve):



manji od prirasta
E = inventurna zaliha + prirast — normala
E = 441 + 88 — 474 = 55 ra3
Intenzitet sječa 13% s napomenom da se dio prirasta štedi radi postizanja
normale.


— u visini prirasta
E = 88 ms


ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Intenzitet sječa 20% s napomenom da još u ovom periodu ne će biti
postignuto normalno stanje (inventurna zaliha 441 je manja od normale
474 m3).


— više od prirasta
E
= na primjer ... 110 m3


Intenzitet sječa 25% s napomenom ..« iako je predviđena sječa znatnije
iznad prirasta, komisija smatra da je potrebno da se intenziteti sječa povećaju,
jer ... to dozvoljava stanje sastojina...« (zapisnik o ispitivanju osnove
gospodarenja ...)


Vjerojatno niti jedan način pokazanog određivanja nije bio suštinski
dobar: — treći što bez provjere stanja normaliteta smanjuje zalihu; — drugi
što ne vodi sastojinu nikamo određeno, već je bez obzira na njeno stanje
zalihe prema normali zadržava u slučajno zatečenom stanju, a da uopće
ne zna koliko je to optimalno i — prvi jer normalu poistovjećuje s minimalom
odnosno početnom veličinom buduće proizvodnje. Taj način kao
pseudoanalitički je u stvari najlošiji. Sadrži više nedorečenih ili krivo upotrebljenih
faktora.


Etat je bolje određivati osvrnuvši se još na ostale elemente za ovu
sastojinu i to:



minimala je M,„ = M„ /1,0 ps 428 m3

minimala je M„,ax = Mm;ix 1,0 p5 520 m3

optimala je M0 = 428 do 520 m3



raspon koeficijenata normaliteta
optimale kmin — kmaI 0,90 do 1,10

koeficijenat normaliteta
inventurne zalihe .. k; 0,93
i


Prema tome: — veličina inventurne zalihe je optimalna (početak optimalnog
stanja) jer se koeficijenat 0,93 uklapa u interval 0,90 do 1,10 (ili
masa od 441 je unutar optimalnog raspona 428 do 520).


— sastojina prirašćuje optimalno. Optimalni prirast je u stvari jednak
razlici između optimalne maksimalne i minimalne zalihe, jer je pomoću
tog prirasta i normale računat raspon optimalne zalihe. Taj prirast je u
našem slučaju jednak
474
P = 474 1,025 = 520 — 428 = 92 m3
1,025


Računski etat optimalne proizvodnje jednak je optimalnom prirastu.
Stanje našega odjela je optimalno (koeficijenat normaliteta k, = 0,93) pa
će zato biti etat 92 m3, a moći će se sječi kad zaliha s prirastom dostigne
veličinu od 520 m3.


447




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike koeficijenata normaliteta
optimale:


1,10 — 0,90
s = = 0,02
10


utvrđujemo optimalno vrijeme sječe:


1,10 — 0,93
c = = 8 ili 9 godina
0,02


520 — 441 79
ili c = = = 8 ili 9 godina.
8,8 8,8


Prema tome da se ostvaruje optimalna proizvodnja treba etat u visini
od 92 m3 sječi na kraju uređajno gospodarskog perioda odnosno u 8 ili 9
godini nakon inventure koja je pokazala zalihu od 441 m3. Drugačiji etat,
te sječa u drugo vrijeme nisu gospodarski racionalni.


Kontrolom potrajnosti prihoda potvrđujemo ispravnost predviđenog
zahvata (pomoću izračuna konačne periodske zalihe):


Mk = / 441 1,02« _ 92 / . 1,022 = 441 m3


Zaliha je bila optimalna, sječen je najveći etat, i na koncu perioda ponovno
je ista optimalna zaliha.


Tok kretanja zalihe u ovom odjelu s optimalnom proizvodnjom pokazuje
slika 2.


Iz usporedbe posljednje kalkulacije etata s ranije navedenima, vidljivo
je koliko je mogućno diferentno određivati etat. U stvari je samo jedna i
to ispravno kalkulirana veličina suštinski dobra i garancija ekonomične,
racionalne i stalno najveće proizvodnje.


Prema datim pokazateljima izvjesno znamo za odjel »a«:


— da je inventurna zaliha malo iznad minimale, dakle optimalna,
— da će se veličina normalne zalihe postići za 4 godine,
— da će se ekonomska maksimalna optimalna zaliha pojaviti za 8 godina,
— da etat može biti u visini prirasta, time da se siječe 8. ili 9. godine, i
— tako će prirast biti optimalan, etat maksimalan i stalan u intervalima
po 10 godina, a cijela proizvodnja će biti optimalna.
448




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Slika 2


&„8_goji .


-I h-2—&-&aA + .


maksimalna veličina optimale (520 m´),
minimalna veličina optimale (428 m´),
gospodarska normala (474 m3),


MnK —


M0 -raspon optimalne zalihe (428 — 520 m3),
Mu -današnja inventurna zaliha (441 m3),
M3 -startna zaliha nakon sječe etata (428 m»),
Mk -konačna periodska zaliha (441 ms),
Mi2 -inventurna zaliha drugog perioda,
Mk2 — konačna zaliha drugog perioda,
E — etat (92 ms),
u — trajno vrijeme proizvodnje,
7-1,2 — uređajni periodi (10 god.),
1 — ophodnjica (10 god.),
C — optimalno vrijeme sječa u periodima (8, 9 god.),
g — međuuređajno razdoblje. (U praksi se događa da između svršetka prvog


i početka drugog uređajnog razdoblja prođe više godina).


DISKUSIJA


Iz cijeloga prikaza je vidljivo da su sve teoretske veličine po jednom
logičnom kriteriju izvedene iz normale. To pak daje normali, kao takovoj,
posebnu važnost i zahtijeva veliku odgovornost kako u određivanju, tj.
komponiranju same normale, čiste ili gospodarske, tako i u odabiranj u
pojedine gospodarske normale za konkretno s t an i š t e. Jesu
li današnje čiste normale, u ovdje datom smislu, prave veličine optimalne
proizvodnje koje treba dostići u polovici sjcčnog razdoblja, ustanoviti će
daljnja istraživanja.


449




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Ovaj prikaz neka bude poticaj, jer bez normaia ne može biti pouzdanog
projektiranja progresivnog gospodarenja prebornim šumama.


Počam od terminoloških finesa do prikaza upotrebljivosti predloženoga,
zaokružena je materija koja u projektiranju gospodarenja šumama ima
značenja.


Nadati se da će izneseno doprinijeti progresu u projektiranju, a time i
općem progresu šumarstva.


LITERATURA


1. D. Klepac: Uređivanje šuma, Zagreb 1965.
2. Đ. Nenadić: Uređivanje šuma, Zagreb 1929.
3. Jovanović: Uređivanje šuma, Sarajevo 1952.
4. D. Klepac: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Zagreb 1961.
5. Škopac: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, prof, dr D. Klepca — primjena
u praksi. Š. L., 5—6, 1963.
45f