DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 86 <-- 86 --> PDF |
usmjeriti gospodarski zahvati, te osigurati potrajnost prihoda kao cilj gospodarenja, bila je razlog da su se kao usporedbene vrijednosti pojavile računske veličine uzornih drvnih zaliha, nazvane normal e (normalne šume, normalne drvne zalihe i si.) Klepac, D: Pod normalnom šumom razumijevamo onu koja ima drvnu masu nužnu i dovoljnu da proizvede svake godine najpovoljniji prihod s obzirom na postojeće stanište, vrstu drveća, oblik gospodarenja i društvene potrebe (1). Nenadić, Đ.: Pod normalnom šumom razumijeva se matematski ideal od skupa sastojina, koji valja pred očima držati, da se prirodna šuma privede u to idealno normalno stanje, kako bi zadovoljilazahtjevima potrajnosti prihoda šuma (2). Razni autori su odavno pokušali dati za preborne šume numeričke vrijednosti za »normale«. U nas Hufnagel, Majnarić, šurić, Klepac (4) i drugi. Bez obzira na upotrebljivost pojedine »normale« (o čemu ne će biti govora), zajednička im je osebina da je drvna masa definirana kao normaln a (Mn) zapravo fiktivna veličina. Normala nije mogla obuhvatiti sastojinu dinamički, nego ju tretira statički, ukočeno — što je krivo obzirom na živi, stalno se mijenjajući, organizam biojedinki, tj. drveća. Po tome su teoretičari normaliteta posegnuli za uzgojno i eksploatacijski neprikladnom željom stalnog prebiranja, traženja i krčenja po sastojini, kako bi se na silu održavala u »normalnom« stanju. Postizanje normalne zalihe, gospodarski i praktički, je moguće doslovno samo trenutačno u veoma kratkom isječku gospodarskog perioda. Zato je normala važna uzgajivaču samo kao cilj i stremljenje, te računski komparativ, iako trajno faktički neodrživa. Tako se pokazuje, iako samo približna normalnoj, no u gospodarenju realnija optimaln a drvna zaliha (M0). Optimalna zaliha nije neka fiksna veličina, već dinamična, stalno promjenljiva, no takova koja u ophodnjici daje najoptimalniji prirast i etat. Uvjetovana najoptimalnijim prirastom ona je nužno u nekom momentu jednaka normalnoj. Najoptimalniji prirast može biti i najveći, no ne mora. On može biti usmjeren kvaliteti ili sortimentu, te prema tome ni optimalni prirast iste sastojine nije konstantna veličina. Ova zaliha (optimalna), kao promjenljiva, nije niti lako odrediva a niti spoznajna u nekom izoliranom času, te je pokazuje uspjeh gospodarenja. Kako je ipak uvijek potrebno znati, prije pojedine sječe, kakova je racionalno moguća veličina etata, odnosno kakovu moramo imati startnu zalihu da bi ova bila u dojdućem razdoblju optimalna, to u stvari moramo poznavati minimaln u zalihu (Mm). Minimalna drvna zaliha je ona zaliha koju mora imati sastojina nakon sječe da bi ta zaliha u neposrednom dojdućem vremenskom razdoblju postala optimalna. Ova zaliha nam je nekako naj konkretni ja, naj shvatljivi ja pa s njome najčešće operiramo. Da bi se pojmovno uočila razlika ovih triju veličina može se dodati: a) normaln a drvna zaliha je fiktivna, ali fiksna veličina, koju uvjetuju ekološki faktori i bioosebine pojedine vrste drva, pa su numeričke veličine ove zalihe za pojedinu vrstu drva i stanište stalne. Normala može biti čista sastojinska ili gospodarska sastojinska. 438 |