DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Postojeće normale, to im je karakteristika, su istražene za čiste sastojine
pojedine vrste drveća. One se temelje na biološkim i stanišnim mogućnostima
rasta i prirasta dotične vrste u određenim uvjetima, te imadu skoro
do apsolutuma stalnu vrijednost. Na primjer jela II bon. 485 m3 (5), jela
III/IV bon 309 m» (5), bukva III bon. 287 m» (5) itd. Ove normale u daljem
nazivam čiste sastojinske normale, jer su temeljene i date za čiste sastojine
pojedine vrste.


Kako u preboru ima malo čistih sastojina, to se obično iz čistih normala
izvode normale za mješovite šume (pomoću koeficijenata normaliteta —
To mac, š. L. 7—8, 1970). Tako se ali dobivaju druge normale, koje dalje
nazivam gospodarske sastojinske normale, zato što su izvedene veličine prema
nekom gospodarskom zahtjevu (planu), te su promjenljive upravo onako
kako to važeće proizvodne želje nameću. No jednom s nekim ciljem utvrđene
postaju stalne veličine (dok važi postavljeni cilj) i obično se poistovjećuju
s ciljem gospodarenja. Matematski izraženo:


Mng = a M,,,,, + b MncB + ....


Mng — gospodarska normalna zaliha konkretnog staništa,


Mncj — čista normalna zaliha jele staništu odgovarajućeg boniteta,


MncB — čista normalna zaliha bukve staništu odgovarajućeg boniteta,


a, b — odabrani koeficijenti normaliteta, koji definiraju učešće poje


dine vrste u budućoj gospodarenoj sastojini.


Iz ovoga slijedi da ćemo za prebornu mješovitu šumu jele i bukve,
gospodarskom normalnom zalihom, smatrati zalihu formiranu od povoljnog
dijela staništu odgovarajuće normalne zalihe čiste jele i povoljnog dijela
normalne zalihe čiste bukve. Dijelove ćemo najlakše definirati pomoću koeficijenata
normaliteta, prikladno odabranih za svaku vrstu.


b) minimaln a drvna zaliha je ona koja u dojdućem razdoblju najpotpunije
garantira razvoj optimale. Sastojina s manjom zalihom od minimalne
ne bi u potpunosti iskorišćivala sve mogućnosti staništa, a proizvodnja
bi bila manjeg kapaciteta od optimalnoga. Previsoka zaliha, također
bi proizvodila s individualno manjim kapacitetom uz beskamatno blokiranje
velikog dijela kapitala, što bi također bila šteta, ne uzevši još u obzir smanjenje
regenerativnih mogućnosti.


Veličina minimale dade se izračunati iz samih njenih karakteristika:


— da neposredno uvjetuje razvoj optimale, koja po prilici u polovici ophodnjice
treba da bude normalna. Prema tome veličina minimale bi bila približno:
— normala umanjena za pol prirasta ophodnjice za tu normalu. Točnije
je normalu diskontirati pomoću postotka prirasta za pol ophodnjice, to jest
izračunati sadašnju vrijednost buduće glavnice — normale. Tako se vrlo
lako pomoću faktora diskontacije (Mali šumarski priručnik) iz svake normale
izračuna minimala. Međutim može se računati i s prirastom na normalu,
kako je gore navedeno, jer je razlika za kratke ophodnjice i male postotke
prirasta potpuno beznačajna. Minimala je i tako samo teoretska okvirna
veličina.