DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ukrštaju veličine stvarnih i fiktivnih zaliha. Oscilacije ovise o prirasnom
potencijalu, te su rasponi visine vala to veći što su postotci prirasta (p) i
dužine ophodnjica (1) veći. Koeficijenat normaliteta inventurne zalihe, uz
poznavanje raspona koeficijenata za optimalu, je upravo taj najmarkantniji
pokazatelj stanja sastojine.


Slika 1


> M0


Ms MK = Mi2


I


-L. — z


Mn — normalna drvna zaliha određene vrste uvjetovana staništem (bonitetom),


— minimalna zaliha za dotičnu normalu ovisna o prirasnom potencijalu i
Mmin ophodnjici,
— maksimalna zaliha za dotičnu normalu kao gornja granica racionalne
MJUJ proizvodnje ovisna o prirasnom potencijalu i ophodnjici,
M0 — raspon optimalne zalihe,
M;i^2 — stvarna inventurna zaliha na početku uređajnog razdoblja,
Ms — startna zaliha nakon sječe etata,
Mk — konačna zaliha uređajnog perioda,
E — etat uređajnog perioda,
Pj — prirast na inventurnoj masi do sječe etata,
P2 — prirast na startnoj masi do kraja perioda,
u — trajno vrijeme proizvodnje,
z — uređajno gospodarski period (razdoblje),
1 — ophodnjica,
c — vrijeme optimalne sječe.


Kako je optimala definirana normalom i prirastom dotične normale
(vidi tabelu 1 i 2), to se pomoću datog postotka prirasta i ophodnjice direktno
zna koeficijenat raspon a (d) optimale. On je jednak tom postotku
umnoženom s Vs ophodnjice. Na primjer: za p = 2%> i 1 = 10 godina;
d = 2% V« 10-god. = 10%. U ovom će slučaju odstupanja minimale i maksi


442