DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Ranije je obrazloženo da sastojina samo na izvjesnom stupnju svoga
razvoja proizvodi optimalno (interval optimalne zalihe). Budući da se proizvodnja
odvija u vremenu, to je jasno da se i optimalna proizvodnja može
i mora vremenski pratiti. Kako nakon kulminacije optimalne proizvodnje
nastupa opadanje ili stagnacija, važno je znati kada je vremenski nastupila
kulminacija, da bi se upravo u času nastupa opadanja ili stagnacije gospodarski
interveniralo. Zato se smatra da je u intenzivnom gospodarenju potrebno
znati najpovoljnije vrijeme sječnog zahvata.


To vrijeme može se jednostavno odrediti, na primjer, pomoću godišnje
vrijednosti intervalne razlike (s), koeficijenata normaliteta optimalne maksimalne
i minimalne zalihe:


koef. normaliteta optimale max. — koef. norm. opt. min.
s =
ophodnjica


Kvocijent razlike koeficijenata normaliteta optimale max. i koeficijenta
normaliteta inventurne zalihe kao brojnika, te godišnja vrijednost intervalne
razlike koeficijenata normaliteta optimale (s) kao nazivnika, pokazuje najoptimalnije
vrijeme sječa. Ako pretpostavimo da se koeficijenat normaliteta
stvarne sastojine mijenja tokom ophodnjice u predviđenom rasponu
(raste dok nema sječa), to je iz same skale razvoja uočljivo da je taj koeficijenat
u izvjesnoj godini tokom ophodnjice jednak vrijednosti 1,0, a zatim
da i dalje raste prema maksimumu. U želji da mogući etat bude najekonomičniji,
najracionalniji i ujedno najveći, a da zaliha ne padne ispod minimale,
jasno je da će etat moći biti najveći upravo na granici maksimalne
vrijednosti optimale (iza te granice nastupa pregomilavanje i proizvodnja
nije najekonomičnija).


Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s) lako izračunamo koliko
je tih razlika još potrebno, da bi vrijednost koeficijenta normaliteta
konkretne sastojine bila najveća. Ako od maksimalne vrijednosti koeficijenta
normaliteta optimale odbijemo koeficijenat normaliteta inventurne zalihe i
razliku podijelimo s godišnjom vrijednosti intervalne razlike koeficijenata
normaliteta optimale (s), tada nam kvocijent »c« pokazuje broj godina koliko
još treba prirašćivati postojeća sastojina, da bi postigla gornju granicu
optimalne veličine kad se racionalno može sječi najveći etat. Dakle:


koef. normal, optimale max. — koef. norm, inventurne zalihe
c =


s


c = optimalno vrijeme sječe najvećeg etata.


Optimalno vrijeme sječe najvećeg etata može se lako izračunati i pomoću
apsolutnih veličina taksacionih elemenata. U tom slučaju brojnik je
jednak razlici optimalne maksimalne i inventurne zalihe, a nazivnik (s) je
jednogodišnji prirast, pa je


C =


s


445