DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Ranije je obrazloženo da sastojina samo na izvjesnom stupnju svoga razvoja proizvodi optimalno (interval optimalne zalihe). Budući da se proizvodnja odvija u vremenu, to je jasno da se i optimalna proizvodnja može i mora vremenski pratiti. Kako nakon kulminacije optimalne proizvodnje nastupa opadanje ili stagnacija, važno je znati kada je vremenski nastupila kulminacija, da bi se upravo u času nastupa opadanja ili stagnacije gospodarski interveniralo. Zato se smatra da je u intenzivnom gospodarenju potrebno znati najpovoljnije vrijeme sječnog zahvata. To vrijeme može se jednostavno odrediti, na primjer, pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s), koeficijenata normaliteta optimalne maksimalne i minimalne zalihe: koef. normaliteta optimale max. — koef. norm. opt. min. s = ophodnjica Kvocijent razlike koeficijenata normaliteta optimale max. i koeficijenta normaliteta inventurne zalihe kao brojnika, te godišnja vrijednost intervalne razlike koeficijenata normaliteta optimale (s) kao nazivnika, pokazuje najoptimalnije vrijeme sječa. Ako pretpostavimo da se koeficijenat normaliteta stvarne sastojine mijenja tokom ophodnjice u predviđenom rasponu (raste dok nema sječa), to je iz same skale razvoja uočljivo da je taj koeficijenat u izvjesnoj godini tokom ophodnjice jednak vrijednosti 1,0, a zatim da i dalje raste prema maksimumu. U želji da mogući etat bude najekonomičniji, najracionalniji i ujedno najveći, a da zaliha ne padne ispod minimale, jasno je da će etat moći biti najveći upravo na granici maksimalne vrijednosti optimale (iza te granice nastupa pregomilavanje i proizvodnja nije najekonomičnija). Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s) lako izračunamo koliko je tih razlika još potrebno, da bi vrijednost koeficijenta normaliteta konkretne sastojine bila najveća. Ako od maksimalne vrijednosti koeficijenta normaliteta optimale odbijemo koeficijenat normaliteta inventurne zalihe i razliku podijelimo s godišnjom vrijednosti intervalne razlike koeficijenata normaliteta optimale (s), tada nam kvocijent »c« pokazuje broj godina koliko još treba prirašćivati postojeća sastojina, da bi postigla gornju granicu optimalne veličine kad se racionalno može sječi najveći etat. Dakle: koef. normal, optimale max. — koef. norm, inventurne zalihe c = s c = optimalno vrijeme sječe najvećeg etata. Optimalno vrijeme sječe najvećeg etata može se lako izračunati i pomoću apsolutnih veličina taksacionih elemenata. U tom slučaju brojnik je jednak razlici optimalne maksimalne i inventurne zalihe, a nazivnik (s) je jednogodišnji prirast, pa je C = s 445 |