DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ađktuatna. pcablematika i teme O NEKIM PROBLEMIMA I NORMATIVIMA ZA ODRŽAVANJE GRADSKIH I KOMUNALNIH ZELENILA IVAN SOLJANIK, dipl. ing., Peć Kao što znamo, u objekte gradskog ili komunalnog zelenila spadaju: parkovi, skverovi, drvoredi, travnjaci sa cvijetnjacima, stilske figure i ostali atributi hortikulture jednog grada. Oni mogu doprinijeti da i ružne ulice i neizgrađeni dijelovi grada budu lijepi i privlačni u pogledu urbanizma i estetike. Međutim, to nije jedina i glavna uloga zelenila u jednom naselju, a naročito u gradovima s velikim brojem stanovništva. Gradsko zelenilo, kao sastavni dio suvremenog urbanizma, pored dekorativne uloge vrši i mnogo drugih važnih funkcija kao što su: sanitarna, pročišćavanje zagađenog zraka, poboljšavanje mikroklime u gradu time što ublažuje ekstremne pojave prevelikih žega ljeti i hladnoća zimi, rekreacija radnih ljudi, a posebno za odmor, osvježavanje i razonodu djece, bolesnih i ostarjelih ljudi, privlači turiste. Usporedo s ovim, hortikulturne površine u gradu igraju i naučnu funkciju jer potpomažu poznavanje biljnog svijeta, povijesti grada i dr. Obzirom na tako veliku ulogu zelenila u gradovima, naša Stalna konferencija gradova predvidjela je normativ od 25 m2 zelenih površina po jednom stanovniku u gradu. Na taj način stanovnik grada bar približno bi imao onoliko zelenila koliko ga ima stanovnik na selu. Međutim, sadašnje stanje u našim gradovima približno izgleda ovako: Skopje 8,81, Novi Sad 6,60, Beograd 5,90, Ljubljana 3,14, Sarajevo 3,14, Zagreb 2,80 itd. kvadratnih metara zelenih površina po stanovniku. U većim gradovima drugih zemalja Evrope te površine se kreću: Beč 25, London 15, Berlin 13, Roterdam 10, Rim 9 i Pariz 7 kvadratnih metara po žitelju grada.* Budući da je gradsko ili komunalno zelenilo sastavni dio urbanističko-arhitektonskog i estetskog uređenja jednog naselja, to se ono podiže i održava u skladu sa funkcijama koje su mu namijenjene u suradnji svih zainteresiranih društvenih organizacija i nadležnih stručnjaka. To je zbog toga što je zelenilo kombinacija svih grana biljne proizvodnje s uklapanjem arhitektonskih objekata, urbanizma itd. U praksi i nauci nazivaju ga hortikultura ili ozelenjavanje (parkiranje). Suvremeno zelenilo u gradu ima u svom sastavu šumsko drveće, ukrasne biljke, travnjake sa cvijećem, stilske figure, puteve i građevinske objekte. Kao i druge grane društvene djelatnosti i održavanje zelenila podliježe zakonitostima reprodukcije, tj. obnavljanju proizvodnje. Proces reprodukcije u hortikulturi odvija se po specifičnim principima biološko-tehnološkog postupka. Za uređenje jednog suvremenog zelenila potreban je biljni materijal (drveće, šiblje, trave, cvijeće), a građevinske objekte, spomenike i stilske figure treba dekorativno rasporediti na površinama koje su za tu svrhu namijenjene. Za moderno podizanje i održavanje zelenih površina potrebna su i određena sredstva (ulaganja), koja se mogu podijeliti na ulaganja za podizanje, ulaganje za održavanje već podignutog zelenila i za investicije, ako se želi pristupiti proširenoj reprodukciji, tj. proširenju već postojećih zelenih površina po kvantitetu i kvalitetu. Međutim, treba naglasiti da zelena površina po jednom stanovniku grada nije jedino mjerilo da zadovolji potrebe suvremenog grada. Ono mora biti i kvalitetno da bi odgovaralo svojoj namjeni. Kako održavanje zelenila podliježe zakonima reprodukcije kao i druge društvene djelatnosti, to znači da i kod podizanja, održavanja i unapređenja horti Jelić Stanko, »Stablo mladosti«, Zagreb, 1966, štampa NISP — Čakovec. 69 |