DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ađktuatna. pcablematika i teme O NEKIM PROBLEMIMA I NORMATIVIMA ZA ODRŽAVANJE GRADSKIH I KOMUNALNIH ZELENILA IVAN SOLJANIK, dipl. ing., Peć Kao što znamo, u objekte gradskog ili komunalnog zelenila spadaju: parkovi, skverovi, drvoredi, travnjaci sa cvijetnjacima, stilske figure i ostali atributi hortikulture jednog grada. Oni mogu doprinijeti da i ružne ulice i neizgrađeni dijelovi grada budu lijepi i privlačni u pogledu urbanizma i estetike. Međutim, to nije jedina i glavna uloga zelenila u jednom naselju, a naročito u gradovima s velikim brojem stanovništva. Gradsko zelenilo, kao sastavni dio suvremenog urbanizma, pored dekorativne uloge vrši i mnogo drugih važnih funkcija kao što su: sanitarna, pročišćavanje zagađenog zraka, poboljšavanje mikroklime u gradu time što ublažuje ekstremne pojave prevelikih žega ljeti i hladnoća zimi, rekreacija radnih ljudi, a posebno za odmor, osvježavanje i razonodu djece, bolesnih i ostarjelih ljudi, privlači turiste. Usporedo s ovim, hortikulturne površine u gradu igraju i naučnu funkciju jer potpomažu poznavanje biljnog svijeta, povijesti grada i dr. Obzirom na tako veliku ulogu zelenila u gradovima, naša Stalna konferencija gradova predvidjela je normativ od 25 m2 zelenih površina po jednom stanovniku u gradu. Na taj način stanovnik grada bar približno bi imao onoliko zelenila koliko ga ima stanovnik na selu. Međutim, sadašnje stanje u našim gradovima približno izgleda ovako: Skopje 8,81, Novi Sad 6,60, Beograd 5,90, Ljubljana 3,14, Sarajevo 3,14, Zagreb 2,80 itd. kvadratnih metara zelenih površina po stanovniku. U većim gradovima drugih zemalja Evrope te površine se kreću: Beč 25, London 15, Berlin 13, Roterdam 10, Rim 9 i Pariz 7 kvadratnih metara po žitelju grada.* Budući da je gradsko ili komunalno zelenilo sastavni dio urbanističko-arhitektonskog i estetskog uređenja jednog naselja, to se ono podiže i održava u skladu sa funkcijama koje su mu namijenjene u suradnji svih zainteresiranih društvenih organizacija i nadležnih stručnjaka. To je zbog toga što je zelenilo kombinacija svih grana biljne proizvodnje s uklapanjem arhitektonskih objekata, urbanizma itd. U praksi i nauci nazivaju ga hortikultura ili ozelenjavanje (parkiranje). Suvremeno zelenilo u gradu ima u svom sastavu šumsko drveće, ukrasne biljke, travnjake sa cvijećem, stilske figure, puteve i građevinske objekte. Kao i druge grane društvene djelatnosti i održavanje zelenila podliježe zakonitostima reprodukcije, tj. obnavljanju proizvodnje. Proces reprodukcije u hortikulturi odvija se po specifičnim principima biološko-tehnološkog postupka. Za uređenje jednog suvremenog zelenila potreban je biljni materijal (drveće, šiblje, trave, cvijeće), a građevinske objekte, spomenike i stilske figure treba dekorativno rasporediti na površinama koje su za tu svrhu namijenjene. Za moderno podizanje i održavanje zelenih površina potrebna su i određena sredstva (ulaganja), koja se mogu podijeliti na ulaganja za podizanje, ulaganje za održavanje već podignutog zelenila i za investicije, ako se želi pristupiti proširenoj reprodukciji, tj. proširenju već postojećih zelenih površina po kvantitetu i kvalitetu. Međutim, treba naglasiti da zelena površina po jednom stanovniku grada nije jedino mjerilo da zadovolji potrebe suvremenog grada. Ono mora biti i kvalitetno da bi odgovaralo svojoj namjeni. Kako održavanje zelenila podliježe zakonima reprodukcije kao i druge društvene djelatnosti, to znači da i kod podizanja, održavanja i unapređenja horti Jelić Stanko, »Stablo mladosti«, Zagreb, 1966, štampa NISP — Čakovec. 69 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 74 <-- 74 --> PDF |
kultura-parkova postoje izvjesni normativi na kojima se temelje zakonitosti jedne reprodukcije: proste, proširene ili umanjene. Razumljivo je da normativi za održavanje zelenih površina nisu svuda podjednaki. U bogatim i razvijenim zemljama oni su veći nego u zemljama u razvoju, a najmanji su u nerazvijenim zemljama. Gradsko je zelenilo odraz duhovne i materijalne kulture i povijesne prošlosti jednog naroda, odnosno jednog dijela neke zemlje pa ga kao takvog treba promatrati i analizirati. Mi ćemo se u ovom članku osvrnuti u najkraćim crtama samo na naše domaće zelene površine i njihove normative. U većini slučajeva kod gradskog zelenila u nas radi se o dvije razvojne faze: podizanje-izgradnja i održavanje već podignutih zelenih površina. Faza podizanje-izgradnja javnog zelenila mnogo je složenija i skuplja od faze održavanja. Održavanje zelenih površina je lakše i odvija se po zakonima proste reprodukcije, tj. održavanje kvalitete na postojećim površinama. Međutim, treba posebno naglasiti da niie najveća nevolja u tome što naši gradovi imaju malo zelenih površina po jednom stanovniku. Nevolja je u tome što postojeći prostori zelenila nisu u mnogim slučajevima kvalitetni pa ne mogu obavljati svoju funkciju, jer su zapušteni, degradirani i nekvalitetni. Ovo mišljenje potvrđujemo i navodima iz dnevne štampe velikih cradova kao: »... gradsko zelenilo se uništava na očigled svih nas od strane izgrednika, nesavjesnih šetača, motornih vozila... itd. Dopisnici tih listova, kao i obični čitaoci, predlažu da se pooštre mandatne kazne za prekršitelje, da ljubav prema zelenilu treba započeti u kući, mjesnoj zajednici, u školama, radnim organizacijama i dr. (Politika, 24. VIII 1970. godine, strana 8). O ovim problemima pišu i naši istaknuti naučni radnici. Prof. dr Zl a tk o Pregra d u časopisu »Hortikultura«, br. 2/1969, Split, navodi: »škola je mjesto gdje se djeca uče o njegovanju ukrasnog drveća, cvijeća, travnjaka, uređivanju puteva i puteljaka«. Prof. dr Toma Banuševac u časopisu »Zaštita prirode«, br. 27—28 1964, govori da slab kvalitet zelenila oko zgrade SIV-a u Novom Beogradu, pored ostalog, treba pripisati i tome što »... od osnivanja ove zelene površine do danas drveće i žbunje nisu njegovane odgovarajućim mjerama«. Mora se postaviti pitanje: gdje je zapelo i kakav lijek treba upotrijebiti za ozdravljenje naših gradskih i komunalnih zelenila? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti jer je ono kompleksno. Svakako treba prihvatiti i sprovesti u život naprijed iznesene preporuke građana promatrača i naših istaknutih stručnjaka za probleme poboljšanja kvalitete javnog zelenila. Međutim, to je samo jedna komponenta za rješenje pokrenutog pitanja. Druga, po našem mišljenju, važna komponenta da zelenilo bude kvalitetno i da posluži svojoj namijeni ie da proces održavanja zelenih površina treba podvrgnuti zakonima reprodukcije, što znači da za to treba odrediti i odgovarajuće normative. Da je pitanje određivanja normativa za podizanje i održavanje komunalnog zelenila veoma važno, pa čak i presudno, možemo zaključiti i po akciji Savezne privredne komore, Odbora za javno zelenilo, koji je prošle godine i pokrenuo ovo pitanje (Prijedlog normativa za uređivanje i održavanje javnih nasada, Beograd 1970). Napomenuli smo da ćemo u ovom članku izlagati samo o održavanju već postojećeg javnog zelenila, tj. samo o prostoj reprodukciji biljne proizvodnje koju sačinjava javno zelenilo, pa prema tome i o normativima koje se odnose na tu fazu hortikulture. Analizirajući o tom cilju XI poglavlje pod G (str. 25—30) citiranog »Prijedloga normativa za uređivanje, održavanje javnih nasada«, izračunali smo da za ovu fazu proizvodnje godišnje treba zapošljavati oko 2,5—3,0 radnika po 1 ha zelenila. To je prosječna norma, a ona može biti i veća i manja, što zavisi od lokalnih prilika i namijenjenoj ulozi zelenila. Zbog ograničenih sredstava za tu svrhu, proučavanje normativa mi smo započeli još 1968. godine. Te godine je ispitan samo jedan dio uže Srbije i svi veći gradovi na području SAP Kosova. Obišli smo određene gradove, pregledali u njima zelene površine i njihov kvalitet, konzultirali stručnjake za hortikulturu i računovodstvene radnike odnosnih organizacija. Nismo proučavali investicije za proširenu reprodukciju. Stanje koje smo našli prikazati će se tabelarno: 70 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Utrošeni izdaci za održavanje Zelenilo grada Površina ha Godišnja zaposlenost 1 ha zelenila radnika po ha u 1968—1969. god. Niš 40 1,5 14,500 nov. din. Vrnjačka Banja Kraljevo Kos. Mitrovica 80 15 20 U 1,6 1,5 15,000 nov. din. 13,500 nov. din. 14,000 nov. din. Prizren 15 1,4 13,000 nov. din. Đakovica 10 1,2 12,500 nov. din. Peć 25 0,5 5,500 nov. din. Na žalost, uslijed nedostatka potrebnih sredstava nismo obišli i anketirali stručnjake za zelenilo u takvim gradovima kao što su: Zagreb, Ljubljana, Maribor, Skoplje, Varaždin sa Vinicom i druge veće gradove. Prema nekim podacima i osobnom saznanju, u tim gradovima kvalitet javnog zelenila i normativi su veći od prikazanih u gornjoj tabeli. To se lako može provjeriti jednom anketom u sporazumu sa stručnjacima koji rukuju tim zelenilima. Iz gornje tabele se vidi, da se za održavanje javnog zelenila najmanje daje u Peći, a što se očigledno odražava i na kvaliteti istog. Međutim, treba napomenuti da se pojam javnog zelenila ne može jednostavno i lako kvalificirati. Tako je npr. floristički sastav parka »Karagač« u Peći, na površini od oko 15 ha, odličan po kompoziciji uređenja. U njemu ima oko 200 vrsta raznog drveća i ukrasnog šiblja, od čega oko 30°/o otpada na egzote. Park ima lijepo umjetno jezero površine od oko 1000 m2. U svim ostalim zelenim površinama iz gornje tabele samo Vrnjačka Banja ima bogatiji floristički sastav, dok su ostala zelenila daleko siromašnija po asortimanu vrsta i po kompoziciji na površinama. Iz svega naprijed navedenog nameću se dva zaključka: — Prvo, treba pozdraviti akciju Savezne privredne komore, Odbor za javno zelenilo i njegov »Prijedlog normativa za uređenje i održavanje javnih zelenila«, koji je dostavljen svim organizacijama koje se bave tom djelatnošću. On omogućuje jasno sagledavanje tako važnog problema kao što je izgradnja i održavanje gradskog zelenila pa, prema tome, neće se događati pojave prikazane u tabeli, a javno zelenilo postati će svakako kvalitetnije. — Drugo, ni najkvalitetnije uređeno javno zelenilo ne može ostati kvalitetno ako za njegovo staranje ne budu zaduženi pored stručnjaka za hortikulturu i drugi organi, odnosno, organizacije kojima je ono namijenjeno, a to je ono što pišu naši istaknuti stručnjaci i reporteri preko dnevne štampe. |