DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
šumljenje ovakvih površina. Na ovim terenima moramo računati s jakim zakorovljenjem čim malo propustimo svijetla na tlo. Ovaj način se pokazao pogrešnim. Neminovno se nametnuo zaključak da se prethodno mora izvršiti priprema za obnovu sastojine. Zadatak je pripreme: — da spriječi zakorovljenje zemljišta; — da sačuva tlo rahlim i svježim; — da odstrani što je moguće veći broj podrasta do ponika, čija izbojna snaga bi neprekidno ugrožavala podmladak; — da omogući kretanje radnika kod podsadnje žira unošenjem ovog iz drugih predjela, ako bi izostao urod sastojine koju želimo obnoviti ili postoji potreba za podsadnju žira u grupama, gdje postoji čisti grab ili jasen, te pod grupe, gdje su ove dvije vrste u smjesi bez hrasta. Da bismo udovoljili ovim zahtjevima moramo potpuno onemogućiti priliv vršnog ili postranog svijetla na tlo u toku cijelog dana bilo zastorom glavne sastojine ili podrastom. Ovo trebamo postići sa što manjim brojem podrasta kojeg ostavljamo za potpuni zastor. U tu svrhu na rubovima šume, bara i pro- gala, moramo ostavljati zid od raslinja dovoljno širok da se zastor tla izvrši. Ovo vrijedi za južnu, istočnu i zapadnu a manje za sjevernu stranu prosjeka. Potpuni zastor tla, od vršnog i postranog svijetla, moramo nastojati postići krošnjama glavne sastojine i krošnjama najjačih stabalaca podrasta. Kod ovoga izbora bi u prvom redu ostavljali za zastor grab, žestilj, klen, hrast, glog, vez, zatim jasen. Izbjegavali bi, i tek ako nema drugih vrsta, ostavljali brijest. Naime, ovaj se uslijed bolesti često osuši prije naplodnje i tlo nam se može zakoroviti. Nepovoljan je i jasen jer dosta propušta svijetla. Razmak između stabalaca podrasta, ostalih za zastor tla, zavisi od veličine njihovih krošanja koje su potrebne za potpunu zasjenu zemljišta. Na ovaj način odstranimo veliki broj slabih individua podrasta koji su se održavali u životu i čiji panjevi bi nam neprekidno smetali svojom izbojnom snagom. Panjići odsječenih stabalaca, jer su u sjeni, ne tjeraju i brzo trunu. Površine presjeka su im u zasjeni i duže vlažne, što omogućuje lakše klijanje i razvoj gljiva koje izazivaju trulenje drva. Stabalca treba sjeći pri zemlji. Odsječene dijelove treba složiti na zemlju radi lakšeg pregleda izvršenog posla i bržeg trulenja posječenog materijala. Ovako pripremljena sastojina može čekati dok ne urodi hrast sa žirom ili se ne podsadi žir. No ni tada ne možemo biti sigurni da smo površinu pošumili. Uvijek postoji opasnost da nam žir, pa čak i ponik strada bilo od divljači, miševa i poplava ili drugih uzroka nepoznatih u ekologiji klijanja žira i u ekologiji ponika hrasta. Tek kada se ponik u dovoljnoj mjeri pojavio na površini, treba mu, odmah u toj godini krajem lipnja ili do polovine srpnja, propustiti dovoljno svijetla. Najbolje se to postiže odstranjivanjem oko 40—50% zastora krošanja podrasta. Ovaj zahvat možemo izvršiti na dva načina. Jedan se sastoji u tome, da premažemo stabalca 5°/o emulzijom Tormone-80 u nafti (pogodno osobito ,gdje ima mnogo tanjih stabalaca). Kod ovoga načina moramo računati, da treba premazati stabalca barem tri tjedna prije 1. srpnja kada bi ponik morao dobiti veći priliv svijetla. Drugi je način, da se dio stabalaca posječe i polaže na dubeća stabla ili preostali podrast, a panjići od ovih stabalaca premazu 5u/o emulzijom Tormone-80 u nafti, da bi im potpuno uništili izbojnu snagu. Nije pogodno podbjeljivanje, jer jača stabalca ostanu živa 1—3 godine, ako se dobro podbijele (Jelje, Berešinci), a tanja stabalca se izlome i svojim krošnjama guše ponik. |