DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 21 <-- 21 --> PDF |
1. Područje močvarnih i vlažnih nizinskih šuma. Oma. nje prirodne sastojine johe, vrbe i topole, različite fitocenološke sistematske pripadnosti; mogu se naći na odgovarajućim staništima uz veće vodotoke i njihove pritoke. Utjecaj čovjeka bio je do sada malen, jer su glavne rijeke bile neregulirane. Gradnjom hidroelektrana na Dravi povećat će se u znatnoj mjeri utjecaj čovjeka, a regulacijom rijeka i gradnjom kanala snizit će se razina podzemnih voda. Sve će to utjecati na tamošnji biljni pokrov. U pojedinim dijelovima ovog područja uspješno se unašaju euroameričke vrste topola u šumskom i plantažnom uzgoju. Sa šumsko gospodarskog i zaštitnog gledišta ovdje su mnogo važniji različiti tipovi šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena i brijesta. S obzirom na povoljnije prilike staništa ovih šuma, one su često na udaru čovjeka. Izvršena su velika krčenja od 1918. godine do danas u svim općinama, kako bi se došlo do obradive površine. Najveća krčenja i pretvorba šumskih u poljoprivredna zemljišta izvršena su u Međimurju, gdje je šumovitost smanjena od 33°/o na 9°/o. Iskrčene su velike šume kao što je Muršćak, Zelena, Kuršanski Lug, Križopotje i dr. Poznato je da je u Muršćaku bila hrastova šuma bolja od slavonske, o kojoj je pisao Kozarac i da je ta šuma poslije 1918. godine potpuno iskrčena. O bogatstvu i obilju hrastovih šuma govori i mnoštvo naziva kao što je npr. Hrastovljan, Hrastovsko, Hrašćica itd. a uspomena na te šume ostala je i u međimurskim narodnim napjevima kao što je »Dubrava zelena«, »Međi- nurje moje zeleno« i dr. Proces pretvorbe šumskih u poljoprivredna zemljišta i dalje napreduje i on je neminovan. Ovakva krčenja vršena su i na području Općine Varaždin, kao npr. Brezje, Lovrečan-Otok, Križovljan-grad i dr. S obzirom na veliku naseljenost, krčenja su donekle opravdana, ali treba voditi računa da je u interesu i same poljoprivrede da su očuvaju rijetki ostaci tih šuma kao poljozaštitni pojasevi. Pomanjkanje ovakvih oaza šuma osjećaju već i lovci, jer nemaju za remize divljači podizati umjetne šumice. Ukoliko je ovakvih šuma i ostalo, to je u njima hrast tokom vremena jako prorijeđen, tako da je na najboljim zemljištima ostala samo najotpornija ali malovrijedna vrsta — grab. Šumsko gospodarstvo Varaždin na takva staništa uspješno unaša brzorastuće vrste četinjača kao što je npr. borovac, a na najbolja staništa euroamerička vrsta topola u šumskom i plantažnom uzgoju. To nažalost vrijedi samo za društvene šume, dok privatne šume ostaju bez hrasta i ne unašaju se brzorastuće vrste. U ovim šumama stalno ugiba brijest od holandske bolesti, a novo uvedene vrste euroameričkih topola izvrgnute su napadima raznih biljnih bolesti, kao što su Dotychisa i Marsonina, te razni insekti. Protiv njih se šumari manje ili više uspješno bore. U ovim šumama gubar ne pričinja veće štete, vjerojatno zato što su to mješovite a ne čiste sastojine hrasta. 2. Područje brdskih šuma. U tom području prevladavaju šume kitnjaka i običnog graba, a rjeđe su šume kitnjaka i kestena te medunca s crnim grabom. Ove šume izložene su nešto manje krčenju i pretvorbi u poljoprivredno zemljišta. Ako su bile krčene onda su pretvorene u voćnjake i vinograde (gorice). Ipak je i ovdje bilo velikih krčenja npr. u Općini Varaždin, Varaždinbreg i dr. Ovdje pogotovo vrijedi, prije rečeno, da treba sačuvati postojeće šume kao poljozaštitne pojaseve. U ovom području uspješno se unašaju brzorastuće vrste četinjača, kao borovac, duglazija i smreka. Ovo unašanje brzorastućih četinjača se provodi samo u društvenim šumama, dok se u privatne 285 |