DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 26     <-- 26 -->        PDF

i izrečeno pa bi možda naše bile već i suvišne da se ne radi o čovjeku koji je
nama šumarima posebno drag, budući da on sa svojom osnovnom specijalnošću
pripada u naše šumarske redove.


Norman Ernest Borlaug je rođen 25. ožujka 1914. godine blizu Cresco-a u
državi Iowa, SAD. Od 1933—37. studirao je šumarstvo na Sveučilištu Minnesota,
gdje je diplomirao (B. S. Forestry). Na istom Sveučilištu magistrirao je
1941., a doktorirao iz područja fitopatologije 1942. godine. Nakon završenog
studija radio je jedno vrijeme kao šumarski stručnjak-uzgajivač u sklopu šumarske
službe SAD u državi Idaho i Massachusetts. Od 1942. do 1944. godine
radi kao istraživač fitopatolog u DuPont-u gdje se bavi ispitivanjem kemikalija
i biološke kontrole povezane s ratnim naporima zemlje. Međutim, njegov
veliki uspjeh datira iz 1944. godine kada je pristupio tek osnovanom kooperativnom
poljoprivrednom programu između Rockefeller Fondacije i Meksika.
Zahvaljujući njegovim istraživanjima o dobivanju visokorodnih sorti pšenice
Meksiko je postao najveći izvoznik sortnog sjemena pšenice na svijetu iako
je do tada istu uvozio. Dr Borlaug je zaslužan i u izobrazbi mladih istraživača
iz Meksika, koji su kasnije bili nosioci progresa u poljoprivredi svoje zemlje.
Polu-patuljaste sorte, koje je proizveo, revolucionirale su proizvodnju pšenice
najprije u Indiji, Pakistanu, Turskoj i kasnije u Sjevernoj Africi. Zbog njegovih
velikih uspjeha u Meksiku, mnoge zemlje su u posljednjih nekoliko godina
tražile njegovu pomoć. Premda je stalno mjesto njegovog zaposlenja u
Meksiku, gdje je glavni rukovodilac CIMMYT-a (Internacionalni centar za
oplemenjivanje kukuruza i pšenice), dr Borlaug je posvetio veliki dio svog
vremena na unapređenju istraživanja i programa proizvodnje pšenice u mnogim
zemljama Bliskog Istoka, Centralne Azije i Latinske Amerike.


Dr Borlaug nije zaboravio ni na šumarstvo. U godini 1969. sudjelovao je
na konferenciji u Moscow, država Idaho (SAD), koja je bila posvećena biologiji
otpornosti kod šumskog drveća na rđu. Između ostalog za tu konferenciju
je napisao: . . . »Ja Vam savjetujem da se odreknete skromnosti i konzervatizma
i da istaknete važnost posla koji radite ne samo rada njegovog direktnog
utjecaja na našu sveukupnu okolinu tj. na bujice, konzervaciju tla,
faunu i rekreaciju. Došlo je vrijeme da se jasno postavi pred vlade, privatnuindustriju (naročito pred onu koja koristi šumske produkte) kao i pred javnost
sadašnje i potencijalne doprinose od programa oplemenjivanja šumskogdrveća za dobrobit naroda« . . . »Dakako, mi trebamo biti vizionari i stvaraoci
u našim programima oplemenjivanja ako želimo stajati ispred potreba na hrani,
drvetu i celuloznim vlaknima. Da postignemo ovo, moramo koristiti svaki
novi pristup koji izgleda podesan, ne samo u poboljšanju postojećih vrsta negoi proizvodnji potpuno novih asortimana ili vrsta šumskog drveća putem dalekovrsne
hibridizacije«.


Dr Borlaug je naglasio da je on zainteresiran za šumarstvo zato što ono
ima mnogostruki utjecaj na dobrobit čovječanstva. To se ogleda u proizvodnji
šumskih produkata, uređenju bujica, zaštiti od erozije, kao i u prostoru za životinjski
svijet i rekreaciju.


Šumari cijelog svijeta mogu biti ponosni na čovjeka, koji je kroz svoj naučni
i stručni rad na polju proizvodnje pšenice dao veliki doprinos čovječanstvu,
a da pri tom nije zaboravio na svoju »zelenu struku«, koja je pred preporodom,
jer danas cijeli svijet u šumi gleda mnogo vaše od same proizvodnje
drvne mase.