DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 33 <-- 33 --> PDF |
kumulacionog jezera u Đerdapskoj klisuri. U vezi sa razvijanjem turističke privrede u ovom području, autor ističe da »Istra živanja uloge koju šumski fond, kao bitna i značajna komponenta infrastrukture ovoga region a, može i treba da ima u odnosu na turizam dobila su u ovoj studiji jedno od vidnih mesta, što predstavlja i prve napore u tom pravcu u Jugoslaviji«. Najveća pažnja u ovome radu posvećena je ekološko-florističkoj i estetskoj analizi većeg broja fitocenoza, radi isticanja njihove turističke vrijednosti. Također, tretirane su mjere koje treba poduzeti u cilju pretvaranja ovdašnjih šuma u jednu od osnova za razvoj turizma: administrativne, tehničke, biološke. Predstaviti danas biljni pokrivač jednog kraja, a to znači i šume, naučno, što je neophodno u naučnom radu, moguće je samo uz pomoć nauke o vegetaciji, o njenim sastavnim dijelovima, fitocenozama — pomoću fitocenologije. Svaki drugi pristup (a oni nisu rijetki kod nas) je anahroničan, nenaučan i malo koristan. Ovo u prvom redu važi za pejzažne arhitekte, pri njihovom radu sa predjelom i njegovom bitnom karakteristikom — vegetacijom. Otuda se danas ne može zamisliti opis, a još manje uređenje, jednog predjela bez fitocenološke (vegetacijske) osnove. Autor ovoga rada postavio je sebi zadatak da naučno predstavi šumsku vegetaciju jednog od naših najinteresantnijih i vegetacijski najsloženijeg područja i njen značaj i ulogu u turizmu. Razumljivo je da se pri tome morao, i pored svog dugogodišnjeg rada u šumama, poslužiti radovima fitocenologa. I upravo u tome smislu, postupku autora mogu se staviti ozbiljne primjedbe. Nije ni približno korištena sva dostupna fitccenološka literatura, već uglavnom samo ona starija; kao da posljednjih godina upravo ovo područje nije intenzivno istraživano (V. Mišić sa saradnicima). Istina, u jednoj fusnoti, autor rada i sam ovo konstatira, ali to ne umanjuje nedostatak rada, niti opravdava ovakav postupak. Ovo, samo djelomično, korištenje ili zanemarivanje literature, utoliko više pada u oči što se autor bavio naučnim istraživanjima u ovom području u više navrata (Biološka osnova područja Hidroelektrane »Đerdap « — u materijalima »Energoprojekta « (1965?); Die Wälder Dona u re gion des Eisernen Tors und der Turismus« — »Sume Đerdapskog regiona Dunava i tu rizam « — saopćeno na Internacionalnom simpozijumu u Sofiji 1970; rad se publicira u ediciji ovog Simpozijuma). Da ne spominjemo druge radove i udžbenike koji govore o šumama sa rijetkostima kod nas: Fraxinus palissae Wilm., Quercus peđunculiflora K. Koch, Fagus orientalis Lyp., Juglans regia L. (upravo iz ovog područja), ali je nemoguće ne spomenuti npr. »Vegetaciju Derdapskog područja« iz 1967. god. (V. Mišić); dakle od prije nekoliko godina. U svom radu autor pominje 13 asocijacija ovdašnjih šuma i priličan broj njihovih facijesa. Pri tome se ulazi i u vrlo sporne detalje: npr. da proljetnji grahor Oborus vermis — »cveta kroz čitavi vegetacioni period«, da Potentilla micrantha ima »žut c v e t « da kserotermna Festuca ovina u mezofilnoj šumi graba i kitnjaka, na mjestima gdje ^rmolikih biljaka ima manje, »stvar a gu s t e populacije« i si. Međutim, u radu nisu ni spomenute brojne zajednice (iz gore navedenog i nekih drugih radova o vegetaciji Đerdapa) koje su, obzirom na svoju reliktnost i florističko bogatstvo, u pravom smislu turistička atrakcija u evropskim razmjerima (Celto-Juglanđetum, Fagetum submontanum juglandetosum, Parietario-Juglandetum, Acereto-Fraxineto- Carpineto-Fagetum mixtum, SyringetoAcereto- Colurnetum i brojne druge). Nije u pitanju samo brojno izostavljanje rezultata istraživanja vegetacije, odn, šuma u đerdapskom području (objavljenih prije nekoliko godina pa i ranije), nego i odnos prema onome što je korišteno. Kod tretiranih 13 asocijacija, koje su opisali eko-floristički razni autori, ima pogrešnih tumačenja od autora ovoga rada: as. Car- pinetum orientalis i Fraxineto-Aceretum monspessulani tretiraju se kao šibljaci, pa se onda tvrdi da je šuma as. Carpinetum orientalis »u pogledu sastava den- d r o f 1 o r e « siromašnija od šibljačke as. Syringetum vulgaris. Ono što zaista bode oči u ovom radu je to, da nije spomenuto ni jedno jedino ime istraživača, čiji su radovi obilno korišteni, ni u radu ni u rezimeu na stranom jeziku, štampanom na gotovo tri stranice petitom. Ne znamo da li je tako urađeno i u ranije danom referatu o istom predmetu na Simpozijumu u Bugarskoj. Pošto ovaj naučni rad uopće nema nikakve literature ni na kraju rada, ostaje za neupućenog da je autor sve ovo sam lično istražio, tim prije što u Uvodu ističe da su istraživanja »rezultat našeg dugogodišnjeg rada u šumama ovoga prostora«. Nije u pitanju samo odnos prema fitocenozama 297 |