DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 96 STUDENI — PROSINAC GODINA 1972. UDK 634.0.907 RACIONALNO KORIŠĆENJE I UPRAVLJANJE ŠUMAMA VELIKI JE DOPRINOS ŠUMARSTVA U OČUVANJU ČOVJEKOVE PRIRODNE OKOLINE Dipl. inž. RATKO KEVO, Zagreb šuma je životna zajednica koja pruža bezgranične ugodnosti i darežljivosti, ona ne traži ništa za svoje održavanje, ona izdašno daje plodove svoje životne ak tivnosti, ona daje zaštitu svim bićima pa i drvosječi koji je ruši. BUDHA (VI st. p. n. e.) UVOD Odazivajući se pozivu cijenjenog Uredništva šumarskog lista da u vidu pismenog priloga, s aspekta zaštite prirode, obradim značenje i važnost šuma i njihovu općekorisnu funkciju u očuvanju i unapređenju prirodne čovjekove okoline, želja mi je da u općem interesu istovremeno iskoristim ovu priliku i da pokušam razjasniti neke nejasnoće pa čak i nesporazume što su se, nerijetko, kroz protekle dvije decenije poslijeratnog perioda javljali i još uvijek su prisutne na relaciji zaštita prirode — šumarstvo. Ove, bilo prividne bilo stvarne, kolizije međusobnih interesa naročito su došle dö" izražaja kada je trebalo, u skladu s postojećim propisima Zakona o zaštiti prirode SR Hrvatske, pokreniti ili staviti pod zakonsku zaštitu pojedine dijelove šuma i šumske predjele kojima upravljaju ili ih koriste nadležne šumarske organizacije. Spominjući poslijeratni period kao početak navedenih nesporazuma, po trebno je istovremeno naglasiti da u prijeratnom periodu, i da je postojala organizirana služba zaštite prirode po državnoj liniji, ne bi moglo doći do većih kolizija budući da je tadašnje šumarstvo, na svim nivoima i u svim organima i institucijama od znanstvenih i visokoškolskih i od ministarstva do izvršnih i inspekcijskih organa, bilo organizirano pod drugim uvjetima, temeljeno na drugim principima državnog, društvenog i političkog uređenja te načina stjecanja i raspodjele dohotka. Stoga se niti ne mogu upoređivati aktivnosti na zaštiti prirode tadašnjih centralističkih organa, koji su iz jed nog centra upravljali sa šumama, s današnjim kada s tim šumama uprav ljaju šumska gospodarstva kao svojim osnovnim sredstvom. 415 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Međutim, za ovaj je period između dva rata vrijedno istaknuti da se, pored zapaženih aktivnosti oko zaštite pojedinih dijelova prirode kao prirodnih rijetkosti, koje su se uglavnom odvijale zalaganjem pojedinih entu zijasta i prirodnjaka okupljenih u odgovarajućim društvima (Hrv. prirodoslovnom društvu, šumarskom udruženju, Hrv. planinarskom društvu i drugima), nailazilo na neke stavove i principe o zaštiti i uređenju prirodne sredine u propisima zakona o šumama i zakona o lovu kao, za tadašnji period, dvaju osnovnih zakona koji su regulirali način iskorištavanja i zaštite živoga svijeta, pa i neživoga, u koliko su teritorijalno bili pod ingerencijom šumarskih organa. Nema potrebe ulaziti u analizu i vrednovanje tih propisa s aspekta zaštite, ali je ipak potrebno podvući činjenicu da su šumarski naučni radnici i praktičari, bilo da im je uža specijalnost bila uzgoj, zaštita ili iskorišćiva nje šuma, bilo lov i ribolov slatkih voda, kroz više generacija u praksi i nastavi, ili djelovanjem putem svojeg stručnog glasila šumarskog Lista (koje usput rečeno takvu misiju obavlja gotovo jedno stoljeće), u tadašnjim uvjetima dali značajan doprinos u rješavanju mnogih pitanja i problema vezanih za zaštitu i unapređenje čovjekove prirodne okoline. Pojedini šumar ski stručnjaci, koji su svoj životni put posvetili našem Kršu, njegovoj rekultivaciji i sanaciji, bili su istovremeno pioniri zaštite prirode i očuvanja njenih vrednota i znamenitosti. Kada se nakon Oslobođenja osnovala prva organizirana i specijalizirana služba zaštite, koja je u početku djelovala kao Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti u okviru Konzervatorskog zavoda Hrvatske, i kada je donesen Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti s dosta suženim zadacima i djelokrugom rada, tadašnja služba zaštite, makar s minimalnim stručnim kadrom, nije nailazila na veće smetnje kada je trebalo staviti pod zakonsku zaštitu mnoga područja, predjele i lokalitete koji su, prvenstveno zbog svojih znanstvenih i kulturnih specifičnosti, predstavljali prirodne rijetkosti. Na ovaj se način uspjelo pod zakonsku zaštitu staviti više desetaka prirodnih objekata i područja svih kategorija i veličina. U ovom širokom izboru obilato su bili zastupljeni i lokaliteti, da su predstavljali osnovni dio nacionalnog parka, bilo da su zaštićeni kao odvojene šumske cjeline i tretirani kao specijalni rezervati šumske vegetacije. Njihova je kategorizacija utvrđena tek kasnije, kada je donošenjem prvog u Jugoslaviji posebnog Zakona o zaštiti prirode Hrvatske (1960. g.) po prvi put kod nas izvršena kategorizacija te ozakonjena definicija zaštićenih objekata prirode. KOLIZIJE U AKCIJAMA OKO ZAŠTITE ŠUMSKIH REZERVATA Stavljanje pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode spada među najvažnije i najodređenije zadatke i obaveze organa za zaštitu prirode (vidi čl. 2. Zakona o zaštiti prirode NN br. 34/65). Ova zakonska obaveza i društvena aktivnost oko prostorne zaštite nailazila je postepeno na sve veće zapreke zbog suprotstavljanja takvim mjerama sa strane pojedinih organizacija koje koriste ili upravljaju takvim područjima odn. objektima. Ovo je naročito dolazilo do izražaja u onim slučajevima kada je za |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 5 <-- 5 --> PDF |
štita imala obuhvatiti pojedini vrijedniji šumski kompleks, a osobito u slučajevima ako predviđena kategorija zaštite povlači za sobom restrikcije u odnosu na opseg i način gospodarenja. Zbog toga posljednjih godina kategorija rezervata šumske vegetacije sve rjeđe dolazi do primjene u aktivnoj prostornoj zaštiti. Ovo istovremeno ukazuje na opasnost da se izgube mnogi karakteristični dijelovi šuma na kojima nalazimo prirodne šumske zajednice, za čiju bi zaštitu i opstanak, osim šire zajednice, trebali posebnu zainteresiranost pokazati šumarska nauka i praksa. Potrebno je prisjetiti se, da se stupanj kulture jednog naroda, uz ostalo, ocjenjuje prema načinu očuvanja naslijeđenih dobara među koje spada i prirodna baština koju trebamo očuvanu prenijeti na potomke. No i neovisno od toga, služba zaštite prirode je onemogućena da obavlja jedan od zadataka, a taj je »da naučnim metodama pronalazi i utvrđuje prirodne vrijednosti, te ih zaštićuje u skladu s propisima postojećeg zakona«. Prigovori, koje se ponekad čuju od pojedinaca »da šume mogu biti zaštićene i prema propisima Zakona o šumama« ne bi u ovim slučajevima bili na mjestu jer su ciljevi, motivi i svrha zaštite različiti, oni su po propisima zaštite prirode znatno širi, a odnose se na cjelokupnu prirodnu sredinu, na ambijent, živu i neživu prirodu. Služba zaštite prirode se opravdano nadala da će donošenjem Osnovnog zakona o šumama (SI. list br. 26/65) kao i Zakona o šumama SRH (NN br. 19/67) biti najzad uklonjene formalne zapreke koje su smetale proširenju opsega zaštite na šume i šumska područja, ako ona prema svojstvima i funkciji posjeduju specifične kvalitete i osobine. Ovakvo svoje stanovište temeljili su na slovu i intencijama zakonodavca, što se vidi iz nekoliko članova citiranih zakona, a u kojima se osim kategorije privrednih šuma spominju i zaštitne šume i šume s posebnom namjenom, a to su upravo one kategori je s kojima se u provođenju zaštite prirode okoline susreće služba zaštite prirode. Kakvi su rezultati do danas postignuti u Hrvatskoj primjenom kategorije zaštitnih šuma odn. šuma namijenjenih za izletišta u smislu čl. 7 Zak. o šumama SRH nije nam točnije poznato. Međutim, neovisno od toga naše je mišljenje da je zakonodavac pod tim kategorijama, pored ugroženih i degradiranih šumskih kompleksa na jadranskom i kontinentalnom području, predviđao i zaštitu pojedinih još sačuvanih dijelova šuma koje naučno, eslet ski ili historijski predstavljaju reprezentante uže ili šire regije koje predstavljaju očuvane zajednice pojedinih planinskih masiva i na kojima vladaju specifične ekološke prilike i si. To su, po našem mišljenju, upravo" ona područja i lokaliteti koja je u smislu s čl. 8 Zak. o šumama SRH trebala šumarska nauka i operativa predložiti kao očuvane ekosisteme za šume s posebnom namjenom u skladu s propisima o zaštiti prirode. Dakle, umjesto međusobne sasvim logične dopune i zajedničke akcije, dviju u određenom pravcu srodnih djelatnosti i sa ciljem postizavanja općeg interesa i interesa za šumarsku nauku, izostala je šira primjena u život onih dijelova Zak. o šumama koji govore o specifičnim namjenama šuma, a to je uvjetovalo prve pojave kolizija na relaciji šumarstvo i zaštita prirode. Drugi ništa blaži aspekt neusklađenosti gledišta između zaštite i šumarstva odnosi se, također, na postupak oko zaštite šumskih površina ako se 417 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 6 <-- 6 --> PDF |
kod toga pojavljuju pitanja naknade za tu zaštitu. Propisima da su »šume i šumska zemljišta osnovno sredstvo organizacija koje njima upravljaju« velika je afirmacija šumarstva u cjelini, jer je na taj način šumarstvu zagarantirano ono pravo raspolaganje imovinom koje ima i svaka druga radna organizacija. Sigurno je, međutim, da zakonodavac tim propisom nije računao da bi se njegovom doslovnom formalnom primjenom stvarno zakoči la posebna zaštita šumskih površina, a društveno političkim zajednicama ili pojedinim institucijama, koje su dužne pokrenuti pitanje zaštite takvih površina (npr. Rep. zavod za zaštitu prirode) nametnule ogromne financijske obaveze za otkup ili druga obeštećenja na ime smanjene dobiti. Ovakvi stavovi i zahtjevi koji su se već pojavljivali u postupku zaštite su nelogični i apsurdni, jer se u većini slučajeva radi o šumama koje su već kao posebnost i kvalitet ranije prenesene od zajednice na dotičnu radnu organizaciju. To su uglavnom šume koje prema svojim svojstvima i inače treba zaštiti, šume u koje nisu ulagana nikakva posebna sredstva (osim minimalne upravne režije). Treba još napomenuti da se zaštitom ne mijenjaju vlasnički niti imovinsko- pravni odnosi. Navedena pitanja, koja su ometala šire akcije zaštite šumskih površina ne bi trebalo generalizirati, jer su često bila uvjetovana nesporazumima i nerazumijevanjem pojedinaca o cilju i svrsi zaštite. To najbolje potvrđuje činjenica da je do sada zaštićeno nekoliko desetina šumskih rezervata i još veći broj pejsaža kojima osnovnu komponentu čini šumski pokrov. Ovdje treba spomenuti neobično korisnu akciju oko suradnje na planu zaštite i nadzora nad posebno zaštićenim objektima prirode šumskog karaktera koja je dala vrlo dobre rezultate. To je okružnica šumarskog inspek torata Republ. sekretarijata za privredu br. 11-677/1-1968. od 1. II 1968. god. upućena svim šumarskim inspekcijama općina, prema kojoj su »šumarske inspekcije dužne vršiti redovni inspekcijski nadzor nad primjenom i pridržavanjem Zakona o zaštiti prirode i svih propisa i akata koji proizlaze iz tog Zakona, a odnose se na posebno zaštićene objekte u šumarstvu i lovstvu«. Tom su okružnicom dane i druge upute općinskim i međuopćinskim inspektorima u svrhu proširenja suradnje s organima za zaštitu prirode. Treba opravdano očekivati da će veća suradnja i razumijevanje u akcijama oko prostorne zaštite rezervata šumske vegetacije dati u buduće bolje rezultate, posebno iz razloga što se priprema novi republički zakon o šumama, u kojem bi trebale više doći do izražaja općekorisne funkcije šuma za širu društvenu zajednicu, a fond šuma, posebno u turistički interesantnim područjima Jadranske regije, ali i u unutrašnjosti, valorizirati s najšireg aspekta. Probleme, na koje je nailazila služba zaštite prirode u vezi zahtjeva za naknadu kao i na visinu te naknade, razmatrali su u više navrata Savjet za zaštitu prirode Hrvatske i Republički zavod za zaštitu prirode. Dajući primjedbe na nacrt zakona o šumama, Zavod je Republičkom sekretarijatu za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo 31. III 1972. god. predložio da bi pravo na naknadu zbog ograničenja iskorišćivanja određene šume uslijed njenog proglašenja šumom s posebnom namjenom, kao i visina te naknade trebali ovisiti o tome, da li je i koliko odnosna radna organiza čija stvarno uložila svojih sredstava za razvoj, čuvanje i održavanje te šume, i da li ta uložena sredstva nadilaze koristi koje je navedena radna organi |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zacija ostvarila od spomenute šume. Nije, naime, ni logično ni opravdano da se pravo na navedenu naknadu priznaje neovisno o spomenutim stvarnim izdacima s jedne i pribavljenoj koristi s druge strane i da se, štoviše, naknada daje u visini stvarne vrijednosti dotične šume kao takve. Proglašavanje određenih šuma šumama s posebnom namjenom vrši se u ime društva i za društvo, kao jednu društvenu potrebu, pa doista nema razloga da se uslijed toga radne organizacije, koje upravljaju odnosno gospodare tim šumama, a za razvoj i održavanje istih nisu ništa ili su vrlo malo uložile, obogaćuju primanjem nezaslužene naknade u visini stvarne vrijednosti tih šuma kao takovih. Radi toga, a u očekivanju da će vjerojatno i pripremani Nacrt zakona o šumama sadržavati odredbu o pravu na naknadu (sličnu onoj iz člana 4. navedenog Osnovnog zakona), Zavod predlaže, da se budućim zakonom o šumama propiše da, zbog ograničenja iskorišćivanja šume koju se proglasi šumom s posebnom namjenom, radnoj organizaciji, koja upravlja odnosno gospodari tom šumom, pripada pravo na naknadu u visini kojom uložena vlastita sredstva za razvoj, čuvanje i održavanje dotične šume nadilaze koristi koje je odnosna radna organizacija od te šume ostvarila. PROŠIRENE FUNKCIJE ŠUMA U PRIRODNOJ SREDINI Posebno pitanje koje bi, s aspekta zaštite kao vrlo aktualno, trebalo obraditi odnosi se na nedovoljno usklađen, a ponekad i divergentan način gledanja na gospodarenje sa šumama kao jednom od osnovnih komponenata čovjekove prirodne okoline i za društvo veoma vrijednog i nezamjenjivog prirodnog resursa. Naime, ako pod zaštitom prirode, u skladu sa zakonskim odredbama, podrazumijevamo staranje društvene zajednice o održavanju prirode, a ta se zaštita provodi osobito »poduzimanjem mjera za osiguranje racionalnogkorišćenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećivanja i nagrđivanja njenih dijelova i uz što manje narušavanje njenih elemenata«, dolazimo do zaključka da je zakonodavac organima za zaštitu prirode stavio u zadatak ve liku društvenu obavezu. Ova se, uz ostalo, ispoljava u praćenju i reguliranju načina korišćenja cjelokupne žive i nežive prirode. Da ove obaveze nisu slučajno zalutale u Zakon o zaštiti prirode, već da su svjesno unesene \i jedan od osnovnih zakona o zaštiti sredine i da se takvi zadaci imperativno nameću u sve oštrijoj formi i pred naše društvo, dokazuju brojne akcije koje se u svijetu i kod nas provode u posljednje vrijeme. Između mnogih dokumenata nacionalnog ili međunarodnog značenja donesenih samo u ovoj 1972. godini u oblasti zaštite i unapređenja čovjekove prirodne okoline spomenut ćemo samo neke najvažnije i najaktualnije za naše daljnje izlaganje, a to su: 1) Amandman XII na Ustav SR Hrvatske (NN br. 9/72. god.) između o stalog propisuje: — da zajednički društveni interes građana, organizacija udruženogRepublike i općina jest da osiguraju uvjete za svrhovito iskorištavanjevanje prirode i prirodnih bogatstava... rada, i oču419 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— da u tu svrhu Republika i općine poduzimaju mjere za zaštitu, asanaciju i unapređivanje prirodne, urbane i ruralne sredine, za njihovu valorizaciju i revitalizaciju i za trajno korištenje prirodnih i od čovjeka stvorenih vrijednosti, — da se pojedini predjeli i objekti prirode, biljni i životinjski svijet... stavljaju pod posebnu zaštitu, — da šume i šumska zemljišta zbog opće korisne funkcije uživaju po-sebnu društvenu zaštitu, — da se zakonom odn. odlukom općinske skupštine propisuju oblici i načini zaštite općekorisne funkcije šuma... 2) Za našu je Republiku, također, od posebne važnosti i interesa Rezolucija o zaštiti čovjekove sredine što ju je, nakon svestranih razmatranja u svim saborskim tijelima i općinama, donio Sabor SR Hrvatske 15. VI 1972. god. (»Narodne novine« br. 27/72. od 1. VII 1972), u kojoj se među ostalim ističe da je zaštita čovjekove sredine pojava od životnog značenja za opstanak čovječanstva i njegova životnog prostora. Rezolucija podvlači da čovjek u borbi za život i blagostanje stalno povećava pritisak na sredinu iskorištavanjem izvora prirodnih bogatstava i mijenjanjem fizičkog lika zemljine površine iznad dopuštenih granica, šio dovodi do zabrinjavajućih posljedica. Stoga se rezolucijom uz ostalo traži: — preventivna zaštita i bolja kontrola čovječje sredine i obaveznost svakog subjekta i korisnika da sudjeluje u rješavanju mnogih problema vezanih uz zagađivanje atmosfere, vodotoka i zemljišta, u degradiranju krajolika, kao i poremećaja u ekološko-biološkom cjelinama, u nekontroliranom mijenjanju i degradiranju biljnog pokrova, što dovodi do progresivne erozijei drugih negativnih pojava, — zaštićivanje odgovarajućih područja, lokaliteta i objekata prirode 3) Konferencija Ujedinjenih nacija za čovjekovu prirodnu okolinu, koja je održana u Stockholmu od 5—16. lipnja 1972. god., temeljito je razma trala probleme vezane za zaštitu i poboljšavanje čovjekove okoline. Prihvaćenom Deklaracijom proklamirana su mnoga načela u svrhu očuvanja i poboljšanja čovjekove okoline na korist svih naroda i njihovog prosperiteta. Uz ostalo deklaracija naglašava slijedeće: — prirodna bogatstva zemlje, uključujući tu zrak, vodu, zemlju, floru, faunu i naročito reprezentativne primjerke prirodnih ekosistema, moraju se sačuvati na dobro sadašnjih i budućih generacija brižljivim planiranjem i odgovarajućim upravljanjem; — sposobnost zemlje da proizvodi vitalne izvore koji se obnavljaju mora se sačuvati i gdje god je to izvodljivo uspostaviti ili poboljšati; — čovjek ima posebnu odgovornost da sačuva i mudro upravlja naslijeđem životinjskog i biljnog svijeta, koji su sad ozbiljno ugroženi jednomkombinacijom nepovoljnih činilaca. Konzerviranje prirode, uključujući tu i životinjski i biljni svijet, mora imati značajno mjesto u planiranju ekonom skog razvoja. Jugoslavenska je delegacija vrlo aktivno sudjelovala u radu Stockholmske konferencije kao i u donošenju citirane deklaracije pa s pravom možemo očekivati da će i u realizaciji donesenih zaključaka naša zemlja dati odgovarajući doprinos, kako na internacionalnom tako i na nacionalnom planu. 420 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Već sami ovi pravni dokumenti, kao i nova zakonodavna materija koja se iz oblasti zaštite čovjekove prirodne okoline priprema u SR Hrvatskoj, daju puno opravdanje ovom našem mišljenju. Neracionalni odnos čovjeka prema svojoj prirodnoj okolini, u prošlosti i danas, posljedica je nedovoljnog poznavanja složenih i međusobno uvjetovanih prirodnih zakonitosti pri svim zahvatima u prirodi kao i intenzivnog iskorišćivanja prirodnih dobara. Da iskorišćivanje prirode i njenih dobara, koja se stoljećima i milenijima stvaraju (neka od njih se ne obnavljaju), bude u razumnim granicama, pojavila se potreba poduzimanja hitnih mjera suvremene zaštite prirode zasnovane na ekološkim načelima, kroz kompleksnu zaštitu prirodnih sredina i racionalnu eksploataciju prirodnih dobara. Jedno od fundamentalnih mjesta u problematici zaštite prirode svakog područja ima zaštita šuma kao najsloženijih i najstabilnijih ekoloških sistema u prirodi, koje su od neprocjenjivog i mnogostrukog značenja za očuvanje bioloških, klimatoloških, pedoloških, hidroloških, privrednih, pejsažno- estetskih i drugih vrednota nekog kraja. Postojeće stanje šumskog fonda u Hrvatskoj što smo ga kao baštinu naslijedili nije svugdje zadovoljavajući, a negdje je stanje zabrinjavajuće. Opće je poznato da su veliki kompleksi šuma u nizinskim područjima i ravnicama nepovratno uništeni, često i zbog prekomjerne eksploatacije ustupivši mjesto poljoprivredi (Slavonija, Baranja i dr.). Regulacijom korita rijeke Save snižen je nivo podzemnih voda na terenima ovih nizinskih šuma. Tom presudnom momentu za opstanak čuvenog slavonskog hrasta pridružilo se i energično djelovanje štetočina — gubara i pepelnice. Nemilosrdna sjeća hrasta, naročito poslije II svjetskog rata, imala je kao krajnji rezultat nestanak prvotnih šuma slavonskog hrasta. Usput rečeno, nestankom šuma uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju su se (u klimatskom, edafskom i drugom pogledu) toliko pogoršali, da se sada ozbiljno razmišlja o organiziranom pošumljavanju pojedinih dijelova terena u vidu šumskih poljozaštitnih pojaseva. Grešaka je bilo i u načinu i intenzitetu sječa brdskih šuma u posavsko- podravskoj regiji gdje su mnoge ranije visokovrijedne šume danas pretvorene u panjače sa smanjenom biološkom i tehničkom vrijednosti, dok je prebirnom sječom u prošlim decenij ama samo pojedinih vrsta (npr. bukve i hrasta) veliki dio takvih šuma degradiran i osiromašen u florističkom, strukturnom i dr. pogledu, čime je narušena njihova cenotička stabilnost kao ekosistema i izmijenjen pravac daljnjeg razvoja. Bilo je i pojava intenzivnih oplodnih sječa, koje su više naličile na gole sječe, a s obzirom da se to znalo događati i na strmim brdskim terenima takve su sječe graničile s devastacijom (slučaj oko Jankovca na Papuku). Činjenica je da su u poslijeratnom periodu izgradnje i obnove zemlje šume bile jedne od glavnih izvora sredstava pa je upravo u tom periodu došlo do glavnog narušavanja šumskog fonda čije se posljedice još i danas osjećaju. Međutim, iako se ne može tvrditi da se bilo gdje na ovom podru čju danas pojavljuje tendencija jačeg ili djelomičnog uništavanja šumskog fonda, jer su ove opasnosti danas uklonjene planskim gospodarenjem u šumama na temelju suvremenih gospodarskih osnova, ipak se može ustvrditi da ne postoji uvijek usklađenost s osnovnim principima zaštite prirode i bio |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 10 <-- 10 --> PDF |
loške nauke, osobito u vezi regeneracije i rekultivacije autohtonih šumskih zajednica kao klimatogeno, hidrološki i edafski najbolje prilagođeni za naše područje. Ovdje se prvenstveno misli na pretjerano forsiranje neautohtonih vrsta u postojeće zajednice i kampanja formiranja plantaža brzorastućih topola. Prateći tendencije razvitka nauke i privrede u nekim zapadnim zemljama zapažamo da se šumama sve više utvrđuju nove i šire namjene. Tako u USA šume prvenstveno imaju funkciju očuvanja ozbiljno smanjenih rezervi voda, šume kao prirodni filteri otpadnih voda, šume kao poljozaštitni i protuerozioni pojasevi, nezamjenjive funkcije šume u zaštiti riječnih tokova, zatim raznovrsni šumski rezervati i površine za rekreaciju, mnogobrojni parkovi kojima su šume jedna od osnovnih komponenata i dr. Deficit na drvetu, kao posljedica preorijentacije šumarske politike, nadoknađuje se uvozom iz drugih zemalja (Kanade, Nordijske zemlje, Južna Amerika, zemlje u razvoju). Međutim, svjesni smo da za sada vrednovanje općekorisnih funkcija šume, u svrhu zadovoljenja onih društvenih potreba koje stoje iznad užih robno proizvođačkih interesa šumarstva, nalazi se u nas tek u početnoj fazi primjene u život. OSNOVNI PRINCIPI ZAŠTITE PRIRODE U ODNOSU NA UPRAVLJANJE I ISKORIŠĆIVANJE ŠUMA Da bi izbjegli eventualnu krivu interpretaciju stava zaštite prirode u odnosu na šumarsku eksploataciju i šuma općenito, dužni smo ovdje iznijeti neke principijelne stavove zaštite, koje proizlaze iz opće politike kojom se rukovodi služba zaštite osobito u provođenju onih načela i obaveza koje govore o brizi zajednice za racionalnim iskorišćivanjem prirodnih dobara. Ilustraciju za to možemo najbolje sagledati u nekim najnovijim gledanjima djelatnosti zaštite prirode u okviru suradnje Zavoda za Projekt Gornji Jadran. Naime, područje regije Gornjeg Jadrana posjeduje mnogobrojne i u najvećem dijelu sačuvane prirodne i pejsažne vrijednosti i znamenitosti i svakako u tom pogledu spada među najvrednije u našoj zemlji. Dijelovi ove prostrane regije ističu se posebno šumskim bogatstvom jer su tu Gorski kotar, Velebit i dr. područja. Te šume nemaju jedino ekonomsku vrijednost nego i znanstvenu i zaštitnu ulogu, a neka od užih ili širih zona imaju ogromnu mogućnost i za turistički razvitak cijele zemlje, a posebno Hrvatske, koja još nije dovoljno iskoristila velike mogućnosti kombiniranog maritimno- planinskog turizma i u svijetu sve razvijenijeg izletničko-planinskog tu rizma. šuma kao najvažniji gospodarski, prostorni i pejsažni fenomen koji se pojavljuje na području Gornjeg Jadrana treba biti iskorišćivana na način da se maksimalno vodi računa o zaštiti ukupnosti prostora. Kod toga treba primijeniti tekovine suvremene šumarske i biološke nauke i izbjegavati sječe većih razmjera, trajno čuvati drvnu glavnicu i cjelovitost šumskog pokrivača. 422 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Prostor Gorskog kotara i drugih šumovitih područja te njihov stabilitet i integritet treba promatrati kao kompleksnu cjelinu, a njihovu formalnu i stvarnu zaštitu osigurati ne samo kroz jedan zakon, nego i kroz druge zakonske propise koji zadiru u oblast zaštite prostora (Zakon o šumama, Za kon o vodama, Zakon o prostornom planiranju itd.). Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u vezi s opasnostima od erozije, klizanja terena i slično, ali i o šumskoj estetici kao važnom zadatku kod uređenja prostora. Ovo je posebno važno u blizini postojećih i budućih naselja i urbaniziranih cjelina, cesta, vijadukta gdje treba ostavljati veće grupacije i pojaseve koji pružaju posjetiocima estetski ugođaj. Potrebno je maksimalno zaštiti šira područja šuma u okolini akumulacija, kako u interesu zaštite terena od erozije ispiranja, a akumulacije od zatrpavanja tako i u pogledu poboljšanja pejsažnih kvaliteta ovih umjetnih jezera koja već imaju ili će imati ubuduće turističko-rekreativnu funkciju. Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u ba obavezati investitora na saniranje nanesenih povreda pejsažu uz primjenu pejsažno-parkovnih mjera upotrebljavajući kod toga jedino autohtoni biljni materijal. U pogledu zaštite prirode tog područja treba proširiti dalj nja istraživanja u toj oblasti, a posebno u oblasti unapređenja pejsaža. Pri tome uvesti eventualno nove kategorije zaštite koje mogu pridonijeti ra cionalnijem korištenju i zaštiti prostora, obzirom na specifične prilike ovih područja koja imaju uvjete da se na velikim područjima tretiraju posebno kao prirodni parkovi i uz postojeći način, oblike i opseg iskorišćivanja prirode i njenih dobara. Masiv Velebita, koji dominira cjelokupnom regijom Gornji Jadran, je najznačajnije područje i najveća planina u ovom prostoru. S obzirom na već istaknute specifičnosti i mnogobrojne prirodne znamenitosti i vrijednosti, potrebno ga je u okviru projekta Gornji Jadran posebno tretirati i odrediti mu specifični status. Valorizacija prirode masiva Velebita nije mogla biti obavljena u okvirima regionalnog plana, a s obzirom na veliko prostranstvo, brojnost specifičnosti ekonomske zainteresiranosti i raspršenoj naseljenosti, ovo područje zahtijeva poseban studij i obradu. Iz dosadašnjih istraživanja cjelokupno područje Velebita treba zonirati i utvrditi namjene pojedinih njegovih dijelova, imajući u vidu potrebe eksploatacije nekih njegovih dijelova u skladu sa zacrtanim načinom iskorišćivanja šuma i općom namjenom, dok bi se pojedini veći dijelovi Velebita, a osobito centralni dijelovi, izdvojili kao rezervati, strogo upravljani ili pejsažni, ili bi se s obzirom na brojnost fenomena i specifično rekreacionu namjenu isti mogli spojiti i izdvojiti kao nacionalni park. Risnjak je već ranije proglašen Nacionalnim parkom, a njegova površina iznosi cea 3000 ha. Nju čine najvećim dijelom šume i raznovrsne zajednice očuvane u gotovo prvobitnom stanju. Naučna komponenta ovog Nacionalnog parka i strogi režim u pogledu njegovog tretmana dovode ovaj park u često bezizglednu situaciju u pogledu njegovog financiranjanačina upravljanja. Nacionalni parkovi imaju između zadataka i turističko rekreativnu funkciju, kojoj se nameće potreba da se ovom Nacionalnom parku kao šire područje uključe neke periferne površine prema Omladinskom jezeru koje nisu značajne za šumsku eksploataciju, dok su s |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 12 <-- 12 --> PDF |
druge strane pogodne za specifične oblike turizma i rekreacije na koje su ukazale postavke Generalnog plana Nacionalnog parka koji računa s tim lokalitetima. Ukoliko bi se ova područja uklopila u Nacionalni park Risnjak bilo bi osigurano adekvatno funkcioniranje ovog rezervata. Sve šume koje se nalaze na priobalnom i otočnom području Gornjeg Jadrana treba smatrati, bez obzira da li su posebno zaštićene ili nisu, kao šume s posebnom namjenom te ih kao takve i tretirati, to znači da ove šume, koje se prvenstveno sastoje oü zimzelene makije boljeg ili lošijeg uzrasta, imaju izrazito zaštitnu funkciju, a neke koje se nalaze u blizini naselja i turističku ulogu pa se prema tome moraju koristiti i uređivati na poseban način. Budući da na ovom području postoje veliki kompleksi koji su ranijim neracionalnim gospodarenjem, sječom i ispašom dovedeni u razne degradacijske stadije od golog kamenjara do degradiranih šikara, to se nameće potreba da se kroz plansko pošumljavanje i regeneraciju takve površine melioriraju. Dosadašnji opseg pošumljavanja ovakvih površina ne zadovoljava, budući da za ista nije osigurana materijalna baza i da su postojeće šumarske organizacije, koje upravljaju većim dijelom ovih površina, ne dovoljno stimulirane i neadekvatno organizirane i financijski neosigurane za obavljanje ovih poslova. Nameće se potreba da se šumarstvo ovog područja reorganizira na način kojemu bi bila svrha zaštita i unapređivanje šumskog fonda i regeneracija degradiranog područja. Konstatirano je da na ovom području u priobalnoj zoni postoje razbacani veći i manji kompleksi borovih odraslih šuma, nastalih umjetnim pošumljavanjem u toku ovog stoljeća. Vrijednost ovih borovih površina u zaštitnom, estetskom, pejsažnom i kulturnom pogledu je neobično velika, a posebno je njihovo značenje za razvoj turizma i korištenje u rekreacione svrhe. S obzirom na označenu vrijednost ovih gajeva,, treba koristiti stečena iskustva i stvarati nove zelene površine na svim područjima i lokalitetima prikladnim za ovu vrst nasada. Budući da su šume vrlo osjetljive na oštećivanje i teško se prirodno regeneriraju, to se nameće potreba maksimalnog čuvanja i zaštite tih površina, a osobito izbjegavanje izgradnje — građevinskih i ugostiteljskih — kapaciteta u tako pošumljenim prostorima. Borove šume i makija na priobalnom području ugrožene su opasnostima od šumskog požara, posebno u ljetnom periodu kada suša i specifične klimatske prilike te povećani boravak turista predstavljaju trajnu i potencijalnu opasnost za nastajanje požara. Učestali požari, njihova brojnost i velika rasprostranjenost ugrožavaju jednu od osnovnih komponenata Jadranskih pejsaža, degradirajući na taj način ona područja i zone koji imaju sve uvjete za turistički razvitak, a istovremeno ugrožavaju i naselja i turistička područja. Sve veće opasnosti i štete koje se pojavljuju na tom području nameću nam poduzimanje preventivnih mjera za zaštitu šuma od požara, od organizacije službe za izradu pravilnika, dobave opreme do pripreme samog materijala za ublažavanje posljedica požara na uništenim površinama. S obzirom na vrijednost i značenje, kao i ugroženost, nacionalnih parkova i drugih zaštićenih rezervata, posebne mjere opreza i organizacije je potreb no provesti na ovim površinama. U regionalnom, generalnom, detaljnim planovima i projektima neophodno je predvidjeti sve mjere za zaštitu šumskih kompleksa i pojedinih šuma |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 13 <-- 13 --> PDF |
od požara te za iste mjere u investicionim programima predvidjeti odgovarajuća novčana sredstva. U zakonodavstvu iz oblasti prostornog planiranja treba predvidjeti takvu obavezu. Kampovi, kao jedan od oblika rekreacije i turizma, trebaju biti organizirani na način propisan Zakonom o turističkom logorovanju. S obzirom na štetnost koja u mladim borovim šumama i kulturama nastaje zbijanjem tla i korijenovog sistema te uslijed štetnog djelovanja benzinskih para i opće ugroženosti od požara, nije dozvoljeno lociranje kampova u šumama, već ih treba smjestiti izvan njih ili na čistinama uz obavezno ozelenjavanje listopadnim vrstama drveća. ZAKLJUČAK Zaključujući ovaj prikaz, nadamo se da će šumarska struka u cjelini iz iznesenih stavova i smjernica za iskorišćivanje našeg šumskog bogatstva dobiti potpuniji i objektivniji uvid u ciljeve zaštite prirode i da će se složiti s ocjenom da su zahtjevi zaštite u odnosu na tretman sa šumama izvan zaštićenih šumskih područja i rezervata realni, a za širu zajednicu korisni i prihvatljivi. Naše je mišljenje da prihvaćanje ovakvih stavova istovremeno predstavlja oživotvorenje izraženih želja našeg šumarstva u očuvanju i poboljšanju čovjekove prirodne okoline u SR Hrvatskoj. Summary RATIONAL USE AND MANAGEMENT OF FORESTS — GREAT CONTRIBUTION OF FORESTRY IN THE PRESERVATION AND IMPROVEMENT OF THE NATURAL ENVIRONMENT OF MAN From the aspect of nature protection the author points out the needs and possibilities of a wider inclusion of forestry in the conservation and improvement of man´s natural environment, because the forests cover about 33% of national territory. Emphasized is the fact that earlier — when there vas no specialized activity or service for the protection of nature — forest experts and forestry institutions were the pioneering fighters for the protection and development of the most significant parts of nature and of natural rarities. The author states that today, owing to a different organization of forestry, there has occured a disproportion of relations between protection of nature and forestry, notably in cases where it is desirable to place under legal protection individual parts of forests and to declare them special reservations. In the world at large — and in this country too — are ever more manifest the universally useful functions of the forest, and such a viewpoint is also reflected in numerous resolutions of national and international import (e. g. the Stockholm declaration of June 1972). Stressed is especially the fact that the subject-matter of forests and forest lands is copiously represented also in the new Constitution of the SR of Croatia (Amendment XII), so there exists the obligation that such widened functions of forests should also find their echo in the new Forest Law. By adopting such contemporary principles on the multiple and universal function of forests — but without ignoring the economic principles and direct benefits »classical « forestry had obtained from the forest — we can well eliminate the existing contrariety of interests, which, so far, have been appearing not infrequently in this most conspicuous component of the ecosystem. The principles which, have been set up for the spatial plan of the »Upper Aridatic« (Gornji Jadran), by the Service for the Protection of Nature with respect to the method of management and utilization of forests, are acceptable also to Lorestry, while their realization would represent a contribution of forestry to the preservation of the natural environment of man. 425 |