DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 67 <-- 67 --> PDF |
UZ 60-ti ROĐENDAN AKADEMIKA PROF. DR PAVLA FUKAREKA 16. srpnja 1972. godine navršava se 60 godina života i 35 godina plodnog rada dr Pavla Fukareka, redovnog profesora Šumarskog fakulteta u Sarajevu i redovnog člana Akademije nauka BiH. Ima više razloga da se pridružimo ovom njegovom ličnom jubileju. U trenutku kada su moralni stimulansi sve rjeđi, a brzo zaboravljanje vrijednih stvaralaca neumitno briše tragove njihovih plemenitih napora, zabilježiti ovakve trenutke najmanje je što možemo da učinimo. To je skromni oblik priznanja jednom entuzijazmu i jednom naporu koji dugo može biti uzor mlađima što dolaze u šumarsku struku i nauku. Profesor Fukarek rodio se u Sarajevu 1912. godine. U rodnom gradu završio je osnovno školovanje i gimnaziju, a šumarske studije završio je 1937. godine u Zagrebu. Već kao student isticao se sklonošću za naučni i stručni rad pa je u 1936. godini bio odabran i poslan na međunarodnu studentsku praksu u poznati šumarski i stručni revir Kftini Šumarskog fakultetu u Brnu (CSSR). U šumarskoj praksi proveo je više od 10 godina. Radio je isprva kao nadničar u Odsjeku za uređivanje šuma Direkcije šuma u Sarajevu, zatim kao pripravnik u Šumarskom odsjeku Banske uprave Drinske Banovine te kao pristav u Šumskoj upravi u Nevesinju i u Direkciji šuma u Mostaru. Još kao student pripadao je naprednom studentskom pokretu i na tom progresivnom opredjeljenju ostao je do današnjih dana. Kao saradnik NOP-a bio je 1942. god. uhapšen od okupatorskih vlasti, a 1944. godine prešao je na oslobođeni teritorij Hercegovine. Poslije kraćeg zadržavanja u vojnim jedinicama prelazi na rad u Oblasni NOO za Hercegovinu, a zatim u Povjereništvo za privredu ZAVNOBIH-a |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 68 <-- 68 --> PDF |
sa kojim ulazi u oslobođeno Sarajevo i učestvuje u obnovi i izgradnji šumarskih institucija i ratom razorene drvne industrije. Kasnije, prema potrebama službe radi u Ministarstvu za šumarstvo i Planskoj komisiji BiH, da bi 1948. godine došao na Visoku školu za planinsko gospodarenje u Sarajevu, a godinu dana iza toga na Poljoprivredno- šumarski fakultet, zajedno sa malobrojnom grupom osnivača ove institucije. Dolaskom na Fakultet razvija veoma intenzivan istraživački rad koji je relativno brzo rezultirao zapaženim rezultatima. Već 1952. godine odbranio je vrlo uspješno doktorsku disertaciju na Zagrebačkom sveučilištu, a zatim slijedi period intenzivnog usavršavanja, višemjesečne terenske ekspedicije, izvanredna produktivnost u publiciranju itd. Učeći sebe i akumulirajući iskustvo izgrađivao je i prvu generaciju bosanskohercegovačkih fitocenologa, iz čega će se kasnije razviti svojevrsna škola, zapažena u zemlji. Svoj stvaralački put ne počinje u osobito povoljnim uvjetima. Životne okolnosti dovele su ga, uprkos njegovih ambicija, daleko od naučnih centara, i to u uvjetima u kojima su ambicije da se naučno stvara tražile ne samo spremnost na izuzetne napore, već i određenu hrabrost. Međutim, stvaralački nemir i neobična istraživačka radoznalost određuju bez mnogo kolebanja njegov životni put. Taj put ostaće jedno neprekidno stremljenje da se otkriju i objasne neobično složeni odnosi u šumskim biocenozama ovog podneblja, koje kao da se trudilo da stvori što više zagonetki upravo za ovakve nemirne duhove. Često je u krugovima njegovih poznanika i suradnika prisutno pitanje; šta je to što čini da se evo već tri decenije nimalo ne stišava, već čini se uvjek iznova razgorjeva, njegova istraživačka aktivnost? Sta je to zbog čega mnoga iskušenja naših dana ne uspijevaju da pomute jedan iskreni entuzijazam koji zaslužuje poštovanje? Prirdoa njegove ličnosti i uvjeti u kojima se formirao vjerojatno mogu da objasne doi toga, ali pravi odgovor ipak izgleda leži u njegovoj fanatičnoj ljubavi za prirodu, šumu i planinu, u njegovoj dubokoj vezanosti za ovo bosansko šumovito tlo i njegove ljude. Iz takvog sretnog spoja zadivljujuće radne energije sa dubokom ljubavlju za objekt svoga istraživanja, prirodno je rezultirao jedan impozantni naučni opus, koji P. Fukareka svrstava u red najistaknutijih naučnih radnika u oblasti šumarstva (dendrologije, fitocenonlogije, biljne geografije), ne samo u Jugoslaviji, već i izvan granica zemlje. Ta vezanost za prirodu dovela ga je i u redove najvatrenijih pobornika zaštite prirode. Naučni opus P. Fukareka Naučni opus akademika Pavla Fukareka objavljen je u vremenu od 1935. godine do 1970. Obuhvaća 165 bibliografskih jedinica. Pregled ovog obimnog opusa ukazuje na nekoliko glavnih oblasti kojima je u svom naučnoistraživačkom radu posvetio pažnju. Kao profesor dendrologije na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, pored obrade sistematske pripadnosti našeg najznačajnijeg drveća i grmlja, posebnu pažnju posvetio je ekologiji tih i drugih vrsta dendroflore naših krajeva pa i Balkanskog poluotoka u cjelini. U ovoj oblasti njegovog rada posebno treba istaći kompletnu naučnu dokumentaciju (sistematika, rasprostranjenje i ekologija) za crni bor, skoro sve naše vrste javora, jasena i endemne vrste drveća i grmlja. U vezi sa ovom oblasti svoga rada neminovno se već u svojim ranim radovima susreo sa problemom obrade ovih vrsta sa gledišta biljne geografije i fitocenologije. U tom pravcu razvija suvremena ekološka istraživanja ciriško-monpelješke (alpskomediteranske) fitocenološke škole, gdje se pored pok. prof. Ive Horvata i Maksa Wrabera svrstao u pionire i učitelje mlađim generacijama. I sam je jedno vrijeme radio sa osninvačem škole Braun Blonquet-om u Francuskoj. Stvaralačka primjena metoda i rezultata te škole u našim prilikama, posebno u bosansko-hercegovačkom šumarstvu, vezana je za ime P. Fukareka. Prokrstario je kao istraživač čitavu našu zemlju, a putovao je i u mnoge evropske zemlje i učestvovao na mnogim kongresima, dajući zapažene naučne priloge. Njegovu međunarodnu reputaciju potvrđuje izbori za predsjednika Međunarodnog istočnoalpskog dendrološkog društva, članstvo u više međunarodnih naučnih društava, kao i brojni radovi objavljeni u inozemnim časopisima. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Kao stručnjak, i kao ljubitelj i odličan poznavalac naših prirodnih fenomena, bio je među prvima koji su shvatili značenje zaštite prirode i započeli borbu za očuvanje i zaštitu naših mnogobrojnih i izuzetnih prirodnih vrijednosti, posebno florističkih, vegetacijskih i šumarskih. Treba istaći njegovu nesebičnu, i u tadašnjim uvjetima neravnopravnu, borbu za očuvanje prašumskih rezervata u Bosni i Hercegovini, koja je okrunjena očuvanjem naših najvažnijih prašuma. Uz ovo njegovo angažiranje, posebno je značajan njegov publicistički rad u ovoj oblasti, koji nije obuhvaćen bibliografijom, kao i njegov lični doprinos na uspostavljanju i unapređenju službe zaštite prirode u Bosni i Hercegovini. Pored ove lične publicističke djelatnosti, akademik Pavle Fukarek je organizirao i vodio mnoge naučnoistraživačke poduhvate, čiji su rezultati objavljeni u publikacijama koje je uređivao kao član ili glavni urednik redakcije, dajući im i određenu fizionomiju. Tako je bio 11 godina glavni i odgovorni urednik »Narodnog šumara «, a sada je urednik »Radova Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu«, član je redakcije publikacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode »Naše starine« i »Priroda i čovjek«, glasila Biološkog, Geografskog i drugih društava naše Republike. Kroz svoj pedagoški rad on je podizao i formirao plejadu mlađih stručnih i naučnih kadrova koji s jedne strane u šumsku privredu naših krajeva, a s druge strane u našu nauku unose nova suvremena ekološka shvaćanja kao rezultat svoje dugogodišnje i tijesne suradnje i sa prof. P. Fukarekom. Ne ograničavajući svoj pedaogški rad samo u okvir nastave na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, P. Fukarek je i kroz direktnu suradnju i kasnije kontakte sa svojim bivšim studentima i učenicima stvorio takve kadrove koji danas već uspješno povezuju nauku i praksu našeg šumarstva. Za svoj uspješan i plodan rad P. Fukarek je dobio brojna priznanja: najvišu republičku nagradu za naučni rad, nagradu 27. srpanj, orden rada I i II reda, orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, počasno članstvo i brojne plakete u mnogim organizacijama. Ljudi u ovakvim prilikama obično svode i svoj lični bilans stavljajući svoje djelo pred sud vlastite savjesti, jer je u prirodi naučnog radnika da stalno bude nezadovoljan postignutim. Međutim, djelo P. Fukareka stavljeno i pred najrigorozniji sud ostaje djelo trajne vrijednosti. M. Ćirić i B. Fabijanić |