DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 67     <-- 67 -->        PDF

UZ 60-ti ROĐENDAN AKADEMIKA PROF. DR PAVLA FUKAREKA


16. srpnja 1972. godine navršava se 60 godina života i 35 godina plodnog rada
dr Pavla Fukareka, redovnog profesora Šumarskog fakulteta u Sarajevu i redovnog
člana Akademije nauka BiH.
Ima više razloga da se pridružimo ovom njegovom ličnom jubileju. U trenutku
kada su moralni stimulansi sve rjeđi, a brzo zaboravljanje vrijednih stvaralaca neumitno
briše tragove njihovih plemenitih napora, zabilježiti ovakve trenutke najmanje
je što možemo da učinimo. To je skromni oblik priznanja jednom entuzijazmu
i jednom naporu koji dugo može biti uzor mlađima što dolaze u šumarsku struku
i nauku.


Profesor Fukarek rodio se u Sarajevu 1912. godine. U rodnom gradu završio je
osnovno školovanje i gimnaziju, a šumarske studije završio je 1937. godine u Zagrebu.
Već kao student isticao se sklonošću za naučni i stručni rad pa je u 1936. godini
bio odabran i poslan na međunarodnu studentsku praksu u poznati šumarski i
stručni revir Kftini Šumarskog fakultetu u Brnu (CSSR). U šumarskoj praksi proveo
je više od 10 godina. Radio je isprva kao nadničar u Odsjeku za uređivanje šuma
Direkcije šuma u Sarajevu, zatim kao pripravnik u Šumarskom odsjeku Banske
uprave Drinske Banovine te kao pristav u Šumskoj upravi u Nevesinju i u Direkciji
šuma u Mostaru.


Još kao student pripadao je naprednom studentskom pokretu i na tom progresivnom
opredjeljenju ostao je do današnjih dana. Kao saradnik NOP-a bio je 1942.
god. uhapšen od okupatorskih vlasti, a 1944. godine prešao je na oslobođeni teritorij
Hercegovine. Poslije kraćeg zadržavanja u vojnim jedinicama prelazi na rad u
Oblasni NOO za Hercegovinu, a zatim u Povjereništvo za privredu ZAVNOBIH-a




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 68     <-- 68 -->        PDF

sa kojim ulazi u oslobođeno Sarajevo i učestvuje u obnovi i izgradnji šumarskih institucija
i ratom razorene drvne industrije. Kasnije, prema potrebama službe radi
u Ministarstvu za šumarstvo i Planskoj komisiji BiH, da bi 1948. godine došao na
Visoku školu za planinsko gospodarenje u Sarajevu, a godinu dana iza toga na Poljoprivredno-
šumarski fakultet, zajedno sa malobrojnom grupom osnivača ove institucije.


Dolaskom na Fakultet razvija veoma intenzivan istraživački rad koji je relativno
brzo rezultirao zapaženim rezultatima. Već 1952. godine odbranio je vrlo uspješno
doktorsku disertaciju na Zagrebačkom sveučilištu, a zatim slijedi period intenzivnog
usavršavanja, višemjesečne terenske ekspedicije, izvanredna produktivnost u publiciranju
itd. Učeći sebe i akumulirajući iskustvo izgrađivao je i prvu generaciju bosanskohercegovačkih
fitocenologa, iz čega će se kasnije razviti svojevrsna škola, zapažena
u zemlji.


Svoj stvaralački put ne počinje u osobito povoljnim uvjetima. Životne okolnosti
dovele su ga, uprkos njegovih ambicija, daleko od naučnih centara, i to u uvjetima
u kojima su ambicije da se naučno stvara tražile ne samo spremnost na izuzetne napore,
već i određenu hrabrost. Međutim, stvaralački nemir i neobična istraživačka
radoznalost određuju bez mnogo kolebanja njegov životni put. Taj put ostaće jedno
neprekidno stremljenje da se otkriju i objasne neobično složeni odnosi u šumskim
biocenozama ovog podneblja, koje kao da se trudilo da stvori što više zagonetki
upravo za ovakve nemirne duhove.


Često je u krugovima njegovih poznanika i suradnika prisutno pitanje; šta je
to što čini da se evo već tri decenije nimalo ne stišava, već čini se uvjek iznova razgorjeva,
njegova istraživačka aktivnost? Sta je to zbog čega mnoga iskušenja naših
dana ne uspijevaju da pomute jedan iskreni entuzijazam koji zaslužuje poštovanje?
Prirdoa njegove ličnosti i uvjeti u kojima se formirao vjerojatno mogu da objasne
doi toga, ali pravi odgovor ipak izgleda leži u njegovoj fanatičnoj ljubavi za prirodu,
šumu i planinu, u njegovoj dubokoj vezanosti za ovo bosansko šumovito tlo i
njegove ljude. Iz takvog sretnog spoja zadivljujuće radne energije sa dubokom ljubavlju
za objekt svoga istraživanja, prirodno je rezultirao jedan impozantni naučni
opus, koji P. Fukareka svrstava u red najistaknutijih naučnih radnika u oblasti šumarstva
(dendrologije, fitocenonlogije, biljne geografije), ne samo u Jugoslaviji, već
i izvan granica zemlje. Ta vezanost za prirodu dovela ga je i u redove najvatrenijih
pobornika zaštite prirode.


Naučni opus P. Fukareka


Naučni opus akademika Pavla Fukareka objavljen je u vremenu od 1935. godine
do 1970. Obuhvaća 165 bibliografskih jedinica. Pregled ovog obimnog opusa
ukazuje na nekoliko glavnih oblasti kojima je u svom naučnoistraživačkom radu posvetio
pažnju.


Kao profesor dendrologije na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, pored obrade
sistematske pripadnosti našeg najznačajnijeg drveća i grmlja, posebnu pažnju posvetio
je ekologiji tih i drugih vrsta dendroflore naših krajeva pa i Balkanskog poluotoka
u cjelini. U ovoj oblasti njegovog rada posebno treba istaći kompletnu naučnu
dokumentaciju (sistematika, rasprostranjenje i ekologija) za crni bor, skoro sve
naše vrste javora, jasena i endemne vrste drveća i grmlja.


U vezi sa ovom oblasti svoga rada neminovno se već u svojim ranim radovima
susreo sa problemom obrade ovih vrsta sa gledišta biljne geografije i fitocenologije.
U tom pravcu razvija suvremena ekološka istraživanja ciriško-monpelješke (alpskomediteranske)
fitocenološke škole, gdje se pored pok. prof. Ive Horvata i Maksa
Wrabera svrstao u pionire i učitelje mlađim generacijama. I sam je jedno vrijeme
radio sa osninvačem škole Braun Blonquet-om u Francuskoj. Stvaralačka primjena
metoda i rezultata te škole u našim prilikama, posebno u bosansko-hercegovačkom
šumarstvu, vezana je za ime P. Fukareka. Prokrstario je kao istraživač čitavu našu
zemlju, a putovao je i u mnoge evropske zemlje i učestvovao na mnogim kongresima,
dajući zapažene naučne priloge. Njegovu međunarodnu reputaciju potvrđuje
izbori za predsjednika Međunarodnog istočnoalpskog dendrološkog društva, članstvo u
više međunarodnih naučnih društava, kao i brojni radovi objavljeni u inozemnim
časopisima.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Kao stručnjak, i kao ljubitelj i odličan poznavalac naših prirodnih fenomena, bio
je među prvima koji su shvatili značenje zaštite prirode i započeli borbu za očuvanje
i zaštitu naših mnogobrojnih i izuzetnih prirodnih vrijednosti, posebno florističkih,
vegetacijskih i šumarskih. Treba istaći njegovu nesebičnu, i u tadašnjim uvjetima
neravnopravnu, borbu za očuvanje prašumskih rezervata u Bosni i Hercegovini,
koja je okrunjena očuvanjem naših najvažnijih prašuma.


Uz ovo njegovo angažiranje, posebno je značajan njegov publicistički rad u ovoj
oblasti, koji nije obuhvaćen bibliografijom, kao i njegov lični doprinos na uspostavljanju
i unapređenju službe zaštite prirode u Bosni i Hercegovini.


Pored ove lične publicističke djelatnosti, akademik Pavle Fukarek je organizirao
i vodio mnoge naučnoistraživačke poduhvate, čiji su rezultati objavljeni u publikacijama
koje je uređivao kao član ili glavni urednik redakcije, dajući im i određenu
fizionomiju. Tako je bio 11 godina glavni i odgovorni urednik »Narodnog šumara
«, a sada je urednik »Radova Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u
Sarajevu«, član je redakcije publikacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode
»Naše starine« i »Priroda i čovjek«, glasila Biološkog, Geografskog i drugih društava
naše Republike.


Kroz svoj pedagoški rad on je podizao i formirao plejadu mlađih stručnih i naučnih
kadrova koji s jedne strane u šumsku privredu naših krajeva, a s druge strane
u našu nauku unose nova suvremena ekološka shvaćanja kao rezultat svoje dugogodišnje
i tijesne suradnje i sa prof. P. Fukarekom. Ne ograničavajući svoj pedaogški
rad samo u okvir nastave na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, P. Fukarek je
i kroz direktnu suradnju i kasnije kontakte sa svojim bivšim studentima i učenicima
stvorio takve kadrove koji danas već uspješno povezuju nauku i praksu našeg šumarstva.


Za svoj uspješan i plodan rad P. Fukarek je dobio brojna priznanja: najvišu republičku
nagradu za naučni rad, nagradu 27. srpanj, orden rada I i II reda, orden
zasluge za narod sa srebrnim zracima, počasno članstvo i brojne plakete u mnogim
organizacijama.


Ljudi u ovakvim prilikama obično svode i svoj lični bilans stavljajući svoje djelo
pred sud vlastite savjesti, jer je u prirodi naučnog radnika da stalno bude nezadovoljan
postignutim. Međutim, djelo P. Fukareka stavljeno i pred najrigorozniji
sud ostaje djelo trajne vrijednosti.


M. Ćirić i B. Fabijanić