DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TKHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 97 SIJEČANJ — VELJAČA GODINA 1973. UDK 634.0.483:595.768.23 EKONOMSKI ZNAČAJ PIPA OTIORRYNCHUS VRSTA KAO ŠTETNIKA ŠUMSKOG DRVEĆA Dr ŽELJKO KOVAČEVIC, profesor, Zagreb U proljeće možemo uvijek naći pupove drveća kao i mlade listove da su nagrizeni. Pupovi su obično djelomično izgrizeni, a listovi oštećeni na plojki ili pak na rubovima dublje ili pliće. Ako malo bolje pogledamo naći ćemo na listovima male zelene, zlatne, smeđe ili crne pipe iz rodova: Phylobius, Polydrosus ili Peritelus, a kadkad i one veće pipe iz roda Otiorrhynchus. To nije nikakva rijetka, već gotovo svakog proljeća redovita, pojava, ali s tom razlikom da to oštećivanje rjeđe prelazi 50% štetu na listovima, dok pupovi mogu biti i potpuno uništeni (Stereonychus fraxini Deg). Prošle godine u proljeće, u mjesecu svibnju, počinila je vidljive štete na kulturi ariš a u Koprivnici jedna vrlo rijetka vrsta pipe Otiorrhynchusapfelbecki Strl. Ing. M. To mek, stručnjak za zaštitu šuma kod Šumskog gospodarstva u Koprivnici, donijela nam je na determinaciju jednu pipu koju u našim zbirkama nismo našli. Cim smo se uvjerili da se radi o jednoj rijetkoj vrsti, koju do sada nismo dobili na determinaciju, mi smo se obratili na koleopterologa u Prirodoslovnom muzeju u Budimpešti dra S. Endrö d i-a, koji nas je nakon kratkog vremena obavijestio da se radi o rijetkoj vrsti Ot. apfelbecki. Tu vrstu pronašao je 1887. g. naš poznati entomolog Apfelbečk u Ludbregu na lišću hrasta i bukve. Od onda do danas nije ta vrsta registrirana u našoj entomofauni. Tu vrstu u svojim tablicama spominju Stierlin 1887, Reitter 1913, Apfelbec k 1898. i Lon a 1936. Kao područje rasprostranjenja navode Stierlin i Reitter Hrvatsku i Bosnu, Apfelbeck samo nalazište Ludbreg, a Lona srednju Štajersku, Ludbreg i Bosnu. Prema podacima s kojima do danas raspolažemo glavno područje rasprostranjenja će biti porječje Mure i Drave, što dokazuju i naša dosadanja nalazišta Ludbreg i Koprivnica. Ali izgleda da ta vrsta dolazi i u zapadnoj Hrvatskoj, u Hrvatskom Zagorju, jer smo naknadno u zbirci Muzeja u Varaždinu našli dva primjerka iz Trnovca kod Krapine. Nakon prijave o masovnijoj pojavi spomenute pipe u kulturi ariša kod Koprivnice, mi smo odmah obišli teren i utvrdili da je taj štetnik na mladim stabalcima ariša počinio štete izgrizanjem iglica oko 20%, dok su inače biljke |