DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 43     <-- 43 -->        PDF

UD K 634.0.174.7:634.0.232.1


REZULTATI RANOG RASTA I PRIRASTA PET VRSTA ČETINJAČA
U ŠUMSKOM PREDJELU »TOČAK«


Inž. SREĆKO VANJKOVIC, Šumsko gospodarstvo — Karlovac


UVOD


Šumsko gospodarstvo Karlovac ima u svom sastavu i velike, šumom neobrasle
bujadnično-vrištinske površine Korduna oko 4.100 ha, koje su iza rata
postale objekt kako redovnog pošumljavanja tako i osnivanja većeg broja
pokusnih nasada sa raznim vrstama četinjača.


Početak osnivanja ovakvih pokusnih nasada pada u proljeće 1960. godine,
kad je Gospodarstvo uz suradnju upravo tada osnovanog Zavoda za kulturu
četinjača (današnjeg Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom) osnovalo
pokusne nasade plantaža i intenzivnih kultura četinjača na području svojih
šumarija u Slunju (Točak), Krnjaku (Bosiljevo), Rakovici (Gusta i Metla),
Duga Resi (Drenovac) i Topuskom (Suvača). U ovim pokusima bile su zasađene
2—3 vrste četinjača s ciljem da se praćenjem uspjevanja, rasta i prirasta,
zdravstvenog stanja i ostalog dobiju informacije, koja vrsta odnosno
vrste imaju prednost pred ostalima u vezi izbora vrsta za daljnja pošumljavanja.


Od navedenih pokusnih nasada izdvaja se onaj pokusni nasad u šumskom
predjelu »Točak«, na području šumarije u Slunju, o kojem ćemo dalje
govoriti zbog toga što je njegova površina korištena za proširenje pokusa i sa
daljnjim vrstama četinjača. Tako je uz početnu sadnju u proljeće 1960. godine,
kad je u pokus unesen obični bor, crni bor i obična smreka u jesen iste
godine unesen evropski ariš, u proljeće 1961. god. crni bor (ponovna sadnja),
a u proljeće 1962. godine i američki borovac.


U daljnjim godinama ovdje je u pokuse ili pošumljavanjem unesena i zelena
duglazija te japanski ariš (na široj površini).


Ovdje ćemo se ograničiti na prikaz uspjevanja, rasta, prirasta i zdravstvenog
stanja samo prvo navdenih vrsta četinjača, tj. običnog bora, obične
smreke, evropskog ariša, crnog bora i američkog borovca, jer su ove vrste zasađene
u pokusni nasad u toku dvije uzastopne godine. Na taj se način u pokusu
»Točak« od njegovog osnivanja nalaze obični bor i obična smreka 13
vegetacijskih sezona, evropski ariš i crni bor 12, a američki borovac 11 vegetacijskih
sezona.


LOKACIJA I STANIČNE PRILIKE


Šumski predjel »Točak« nalazi se 24 km južno od Karlovca, na jako valovitom,
brežuljkastom, vrištinsko-bujadnom terenu djelomično ispresjecanom
vrtačama i zauzima središnji granični dio klimazonalnog područja šume




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 44     <-- 44 -->        PDF

hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv.). Nadmorska
visina je 250 metara.


KLIMATSKE PRILIKE


Klima je humidna — (klasifikacija klime: Cfubx", a indeks efektivnosti
oborine (P/E) 105). Srednje vrijednosti temperature (° C) i oborina (mm) u


godišnjim dobima su slijedeće:
Stanica — Karlovac
Proljeće Ljeto Jesen Zima
°C mm °C mm °C mm °C mm
11,0 248 20,4 284 11,3 311 1,5 278


Srednja temperatura vegetacijske periode (travanj—rujan) iznosi 17,5° C


— broj dana sa temperaturom iznad 10° C je 199, a prosječan broj mraznih
dana iznosi 38,3 (posljednji u svibnju).
Godišnji prosjek oborina za ovu stanicu iznosi 1121 mm. Od toga otpada
522 mm na razdoblje: travanj—rujan, a od toga najviše oborine padne u mjesecima:
svibanj, lipanj, srpanj tj. u toku vegetacijskog perioda, što uvjetuje
vrlo povoljan učinak.


Relativna
zračna vlaga — prosjek 77%, a u toku vegetacije za najviših
O
temperatura je 71%). Kišni faktor (po Langu) — = 101,9 ukazuje na humidno
T


PEDOLOŠKI PODACI


U kulturu »Točak« vršena su pedološka ispitivanja tla po »Jugoslavenskom
institutu za četinjače« — Jastrebarsko. Iz pedološke jame, koja je karakteristična
za strmije dijelove padina, uzeti su uzorci za potrebe laboratorijske
analize.


Aor 0—28 cm, obradodm izmješani bivši Aj i A3 podhorizonti, tako da
je sada humozniji horizont na dnu brazde, a površina je smeđe boje (10YR
5/3). Praškasto glinasta ilovača. Ista prelazi u


A3B O 28—49 cm, prelazni podhorizont žućkasto crvene boje (5YR 5/6).
Laka glina, mrvičasto grašaste strukture.
BC 49—120 crn, tamno crvene boje (2,5 YR 3/6) teška glina. Struktura je,
međutim, dobro izražena — krupnije mrvičasta (poliedrična).


Rastrošena dolomitna stijena javlja se već na 68 cm pedološke jame
(prednji dio), a u desnom dijelu na 120 em dubine, — iz kojeg su dijela uzeti
uzorci i morfološki opis.


Tlo u kulturi po tipu nosi oznake lesivirane reliktne crvenice sa karakterističnim
horizontima.


Zbog strmog nagiba i veće erozije, pod sadašnjim klimatskim uvjetima,
naslage reliktne crvenice su izbile bliže površine i podliježu procesu lesivaže.
U lesiviranom horizontu ova tla su vrlo porozna, a u nižim horizontima porozna.
Kapacitet za vodu je velik te tlo u sloju 30 em pokazuje visoki sađr




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 45     <-- 45 -->        PDF

žaj makro pora, a zatim se kapacitet za zrak znatno smanjuje dubinom, ali
do granice zadovoljavajućeg.


Po mehaničkom sastavu to su teška tla, kod kojih je smanjena količina
koloida u lesiviranom sloju, ali zato dosta naglo prelaze (na dubini od 30—50
cm) u teški glinoviti i iluvijalni horizont u kome imade i do 70% glinovitih
čestica.


Reakcija ovih tala je jako kisela, u lesiviranom horizontu ima malo baza,
tako da je oko 80°/o adsorpcijskog kapaciteta zauzeto vodikovim ionima, a tek
od dubine 50 cm raste količina adsorbiranih baza do cea 50% adsorpcijskog
kompleksa.


Aciditet sa porastom dubine opada.


Površinski horizont može se označiti kao dosta humozan do 50 cm, budući
da je vršena obrada tla. U sastavu humusa prevladavaju fulvo kiseline,
dok huminske kiseline su slobodne ili vezane na seskviokside.


Karakteristična je srednja opskrbljenost kalijem i ekstremno siromaštvo
na fosforu u fiziološki aktivnim hranjivima.


NAČIN OSJEMENJIVANJA, NJEGE I PRAĆENJA POKUSA


Prije osnivanja ovoga pokusa, cjelokupna površina (bivša Z. Z. od 46 ha)
bila je pod upravom »Poljoprivredne zadruge — Veljun«, koja je povoljnije
dijelove zemljišta obrađivala za ratarske kulture, a preostali dio služio je za
pašnjak. Budući da se je uočila veća korist za budućnost ako se podignu na
tom terenu odgovarajuće šumske sastojine, to je navedenu površinu konačno
u 1960. godini preuzelo pod svoju upravu i korištenje »Šumsko gospodarstvo
Karlovac«, koje je u proljeće iste godine pristupilo osnivanju komparativnog
nasada »Točak«.


Veličina : 110 m X 104 m = 11.440 m- (1,1440 ha).
Vrste sadnica: obična smreka (Picea abies Karst) — obični bor
(Pinus silvestris L.) — crni bor {Pinna nigra ssp. austriaca). — Na dodirnoj
površini van plohe: Američki borovac (pinus strobus L.) i evropski ariš
(Larix decidua Mili.).
Razmaci: 2 m X 2 m
Broj biljaka po 1 li a: = 2.500
Jame su kopane: 40 cm X 40 cm X 50 cm
Gnojivo: NPK (omjer: 10 : 16 : 20)
(po svakoj sadnici 0,20 kg).
Budući da ova površina nije bila kultivirana (pašnjak), to je ista izorana
u dubini od 30 cm.
Za sadnju su upotrebljene 3 god. sadnice običnog bora i smreke iz rasadnika
Šumskog gospodarstva Karlovac, i 4 god. sadnice crnog bora iz rasadnika
Sesvete (Šumskog gospodarstva — Zagreb). Nadalje 3 god. sadnice
američkog borovca (iz plantaže Šumarije Varaždin) i 2 god. sadnice evropskog
ariša. Zbog toga što je došlo do jačeg sušenja sadnica crnog bora (slab
kvalitet), te su iste u idućoj godini zamjenjenc 3 god. sadnicama crnog bora
iz rasadnika Š. G. Karlovac.
Kopanje jama za sadnju vršeno je ručno. Izvađena zemlja usitnjena je,
a ona zemlja koja je izvađena iz jama predviđenih za startno gnojivo dobro
se je izmješala sa navedenom dozom umjetnog gnojiva.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Za smreku, obični bor i crni bor pokus je postavljen u tri repeticije, a u
svakoj repeticiji zastupane su sve tri vrste. Svaka vrsta zastupljena je sa tri
negnojena i tri gnojena reda.


Sadnja amer. borovca i evropskog ariša (na dodirnoj površini) vršena je
na neoranoj i negnojenoj površini. Naknadno je vršeno prihranjivanje svih
sadnica.


Nakon sadnje idućih godina vršena je njega kulture: okopavanje sadnica,
popunjavanje, žetva bujadi i trave, prihranjivanje, te obrezivanje grana i
ostalo.


Pokusni nasad stalno je pod kontrolom zdravstvenog stanja, obzirom na
štetne insekte i biljne bolesti. Kontrolu vrše stručnjaci Š. G. Karlovac sa terenskim
osobljem uz suradnju specijalista entomologa i fitopatologa Jug.
inst. za četinjače — Jastrebarsko.


Dosadašnjim pregledima utvrđena je pojava:


a) Štetnih insekata:



velika borova pipa (Hylobius abietetis L.)

hrušt (Melolontha sp.) grčica i imago na iglicama ariša. Zbog toga bio
je i prirast ariša u 1966. g. znatno smanjen).

borov savijač (Evetria sp.)
Suzbijanje : primjena insekticida — Lindan (prašivo, ulje), Gesarol
E-25 (proti grčice), Dipterex 8. Odrezivanje grana (palenje). Injekcije.


b) biljne bolesti:



Laphodennimn sp — na običnom i crnom boru

Coleosporium sp — na crnom boru

Hypoderma sp — na američkom borovcu
— Melatnpsora sp — na običnom boru.
Suzbijanje : Bakarni kreč — 25 u koncentraciji od 1,5° o, Ortocidon
— 50 u koncentraciji 0,3%, Delan (10—-15 dkg na 100 1. vode), Antracol —
Bayer (0,2—0,25»/»).


Rezultati rasta i prirasta krajem 1972. g.


(prosjek svih stabalaca)


Starost nasada kra jem 1972. ta


Prosječna
visina
m


c


>u


u


a


a


>o


Vrsta
drveć;


visina
priras
cm


V


´J)


o a I


u


J
biljaka kulturi svega Si


´—1
S


(/>


SH


ex a


o


0


U


PH


´


o





obični bor
crni bor
obična smreka
američ. borovac
evropski ariš


12,5
6,2
6,1
11,4
6,2


7,60
3,86
4,86
7,23
8,83


3
3
3
3
2


13
12
13
11
12


16
15
16
14
14


48
26
30
52
63




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Prema prednjoj tabeli vidljivo je, da je visinski prirast najveći kod
evropskog ariša, zatim slijede: američki borovac, obični bor, smreka i crni
bor, a što je i očekivano.


Međutim, prema debljinskom prirastu na prvom mjestu je: obični bor,
zatim slijedi: američki borovac, dok evropski ariš, crni bor i smreka približno
su istih dimenzija.


Ovdje se nameće pitanje, koji je uzrok da je evropski ariš pokazao znatno
slabije debljinsko prirašćivanje od običnog bora i američkog borovca, a
u visinskom prirašćivanju je na prvom mjestu. Opravdanje se može naći u
primjeni razmaka sadnje 2 X 2 m, što izgleda evr. arišu ne odgovara, kao
izrazito heliofilnoj vrsti.


Mišljenje je, da razmak sadnje nebi trebao biti manji od 2,5 X 2,5 m.
Također, niti startno gnojivo nije primjenjeno kod američkog borovca.


PRETHODNI ZAKLJUČCI


Iz
ovoga prikaza mogu se donijeti prethodni zaključci i to:


1) Postavljene pokusne plohe na bujadnično-vrištinskoj površini »Točak<<
pokazale su određene pozitivne rezultate u uzgoju intenzivnih kultura četinjača
(evrop. ariša, am. borovca, ob. bora, smreke i crnog bora), koji mogu
poslužiti za širi zahvat unošenja i proširenja četinjača na tim površinama
prema stanju tla i zahtjevu vrsta.


2) Sa boljim rezultatima ukazuju se u ovom ispitnom razdoblju: ob. bor,
am. borovac i evr. ariš pa bi prema sadašnjem stanju istima trebalo dati i
odgovarajući prioritet. Također, zadovoljavajuće rezultate pokazuje i ob.
smreka i crni bor. Međutim, ta odluka mora biti povezana sa daljim ispitivanjima,
jer će se bolja slika steći nakon cea 20—25 godina, budući da je i
tako intencija da se nasadi četinjača uzgajaju u daleko manjim ophodnjama
nego je to bilo u tradiciji, a potom se konačno odlučiti za one vrste, koje
su najproduktivnije u predviđenoj ophodnji.


Pri tome dolazi naročito do izražaja primjena umjetnih gnojiva (prihranjivanje)
prigodom sadnje i u prvim godinama njege, kao jaki stimulans, a
što je uočeno i praćenjem ovih pokusa. Mišljenje je, da je efikasnije djelovanje
umjetnih gnojiva ako se ista dodaju kao startno gnojivo (zbog pomanjkanja
fosfora i kalija u tlu) površinski, nego direktnim miješanjem sa
zemljom iz jama za sadnju.


3) Praćenje i ispitivanje daljeg uzgoja ovih kultura mora bazirati kao i
do sada, na naučno-stručnim postavkama, što ukazuje na još prisniju suradnju
sa naučnim institucijama (Jug. inst. za čet. Jastrebarsko, Šum. fakultetom
i dr.).


4) Budući da su rezultati ovih pokusa od neprocjenjive koristi za proširenu
reprodukciju uzgoja četinjača i osvajanje znatnih bujadnično-vrištinskih
površina, ali što iziskuje znatna novčana ulaganja, potrebno je, da šira
zajednica osigura odgovarujuća novčana sredstva za ove radove kao dio uloga
za opće korisnu funkciju šuma.


LITERATURA


1.
Bertovi ć S. (1967): Ekološke značajke okoliša primjernih objekata. Vodič za
ekskurzije III Kongresa »Zadar 67«, Jug. društvo za proučavanje zemljišta, Zagreb,
str. 152—153.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 48     <-- 48 -->        PDF

2.
Harapi n M.: Zdravstveno satnje kultura četinjača, Jug. inst. za četinjače —
Jastrebarsko (rukopis).
3.
Martinović J. -Komlenović N.: Točak (Slunj), Vodić za ekskurzije III
Kongresa »Zadar 67«, Jug. društvo za proučavanje zemljišta, Zagreb, str. 156—157.
4.
´"´"": Registr. rasta i prirasta stabala u postojećim mlađim kulturama četinjača,
izvještaj (1965), Jug. inst. za četinjače — Jastrebarsko, str. 6. i 13.
5.
´"´*"´: Šumsko gospodarstvo Karlovac — interni zaključci.
Summary


RESULTS OF EARLY GROWTH AND INCREMENT OF FIVE CONIFEROUS
SPECIES IN THE FOREST DISCTRICT OF »TOČAK«


In the region of the Forest Enterprise Karlovac are to be found about 4,100
hectares of heather and bracken areas on which were established a major number
of experimental plantings with various coniferous species.


In the article is described a planting of intensive culture of conifers »Točak«,
compartment 18, in the area of the Forest Office of Slunj. In 1960 was performed
a planting of Scots Pine, Norway Spruce and European Larch, in 1961 of Austrian
Pine and Eastern White Pine. During the planting a starting fertilization was applied
in Scots Pine, Norway Spruce and Austrian Pine (partly), no fertilization being
applied in Larch and Eastern White Pine. In the years following artificial fertilizers
were added to all plants (dose of 0.20 kg. NPK (ratio: 10:16:20) per plant), and
that produced quite a success.


Through a follow-up of experiments satisfactory results were obtained, and special
success was achieved in Scots Pine, Eastern White Pine, European Larch in the
diameter and height increments. Through further investigations, but in lower rotations
of 20—25 years, final results for applying the planting of those coniferous
species will be obtained, which ought to be most productive in this area within the
anticipated shorter growing cycle.