DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 49     <-- 49 -->        PDF

UDK 834.0.524.12:834.0.178.1


DRUGI PRILOG POZNAVANJU OBLIČNOG BROJA GRABA


Ing. MIRKO SPIRANEC, Institut za šumarska istraživanja, Zagreb


UVOD


Godine 1961. objavljen je u Šumarskom Listu članak »Prilog poznavanju
obličnog broja graba« (Špiranec , 1961). U njemu su navedeni rezultati
ispitivanja obličnog broja običnoga graba u gosp. jedinici »Kosturač«.
Utvrđeno je, da grab u toj gosp. jedinici ima drugačiji tok drvno-gromadne
linije nego bukva po njemačkim tablicama (koje su se obično upotrebljavale
kod nas za kubiciranje graba). Nadalje je ustanovljeno, da oblični broj graba
uz konstantni prsni promjer s porastom visine raste i da postoji signifikantna
razlika između obličnog broja graba iz sjemena i onoga iz panja. Kako su
navedeni zaključci rezultat ispitivanja svega 83 stabla graba iz samo jednog
šumskog predjela, to je odmah bilo istaknuto da su potrebna daljnja ispitivanja
i mjerenja graba i u ostalim šumskim predjelima, kako bi se mogli dobiti
podaci na temelju kojih bi se mogli stvarati zaključci općenite vrijednosti
za grabove sastojine u našim krajevima.


Prilika za daljnja ispitivanja pružila se kod obrade podataka sekcioniranja
stabala običnoga graba u svrhu izrade drvno-gromadnih tablica. Tom je
prilikom izmjereno preko 2400 stabala iz sjemena i panja iz raznih šumsko-
uređajnih područja SR Hrvatske. Time se dobio potpuniji i raznolikiji materijal,
koji može biti temelj za općenite zaključke i sudove u vezi s obličnim
brojem graba.


OBJEKT ISTRAŽIVANJA I STRUKTURA MATERIJALA


Modelna stabla, koja su sekcionirana u svrhu izrade tablica drvnih masa,
uzimana su iz najvažnijih nalazišta graba u Hrvatskoj, tj. iz šuma kitnjaka
i graba (Querco-Carpinetum eroatleum Horv.) te iz lužnjakovih šuma u Posavini
i Podravini (Genisto-Quercetwn carpinetosum betuli Glav.). U tabeli
br. 1 dan je pregled broja sekcioniranih stabala po šumsko-uređajnim područjima
(podjela po S mil a ju, 1957).


Kao modelna stabla služila su grabova stabla iz redovitih sječina šumarija.
Uzimana su u obzir stabla od 6 do 50 cm prsnog promjera, jer su deblja
grabova stabla rijetka, a u tom su slučaju obično malih visina i jako mišorepasta
te im se drvna masa ne bi mogla odrediti po tablicama.


Visine izmjerenih stabala kretale su se od 8 do 29 m. Stabla preko 25 m
nisu nikakova rijetkost, premda se u našoj stručnoj literaturi često navodi
da grab ne naraste preko 25 m (A n i ć 1946, P e t r a č i ć 1925, G i p e r b or
e j s ki-Mar k o vić 1952).


Tabela br. 2 prikazuje broj sekcioniranih stabala po debljinskim i visinskim
stepenima.