DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 68 <-- 68 --> PDF |
skoj planini. Kako statistika iz 1940. godine1) iskazuje svega 400 ha čistih sastojina običnog bora, bez obzira što ing. Vilarov prenosi podatke iz jednog rada ing. H. Ema, bilo bi korisno da je ovdje navedeno da li se bijeli bor na tih 8.000 ha nalazi u čistim ili i u mješovitim sastojinama. No, bez obzira na tu disgresiju, ispitivanja ing. Vilarova pokazuju da se ova vrst u Makedoniji nalazi na staništima silikatne podloge izrazito kisele reakcije (pH mjeren u vodi kreće se od 5,80 do 4,35). Izu ´) »Statistika šuma i šumske privrede za godinu 1938.«, izdanje Ministarstva šuma i rudnika, Beograd 1940. STRANA STRUČNA LITERATURA MEĐUNARODNO UDRUŽENJE ŠUMARS KIH ISTRAŽIVAČKIH ORGANIZACIJA International Union of Forestry Research Organizations (IUFRO) Pod gornjim naslovom izdana je 1972. godine publikacija IUFRO, koju je napisao Juliu s Speer, (München), počasni član IUFRO i predsjednik IUFRO od 1961. do 1967. godine. Zamisao o osnivanju IUFRO potekla je iz potrebe da se objedine istraživanja u šumarstvu, da se metode mjerenja i rezultati učine komparabilnim i da se metode dalje razvijaju i poboljšavaju. Međunarodni kongresi, koji bi se održavali u određenim intervalima, predviđeni su za ostvarivanje ove zadaće. Uz porast istraživačke djelatnosti u šumarstvu, javlja se i rastuća potreba u vezi rješavanja postojećih problema i to putem stalne i tjesne međunarodne suradnje. Povezana međunarodna istraživačka djelatnost treba se odvijati u specijaliziranim grupama koje bi sačinjavali zainteresirani znanstvenici. Na kongresima će im biti omogućeno da iznose referate o stanju i rezultatima izvršenih radova, da diskutiraju i kritički se osvrću na njih i to u širem krugu, a osim toga ovdje se mogu uspostaviti i veze s grupama drugih istraživačkih područja. Osim što je danas najznačajnije udruženje znanstvenika s područja šumarskih istraživanja, IUFRO se može ponositi i time što je jedna od najstarijih naučnih orga zetno se nalazi i na dolomitnoj podlozi, ali samo kao skupine stabala. 30. lipnja 1972. godine, u toku priprema ove knjige Zbornika, nenadano je umro DrBranislav Pejoski, profesor tehnologije i prerade drveta na skopskom Poljoprivredno- šumarskom fakultetu. Smrt ga je otela u naponu životne snage, rođen je 1914. godine, a kako je bio »neumoran radnik, omiljen drug i dobar nastavnik široke obrazovanosti« vjerujemo da »će se teško naći zamjena u makedonskoj stručnoj javnosti«, kako zaključuje ovaj nekrolog, i ne samo u makedonskoj nego i jugoslavenskoj. O. Piškorić nizacija na međunarodnoj tribini. Unatoč toga što je u početku bilo udruženje samo šumarskih istraživačkih institucija zemalja njemačkog jezičnog područja — Njemačka, Austrija i Švicarska — ono je brzo raslo i iz ovih skromnih početaka nastala je velika međunarodna organizacija. Ideja o slobodnoj, izvan političkoj suradnji između znanstvenih radnika u šumarstvu bila je tako jaka da su dva svjetska rata samo prekinula rad, ali nisu mogla ozbiljnije ugroziti postojanje i razvitak IUFRO. Za vrijeme internacionalnog Poljoprivredno- šumarskog kongresa u Beču 1890 — prije više od 80 godina — Böhmerle (Austrija) je pokrenuo diskusiju o pitanju kako bi se moglo standardizirati izvođenje i ocjenjivanje eksperimenata na internacionalnoj osnovi. Napisi i diskusije po ovom pitanju svedeni su na zaključak kada je prihvaćena rezolucija koju je pripremio Schuberg (Njemačka). Ta je rezolucija predviđala članove komiteta koji su imali zadatak da organiziraju međunarodne sastanke znanstvenika koji se bave istraživačkim eksperimentima u šumarstvu, sa ciljem da razviju jedinstvene principe i najprikladnije oblike šumarskih znanstvenih eksperimenata i njihovo publiciranje. Članovi radnog tijela sastali su se u Badenweileru 1891. godine, u vrijeme kongresa Udruženja njemačkih šumarsko- istraživačkih ustanova koje je postojalo još od 1872. godine, i sačinili su nacrt statuta. Slijedeće godine »Međunarodno udruženje šumarsko-istraživačkih ustanova« |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 69 <-- 69 --> PDF |
(International Union of Forestry Research Establishmeuts) osnovano je u Eberswaldu (Njemačka). Za prvi kongres u Beču 1893. godine pozivi su poslani u još pet drugih zemalja, osim tri zemlje njemačkog jezičnog područja koje su bile osnivači. Od svih pet zemalja Italija i Mađarska su prihvatile poziv. Pet referata i brojne ekskurzije bile su program dnevnog reda ovog prvog povjesnog zasjedanja na kojem je sudjelovalo 18 delegacija iz pet zemalja. Na drugi kongres udruženja 1896. delegati su bili pozvani u Braunschweig (Njemačka) i tu su bile još dvije nove zemlje zastupljene, osim članica osnivača, a to se bile Rusija iŠvedska. 1900. godine u Zürichu bilo je 22 sudionika iz sedam zemalja. Od početka ovog stoljeća napredak Udruženja, čiji »raison d´ etre« je bio impresivno dokazan u prvoj deceniji postojanja, poprima nove podsticaje. Osim zemalja osnivača pridružuju se i istraživačke ustanove Belgije, Danske, Engleske, Italije, Japana, Rusije i Mađarske kao članovi. Povećanje članova Udruženja nameće potrebu promjene prvobitnog Statuta koji je bio sažet i prilično općenit i zbog toga je bio revidiran na četvrtom kongresu u Beču 1903. godine. Osim potrebe što jasnijeg definiranja svrhe, neodložno se pojavilo pitanje financijskih sredstava za rad Udruženja. Ona su se veoma povećala. Članarine su bile u skladu sa Statutom. Prihvaćen je još jedan jezik kao službeni na zasjedanjima. Godišnji izvještaji tiskaju se na njemačkom i francuskom jeziku. Kongresi održani 1906. i 1910. godine, također, su potvrdili da se povećao opseg rada udruženja, koje je u međuvremenu primilo kao članove Bugarsku, Holandiju, Portugal, Rumunjsku, Švedsku i Sjedinjene Države Amerike. Sedmi kongres nije se održao kako je dogovoreno, budući da je I. svjetski rat izbio mjesec dana prije održavanja Kongresa. Razmatrajući prvo razdoblje postojanja IUFRO, korisnost ove organizacije, koja je s uspješnošću realizirala svoje ciljeve, očita je. U to vrijeme početno jezgro Udruženja (centralna Evropa) razvilo se već u svjetsku organizaciju. Na kongresima, koji su se održavali u određenim intervalima, razmatrane su i koordinirane metode istraživanja, a raspravljalo se i o rezultatima. Posebna pažnja poklanjana je praktičnom demonstriranju eksperimentalnih mogućnosti za vrijeme ekskurzija. Prvi Kongres otvoren je 11. rujna 1893. referatom Lorey-a (Njemačka): »Najprikladnije mjerenje visine stabala«. Slijedila su predavanja o kvaliteti i porijeklu sjemena i šuma, o režimu voda. Metode polaganja pokusnih ploha, standardizacija terminologije te bibliografija i dalje su bili glavni predmeti rasprava na slijedećim kongresima. Naročita pažnja posvećena je raspravama o metodama proreda. Studije s područja tehnologije drva, također, su raspravljane u to vrijeme. Kao primjer uspješne suradnje, treba spomenuti — definiranje 12 vrsta borova za koje su pokusne plohe postavljene istovremeno. No, međutim, od rezolucija prihvaćenih prilikom ovih Kongresa bilo je malo praktične koristi, budući da nije postojalo izvršno tijelo Udruženja koje bi upravljalo i imalo funkciju koordinatora između kongresa. Poslije prvog svjetskog rata bilo je potrebno više od 10 godina da se Udruženje osposobi i da održi svoj sedmi Kongres u Stokholmu 1929. godine, poštujući odluku prihvaćenu u Rimu 1926. godine za vrijeme prvog Svjetskog šumarskog kongresa. Pod predsjedavanjem predsjednika Hes selmann a (Švedska) izrađen je nacrt Statuta koji je predviđao oživljavanje Udruženja. Ovaj je nacrt prihvaćen uz nekoliko manjih izmjena. Novi naziv »Međunarodno udruženje šumarsko istraživačkih organizacija« u skladu je sa proširenom djelatnošću IUFRO. U Statutu je naročit naglasak stavljen na funkciju Udruženja u vezi unapređenja međunarodne znanstvene suradnje na polju šumarstva, standardizacije terminologije, a posebno je istaknuta potreba ustanovljavanja međunarodne bibliografije. Nadalje, Udruženje nije imalo nikakav organ na raspolaganju osim Generalnog predsjednika zasjedanja. Kada je ono rekonstruirano 1929. godine, zemlje članice (33) su se udvostručile prema njihovom broju prije rata, a članice organizacije nalazile su se na svih pet kontinenata. Administracija Udruženja bila je prevelika za jednog počasnog predsjednika i zato mu je stavljen na raspolaganje Generalni sekretar koji je obavljao poslove vezane uz predsjednikove zadatke. Naimenovan je Međunarodni komitet kao vrhovno samostalno upravno tijelo koje se sastajalo samo za vrijeme kongresa i preuzimalo je realiziranje odluka generalne skupštine. Svaka zemlja članica bila je u tom tijelu zastupljena jednim delegatom. Konačno, Statutom iz 1929. godine konstituiran je stalni komitet, koji se sastojao od 7 članova i bio je upravno tijelo Udruženja između kongresa. Zbog velikog broja referata i učesnika te povećane problematike, Kongres je ri |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 70 <-- 70 --> PDF |
jetko održavao plenarna zasjedanja u 1929. godini. Mnogi referati su izneseni i o njima se diskutiralo u jednoj od četiri specijalnih sekcija. (Šumarska sekcija, Sekcija za šumarsku ekologiju, Sekcija za Šumarsku pedologiju, Sekcija za entomologiju). Uz njemački i francuski, engleski je prvi put priznat kao jedan od službenih jezika na Kongresu. Poslije tog kongresa slijedeći su bili održani u Nancy-u 1932. i u Budimpešti 1936. godine. Deseti kongres se trebao održati u Finskoj 1940. godine, međutim nije se mogao održati zbog rata. Unatoč toga, IUFRO je bio sposoban da se rekonstituira uskoro poslije rata. Na sastanku u Helsingfors-u 1947. godine prisustvovali su delegati iz Engleske, Italije, Švicarske, Finske i Švedske. Odlučeno je da se slijedeći kongres održi što ranije u 1949. godini. Švicarska, centralno smještena i neutralna država, izabrana je za održavanje Desetog kongresa — umjesto Finske kao što je ranije bilo predviđeno, jer je ovdje održan već FAO Svjetski šumarski kongres 1949. godine. FAO, organizacija za prehranu i poljoprivredu, koja je bila osnovana od Ujedinjenih Naroda poslije rata, preuzela je patronat nad nekoliko međunarodnih šumarskih i šumsko-uređivačkih organizacija sa željom da se ovamo uklopi i IUFRO. Konferencija IUFRO održana u Helsingforsu 1948. god., pod predsjedavanjem predsjednika Lönnrotha , odbacila je odlučno taj prijedlog. To nije bilo u skladu sa shvaćanjem uloge jednog čisto znanstvenog udruženja kakav je bio IUFRO, koji bi se trebao sada stopiti s jednom političkom organizacijom. Iskustvo je pokazalo da su znanstvenici bili sasvim sposobni aranžirati osobne susrete i izmjenjivati iskustva. Na koncu, ideja o nekoj direktnoj kontroli nad istraživačkom djelatnošću autonomiih organizacija preko jedne centralne organizacije bila je odbačena od većine država. Konačno je zaključen sporazum s FAO 1. siječnja 1949. god. Taj sporazum osigurao je kontinuitet nezavisnosti IUFRO. U FAO je izražena spremnost da oformi za IUFRO jedan sekretarijat u okviru svoje administracije u Rimu, a da Udruženje obeća pomoć FAO u rješavanju raznih problema i deklarira spremnost da će pozivati promatrače FAO na sva zasjedanja IUFRO. Mora se spomenuti da je bilo iznenađujuće za promatrače FAO (HEIG, METRO, FONTAINE) da organizacija tako složenog ustrojstva (sa sekretarijatom u Rimu i Predsjednikom negdje drugdje) — radi. 1957. godine FAO je zatražio oslobađanje obaveze osiguranja sekretarijata. IUFRO se s time složio. 1958. godine FAO je dodjelio IUFRO-u status tehničkog savjetnika i slijedećih godina odnos između te dvije organizacije dobio je povoljan obrt. Veza između njih postajala je sve bliža i srdačnija. FAO financira istraživačke projekte koji se obrađuju od organizacije članova IUFRO-a, dok IUFRO savjetuje FAO i preuzima mnogobrojne istraživačke ugovore. Za vrijeme kongresa u Zürichu 1948. godine broj članova IUFRO bio je skoro pola manji nego prije rata. Taj broj je iznosio 44, s ne prevelikim interesom za suradnju s Udruženjem. Neki raniji članovi nisu bili u mogućnosti da povećaju godišnju pretplatu, a s druge strane suradnja još nije bila ponovo uspostavljena. Nekoliko godina kasnije, na kongresu u Rimu 1953. Udruženje je imalo gotovo više od sto članova. Odluka iz 1948. godine da se osnuje jedanaest istraživačkih sekcija, kojima bi rukovodili šefovi sekcija i u kojima bi znanstvenici iz organizacije članica IUFRO slobodno učestvovali, u stvari predstavlja njezinu najveću vrijednost. Ta radna tijela služe intenzifikaciji suradnje između znanstvenih radnika i u velike doprinosi unapređivanju međunarodne kooperacije. Iskustva stečena za vrijeme svih tih godina integrirana su u Statutu prihvaćenom na Kongresu u Beču 1961. godine. Naročitu zaslugu za razradu i prihvaćanje tog Statuta, koji osim Stalnog komiteta, predviđa i Glavni komitet sastavljen od rukovodilaca dvanaest naučnih odjela, imaju Harper, Kreutz in ger, Macdonald (predsjednik), Oudin, Pavari i van F i o t e n. Taj glavni komitet koordinira rad sekcija čija se aktivnost ispoljava kroz oko 80 raznih radnih tijela. U godini 1956. Kongres je održan u Oxfordu i broj članova se povećao na 139, a do 1967. godine na 176. U 1972. godini članstvo je brojilo 267 organizacija iz 68 država. Materijali za kongres 1967. godine u Münchenu i zapisi iz diskusije sačinjavali su 7000 stranica obuhvaćenih u 10 svezaka. Na Kongresu 1967. godine u Münchenu broj prisutnih iznenada je porastao na 1000. To je nagovijestilo da se djelatnosti IUFRO trebaju organizirati u skladau s velikim brojem znanstvenih radnika koji su bili zainteresirani (1972. je bilo 7000 naučenjaka iz organizacije članova IUFRO). U tu je svrhu izabran jedan komitet kojeg su sačinjavali: Hummel, Liese, de Philippis, Richard, RedmondSamse t (predsjednik). Statut predložen od tog komiteta prihvaćen je od Međunarodnog Odbora koncem 1970. godine, a stupio je na snagu 15. ožujka 1971. go |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 71 <-- 71 --> PDF |
dine. Povećanje broja sekcija, npr. za područje tehnologije drva, vodilo je jednom neuravnoteženom razvoju. Sekcije su zbog toga zamijenjene tematskim grupama i povremenim projektnim grupacijama za obradu pojedinačnih problema kroz ograničeno vrijeme. Sve su one grupirane u šest odjela, kako slijedi: Odjel 1 — Zemljište i šuma Odjel 2 — Šumsko drveće i zaštita šuma Odjel 3 — Šumski radovi i tehnike Odjel 4 — Planiranje, ekonomika, rast i prirast, uređivanje i politika Odjel 5 — Šumski proizvodi Odjel 6 — Opća područja (rekreacija, pejzaž, statistika, terminologija, informacije, obrazovanje i povijest šumarstva) Unutar ovih šest odjeljenja postoji 40 tematskih grupa i 14 projektnih grupa. One su dalje podijeljene u 145 radnih tijela. Stalni odbor je zamijenjen Izvršnim odborom sastavljenim od predsjednika, potpredsjednika, šest koordinatora odjela, devet članova odabaranih po geografskim područjima i dva druga člana. Stalni sekretarijat će biti konstituiran pri Savezu Šumarsko-istraživačkih instituta u Beču — 1973. godine, a broj članova će se povećati po ključu broja osoblja organizacija članica. Povećani interes, koji se očitavao za istraživanja problema ispoljenih u šumarstvu svih zemalja, učinio je ovakovo organizaciono ustrojstvo — potrebnim. Predviđa se da će takva zajednička djelatnost biti korisna i olakšati svakom pojedincu da nađe partnere značajne za njega. Budućnost će pokazati dali je ovakovo organizaciono ustrojstvo podesno i uspješno. KRONOLOŠKI PREGLED POVIJESTI IUFRO 1890 — Inicijativa za osnivanje Udruženja na Međunarodnom poljoprivrednošumarskom kongresu u Beču. 1891 — Prijedlog Statuta udruženja u Badenweileru. 1892 — Zasjedanje Međunarodnog udruženja Šumarsko-istraživačkih ustanova u Eberswaldu. Organi: generalna skupština, predsjednik. 1926 — Odluka o reorganizaciji Udruženja u Rimu. 1929 — Reorganizacija i promjena naziva u »Međunarodno udruženje Šumarsko istraživačkih organizacija«. Novi organi: Međunarodni odbor, Radni odbor, generalno tajništvo. 1948 — Organizacija Udruženja sa 11 istraživačkih sekcija. 1961 — Novi Statut i interni pravilnici. Izbor Glavnog odbora koji je bio sastavljen od 12 rukovodilaca istraživačkih sekcija. 1970 — Reorganizacija Udruženja. Ukidanje Radnog odbora (Stalni i Glavni odbor) i osnivanje Izvršnog odbora unutar kojeg postoji Programski i Administrativni odbor. Ukidanje istraživačkih sekcija i osnivanje odjela s tematskim grupama, projektnim grupama i radnim tijelima. KONGRESI Predsjednik: Godina: Mjesto: 1. 1893 Beč (Austrija) Friedrich (Austrija) 2. 1897 Braunschweig (Njemačka) Danckelmann (Njemačka) 3. 1900 Zürich (Švicarska) Bourgeois (Švicarska) 4. 1903 Beč (Austrija) Friedrich (Austrija) 5. 1906 Stuttgart (Njemačka) Bühler (Njemačka) 6. 1910 Brüssel (Belgija) Crahay (Belgija) 7. 1929 Stockholm (Švedska) Hesselmann (Švedska) 8. 1932 Nancy (Francuska) Guinier (Francuska) 9. 1936 Budimpešta (Mađarska) Roth (Mađarska) 10. 1948 Zürich (Švicarska) Lönnroth (Finska) 11. 1953 Rim (Italija) Burger (Švicarska) 12. 1956 Oxford (Engleska) Pa vari (Italija) 13. 1961 Beč (Austrija) Macdonald (Engleska) 14. 1967 München (Njemačka) Speer (Njemačka) 15. 1971 Gainesville (USA) Jemison (USA) Sadašnji predsjednik: Profesor I va r Sam s et (Norveška). Danas IUFRO ima 274 redovnih članova iz 71 države. Slijedeći kongres će se održati godine 1976. u Norveškoj. S. B. |