DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 68     <-- 68 -->        PDF

skoj planini. Kako statistika iz 1940. godine1)
iskazuje svega 400 ha čistih sastojina
običnog bora, bez obzira što ing. Vilarov
prenosi podatke iz jednog rada ing. H.
Ema, bilo bi korisno da je ovdje navedeno
da li se bijeli bor na tih 8.000 ha nalazi
u čistim ili i u mješovitim sastojinama.
No, bez obzira na tu disgresiju, ispitivanja
ing. Vilarova pokazuju da se ova vrst u
Makedoniji nalazi na staništima silikatne
podloge izrazito kisele reakcije (pH mjeren
u vodi kreće se od 5,80 do 4,35). Izu


´) »Statistika šuma i šumske privrede za godinu
1938.«, izdanje Ministarstva šuma i rudnika,
Beograd 1940.


STRANA STRUČNA LITERATURA


MEĐUNARODNO UDRUŽENJE ŠUMARS
KIH ISTRAŽIVAČKIH ORGANIZACIJA
International Union of Forestry
Research Organizations (IUFRO)


Pod gornjim naslovom izdana je 1972.
godine publikacija IUFRO, koju je napisao
Juliu s Speer, (München), počasni
član IUFRO i predsjednik IUFRO od 1961.
do 1967. godine.


Zamisao o osnivanju IUFRO potekla je
iz potrebe da se objedine istraživanja u
šumarstvu, da se metode mjerenja i rezultati
učine komparabilnim i da se metode
dalje razvijaju i poboljšavaju. Međunarodni
kongresi, koji bi se održavali u određenim
intervalima, predviđeni su za ostvarivanje
ove zadaće. Uz porast istraživačke
djelatnosti u šumarstvu, javlja se i
rastuća potreba u vezi rješavanja postojećih
problema i to putem stalne i tjesne
međunarodne suradnje. Povezana međunarodna
istraživačka djelatnost treba se odvijati
u specijaliziranim grupama koje bi
sačinjavali zainteresirani znanstvenici. Na
kongresima će im biti omogućeno da iznose
referate o stanju i rezultatima izvršenih
radova, da diskutiraju i kritički se
osvrću na njih i to u širem krugu, a osim
toga ovdje se mogu uspostaviti i veze s
grupama drugih istraživačkih područja.


Osim što je danas najznačajnije udruženje
znanstvenika s područja šumarskih istraživanja,
IUFRO se može ponositi i time
što je jedna od najstarijih naučnih orga


zetno se nalazi i na dolomitnoj podlozi, ali
samo kao skupine stabala.


30. lipnja 1972. godine, u toku priprema
ove knjige Zbornika, nenadano je umro
DrBranislav Pejoski, profesor tehnologije
i prerade drveta na skopskom Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu. Smrt
ga je otela u naponu životne snage, rođen
je 1914. godine, a kako je bio »neumoran
radnik, omiljen drug i dobar nastavnik široke
obrazovanosti« vjerujemo da »će se
teško naći zamjena u makedonskoj stručnoj
javnosti«, kako zaključuje ovaj nekrolog,
i ne samo u makedonskoj nego i jugoslavenskoj.
O. Piškorić
nizacija na međunarodnoj tribini. Unatoč
toga što je u početku bilo udruženje samo
šumarskih istraživačkih institucija zemalja
njemačkog jezičnog područja — Njemačka,
Austrija i Švicarska — ono je brzo
raslo i iz ovih skromnih početaka nastala
je velika međunarodna organizacija. Ideja
o slobodnoj, izvan političkoj suradnji
između znanstvenih radnika u šumarstvu
bila je tako jaka da su dva svjetska rata
samo prekinula rad, ali nisu mogla ozbiljnije
ugroziti postojanje i razvitak IUFRO.
Za vrijeme internacionalnog Poljoprivredno-
šumarskog kongresa u Beču 1890 —
prije više od 80 godina — Böhmerle
(Austrija) je pokrenuo diskusiju o pitanju
kako bi se moglo standardizirati izvođenje
i ocjenjivanje eksperimenata na internacionalnoj
osnovi. Napisi i diskusije po ovom
pitanju svedeni su na zaključak kada
je prihvaćena rezolucija koju je pripremio
Schuberg (Njemačka). Ta je
rezolucija predviđala članove komiteta koji
su imali zadatak da organiziraju međunarodne
sastanke znanstvenika koji se bave
istraživačkim eksperimentima u šumarstvu,
sa ciljem da razviju jedinstvene principe
i najprikladnije oblike šumarskih
znanstvenih eksperimenata i njihovo publiciranje.
Članovi radnog tijela sastali su
se u Badenweileru 1891. godine, u vrijeme
kongresa Udruženja njemačkih šumarsko-
istraživačkih ustanova koje je postojalo
još od 1872. godine, i sačinili su nacrt
statuta. Slijedeće godine »Međunarodno udruženje
šumarsko-istraživačkih ustanova«




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 69     <-- 69 -->        PDF

(International Union of Forestry Research
Establishmeuts) osnovano je u Eberswaldu
(Njemačka).


Za prvi kongres u Beču 1893. godine pozivi
su poslani u još pet drugih zemalja,
osim tri zemlje njemačkog jezičnog područja
koje su bile osnivači. Od svih pet
zemalja Italija i Mađarska su prihvatile
poziv. Pet referata i brojne ekskurzije bile
su program dnevnog reda ovog prvog povjesnog
zasjedanja na kojem je sudjelovalo
18 delegacija iz pet zemalja. Na drugi
kongres udruženja 1896. delegati su bili pozvani
u Braunschweig (Njemačka) i tu su
bile još dvije nove zemlje zastupljene, osim
članica osnivača, a to se bile Rusija iŠvedska. 1900. godine u Zürichu bilo je 22
sudionika iz sedam zemalja.


Od početka ovog stoljeća napredak Udruženja,
čiji »raison d´ etre« je bio impresivno
dokazan u prvoj deceniji postojanja,
poprima nove podsticaje. Osim zemalja
osnivača pridružuju se i istraživačke
ustanove Belgije, Danske, Engleske, Italije,
Japana, Rusije i Mađarske kao članovi.
Povećanje članova Udruženja nameće
potrebu promjene prvobitnog Statuta
koji je bio sažet i prilično općenit i zbog
toga je bio revidiran na četvrtom kongresu
u Beču 1903. godine. Osim potrebe što
jasnijeg definiranja svrhe, neodložno se
pojavilo pitanje financijskih sredstava za
rad Udruženja. Ona su se veoma povećala.
Članarine su bile u skladu sa Statutom.
Prihvaćen je još jedan jezik kao službeni
na zasjedanjima. Godišnji izvještaji tiskaju
se na njemačkom i francuskom jeziku.
Kongresi održani 1906. i 1910. godine, također,
su potvrdili da se povećao opseg rada
udruženja, koje je u međuvremenu primilo
kao članove Bugarsku, Holandiju,
Portugal, Rumunjsku, Švedsku i Sjedinjene
Države Amerike. Sedmi kongres nije
se održao kako je dogovoreno, budući da
je I. svjetski rat izbio mjesec dana prije
održavanja Kongresa.


Razmatrajući prvo razdoblje postojanja
IUFRO, korisnost ove organizacije, koja
je s uspješnošću realizirala svoje ciljeve,
očita je. U to vrijeme početno jezgro Udruženja
(centralna Evropa) razvilo se već
u svjetsku organizaciju. Na kongresima,
koji su se održavali u određenim intervalima,
razmatrane su i koordinirane metode
istraživanja, a raspravljalo se i o rezultatima.
Posebna pažnja poklanjana je
praktičnom demonstriranju eksperimentalnih
mogućnosti za vrijeme ekskurzija. Prvi
Kongres otvoren je 11. rujna 1893. referatom
Lorey-a (Njemačka): »Najprikladnije
mjerenje visine stabala«. Slijedila su


predavanja o kvaliteti i porijeklu sjemena
i šuma, o režimu voda. Metode polaganja
pokusnih ploha, standardizacija terminologije
te bibliografija i dalje su bili glavni
predmeti rasprava na slijedećim kongresima.
Naročita pažnja posvećena je raspravama
o metodama proreda. Studije s
područja tehnologije drva, također, su raspravljane
u to vrijeme. Kao primjer uspješne
suradnje, treba spomenuti — definiranje
12 vrsta borova za koje su pokusne
plohe postavljene istovremeno. No, međutim,
od rezolucija prihvaćenih prilikom
ovih Kongresa bilo je malo praktične koristi,
budući da nije postojalo izvršno tijelo
Udruženja koje bi upravljalo i imalo
funkciju koordinatora između kongresa.


Poslije prvog svjetskog rata bilo je potrebno
više od 10 godina da se Udruženje
osposobi i da održi svoj sedmi Kongres u
Stokholmu 1929. godine, poštujući odluku
prihvaćenu u Rimu 1926. godine za vrijeme
prvog Svjetskog šumarskog kongresa.
Pod predsjedavanjem predsjednika Hes selmann
a (Švedska) izrađen je nacrt
Statuta koji je predviđao oživljavanje Udruženja.
Ovaj je nacrt prihvaćen uz nekoliko
manjih izmjena. Novi naziv »Međunarodno
udruženje šumarsko istraživačkih
organizacija« u skladu je sa proširenom
djelatnošću IUFRO. U Statutu je naročit
naglasak stavljen na funkciju Udruženja
u vezi unapređenja međunarodne
znanstvene suradnje na polju šumarstva,
standardizacije terminologije, a posebno je
istaknuta potreba ustanovljavanja međunarodne
bibliografije.


Nadalje, Udruženje nije imalo nikakav
organ na raspolaganju osim Generalnog
predsjednika zasjedanja. Kada je ono rekonstruirano
1929. godine, zemlje članice


(33) su se udvostručile prema njihovom
broju prije rata, a članice organizacije nalazile
su se na svih pet kontinenata. Administracija
Udruženja bila je prevelika za
jednog počasnog predsjednika i zato mu
je stavljen na raspolaganje Generalni sekretar
koji je obavljao poslove vezane uz
predsjednikove zadatke. Naimenovan je
Međunarodni komitet kao vrhovno samostalno
upravno tijelo koje se sastajalo samo
za vrijeme kongresa i preuzimalo je
realiziranje odluka generalne skupštine.
Svaka zemlja članica bila je u tom tijelu
zastupljena jednim delegatom. Konačno,
Statutom iz 1929. godine konstituiran je
stalni komitet, koji se sastojao od 7 članova
i bio je upravno tijelo Udruženja između
kongresa.
Zbog velikog broja referata i učesnika
te povećane problematike, Kongres je ri




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 70     <-- 70 -->        PDF

jetko održavao plenarna zasjedanja u 1929.
godini. Mnogi referati su izneseni i o njima
se diskutiralo u jednoj od četiri specijalnih
sekcija. (Šumarska sekcija, Sekcija
za šumarsku ekologiju, Sekcija za Šumarsku
pedologiju, Sekcija za entomologiju).
Uz njemački i francuski, engleski je
prvi put priznat kao jedan od službenih
jezika na Kongresu. Poslije tog kongresa
slijedeći su bili održani u Nancy-u 1932. i
u Budimpešti 1936. godine. Deseti kongres
se trebao održati u Finskoj 1940. godine,
međutim nije se mogao održati zbog rata.
Unatoč toga, IUFRO je bio sposoban da se
rekonstituira uskoro poslije rata. Na sastanku
u Helsingfors-u 1947. godine prisustvovali
su delegati iz Engleske, Italije,
Švicarske, Finske i Švedske. Odlučeno je
da se slijedeći kongres održi što ranije u
1949. godini. Švicarska, centralno smještena
i neutralna država, izabrana je za održavanje
Desetog kongresa — umjesto
Finske kao što je ranije bilo predviđeno,
jer je ovdje održan već FAO Svjetski šumarski
kongres 1949. godine.


FAO, organizacija za prehranu i poljoprivredu,
koja je bila osnovana od Ujedinjenih
Naroda poslije rata, preuzela je
patronat nad nekoliko međunarodnih šumarskih
i šumsko-uređivačkih organizacija
sa željom da se ovamo uklopi i IUFRO.
Konferencija IUFRO održana u Helsingforsu
1948. god., pod predsjedavanjem
predsjednika Lönnrotha , odbacila je
odlučno taj prijedlog. To nije bilo u skladu
sa shvaćanjem uloge jednog čisto znanstvenog
udruženja kakav je bio IUFRO,
koji bi se trebao sada stopiti s jednom političkom
organizacijom. Iskustvo je pokazalo
da su znanstvenici bili sasvim sposobni
aranžirati osobne susrete i izmjenjivati
iskustva. Na koncu, ideja o nekoj direktnoj
kontroli nad istraživačkom djelatnošću
autonomiih organizacija preko jedne
centralne organizacije bila je odbačena od
većine država.


Konačno je zaključen sporazum s FAO


1. siječnja 1949. god. Taj sporazum osigurao
je kontinuitet nezavisnosti IUFRO. U
FAO je izražena spremnost da oformi za IUFRO
jedan sekretarijat u okviru svoje administracije
u Rimu, a da Udruženje obeća
pomoć FAO u rješavanju raznih problema
i deklarira spremnost da će pozivati promatrače
FAO na sva zasjedanja IUFRO.
Mora se spomenuti da je bilo iznenađujuće
za promatrače FAO (HEIG, METRO,
FONTAINE) da organizacija tako složenog
ustrojstva (sa sekretarijatom u Rimu i
Predsjednikom negdje drugdje) — radi.
1957. godine FAO je zatražio oslobađanje
obaveze osiguranja sekretarijata. IUFRO
se s time složio. 1958. godine FAO
je dodjelio IUFRO-u status tehničkog savjetnika
i slijedećih godina odnos između
te dvije organizacije dobio je povoljan
obrt. Veza između njih postajala je sve
bliža i srdačnija. FAO financira istraživačke
projekte koji se obrađuju od organizacije
članova IUFRO-a, dok IUFRO savjetuje
FAO i preuzima mnogobrojne istraživačke
ugovore.


Za vrijeme kongresa u Zürichu 1948. godine
broj članova IUFRO bio je skoro pola
manji nego prije rata. Taj broj je iznosio
44, s ne prevelikim interesom za suradnju
s Udruženjem. Neki raniji članovi nisu bili
u mogućnosti da povećaju godišnju pretplatu,
a s druge strane suradnja još nije
bila ponovo uspostavljena. Nekoliko godina
kasnije, na kongresu u Rimu 1953.
Udruženje je imalo gotovo više od sto članova.
Odluka iz 1948. godine da se osnuje
jedanaest istraživačkih sekcija, kojima bi
rukovodili šefovi sekcija i u kojima bi
znanstvenici iz organizacije članica IUFRO
slobodno učestvovali, u stvari predstavlja
njezinu najveću vrijednost. Ta radna tijela
služe intenzifikaciji suradnje između
znanstvenih radnika i u velike doprinosi
unapređivanju međunarodne kooperacije.


Iskustva stečena za vrijeme svih tih godina
integrirana su u Statutu prihvaćenom
na Kongresu u Beču 1961. godine. Naročitu
zaslugu za razradu i prihvaćanje tog
Statuta, koji osim Stalnog komiteta, predviđa
i Glavni komitet sastavljen od rukovodilaca
dvanaest naučnih odjela, imaju
Harper, Kreutz in ger, Macdonald
(predsjednik), Oudin, Pavari i van
F i o t e n. Taj glavni komitet koordinira
rad sekcija čija se aktivnost ispoljava
kroz oko 80 raznih radnih tijela.


U godini 1956. Kongres je održan u Oxfordu
i broj članova se povećao na 139, a
do 1967. godine na 176. U 1972. godini članstvo
je brojilo 267 organizacija iz 68 država.
Materijali za kongres 1967. godine u
Münchenu i zapisi iz diskusije sačinjavali
su 7000 stranica obuhvaćenih u 10 svezaka.


Na Kongresu 1967. godine u Münchenu
broj prisutnih iznenada je porastao na
1000. To je nagovijestilo da se djelatnosti
IUFRO trebaju organizirati u skladau
s velikim brojem znanstvenih radnika koji
su bili zainteresirani (1972. je bilo 7000 naučenjaka
iz organizacije članova IUFRO).
U tu je svrhu izabran jedan komitet kojeg
su sačinjavali: Hummel, Liese, de
Philippis, Richard, RedmondSamse t (predsjednik). Statut predložen
od tog komiteta prihvaćen je od Međunarodnog
Odbora koncem 1970. godine,
a stupio je na snagu 15. ožujka 1971. go




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 71     <-- 71 -->        PDF

dine. Povećanje broja sekcija, npr. za područje
tehnologije drva, vodilo je jednom
neuravnoteženom razvoju. Sekcije su zbog
toga zamijenjene tematskim grupama
i povremenim projektnim grupacijama za
obradu pojedinačnih problema kroz ograničeno
vrijeme. Sve su one grupirane u
šest odjela, kako slijedi:


Odjel 1 — Zemljište i šuma
Odjel 2 — Šumsko drveće i zaštita šuma
Odjel 3 — Šumski radovi i tehnike
Odjel 4 — Planiranje, ekonomika, rast i


prirast, uređivanje i politika
Odjel 5 — Šumski proizvodi
Odjel 6 — Opća područja (rekreacija,


pejzaž, statistika, terminologija, informacije,
obrazovanje i povijest šumarstva)


Unutar ovih šest odjeljenja postoji 40
tematskih grupa i 14 projektnih grupa.
One su dalje podijeljene u 145 radnih tijela.
Stalni odbor je zamijenjen Izvršnim
odborom sastavljenim od predsjednika,
potpredsjednika, šest koordinatora odjela,
devet članova odabaranih po geografskim
područjima i dva druga člana.


Stalni sekretarijat će biti konstituiran
pri Savezu Šumarsko-istraživačkih instituta
u Beču — 1973. godine, a broj članova
će se povećati po ključu broja osoblja
organizacija članica.


Povećani interes, koji se očitavao za istraživanja
problema ispoljenih u šumarstvu
svih zemalja, učinio je ovakovo organizaciono
ustrojstvo — potrebnim. Predviđa
se da će takva zajednička djelatnost
biti korisna i olakšati svakom pojedincu
da nađe partnere značajne za njega. Budućnost
će pokazati dali je ovakovo organizaciono
ustrojstvo podesno i uspješno.


KRONOLOŠKI PREGLED POVIJESTI
IUFRO


1890 — Inicijativa za osnivanje Udruženja
na Međunarodnom poljoprivrednošumarskom
kongresu u Beču.


1891 — Prijedlog Statuta udruženja u Badenweileru.


1892 — Zasjedanje Međunarodnog udruženja
Šumarsko-istraživačkih ustanova
u Eberswaldu. Organi: generalna
skupština, predsjednik.


1926 — Odluka o reorganizaciji Udruženja
u Rimu.


1929 — Reorganizacija i promjena naziva
u »Međunarodno udruženje Šumarsko
istraživačkih organizacija«.
Novi organi: Međunarodni odbor,
Radni odbor, generalno tajništvo.


1948 — Organizacija Udruženja sa 11 istraživačkih
sekcija.


1961 — Novi Statut i interni pravilnici. Izbor
Glavnog odbora koji je bio sastavljen
od 12 rukovodilaca istraživačkih
sekcija.


1970 — Reorganizacija Udruženja. Ukidanje
Radnog odbora (Stalni i Glavni
odbor) i osnivanje Izvršnog odbora
unutar kojeg postoji Programski
i Administrativni odbor.
Ukidanje istraživačkih sekcija i
osnivanje odjela s tematskim
grupama, projektnim grupama i
radnim tijelima.


KONGRESI


Predsjednik:


Godina: Mjesto:


1. 1893 Beč (Austrija)
Friedrich (Austrija)
2. 1897 Braunschweig (Njemačka)
Danckelmann (Njemačka)
3. 1900 Zürich (Švicarska)
Bourgeois (Švicarska)
4. 1903 Beč (Austrija)
Friedrich (Austrija)
5. 1906 Stuttgart (Njemačka)
Bühler (Njemačka)
6. 1910 Brüssel (Belgija)
Crahay (Belgija)
7. 1929 Stockholm (Švedska)
Hesselmann (Švedska)
8. 1932 Nancy (Francuska)
Guinier (Francuska)
9. 1936 Budimpešta (Mađarska)
Roth (Mađarska)
10. 1948 Zürich (Švicarska)
Lönnroth (Finska)
11. 1953 Rim (Italija)
Burger (Švicarska)
12. 1956 Oxford (Engleska)
Pa vari (Italija)
13. 1961 Beč (Austrija)
Macdonald (Engleska)
14. 1967 München (Njemačka)
Speer (Njemačka)
15. 1971 Gainesville (USA)
Jemison (USA)
Sadašnji predsjednik: Profesor I va r
Sam s et (Norveška). Danas IUFRO ima
274 redovnih članova iz 71 države. Slijedeći
kongres će se održati godine 1976. u
Norveškoj.


S. B.