DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 70 <-- 70 --> PDF |
jetko održavao plenarna zasjedanja u 1929. godini. Mnogi referati su izneseni i o njima se diskutiralo u jednoj od četiri specijalnih sekcija. (Šumarska sekcija, Sekcija za šumarsku ekologiju, Sekcija za Šumarsku pedologiju, Sekcija za entomologiju). Uz njemački i francuski, engleski je prvi put priznat kao jedan od službenih jezika na Kongresu. Poslije tog kongresa slijedeći su bili održani u Nancy-u 1932. i u Budimpešti 1936. godine. Deseti kongres se trebao održati u Finskoj 1940. godine, međutim nije se mogao održati zbog rata. Unatoč toga, IUFRO je bio sposoban da se rekonstituira uskoro poslije rata. Na sastanku u Helsingfors-u 1947. godine prisustvovali su delegati iz Engleske, Italije, Švicarske, Finske i Švedske. Odlučeno je da se slijedeći kongres održi što ranije u 1949. godini. Švicarska, centralno smještena i neutralna država, izabrana je za održavanje Desetog kongresa — umjesto Finske kao što je ranije bilo predviđeno, jer je ovdje održan već FAO Svjetski šumarski kongres 1949. godine. FAO, organizacija za prehranu i poljoprivredu, koja je bila osnovana od Ujedinjenih Naroda poslije rata, preuzela je patronat nad nekoliko međunarodnih šumarskih i šumsko-uređivačkih organizacija sa željom da se ovamo uklopi i IUFRO. Konferencija IUFRO održana u Helsingforsu 1948. god., pod predsjedavanjem predsjednika Lönnrotha , odbacila je odlučno taj prijedlog. To nije bilo u skladu sa shvaćanjem uloge jednog čisto znanstvenog udruženja kakav je bio IUFRO, koji bi se trebao sada stopiti s jednom političkom organizacijom. Iskustvo je pokazalo da su znanstvenici bili sasvim sposobni aranžirati osobne susrete i izmjenjivati iskustva. Na koncu, ideja o nekoj direktnoj kontroli nad istraživačkom djelatnošću autonomiih organizacija preko jedne centralne organizacije bila je odbačena od većine država. Konačno je zaključen sporazum s FAO 1. siječnja 1949. god. Taj sporazum osigurao je kontinuitet nezavisnosti IUFRO. U FAO je izražena spremnost da oformi za IUFRO jedan sekretarijat u okviru svoje administracije u Rimu, a da Udruženje obeća pomoć FAO u rješavanju raznih problema i deklarira spremnost da će pozivati promatrače FAO na sva zasjedanja IUFRO. Mora se spomenuti da je bilo iznenađujuće za promatrače FAO (HEIG, METRO, FONTAINE) da organizacija tako složenog ustrojstva (sa sekretarijatom u Rimu i Predsjednikom negdje drugdje) — radi. 1957. godine FAO je zatražio oslobađanje obaveze osiguranja sekretarijata. IUFRO se s time složio. 1958. godine FAO je dodjelio IUFRO-u status tehničkog savjetnika i slijedećih godina odnos između te dvije organizacije dobio je povoljan obrt. Veza između njih postajala je sve bliža i srdačnija. FAO financira istraživačke projekte koji se obrađuju od organizacije članova IUFRO-a, dok IUFRO savjetuje FAO i preuzima mnogobrojne istraživačke ugovore. Za vrijeme kongresa u Zürichu 1948. godine broj članova IUFRO bio je skoro pola manji nego prije rata. Taj broj je iznosio 44, s ne prevelikim interesom za suradnju s Udruženjem. Neki raniji članovi nisu bili u mogućnosti da povećaju godišnju pretplatu, a s druge strane suradnja još nije bila ponovo uspostavljena. Nekoliko godina kasnije, na kongresu u Rimu 1953. Udruženje je imalo gotovo više od sto članova. Odluka iz 1948. godine da se osnuje jedanaest istraživačkih sekcija, kojima bi rukovodili šefovi sekcija i u kojima bi znanstvenici iz organizacije članica IUFRO slobodno učestvovali, u stvari predstavlja njezinu najveću vrijednost. Ta radna tijela služe intenzifikaciji suradnje između znanstvenih radnika i u velike doprinosi unapređivanju međunarodne kooperacije. Iskustva stečena za vrijeme svih tih godina integrirana su u Statutu prihvaćenom na Kongresu u Beču 1961. godine. Naročitu zaslugu za razradu i prihvaćanje tog Statuta, koji osim Stalnog komiteta, predviđa i Glavni komitet sastavljen od rukovodilaca dvanaest naučnih odjela, imaju Harper, Kreutz in ger, Macdonald (predsjednik), Oudin, Pavari i van F i o t e n. Taj glavni komitet koordinira rad sekcija čija se aktivnost ispoljava kroz oko 80 raznih radnih tijela. U godini 1956. Kongres je održan u Oxfordu i broj članova se povećao na 139, a do 1967. godine na 176. U 1972. godini članstvo je brojilo 267 organizacija iz 68 država. Materijali za kongres 1967. godine u Münchenu i zapisi iz diskusije sačinjavali su 7000 stranica obuhvaćenih u 10 svezaka. Na Kongresu 1967. godine u Münchenu broj prisutnih iznenada je porastao na 1000. To je nagovijestilo da se djelatnosti IUFRO trebaju organizirati u skladau s velikim brojem znanstvenih radnika koji su bili zainteresirani (1972. je bilo 7000 naučenjaka iz organizacije članova IUFRO). U tu je svrhu izabran jedan komitet kojeg su sačinjavali: Hummel, Liese, de Philippis, Richard, RedmondSamse t (predsjednik). Statut predložen od tog komiteta prihvaćen je od Međunarodnog Odbora koncem 1970. godine, a stupio je na snagu 15. ožujka 1971. go |