DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1973 str. 9     <-- 9 -->        PDF

du se imaga pojaviti kao štetni jednoj vrsti biljaka, a u drugoj na posve drugoj
i na drugom staništu. Tako je Ot. apfelbecki nađena 1887. na bukvi i hrastu,
a 1972. na mladim sadnicama ariša. Ovo je vrlo važna biološka činjenica
kako za poznavanje biologije štetnika tako i za eventualno suzbijanje odnosno
postavljanje prognoze.


Druga važna karakteristika tih kukaca je njihova morfološka građa, koja
ih zbog čvrstoće hitinskog skeleta čini rezistentnima prema utjecaju nepovoljnih
faktora okoline. Budući da nemaju donjih mekanih krila već samo
srašćeno pokrilje, one se kreću samo hodanjem. Zbog te osobine kod njih nisu
poznate migracije na velike udaljenosti, već su pojedine vrste vezane na pojavljivanje
na jednom užem biogeografskom području ukoliko ne pripadaju
grupi vrsta sa širokim arealom rasprostranjenja unutar pojedinih klimatskih
zona.


Potencijal razmnažanja je općenito dosta nizak jer se uglavnom zadržavaju
u području sjene i mraka, a pored toga često žive u području nepovoljnih
klimatskih i prehrambenih prilika (vrste na Kršu i visokim planinama).


Autor je u svom referatu istakao nekoliko vrsta poznatih u mješovitim
i čistim šumskim sastojinama radi oštećivanja lišća ili iglica na drveću. U
tom pravcu ističe da vrste tog roda pipa ukoliko i počine izvjesne štete, ove
obično ne prelaze 50% već češće do 20" 0.


Po njihovim morfološkim i biološkim osobinama autor je u glavnim crtama
prikazao njihov značaj kao šumskih štetnika.


LITERATURA


1.
Apfelbec k V. (1898.): K poznavanju palearktičkih Curculionida. Gl. zem. muzeja,
knj. X., Sarajevo.
2.
BalachowskiA . S. (1963.): Entomologie applique al´ agriculture. Tom I. Coleopteres.
Paris.
3.
Britv e c B. (1958.): Prilog za upoznavanje i suzbijanje vinovih pipa u Istri.
Agronom, gl. br. 9. Zagreb.
4.
Kovače vić Ž. (1970.): Ekološki i ekonomski značaj nekih vrsta Otiorrhynchus-
roda u Jugoslaviji. Zaštita bilja br. 109, Beograd.
5.
K o v a č e v i ć Ž. (1971.): Otiorrhynchus-vrste i njihovo rasprostranjenje u Jugoslaviji,
Celeoptera-Curculionidae. Rad Instituta za zaštitu bilja, Zagreb.
6.
Lon a C. (1936.): Curculionidae: Otiorrhynchinae. I. Coleopterorum Catalogus.
W. Junk, Pars 148. ´s-Gravenhage.
7.
R e i 11 e r E. (1913.): Bestimmungs-Tabellen d. europäischen Coleopteren, LXX.
Heft 70, Curculionidae, Brunn.
8.
Schindle r U. (1958.): Der mittlere schwarze Rüsselkäfer Otiorrhynchus niger
F.
Inaugural-Dissertation, Hann.-Münden.
9.
Stierli n G. (1884—87.): Bestimmungstabellen europäischer Coleopteren, X.
Curculionidae. Mitt. Schweiz. Ges. Schaffhauseb.
10. SchwerdtfegerF . (1970.): Waldkrankheiten, Hamburg-Berlin.
Zusammenfassung


EKONOMISCHE CHARAKTERISTIK DR RÜSSELKÄFER OTIORRHYNCHUSARTEN
ALS SCHÄDLINGE DER WALDBÄUMEN


Als Frühjahrsschädlinge an Knospen und Blättern der Wald- und Obstbäumen,
Weinrebe, wie auch an gewissen Ackerpflanzen erscheinen fast jedes Jahr die Rüsselkäfer
der Otiorrhynchus-Gattung. Diese Schädlinge treten periodisch in der grossen
Zahl, manchesmal auch massenhaft, plözlicherweise an einem Standort, vie es der