DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 42 <-- 42 --> PDF |
UDK 634.0.232.13:634.0.174.7 Pinus NEKA SVOJSTVA HIBRIDA IZMEĐU PINUS NIGRA I PINUS DENSIFLORA M. VIDAKOVIC*, A. KRSTINlC**, I M. HARAPIN*** UVOD Hibrid između crnog bora (Pinus nigra) i japanskog crvenog bora (Pinusdensiflora) prvi puta je proizveo Blackeslee godine 1914. (Wright i Gabrie l 1958). Kasnije je taj hibrid proizveden u SAD i Kanadi. Wrigh t i G a b r i e 1 (8) su opisali ovaj hibrid. M e r g e n (4) je ustanovio da je kod ovog hibrida raspored puci intermedijaran u odnosu na roditeljske vrste. U časopisu Forest Products Journal (1) od 1970. godine rečeno je za ovaj hibrid da se odlikuje odličnim rastom, ranom fruktifikacijom, a uz to vrlo dobro podnosi presadnju. Prema istom izvoru ovaj hibrid bi bio pogodan za uzgoj u drvoredima uz puteve, pošto je veoma otporan na sol koja se koristi za posipanje cesta. Mi smo prva križanja između Pinus nigra i Pinus densiflora proveli 1960. i 1961. godine. Ti križanci su opisani kod starosti od dvije odnosno tri godine. Prikazana je anatomska građa iglica kao i visinski i deb- Ijinski rast toga hibrida i biljaka iz povratnog križanja (V i d a k o v i ć, 1966). U ovom radu prikazat će se visinski i debljinski rast, neke karakteristike sjemena kao i otpornost na crvenu pjegavost (Scirrhia acicola syn. Dothistroma pini) istih hibridnih familija iz povratnog križanja iz 1960. godine, koje su opisane 1966. godine, te njihovog potomstva. Izostavljene su samo one familije od kojih je proizveden mali broj biljaka pa se nisu mogle koristiti za postavljanje šumskih pokusa. Fi hibridi koji su uzgojeni 1963. godine i koji su jednu godinu mlađi od povratnih križanaca bili su zasađeni u jednom drugom šumskom pokusu, ah su više puta vrhovi biljaka oštećivani od stoke i ljudi te zbog toga nismo bili u mogućnosti obraditi bolje podatke, ali i dobiveni rezultati daju dovoljno uvida u proizvodnu sposobnost hibrida u usporedbi s kontrolom (Pinus nigra) kod starosti od 8 godina. METODA RADA U tabeli 1 prikazane su kombinacije križanja od kojih su uzgojene biljke koje su predmet ovog rada. Biljke pod rednim brojem od 1 do 12 odnose se na povratno križanje i kontrolu. One su zasađene u jednom šumskom pokusu na pokusnoj plohi »Goić« Jugoslavenskog Instituta za četinjače ne * Šumarski fakultet, Zagreb i Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko ** Šumarski fakultet, Zagreb *** Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko 112 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 43 <-- 43 --> PDF |
daleko Jastrebarskog. Za taj pokus biljke pod rednim brojem 1—10 uzgojene su 1962. godine, u rasadniku Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarskog fakulteta, Zagreb, a one pod rednim brojem 11—12 uzgojene su u istom rasadniku 1961. godine. Za sve biljke uvjeti rasta u klijalištu i rasadniku bili su jednolični. Biljke su presađene na pokusnu plohu u proljeće 1965. godine u 4 repeticije sa nejednakim brojem podataka po tretiranju. Pokus je postavljen na blagoj padini uz veoma jednolične uvjete sredine. Biljke su sađene u redu na 2 m udaljenosti, a razmak redova je iznosio 2 m. Mjerenje visina i debljina biljaka izvršeno je u jesen 1970. godine, tj. kod starosti biljaka 9 odnosno 10 godina. Promjeri biljaka su mjereni iznad vrata korijena. Drugi pokus s Fi hibridnim biljkama postavljen je u jesen 1967. godine u »Ćičavama«, Dobro Šumarskog fakulteta, Zagreb. Taj lokalitet se nalazi pored Grobničkog polja nedaleko Rijeke i on predstavlja stanište hladnijeg submediterana. Biljke koje su tamo presađene pripadaju kombinacijama križanja od 13 do 15 (Tab. 1). Biljke su 1963. godine uzgojene u klijalištu, a slijedeće godine presađene na gredice u rasadniku Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju. Uvjeti uzgoja u klijalištu i rasadniku bili su za sve biljke jednolični. Na terenu pokus je postavljen na jednoj blagoj udolini. Starost biljaka kod sadnje na terenu je bila 1 + 3 godine. Biljke su sađene u redove na udaljenosti 2 m red od reda i 2 m biljka od biljke u blok sistemu sa slučajnim rasporedom. Broj biljaka po jednom tretiranju (familiji) u ponavljanju je 9, a broj ponavljanja je 5. Mjerenje visina i debljina izvršeno je u jesen 1970. godine, tj. kod starosti biljaka od 8 godina. Debljina debalaca je mjerena neposredno iznad tla. Tab. 1 Red. br. Oznaka križanja S 9 Roditelji 6 Godina oprašivanja Opaska 1. 2. 3. 4. 5. 327 328 329 324 326 P. P. P. P. P. nigra nigra nigra nigra nigra 45 45 45 127 127 nepoznat (P. densiflora nigra) + (P. ni P. densiflora) P. nigra 127 nepoznat X p. gra X P. nigra 126 + 221 1960 1960 1960 1960 1960 Slobodno oprašivanje Mješavina polena od dva hibridna stabla Slobodno oprašivanje Mješavina polena od dva stabla 6. 7. 8. 9. 10. 321 322 323 301 325 P. P. P. P. P. nigra nigra nigra nigra nigra 221 221 221 126 127 nepoznat (P. densiflora P. nigra) P. nigra 127 nepoznant (P. nigra X P, densiflora) X 1960 1960 1960 1960 1960 SlobodnoSlobodno oprašivanje oprašivanje 11. 12. 13. 14. 15. 211 213 387 395 446 P. P. P. P. P. nigra nigra nigra nigra nigra 45 40 126 47 Salzmannii nepoznat P. nigra 47 P. nigra 47 P. densiflora nepoznat 1959 1959 1961 1961 1961 Slobodno oprašivanje Sjeme dobiveno iz Francuske, nepoznatih roditelja 113 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Treći pokus s jednogodišnjim biljkama potomstva povratnih križanaca postavljen je u rasadniku Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju. Pokus je postavljen u 6 ponavljanja s 10 biljaka po tretiranju sa slučajnim rasporedom tretiranja. U taj pokus uvrštene su osim navedenih hibrida tri provenijencije P. densiflora i dva potomstva crnog bora, koji nam predstavljaju kontrole. Mjerenje visina biljaka je vršeno kod starosti 1 + 1, tj. 2 godine. Otpornost odnosno osjetljivost povratnih križanaca i austrijskog crnog bora na napad crvene pjegavosti borovih iglica (Schirrhia acicola) je isto tako predmet ovih istraživanja. Materijal za ta istraživanja je uzet sa pokusne plohe na »Goiću« u jesen 1970. godine, tj. kada su stabla bila stara 9 odnosno 10 godina. Da bi zadovoljio princip slučajnog uzorka, prethodno su na samom nacrtu odabrane po 4 hibridne biljke te 4 biljke crnog bora, po jedna u svakoj od 4 repeticije, nakon čega su pronađene u pokusu te sukcesivno sječene neposredno uz tlo. Za svako stablo registrirani su slijedeći podaci: visina stabla, prsni promjer, prirast u zadnjoj godini vegetacije, težina debla i grana, volumen sveukupne drvne mase (uključujući i grane), ukupna težina iglica i postotak zaraženih iglica. Stabla koja su obarana i podvrgnuta analizi označena su brojevima. Stabla s oznakama 1, 2, 5 i 6 su hibridi, a 3, 4, 7 i 8 su stabla crnog bora. Sva mjerenja su izvršena odmah nakon obaranja stabala, tj. dok je materijal bio svjež. Zaražene iglice su stvrstane u 3 klase, već prema tome da li su slabo, srednje ili jako zaražene. Kod toga je ustanovljena težina i broj odnosno postotak zaraženih iglica. Osim izvršenih mjerenja na posječenim stablima, odabrano je po principu slučajnosti u svakoj repeticiji po 10 stabala crnog bora i 10 stabala hibrida s kojih je ravnomjerno skinuto u ljeto 1971. godine po 100 iglica od svakog stabla. Iglice su analizirane s obzirom na napad bolesti. Tako je tim putem analizirano u 4 ponavljanja 40 stabala hibrida i 40 stabala crnog bora. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA a) Varijabilnost visina i promjera Potomstvo Fugcneracije Pokus Fi hibrida između evropskog crnog bora i japanskog crvenog bora je postavljen na krševitom terenu hladnijeg submediterana. Nakon pi´esadnje biljaka na pokusnu plohu primjećeno je da su hibridne biljke najbolje podnijele presadnju iako su u vrijeme presadnje bile najvećih dimenzija. Od ukupnog broja presađenih hibridnih biljaka uginulo je samo 11%, dok je kod dvije familije kontrole uginulo 20% odnosno 74% biljaka. Ovi rezultati o primitku biljaka kod presadnje podudaraju se s onima dobivenim u SAD (1). Broj presađenih biljaka za svaku kombinaciju je bio isti. Ovaj pokus nije u potpunosti uspio, jer su mnogim biljkama u više navrata mehanički oštećivani vrhovi od strane lokalnog stanovništva, vjerojatno iz razloga |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Si co 00 CD o o Ü o a 1—1 CO ^ x> °\ -a t-H c4 ui CD t— i-H > L >
|
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 46 <-- 46 --> PDF |
da bi te površine ostale slobodne za ispašu stoke. Vrhovi su najviše oštećivani kod većih biljaka, a to su bili hibridi. Pored toga što su hibridne biljke bile najviše oštećivane one su skoro kroz cijelo vrijeme rasta bile u prosjeku bujnije od kontrole. Iz tab. 2 i 3 i grafikona 1 i 2 se to vidi. Učestalost biljaka većih dimenzija je veća kod hibrida nego kod kontrole. FREKVENCIJSKI POLIGONI FREKVENCIJSKI POLIGONI (PROMJER!) (VISINE) Pokusna ploha ,.ĆiiaveM Pokusna ploha ..Ćrcave" 5 387 Pmur n´gra 126 « Pinus nigra 47 (1963)´ 125 175 225 275 325 375 425 475 rr 75 100 125 OPASKA: U zagradi je navedena godina kada su brljke uzgoj« OPASKA U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojene Potomstvo iz povratnog križanja U tabeli 1 kombinacije križanja pod rednim brojem od 1—12 predstavljaju različite kombinacije povratnih križanja hibrida sa crnim borom te unutarvrsna križanja crnog bora, koja predstavljaju kontrolu. Prema roditeljskim parovima možemo izdvojiti tri grupe, koje ustvari predstavljaju tri različite familije povratnih križanaca kao i njihove kontrole. U tabelama 4—9 prikazani su rezultati t-testa za visine i promjere za te tri hibridne familije i njihove kontrole kod starosti biljaka 9 odnosno 10 godina. Na grafikonima od 3 do 8 prikazani su frekvencijski poligoni za visine i prsne promjere za iste tri grupe familija kod iste starosti biljaka. Iz grafikona (3—8) je vidljivo da kod sve tri hibridne familije povratnih križanaca frekvencijski poligoni za visine i promjere imaju jasno izraženi pomak u desno, tj. prema većim dimenzijama u usporedbi s njihovim kontrolama. Izrazito bolji rast u visinu i debljinu povratnih križanaca od kontrole (čistog crnog bora) je vidljiv i iz tabela. Povratni križanci imaju u ve |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ćini slučajeva gotovo dvostruko veće prosječne visine i debljine biljaka od kontrole. Karakteristično je i to da povratni križanci imaju u većini slučajeva manji koeficijent varijabilnosti od kontrole. Logično bi bilo da hibridi iz povratnog križanja imaju veći koeficijent varijabilnosti od kontrole zbog cijepanja. Prema tome, dobiveni rezultati ukazuju na činjenicu da cijepanje nije bilo u onolikoj mjeri izraženo koliko se očekivalo od povratnog križanja. Većina biljaka je bila u morfološkom i fiziološkom pogledu prilično uniformna i najbliža Fi generaciji. To se može protumačiti hipotezom koju je postavio Wrigh t i dr. (9). Prema toj hipotezi kod borova, gdje postoji poliembrionija, visoko pojavljivanje hibrida, u slučaju kada se crni bor slobodno op rasu je sa smjesom polena japanskog crvenog bora i crnog bora, rezultat je pojave ranog heterozisa i selekcije, koja favorizira hibridne embrione za vrijeme razvoja sjemena. Koeficijent varijabilnosti je najveći kod potomstva crnog bora dobivenog slobodnim oprašivanjem. Uspoređujući visine i promjere hibridnih familija povratnih križanaca sa njihovim kontrolama putem t-testa ustanovilo se da se one signifikantno razlikuju na razini od l»/o. i ;´** i|t SI. 1 — Lijevo povratni križanci P. nigra X (P. nigra X P. densiflora), desnon P. nigra Budući da je signifikantnost razlika veoma značajna, a visinski i debljinski rast potomstva u sve tri hibridne familije jako nadmašuje rast čistog crnog bora, to se može s dovoljnom sigurnošću pretpostaviti da povratni hibridi između crnog bora i japanskog crvenog bora imaju pojavu bujnosti rasta. Ta pojava se manifestirala, iako ne u tolikoj mjeri, kod starosti biljaka od dvije odnosno tri godine (V i d a k o v i ć 1966). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 48 <-- 48 --> PDF |
r-H CO CM © «# CO o o CO *tf o © IO c ifl o + CO CO CN «# IO CJ CO CO Ol CN rH [fl a C s -a 13 o CD CD ^ LL0 CO CO ^ i-4 Tp CD T^ © IO © © CO > > e .-i in > co co q in r> c--5 CN i—l c- CN © oci co CN CO CM co ci CO CO i-l (M u u CD CO CO s a a CD CO CD CO E o © TjH rH tH N ITS H TJI M Ol Ol CO O V cu -*-> 0) co 01 CD CO Tf< CN 1—1 o rH © o CO H 0 L CQ CO a r^ ri T3 © IO ^ CO Ol CN Ol © C w CO ^h CO Ol c > CO 01 ^> CD ´-t CO CO I> TJH CN IO Ol ^ * -^ CO T3 rH rn o 15 2 O B S o ß Sec pq a pq ft pq ft CD O CD lO CO ^ CD * rH rH (NH > PH © Ol Ol Ol GQ ° a §"8 a a CO «* W CN] CN y ** V CO CO CO CO A *-* CO CO CO -^ ^ CO CO M c Olj N N _J DX u ^J o C M o o ^ _ -a C CM c a a . On:0 a a Pi« CO aOJ fi U CO B u ni a ßöx pL, CO B ß ß PH CO CO kl >N X X X XXX ^x X X X :X fl M t> C"" C Is _, CO X IT3 IO IO . io in m ^ io 0 CM o Ttf ^ T^ [X, T*H 0 *^ ^ ^ fL, it* i—i v^ U< Ü CO CO CO CO , CÖ co co co i co w CO CO CO rn ^ H H T" ^ u u u -r u c M SO 60 toO M M MM W> CiD M Od OJ ß + fi fi ß S fi C ´S fi C ß ß ß ß T3 CO OH" CH´ Ol´ ftl di (ii a,´ a,´ ai PH CL, 0, a, a, 0, CM CO .r-i CO .,—> AS ß nr-co o> HbcO co TP m CO CO w ^ CO j/j ^H CM CO CO r/) CM H N W CM >N ß >N "J CM CN CN] B >N ^ CM co co co CS! CO CO CO CO CO N O & O x X) OJ Pi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 49 <-- 49 --> PDF |
oßV O CO CO t o CO CO CO CO O ß -o dl o o o oCO o: t> co CO CO CO ^H CM * > Ü > ü © tf CO CO CO CO Ö CM CO CO CO CO CO CM CM > ü ^H O LO O CO CO CXI CX] ü S3, t?*?!" JH (U co CO S-< l O CO CO CO Ö ´-i o "tf csi CO i-H rt´ 03 M CD . 0) E S EH 0) CO ^ CO CO t o CO CO " ^ CO l O A 5 s.s, ^ CJCO ( H » H .-H CO —I TS c co ;^> > w 0 -ö 73n3 :^? CD S > CO CU ´o o a O T3 _ o ´S CQ ft tH QJ Y otH x 5 L x F> i-H r - CO ^ r H i-H CM C i CO CO ( M i-l PH + J co 0 CO Cfl o M t/1 o CO W> CM CO *t< CO —i + j i , CO OD , C-" h u ßBf o 2 2 aN N »JOOT Ja a . « M --H ß g CO o I SS O o w s && CD 0) rv ß C w co (1, ft ft ß CD CD 0) PH o VNCO CO g CO ß " CO P H o X X M COH H CN] CXI T-H O ^ H CM CXI PL, ^ P blf x Scxlx.5f° CO CO CO CO h *H SH P H ´Sc aßi PH CÜ oi x ol ´S CO CM a a a g ß . . . o . dl CL, PH Ö PH ´S ´S ´S X C PH PH PH´ 2 PH 03 -A L C 03 03 r/} O AI CO THH LO CN1 CXI CNJ CO CO CO COJe! coN O -m C co 7 ] >N 5 ^ coNO c co ´S a r/i r-H T-I CM O CXI CM CO CO CO T3 CU « « |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 50 <-- 50 --> PDF |
gcoH s.s rt 0> O rt > ´0) rt 33 43 iis TD o Z2 G3 .PH D>> i co e i* « « o> > i.3 J C « 1 grt ßl 01 0) CO [^ .hcW^J y (X II rt CO CO .SS CO CO r-s CO Si NOJffliflniOHWHfl) momcocoHQOio1!© OCDOCOOiODCO[>cntr rHÖr-iÖ0Ö©0ÖÖ COOOCDiOOlCDOCOlO lOrHCQCOcOCD^CNJOilO citDw ocoincöcooicö I>i-H´-HCD^OC000t-tO O CO N IN CO O 00 CO (TO^ O ofc^"ooco"d CNm" w cora lOCßQMOilOOHcOH 03(NMqi*NCOI>WCO CO in»—i Er~ r— iiOC^JiO«-i OtrtOOuOOiOOLOCT) inNOOMCD^WCOCvjiM COtOlOrH-^^-HOlCOcoO c-^ C6H^CO^>HCÖ cot-´-´iMcoomot-t- COtOOlOiNCOlMCOlOCO lOrtOcniMinncoO´t t-ai -t ciM idH ci OJOCOMCOtDCDCO´ftD TP I OOt-;COlOCO^O]CD m(M m c oscDOioiraoc-ocoo cidfÖHCotNwoicor-I ffl u I-HCOCQ^UOC-COCOÄHPH 120 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 51 <-- 51 --> PDF |
FREKVENCIJSKI POLIGONI FREKVENCIJSKI POLIGONI (VISINE) Pokusna ploha „Goić" (PROMJERI) Pokusna ploha ..Goić" * f S 211 Pinus nigra 45 x nepoznat (!96lf 5 327 Pinus nigra 45 x nepoznat (196?) S32? pinus nigra 45 x nepoznat (1962) S328 PinuS nigra 45 x [(P densiflora * R nigra) .(P nigra * P densiflora)] (1962) S328 Pinus nigra 45 » [(P densiflora x Pnigra) (Pnigra x P densiflora)] (1962) 4 | 5329 Pinus nigra 45 x Pinus nigra 127 (1962) 50 100 150 200 260 300 350 ci ij 20 40 60 80 100 n ´OPA5KA: U zagradi je navedena godina kada su biijke uzgojene. OPASKA: U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojene. FREKVENCIJSKI POLIGONI (PROMJERI) FREKVENCIJSKI POLIGONI (VISINE) Pokusna ploha ..Goić" Pokusna ploha „Goić" v> | S 323 Pinus nigra 221 x Pinus nigra 127 (1962)* S 323 Pinus nigra 221 x Pinus nigra 127 (1962)* 50 ´ 100 150 200 250 300 350 "OPASKA- U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojene OPSKA: U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojer 121 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Graf. 7 FREKVENCIJSKI POLIGON! FREKVENCIJSKI POLIGONI (VISINE) pokusna ploha „Goii" (PROMJERI) Pokusna pleha „Goić" 5 301 Pmus nrgra 126 x nepoznat (1962)´ 5 301 Pinus ni^ra 126 x nepoznat (1962) ´OPASKA. U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojer OPASKA: U zagradi je navedena godina kada su biljke uzgojeni Graf 9 DINAMIKA VISINSKOG RASTA 3 LEGENDA Povratni križanac Crni bor Srednjaci i 71 9°d |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Histogram 1 TEŽINA STABLA BEZ IGLICA g Q7] Povratni križanac 16000 ;: j Crni bor 12000 6000 4000 2-4a 5-7 6-8 repeticija (stablo) cm VOLUMEN STABLA BEZ IGLICA 16 000 12000 8000 4000 Jix 2-4 5-7 repeticija (stablo) g 6000 TEŽINA IGLICA 6000 4000 2000ti 6-8 repeticija (stablo) VOLUMNA TEŽINA " 1-3 2-4 5-7 6-8 repeticija (stablo) O bujnosti rasta povratnih križanaca govore i podaci koji su prikazani u tab. 10, histogramima 1, 2 i 3 te grafikonu 9. Ovi podaci se odnose na četiri stabla crnog bora, svaki iz jedne repeticije, koji su mjereni u svrhu ispitivanja napada odnosno rezistentnosti na crvenu pjegavost iglica. Iz tih podataka je vidljivo da u svakom ponavljanju hibridno stablo ima bujniji rast, veću volumnu težinu drveta i veću težinu iglica od komparativnog stabla u dotičnoj repeticiji. Grafikon 9 prikazuje dinamiku visinskog rasta četiri hibridna stabla i četiri stabla kontrole za 9 godina rasta. Vidljivo je da u svim slučajevima hibridna stabla imaju mnogo bolju dinamiku rasta od kontrolnih stabala tj. čistog crnog bora. Potomstvo povratnih križanaca Biljke triju hibridnih familija povratnih križanaca koje su predmet ovih istraživanja obilno su cvale 1969. godine. Karakteristično je da u isto vrijeme ni jedna od kontrolnih biljaka od nekoliko familija crnog bora nije |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Histogram 2 PROMJERI U PRSNOJ VISINI mm I I Povratni križanac 60 H l Crni bor 50 40 30 20 10 2-4 5-7 6-8 1971 god cm PRIRAST U 1971. 70 60 50 40 30 "" 20 10 1-3 2-4 5-7 6-8 repeticija (stablo ) evala. Prema tome hibridne biljke i u smislu fruktifikacije pokazuju pojavu heterozisa. Češeri, tj. sjeme od povratnih križanaca sabrano je 1970. godine. Interesantno je napomenuti da se već na temelju okularne procjene moglo ustanoviti da je hibridno sjeme intermedijarno u veličini u usporedbi sa sjemenom crnog bora i japanskog crvenog bora. Izmjerom sjemenki i obradom podataka za dužinu i debljinu to je i potvrđeno (Tab. 11 i 12). Iz dobivenog sjemena 1971. godine uzgojene su biljke. Te biljke predstavljaju potomstvo povratnih križanaca s time da su one dobivene iz slobodnog oprašivanja. Polen za slobodno oprašivanje mogao je biti od samih povratnih križanaca iz te tri hibridne familije kao i od čistog crnog bora kojega na tom lokalitetu ima posađenog u formi raznih pokusa. Statističkom obradom podataka ustanovljeno je (tab. 13) da sva tri potomstva povratnih križanaca imaju bolji visinski rast od tri provenijencije |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Histogram 3 VISINE I, I Povratni križanac stablo 1:3 ^ Crni bor _rq P^ 1 p god 1964 65 zpa_ Ik 1964 65 66 67 68 TO g^ ryn I& 1963 64 65 66 67 68 69 70 9°d 2 ´ J~$a Q 70 S°d japanskog crvenog bora. Razlike su se pokazale opravdanim na nivou od 1%. Ovi hibridi pokazuju bolji rast i od crnog bora, ali u ovom slučaju signifikantne razlike su dobivene samo u odnosu na familiju S-813 (P. nigra 45 X nepoznat). Interesantno je napomenuti i to da unutar hibridnih familija, unutar provenijencija japanskog crvenog bora i između dvije familije crnog bora nema signifikantnih razlika. Ako promatramo dobivene rezultate možemo zaključiti da i potomstvo povratnih križanaca ima bujni rast, tj. pojavu heterozisa. Ispravno objašnjenje toga je vjerojatno ono što je dao Wrigh t i dr. (9), a što smo već prethodno naveli za potomstvo iz povratnog križanja. Pojava bujnosti rasta i rane fruktifikacije kod Fi generacije povratnih križanaca i potomstva povratnih križanaca mogla bi se iskoristiti tako da nam kulture ovih križanaca služe u isto vrijeme i kao sjemenske baze. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 56 <-- 56 --> PDF |
CO IO CD O o o t> CD a CD t-CD Ö CO rH TS Ol (M O a CD CS (U 0) r-H fH (M r-H cd c ü .Q a> 1Q ´S CO u cd +H ´L K* CO Ol 0) aj o o U > > w ri T3 CO Ol CO o CO CO i4 cß tß >W JüS CO LO >W I« CN| CM <1) s a> o o Ü Ü 4-» S -f-J SH CO CO C CO CO s T3 SH T3 o lO *0 CO to CO CO eo co -ö Ö ;^7 -o C i^? CM CM ´u CD ´0 +J cd > CO 0) > 6 o M-*-CO T3 C3 CO Ai ^et) CO 0 ´o 1H -*H CO CO PQ !H cq o S p. & CO CO A! 3C c a c C CD 3 E OJ 3 ßl ci co co Q Ö eu + T3 -d PH´ PH´ X X d L .a PH -> 2 ei ri co *"´ ö CO 2 u "" CO o -´ 5 x ti -*H CO CO w c CO 1 1 2 x CO W) txo IH Cü ´2 ´-H CU T3 ´S ´S T3 > On´ PH P-l PH CL, CÜ OH CL, >— T3 a Ö -a "O SH" T-H M CO PH" |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 57 <-- 57 --> PDF |
co H i-l o T-H Oi B ß ^H O pog ;SOJH;S «u iJ M w n w H X BUISTA. M 03 CO cđ (3 ß fi a > cd CO cd Cđ a Ö N aN N qN aN SI N N O O O 0 ft ft ft a o o o o ft ft ft ft 0> 0) 0> OJ (U GJ o cu ß ß ß ß ß ß ß *o a FL, X Sj o ß Z-, PH G CU ´2 *w -rH X fc 6J +J x 1 X + x CO CD in as M o 3IO o o CM EH Đo co * ßti CO L CO . cfl X "03 w> L ß co M MS rH CO o+ ex T3 T3 ´5? ß ß a ß H m 0) tn O W w ´ß w 3 "O 3 c gT3 3 S 3 K ß ß ß . C . ß . U «J B 3 CO X"1 S Si E fe «set E ^ E S co t— CO c-CO m efuezijn CO CO <* CO B^BUZO CO CO IN CO ^ in Cojq lupan -i |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 58 <-- 58 --> PDF |
b) Otpornost na crvenu pjegavost iglica Scirrhia acicola je gljiva, koja uzrokuje crvenu pjegavost na borovim iglicama. Prema Funk u i Parke r u (2) crvena pjegavost je prvi put opisana 1941. godine na iglicama crnog bora (Pinus nigra var. austriaca) u državi Illinois, SAD. U Jugoslaviji je prvi našao crvenu pjegavost Krsti ć (3) 1955, a u Hrvatskoj je determinirana prvi put u okolici Slavonskog Broda (M i 1 atović — lična komunikacija). Peterson i R e a d (5) su izučavali otpornost različitih provenijencija crnog bora na ovu bolest i ustanovili da od ispitivanih provenijencija jedino crni bor s područja Tare pokazuje apsolutnu otpornost. Prema našim zapažanjima, bolest je prisutna u svim kulturama crnog bora u Hrvatskoj. Zbog toga smo smatrali korisnim analizirati naše hibride ne samo na visinski i debljinski rast, već i na otpornost na crvenu pjegavost iglica. To je bilo relativno lagano izvesti, jer se na lokaciji Goić, gdje je pokus sa povratnim hibridima postavljen, nalaze i drugi pokusi u kojima se istražuje crni bor kao i druge vrste borova pa je mogućnost zaraze biljaka u pokusu bila relativno visoka. Ta pretpostavka se i obistinila i već običan okularan pregled dao je naslutiti da je crni bor mnogo jače zaražen od povratnog hibrida. Mjerenjem ukupne težine zdravih i zaraženih iglica kod četiri stabla povratnih križanaca i četiri stabla kontrole (čisti crni bor), iz četiri ponavljanja, ustanovljeno je da hibridna stabla imaju u prosjeku 2,99% zaraženih iglica, dok čisti crni bor 18,55 1 \; \ i ! I i 1 i I i i II ´ 1 < ili I I I I 1 l 1 f II I i III l \ , j SI. 2 — Crvena pjegavost na iglicama crnog bora |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Radi pretpostavke da posječenih i analiziranih osam stabala ne predstavlja u dovoljnoj mjeri reprezentativan uzorak, odabrali smo iz cijelog pokusa za ova istraživanja još 40 stabala hibridnog bora i 40 stabala crnog bora. S tih stabala sabrane su samo iglice i analizirane s obzirom na zaraženost gljivom. Tim putem analizirano je 8000 iglica. U tab. 14 prikazan je za svako stablo postotak zaraženih iglica. Iz tabele je vidljivo da svako stablo povratnog križanca ima mnogo manji postotak napadnutih iglica od bilo kojeg stabla čistog crnog bora. Ako pogledamo prosjek, koji je kod hibrida 5,97%, a kod crnog bora 55,90% zaraženih iglica, dakle skoro deset puta više, onda možemo sa sigurnošću tvrditi da je napad na hibridnim stablima mnogo manji. S obzirom da smo dobili analogne rezultate u dva pokusa, tj. kroz dvije godine, kada smo ocjenjivali zaraženost na svim iglicama po svakom ispitivanom stablu i kada smo formirali uzorke od 100 iglica po stablu, možemo pretpostaviti da je crni bor mnogo osjetljiviji na ovo gljivično oboljenje od povratnog križanca. Budući da je kod hibridnih stabala postotak zaraženih iglica relativno nizak i da su ta stabla mnogo vitalnija i bujnijeg rasta od čistog crnog bora što se vidi iz tab. 10, histograma 1, 2 i 3 te grafikona kao i drugih podataka o visinskom i debljinskom rastu ispitivanih hibridnih familija i kontrole, možemo pretpostaviti da se njihova fiziološka bujnost odražava i na malu zaraženost iglica, tj. da su povratni križanci otporniji na crvenu pjegavost iglica od čistog crnog bora. Budući da je otpornost na jednu bolest složen i kompleksni problem, to je potrebno u ovom slučaju vršiti pokuse kako bi se što točnije ustanovio stupanj otpornosti hibrida u raznim uvjetima okoline. S obzirom da hibrid između crnog bora i japanskog crvenog bora pokazuje bujnost rasta, otpornost na crvenu pjegavost te vrlo dobro podnosi presadnju, to je njegovo unošenje u kulture, naročito za pošumljavanje degradiranih terena, perspektivno. Zbog toga je potrebno vršiti daljnja izučavanja ovog hibrida, kako sa stajališta rasta, kvaliteta drva, otpornosti, kombinacione sposobnosti roditeljskih parova tako i sa stajališta interakcije genotip- okolina. Tab. 14 Redni Broj napadnutih iglica °/o Opask a broj Povratni križanac Crni bor uzoraka Repeticija Repetlcija I II III IV I II III IV 1. 4 3 5 6 54 32 43 64 Pod rednim brojem 1, 2, 3 2. 8 7 7 9 34 76 54 78 podrazumijevaju se po 4 3. 5 4 8 12 58 36 44 81 stabla od hibrida i 4 stabla 4. 7 6 11 9 78 60 52 38 od crnog bora. 5. 9 5 4 7 54 36 70 56 Prosjek napadnutih iglica za 6. 5 3 5 9 90 44 62 38 H = 5.97°/» a za C. B. = 7. 3 7 4 10 94 66 60 58 55,90"/o. 8. 6 3 2 4 44 40 86 48 9. 8 4 6 3 26 61 76 42 10. 3 10 3 5 52 80 34 38 129 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 60 <-- 60 --> PDF |
ZAKLJUČCI 1. Fi generacija hibrida P. nigra X P. densiflora bolje podnosi presadnju od čistog crnog bora kod starosti biljaka 1 + 3 god. te ima bujniji rast kod starosti od 8 godina. 2. Potomstvo iz povratnog križanja navedenog hibrida, također, pokazuje bujniji rast od crnog bora kod starosti od 9 godina. 3. Potomstvo triju hibridnih familija povratnih križanaca pokazuje bujniji rast od crnog bora kod starosti biljaka od 2 godine. Veličina sjemena (dužina i debljina) od povratnih križanaca je intermedijarna u odnosu na roditeljske vrste. 4. Pojava bujnijeg rasta povratnih križanaca, kao i njihovog potomstva, u odnosu na crni bor može se protumačiti hipotezom W r i g h t-a i dr. prema kojoj za vrijeme embriogeneze dolazi do selekcije, koja favorizira hibridne embrione. 5. Hibridi između crnog bora i japanskog crvenog bora fruktificiraju već u ranoj mladosti te i u tom pogledu pokazuju pojavu heterozisa. Budući da i povratni križanci, kao i njihovo potomstvo, imaju pojavu luksuriranja, a uz to i rano cvatu, to bi se kulture hibrida mogle koristiti i kao sjemenske baze. 6. Povratni križanci su otporniji na crvenu pjegavost iglica (Scirrhia acicola) od crnog bora. 7. S obzirom na navedene zaključke, mišljenja smo da je unošenje ovog hibrida u kulture naročito za pošumljavanje degradiranih krševitih terena perspektivno. Zbog toga bi trebalo vršiti daljnja izučavanja ovog hibrida kako sa stajališta rasta, kvaliteta drva, otpornosti, kombinacione sposobnosti roditeljskih parova, tako i sa stajališta interakcije genotip-okolina. LITERATURA 1. Anonymou s (1970): Hybrid Pine. Forest Products Journal. Vol. 20, No 10: 8. 2. Fun k A., and Parke r A. K. (1966): Scirrhia pini N. Sp. The perfect state of Dothistroma pini Hulbary. Canadian Journal of Botany. Vol. 44: 1174—1176. 3. Krsti ć M. (1958): Nezabeležene fitopatološke pojave u rasadnicima i šumama Srbije. Zaštita bilja, 45: 75—79. 4. Merge n F. (1959): Applicability of the distribution of stomates to verify pine hybrids. Silvae Genet. 8: 107—109. 5. Peterso n G. W. and Rea d R. A. (1971): Resistance to Dothistroma pini within Geographic Sources of Pinus nigra, Phytopathology, Vol. 61, No. 2: 149—150. 6. Vidakovi ć M. (1966): Some characteristics of the needle structure and growth in hybrids between Austrian pine and Japanese red pine. Silvae Genet. 15: 155—160. 7. Vidakovi ć M. (1971): Proizvodnja i rast međuvrsnih hibrida između crnog bora (Pinus nigra) i japanskog crvenog bora (Pinus densiflora). Ljetopis JAZU, knjiga 75: 441—443. 8. Wrigh t J. W. and Gabrie l (1958): Species hybridization in the hard pines, Series Sylvestres. Silvae Genet. 7: 109—115. 9. Wright J. W., Lemmien W. A. and C a n o v e ra D. S. (1970): Abudant natural hybridization between Austrian and Japanese Red Pines in southern Michigan. For. Sci. 15 (3): 269—274. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Summary SOME CHARACTERISTICS OF HYBRIDS BETWEEN PINUS NIGRA AND P1NUS DENSIFLORA I the paper are described the height and diameter growth, some seed characteristics and resistance to brown spot needle blight (Scirrhia acicola) of the progeny of Fi-generation (Pinus nigra X Pinus densiflora), of the progeny from backcrossing Pinus nigia X (Pinus nigra X Pinus densiflora), as well the progenies from baccrossings which were open pollinated (Pinus nigra X (Pinus nigra X Pinus densiflora) X open pollinated). On the basis of results of experiments laid out in the nursery and in the field, the authors came to the following conclusions: 1. The Fi-generation of hybrids of Pinus nigra X Pinus densiflora stands better transplanting than the pure Austrian Pine when transplants are 1+3 year-old, and it exhibits a more vigorous growth at the age of 8 years. 2. Progeny from the backcrossing of the mentioned hybrid exhibits also a vigorous growth than the Austrian pine at the age of 9 years. 3. Progeny of three hybrid families of the backcrosses exhibits a more luxuriant growth than that of Austrian Pine at the age of two years. The size of seed (length and thickness) of backcrosses is intermediate in relation to the parent species. 4. The phenomenon of a more luxuriant growth in backcrosses and in their progeny in relation to the progeny of pure Austrian Pine may be explained by means of the hypothesis of Wright et al., according to which there occurs a selection during embryogenesis, which favours hybrid embryos. 5. Hybrids between Austrian Pine and Japanese Red Pine fructify already in early youth, and in this respect they exhibit the phenonmenon of heterosis. Considering that the backcrosses and their progenies display the phenomenon of heterosis, and also that they are blooming early, and abundantly, plantations of hybrids may also be used as seed sources. 6. Backcrosses of hybrid families are more resistant to brown spot needle blight (Scirrhia acicola) than the progeny of pure Austrian Pine. 7. With respect to the mentioned conclusions, the authors are of the opinion that the introduction of the investigated hybrid into plantations, especially into those for the afforestation of degraded karst lands is promising. Therefore a further study of this hybrid ought to be carried out both from the viewpoint of growth, wood quality, resistance and comb´ning ability of parents, and the viewpoint of the interaction genotype — environment. |