DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 60 <-- 60 --> PDF |
ZAKLJUČCI 1. Fi generacija hibrida P. nigra X P. densiflora bolje podnosi presadnju od čistog crnog bora kod starosti biljaka 1 + 3 god. te ima bujniji rast kod starosti od 8 godina. 2. Potomstvo iz povratnog križanja navedenog hibrida, također, pokazuje bujniji rast od crnog bora kod starosti od 9 godina. 3. Potomstvo triju hibridnih familija povratnih križanaca pokazuje bujniji rast od crnog bora kod starosti biljaka od 2 godine. Veličina sjemena (dužina i debljina) od povratnih križanaca je intermedijarna u odnosu na roditeljske vrste. 4. Pojava bujnijeg rasta povratnih križanaca, kao i njihovog potomstva, u odnosu na crni bor može se protumačiti hipotezom W r i g h t-a i dr. prema kojoj za vrijeme embriogeneze dolazi do selekcije, koja favorizira hibridne embrione. 5. Hibridi između crnog bora i japanskog crvenog bora fruktificiraju već u ranoj mladosti te i u tom pogledu pokazuju pojavu heterozisa. Budući da i povratni križanci, kao i njihovo potomstvo, imaju pojavu luksuriranja, a uz to i rano cvatu, to bi se kulture hibrida mogle koristiti i kao sjemenske baze. 6. Povratni križanci su otporniji na crvenu pjegavost iglica (Scirrhia acicola) od crnog bora. 7. S obzirom na navedene zaključke, mišljenja smo da je unošenje ovog hibrida u kulture naročito za pošumljavanje degradiranih krševitih terena perspektivno. Zbog toga bi trebalo vršiti daljnja izučavanja ovog hibrida kako sa stajališta rasta, kvaliteta drva, otpornosti, kombinacione sposobnosti roditeljskih parova, tako i sa stajališta interakcije genotip-okolina. LITERATURA 1. Anonymou s (1970): Hybrid Pine. Forest Products Journal. Vol. 20, No 10: 8. 2. Fun k A., and Parke r A. K. (1966): Scirrhia pini N. Sp. The perfect state of Dothistroma pini Hulbary. Canadian Journal of Botany. Vol. 44: 1174—1176. 3. Krsti ć M. (1958): Nezabeležene fitopatološke pojave u rasadnicima i šumama Srbije. Zaštita bilja, 45: 75—79. 4. Merge n F. (1959): Applicability of the distribution of stomates to verify pine hybrids. Silvae Genet. 8: 107—109. 5. Peterso n G. W. and Rea d R. A. (1971): Resistance to Dothistroma pini within Geographic Sources of Pinus nigra, Phytopathology, Vol. 61, No. 2: 149—150. 6. Vidakovi ć M. (1966): Some characteristics of the needle structure and growth in hybrids between Austrian pine and Japanese red pine. Silvae Genet. 15: 155—160. 7. Vidakovi ć M. (1971): Proizvodnja i rast međuvrsnih hibrida između crnog bora (Pinus nigra) i japanskog crvenog bora (Pinus densiflora). Ljetopis JAZU, knjiga 75: 441—443. 8. Wrigh t J. W. and Gabrie l (1958): Species hybridization in the hard pines, Series Sylvestres. Silvae Genet. 7: 109—115. 9. Wright J. W., Lemmien W. A. and C a n o v e ra D. S. (1970): Abudant natural hybridization between Austrian and Japanese Red Pines in southern Michigan. For. Sci. 15 (3): 269—274. |