DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 63 <-- 63 --> PDF |
gledu raspodjele djelatnosti stručnjaka, ali ipak ostaje uglavnom mjerodavan navedeni kriterij. Nepovoljno je, ako stručnjaci jedne struke prijeđu na područje djelatnosti druge struke utoliko, što neče moći uspješno izvršiti povjerene in; zadatke, a pored toga njihova struka gubi korisno upotrebljive snage. Na osnovi izloženoga vidi se, da je planiranje mreže šumskih puteva, koje pripada području šumskih transportnih sredstava, granično područje između šumarstva i građevinske struke. Pri tome je mreža šumskih puteva uglavnom osnovno šumsko transportno sredstvo, jer u današnjim uvjetima gospodarenja i otvaranja šuma šumske željeznice ne dolaze u obzir. Šumske žičare, također, služe otvaranju šuma, ali one su nadopuna šumskih puteva, nisu trajne šumske prometnice te ne pripadaju osnovnoj mreži šumskih transportnih sredstava. Planiranje šumskih puteva temelji se na biološkim, ekonomskim i tehničkim osnovama. Šumarski stručnjak rukovodi izradom plana gospodarenja uz konzultaciju svih stručnjaka s glavnog područja šumarske djelatnosti: uređivanja, iskorišćivanja, zaštite i uzgoja šuma. Ne smije se, međutim, zanemariti i zaboraviti da šuma služi i za rekreaciju, za zaštitu vodotoka i voda, itd. Kod tog planiranja šumarski stručnjak mora imati prvenstveno pred očima cilj upotrebe odnosno koriščenja transportne mreže šumskih puteva. Ta je mreža pogonsko sredstvo šumskog gospodarenja pa je zbog toga nužno kod njezina projektiranja i izgradnje voditi računa u prvom redu o različitim potrebama šumskog gospodarenja. Zahtjevi, kojima navedena mreža treba udovoljiti, nisu isti sa stajališta pojedinih matičnih područja šumarske djelatnosti odnosno gospodarenja. Ta stanovišta treba međusobno uskladiti — a isto tako i tehnička — u odnosu na putnu mrežu, a zatim najsvrsishodnije udovoljiti svim zahtjevima projektiranja i izgradnje prometne putne mreže u konkretnom slučaju. Kod tog planiranja treba poznavati sve faze rada u šumskom gospodarenju od »sjetve« do »žetve« odnosno do sječe, kao i način kako će putna mreža udovoljiti pojedinim fazama. Poznato je da jedna šumska cesta može biti npr. besprijekorno projektirana s tehničkog stajališta, ali da ne odgovara sa stanovišta šumskog gospodarenja. Na osnovi izloženoga, a prema naprijed postavljenom kriteriju, granično područje planiranja šumske putne mreže odnosi se na puteve IV reda, koji imaju specijalnu namjenu i lokalnog su karaktera. Jasno je da treba doći do suradnje šumarskih i građevinskih stručnjaka, ako kod izgradnje tih puteva dolazi do većih tehničkih zahvata. Kao što u području šumarske djelatnosti ima građevinskih elemenata, postoje i građevinska područja sa šumarskim elementima, kao npr. učvršćivanje pokosa i nasipa biljnim pokrovom, zaštita od erozije i bujica. U tom slučaju ne smije se mimoići suradnja navedenih stručnjaka. 2. Nastavna građa kao osnova za planiranje mreže šumskih puteva Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu postoje dva odsjeka: šumsko-gospodarski i drvno-industrijski. Nastavna građa drvno-industrijskog odsjeka neće se razmatrati u ovom izlaganju, jer planiranje mreže šumskih puteva ne po |